Povijesna crtica (2) - Srećko na stolcu

nedjelja , 30.09.2012.



Nastavljamo sa našom rubrikom "Povijesna crtica" u kojoj objavljujemo zanimljive tekstove iz naše bliže prošlosti. Ovaj put postavljamo članak Igora Majstrovića, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 2005. godine, o nesvakidašnjem prosvjedu nezavisnog gradskog vijećnika Srećka Pervana. Nezadovoljan kršenjem njegovih vijećničkih prava i šikaniranjem od strane HDZ-ove većine, vijećnik Pervan izlagao je stojeći na stolici.

Ministar zdravlja Rajko Ostojić posjetio Dom zdravlja Vrgorac

petak , 28.09.2012.



Ministar zdravlja Rajko Ostojić posjetio je jutros Dom zdravlja Vrgorac u pratnji predsjednika GO SDP-a Rade Bobanca kako bi se detaljnije upoznao sa stanjem u toj ustanovi koja je posljednjih mjesec dana punila novinske stupce zbog mogućeg ukidanja radiološke ordinacije, do kojeg na kraju nije ni trebalo doći, niti je došlo.

U radiološkoj ambulanti ministar se susreo s dr. Igorom Barišićem i radiologinjom Gojanom Novak. Zanimalo ga je stanje rendgena i uvjeti njegova svakodnevnog korištenja. Potom se zaputio u odjel Hitne pomoći. Raspitivao se o voznom parku i ekipiranosti Hitne. Primijetio je kako je vozilo hitne pomoći „ukliješteno“ između više osobnih automobila. Raspitujući se o razlozima takve situacije, dobio je odgovor kako Hitna pomoć i policija ne mogu djelovati na takva zakrčenja, jer prostor nije propisno uređen za parkiranje, što je u nadležnosti gradskih službi. Razgovarajući sa liječnicom Nadom Jelavić, voditeljicom pedijatrijskog odjela, ministar je izašao bogatiji za brojne informacije o radu i obujmu poslova, posebno o neadekvatnim prostorijama, u vezi kojih je raspisivano nekoliko natječaja, ali su svi poništeni, zbog čega je Jelavić tražila od ministra da se stvari pomaknu sa mrtve točke. Ministar je razgovarao i sa pacijentima u čekaonici gdje se zanimao za probleme na koje nailaze u kontaktima za zdravstvenim sustavom.

Gradski vijećnik Bobanac upoznao je ministra sa neadekvatnošću prostora za rad službe HZZO-a u Vrgorcu, te predložio da se stanje popravi prenamjenom nekoliko prostorija sadašnje Sudske službe u Vrgorcu, koja zjapi poluprazna, za potrebe HZZO-a. Bobanac je također ministru rekao kako bi vrgorski pacijenti bili izuzetno zadovoljni kada bi Dom zdravlja dobio novi ultrazvuk, kako ne bi morali ići na snimanje u privatne poliklinike ili domove zdravlja susjednih gradova, na što troše previše vremena i novca. Ministar je rekao da će vidjeti što se može učiniti.

Za Vrgoračke novine ministar je dao još jednu izjavu u vezi rendgena i pokušaja politizacije od strane gradonačelnika Matkovića. Rekao je: „Ministarstvo zdravlja, iako nije nadležno, moralo je intervenirati u vezi s nastavkom održavanja djelatnosti radiološke ordinacije u Vrgorcu. Učinilo je to zbog neznanja i nerada prvenstveno lokalne uprave i smatram da isto ono što je Milinović ostavio u sustavu zdravstva, to Boris Matković napravio u Gradu Vrgorcu. Ostali su samo problemi sa financijama i manjak u blagajni. Gradonačelnik je pokazao i maksimalnu neorganiziranost, odnosno da nije sposoban organizirati ni prijevoz srednjoškolaca i da je Vrgorac zahvaljujući neodgovornom i nesposobnom gradonačelniku jedinstven u Hrvatskoj. Puno ljudi ovdje poznajem i rado u Vrgorac navraćam, ali sam razočaran time što Vrgorac propada unatoč velikome potencijalu", zaključio je Ostojić.

U prodaji 44. broj Vrgoračkih novina



U prodaji je 44. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine.

U ovom broju možete pročitati reportažu iz najskrivenijeg vrgorskog sela - Višnjice. Donosimo i intervju sa predsjednikom MO Majići Duškom Majićem. Pratimo i kronologiju slučaja rendgen, koji je zaokupio vrgorsku javnost kroz rujan. Možete pročitati opširne izvještaje sa komemoracije četničkim žrtvama u Kozici i Rašćanima i za otvorenja izložbe dokumenata i fotografija o stradanju Vrgorčana od četnika u Dragljanima. Donosimo i odjeke početka nove školske godine u vrgorskim školama, kao i reportažu sa sajma na Malu Gospu u Zavojanima. Možete pročitati i priču o Titovu muzeju u Kokorićima. Studente će sigurno zanimati natječaj za stipendije koji je raspisala Mesna industrija Braća Pivac, a čiji tekst se nalazi u ovom broju Vrgoračkih novina.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.

Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb) i Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2). Na prodajnom mjestu u Zagrebu još radimo.

Kupnjom Vrgoračkih novina omogućujete njihovo daljnje izlaženje. Hvala na čitanju!

Ministarstvo obrazovanja ipak dopustilo zajednički školski prijevoz osnovnoškolaca i srednjoškolaca

srijeda , 26.09.2012.



