Štetna komercijalizacija i isticanje nesportskog ponašanja dvije su zabrinjavajuće negativne tendencije u sportu kako na globalnom tako i na lokalnom planu.
Štetni rezultati pretjerane komercijalizacije i obraćanja pozornosti samo na tzv. vrh piramide ostavlja medijski ali i financijski nepokriven najveći dio sportaša koji koji se nalaze u klubovima. Akcent samo na iznadprosječne vrhunske rezultate koji se mogu mjeriti u svjetskim razmjerima često dovodi do prevelikih napora za organizam mladih sportaša da oni rezultate plaćaju svojim zdravljem koje im ostaje trajno narušeno. Sport usmjeravanjem pozornosti sam ona takve rezultate gubi svoju humanu crtu koju bi po svojoj orijentaciji morao posjedovati. Podlijeganje sporta krutim tržišnim i komercijalnim uvjetima dovodi do izjednačavanja sportaša sa robom. Zato ne čudi kada se u kratkom vremenu od heroja i prvaka pada u zaborav i anonimnost. Svjetla reflektora okreću se drugom sportašu koji je za menadžere i njihove marketinške stručnjake samo mogući izvoru zarade i reklame.
Često vrlo dobro medijski popraćena i istaknuta događanja uz sport su i nesportska ponašanja. Vijest o tučnjavi na utakmici ili bilo kojem nesportskom ponašanju sportaša nadmašit će svojom veličinom i medijskim prostorom vijesti o samom sportskom rezultatu. Zatim, česta su nesportska ponašanja u upravama klubova koji svojim potezima krše sva pravila fair playa i držanja ugovora i dane riječi. Nešto što bi se u svijetu sportskih djelatnika moralo i te kako poštivati jer je dio univerzalne filozofije sporta. Promoviranje pojedinaca koji svojim nastupima i djelovanjem štete ugledu sporta nanosi se nesaglediva šteta i dalekosežne posljedice po sport u budućnosti. Sve rjeđe se bilježe izjave i nastupi koji naglašavaju toleranciju, zajedništvo, pomaganje i sve druge pozitivne vrednote. Potrebno je razdvojiti sportsko suparništvo od ljudskih i humanih odnosa među sportašima i sportskim djelatnicima koji se bave istom ili sličnom vrstom sporta.
Post je objavljen 13.03.2016. u 10:58 sati.