U sportu ali isto tako i u ostalim udrugama ako čujete da je netko nezamjenjiv onda se sigurno grčevito bori da ostane na sadašnjoj funkciji ili poziciji.
Kada ponestane argumenata onda nastupaju iracionalna objašnjenja koja je nemoguće potvrditi ali i opovrgnuti. Još u osnovnoj školi išao sam u razred s jednim ambicioznim dječakom koji je silom htio postati predsjednik razreda ali mu to nikako nije uspijevalo, iako je čokoladama potkupljivao druge učenike da glasuju za njega. Zatim se pokušao istaknuti kao sportaš ali nije bio dovoljno nadaren za lidera školske nogometne ekipe a osim toga često je igrao s onu stranu pravila. O tome da nije bio odličan učenik ne treba niti govoriti. Puno godina kasnije našao sam njegovo ime u novinama - postao je predsjednik jednog sportskog kluba. Tada sam pomislio kako je napokon uspio da se nakon dugogodišnjeg truda negdje istakne i postane predsjednik. Međutim, nedugo zatim sportski klub kojim je on upravljao doživio je bankrot, razišli su se sportaši, prijetio je novinarima na cesti i ponovo se vratio u anonimnost.
Možda ova priča i nije tako neuobičajena a otkriva, između ostalog samodopadno isticanje pojedinca po svaku cijenu i nedostatak timskog rada. U sportu ovakvi primjeri ne bi trebali puštati korijene jer sport sam po sebi cijeni snagu ekipe ispred pojedinca. Česti su slučajevi da dobro posložena ekipa prosječnih pojedinaca pobjeđuje ekipu u kojoj igra savršeni pojedinac uz nekoliko statista u njegovoj sjeni.
Osim toga, i moderno društvo je sve više usmjereno baš tom momčadskom duhu u kojem jedni bez drugih ne mogu i svi se međusobno cijene.
Kada se u sportskom društvu javi govor mržnje usmjeren na svoje suradnike, obezvrjeđuje se njihov rad i doprinos ukupnom rezultatu, kada se ne izvršavaju dogovorene obaveze prema sportašima, trenerima i ostalim suradnicima onda se treba podsjetiti priče o ambicioznom učeniku koji je htio biti predsjednik razreda.

Nije tako jednostavno organizirati uspješnu sportsku priredbu. Nije dovoljno samo se truditi jer, kao što kaže poznata poslovica "Put u pakao popločen je dobrim namjerama.".Osim što organizator mora poduzeti sve ono osnovno što je potrebnu za svaku sportsku priredbu postoje i određene specifičnosti.Jedna od čestih pogrešaka je neodogovarajući ili neuređen prostor. Naime, natjecatelji i gledatelji bez obzira na vrstu i "veličinu" priredbe puno će se ugodnije osjećati i dulje sjećati ako je prostor adekvatan a zatim i ako je dodatno uređen.
Natjecatelji svakako moraju biti što kvalitetniji a samo natjecanje treba organizirati tako da bude što atraktivnije i zanimljivije za razne skupine gledatelja. Kada samo kod gledatelja, oni su bitan dio cijele ove priče. Ako na sportskoj manifestaciji nema gledatelja onda se organizatori moraju zapitati za koga oni organiziraju sve to. Ako je samo za natjecatelje i nema interesa od toga napraviti zanimljivo natjecanje za širu javnost onda to spada u krug internih događanja a ona se onda i drugačije finaciraju. Kako privući gledatelje već je puno teže pitanje. Nekad je dobro prići gledateljima i sportsku manifestaciju priključiti nekoj postojećoj, kao npr. Novogodišnja utrka. Sve je bolje od praznih tribina koje kao da govore: Koga to još zanima.
Marketing kluba također mora odraditi svoj dio posla. Za svako natjecanje svi trebaju saznati na vrijeme putem svih mogućih redovnih i alternativnih načina informiranja. Prigodne majce, brošure, plakate i letke danas nije teško osigurati. Dobro je osigurati i zanimljiva popratna događanja koja također mogu privući veći broj gledatelja te ostaviti bolji dojam ukupne organizacije, a atraktivni gosti uvijek su dobra investicija.
Na kraju organizator mora voditi brigu o svojim natjecateljima, pogotovo ako je riječ o mlađim uzrasnim kategorijama. Kada se na takvim natjecanjima osigura neadekvatan smještaj, ponudi neadekvatna prehrana i još kada se ne osigura niti sigurnost samih natjecatelja, kao npr. Na završnici Sportskim igrama mladih u Splitu onda se otvaraju brojna pitanja o stvarnoj namjeri organizatora.