Kriteriji za odabir najboljeg sportaša, kriteriji za raspodjelu sredstava sportskim udrugama, kriteriji za vrhunski sport,... U sportu se stalno javlja potreba za određivanjem kriterija za rangiranje sportaša i sportskih ekipa zato su oni najčešće predmet velikih diskusija. Javlja se najprije osnovna dilema kako primijeniti kriterije na pojedinačne i grupne sportove, odnosno koji su na bilo koji način bolji ili mogu li se uopće izjednačavati rezultati. Najstarija je dilema vrednovanja sportova, odnosno koji je sport po kojem kriteriju važniji, bolji ili popularniji od drugih. Slijedi zatim rasprava oko postizanja rezultata tijekom jedne sezone. Ako je sport isti ili slični i ako je rang isti kako vrednovati postignute rezultate. Recimo je li moguće primijeniti isti kriterij za oba kluba s različitom pozicijom na tablici. Također ovaj problem možemo pratiti i za isti klub ili pojedinca. Trebali povećati sredstva ako je ostvario bolje rezultate ili mu ona pripadaju bez obzira na postignuti rezultat. Sljedeća dvojba javlja se oko olimpijskih i neolimpijskih sportova. Jesu li sportovi po ovom kriteriju jednaki ili oni olimpijski imaju prednost. Zašto i kako to primijeniti u konkretim situacijama lokalnih zajednica koje nemaju razvijene sve sportove i nemaju najzanimljivije rezultate baš u olimpijskim sportovima. Gledanost i atraktivnost sporta također ulazi u određivanje kriterija o nekom sportu ali koliko to može ili smije utjecati na njegovo napredovanje kroz top ljestvicu sportova. Zatim se ponovo javlja priča o radu s mladim i domaćim sportašima. Koliku prednost može imati klub koji uspješno radi s većim brojem mladih i uključuje ih u sport te i u svojoj prvoj ekipi ima veliku većinu domaćih igrača za razliku od kluba koji ima pomladak, reda radi a u prvoj ekipi ima kupljene igrače.
Ovo je samo dio dilema i dvojbi oko kojih se razgovara u sportskim krugovima i koji bi u trenutku stvaranja novih kriterija za raspodjelu proračunskih sredstava namijenjenih sportu morali biti u prvom planu, kako bi se u narednim godinama sport razvijao pravim putem.

Pred varaždinskom sportskom zajednicom predstoji veliki posao izrade novih kriterija financiranja sportskih udruga i klubova. Iz godine u godinu sve je veći broj udruga koje na bilo koji način njeguju sportske aktivnosti. Sve se one javljaju Zajednici sportskih udruga grada Varaždina kako bi ostvarili prava na financiranje iz gradskog proračuna. Povećanjem broja članica ali i smanjenjem interesa gospodarstvenika za financiranje sportskih klubova javlja se nesklad između želja i mogućnosti. Sportska oprema, troškovi prostora i trenera, putovanja, kotizacije za natjecanja, suci, hranarina ili plaća za profesionalne igrače samo su dio onoga što klubovi moraju podmiriti ukoliko se žele ozbiljnije natjecati u svojoj sportskoj grani. Dio klubova već se ozbiljno suočio s tim problemima a javila su se i prva istupanja i iz najviših rangova natjecanja onih kolektiva koji nisu uspjeli osigurati minimum novca za osnovne potrebe.
Rješenja će tako dolaziti stihijski ili će klubovi ali i gradovi i općine ipak uspjeti realno procijeniti svoje mogućnosti i u tim okvirima razvijati sport i dodatno podupirati određene sportske grane ili klubove.
Gospodarski trenutak iziskuje donošenje odluka koje će najvjerojatnije u konačnici dovesti do amaterizacije ili gašenja pojedinih klubova ili udruga, dok će druge doživjeti svoj procvat. Nužno je načiniti realnu i izvedivu strategiju razvoja sporta i nje se držati. Nažalost, česti su primjeri da se na riječima zalaže za jedan koncept sporta a u stvari financira drugi. Kada se usuglase mogućnosti sa željama iz njih bi trebali proizaći i kriteriji raspodjele sredstava.
Postoji nekoliko modela koji su primjenjivi i kada se lokalna samouprava i sportska zajednica odluči za jedan treba ga dosljedno provoditi i po mogućnosti bez uplitanja politike odnosno političkog utjecaja pojedinaca za interese pojedinog kluba ili pojedinih osoba.
Klubovi i udruge također moraju promijeniti svoj odnos prema donatorima i sponzorima te se odviknuti da će sve njihove troškove mora podmiriti lokalna samouprava.

Prilikom rasprava o različitim temama vezanim uz sport sve češće se provlači teza da nekvalificirani treneri i sportski djelatnici ne bi smjeli voditi treninge mlađih uzrasnih kategorija. Razloga je puno, od onih "zdravo razumskih" pa do visoko stručnih. Primjerice u nekim zemljama s mlađim uzrasnim kategorijama smiju raditi samo visokoobrazovani treneri kako bi se smanjile eventualne nepopravljive greške nestručnog rada. U drugim pak zemljama išli su još dalje te postoji samo školski sport. Kako ne bi mislili da su to neke egzotične zemlje radi se o Australiji, SAD-u i drugima. Dakle, s mladima trebaju raditi samo školovani treneri koji će postaviti dobre temelje eventualnog budućeg ozbiljnijeg bavljenja sportom, jer će svako trenirati ono što mu nedostaje i pri tome se neće ugroziti zdravlje djece već će naprotiv posebno odabranim vježbama za svakog ponaosob unaprijediti zdravstvenu sliku mlade generacije. Kod nas u ovom segmentu postoji paralelni sustav, školski sport i klupski sport s mlađim uzrasnim kategorijama. To se ne mora sukobljavati, pogotovo ako na oba mjesta rade kvalificirani kineziolozi.
Veza trenera-stručnjaka sa drugim znanstvenim disciplinama može dovesti do značajnog napretka. Moraju se najprije srušiti barijere u glavama te uspostaviti puna suradnja znanosti sa trenerima. Često znanstvenici misle da treneri ne mogu provesti a treneri pak zaziru od znanosti. Edukacijom trenera i najvjerojatnije dolaskom novih mladih školovanih trenera ta veza će profunkcionirati. U prvom redu trebala bi biti uspostavljena veza sa dijagnostičkim centrima. Nakon dobivenih rezultata pregleda i testiranja tek bi se moglo prići kreiranju programa treniranja koji bi bio puno efikasniji od dosadašnjih. Tada bi se i postojeći neiskorišteni kapaciteti primjerice u medicini mogli potpuno iskoristiti i primijeniti. Klubovi bi dobili puno kompletnije mlade sportaše, kojima ne smije biti primarni cilj brzi uspjeh već postepeni razvoj i nadograđivanje prirodnih mogućnosti, tako da kroz cijeli tijek mlađih uzrasnih kategorija imaju što raditi i učiti.