Sport danas sve više napušta svoju odgojnu komponentu i priklanja se onima kojima je najvažniji zarada, prestiž i brzi uspjeh.
Međutim, broj onih koji se bave raznim vidovima sportom u njegovom rekreacijskom ali i odgojnom vidu (sport u školi) puno je veći od onih koji se bave natjecateljskim tzv. vrhunskim sportom. Taj omjer upozorava da fokusiranje sam ona "vrh piramide" i financiranje tog pogona ne odgovara potrebama većine sportaša.
Tako je zanemaren odgojni, zdravstveni, socijalizirajući faktor sporta. Ako sport definiramo kao odgojni proces sa određenim vrednotama proizašlim iz točno određenog odgojnog projekta dobivamo puno širu paletu krajnjih rezultata i ciljeva kojima sport može težiti.
Puno projekata koristilo je sport kao sredstvo u odgoju za nenasilje, te socijalizaciju mladih delikvenata. Društvena vrijednost sporta nadilazi privatne interese zarade i može vrlo lako poticati i razvijanje moralnih vrijednosti, u prvom redu poštenja i fair playa.
Sport kakav danas poznajemo s naslovnica sportskih novina više nije besplatan, više nije zabava, više nije izazov i igra kakav je sport u svojoj osnovi. Sport gubi svoju ulogu poticatelja i stvaratelja izvora motivacije. Sve moralne i duhovne vrijednosti sporta su marginalizirane a do izražaja dolaze i u prvi plan se nameću vanjski elementi poput zarade, prestiža i brzog uspjeha.
Sport može povećati kvalitetu života u zajednici zbližavanjem i međusobnom uvažavanju ljudi jednog mjesta ili dijela grada. Odumiranje tih humanih komponenti sport gubi teško zamljenjiv i nenadoknadiv utjecaj na razvoj mladih, na njihov izbor aktivnosti i njihovo buduće ponašanje u društvu.
Profesionalni sport trebao bi biti samo jedan, odvojeni dio sporta. O ovim razmišljanjima trebali bi voditi računa svi oni koji planiraju razvoj sporta u svojim sredinama i koji odlučuju o raspodjeli sredstava namijenjenih ovoj vrlo bitnoj djelatnosti društva.

Oznake: SPORT