Završila je trakavica sa školskim prijevozom srednjoškolaca. Kako su maloprije javili mediji, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa iznimno će dopustiti zajednički autobusni prijevoz osnovnoškolske i srednjoškolske djece, iako je to protivno propisanim pravilima.

Zapitajmo se zašto je uopće došlo do ove nazovi afere. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa donijelo je odluku da će sufinancirati 75% cijene prijevoza srednjoškolaca, ali samo u gradovima i općinama gdje je reguliran lokalni linijski prijevoz. Dosad su prijevoz srednjoškolaca plaćali roditelji uz subvenciju Grada i prijevoznika. Postupak ministarstva je po slovu zakona, a takav zakon postoji kako bi se spriječile moguće manipulacije i namještanja kakvih je bilo u prošlosti na lokalnoj razini.

Vrgorac nema reguliran lokalni linijski prijevoz. I glavno pitanje u ovoj aferi oko prijevoza srednjoškolaca nije zašto Ministarstvo ne želi sufinancirati prijevoz vrgorskih srednjoškolaca, već zašto Grad Vrgorac nema regulirane lokalne autobusne linije na svom području, kao jedan od rijetkih dalmatinskih lokalnih samouprava.

Vrgorska gradska vlast, umjesto da tu činjenicu pošteno prizna roditeljima učenika i poklopi se ušima jer u dvanaest godina nije uspjela regulirati spomenute linije, ona opet politizira iz čisto ideoloških pobuda. Politizira zato što je Vlada sastavljena od članova drugačije stranačke boje od one njihove. Ono što je u slučaju rendgena započelo gradonačelnikovim otvorenim pismom ministru, u slučaju prijevoza srednjoškolaca pojačalo se gradonačelnikovim sudjelovanjem u prosvjedu građana. I to sudjelovanjem gradonačelnika koji inače izbjegava suočavanje sa građanima i nepodobnim medijima u svim situacijama gdje u prvi plan može isturiti svoga zamjenika. Za očekivati je da će se u nekoj slijedećoj prilici zavezati lancima za vrata općine i prijetiti samospaljivanjem.

Da je i to napravio danas, ništa ne bi izmijenilo činjenicu da Grad Vrgorac još uvijek nije uspio provesti natječaj o dodjeli koncesija za javni linijski prijevoz. Prvi natječaj državna komisija je poništila, jer nije bi u skladu sa zakonom (čak su i tu činjenicu pokušali ispolitizirati). I to je jedini razlog zašto je nastao ovaj problem sa školskim prijevozom (nije valjda da su očekivali da će im Jovanović uvodit lokalne linije). Sve je to posljedica vladanja nekompetentne lokalne vlasti čije donošenje i nedonošenje odluka svakodnevno košta narod Vrgorske krajine, i samo je pitanje kakvi nas problemi mogu iznenaditi sutra zbog odluka koje se donesu danas.

Zbog lošega stanja u gradskim financijama vijećnici Nezavisne liste i SDP-a zatražili hitno sazivanje izvanredne sjednice Gradskog vijeća Vrgorca

utorak , 25.09.2012.



Šest oporbenih vijećnika Nezavisne liste Miljenka Pivca i SDP-a podnijelo je jutros predsjedniku Gradskog vijeća Nikši Rosi zahtjev za hitnim sazivanjem izvanredne sjednice Gradskog vijeća Vrgorca. Svoj su zahtjev obrazložili katastrofalnim financijskim stanjem u kojem se Grad Vrgorac nalazi već mjesecima, bez naznake poboljšavanja situacije u narednom razdoblju.

U svome su zahtjevu oporbeni vijećnici Rade Bobanac, Miljenko Pivac, Drago Nosić, Jurica Barbir, Beata Marinović i Maja Jelavić predložili raspravu o tri točke. Prvo, traže kategorizaciju svih proračunskih troškova i utvrđivanje kriterija prioriteta plaćanja sa svrhom određivanja redoslijeda plaćanja. To traže zbog teške situacije u gradskim financijama. Potom, predlažu parcijalnu isplatu plaća zaposlenih u gradskoj upravi, gradskim trgovačkim društvima i ustanovama. Naime, u slučaju da Grad Vrgorac ne može osigurati pravovremene isplate plaća zaposlenih u gradskoj upravi, gradskim ustanovama i trgovačkim društvima u vlasništvu Grada, predlažu parcijalnu isplatu plaća na način da se svima prvo isplati iznos do 4000 kuna, zatim razlika između 4000 i 6000 kuna, te na kraju iznos preko 6000 kuna, kako bi se izbjegla situacija da neki zaposlenici dobiju cijelu plaću, prije nego što neki dobiju dio. Tim prijedlogom oporba ide u smjeru solidarizacije bolje plaćenih sa lošije plaćenim zaposlenicima gradske uprave, njenih ustanova i tvrtke. Kao treća točna navodi se prijedlog ušteda u gradskom proračunu.

Ovaj prijedlog očito je posljedica kašnjenja plaća u gradskoj upravi, posebno u tvrtci Komunalno, i naznake da bi se iste stvari mogle događati idućih mjeseci.

Stipe Božić snimio film o svjetskom putniku Mati Svjetskom

subota , 22.09.2012.



Naš Stipe Božić dovršio je snimanje i montažu filma o velikom svjetskom putniku i Vrgorčaninu iz Stilja Mati Šimunoviću (1900.-1969.) zvanom Svjetski. U večerašnjem dnevniku HRT-a prikazana je reportaža o samom filmu koji će uskoro biti prikazan na programu Hrvatske televizije. Film prati putovanja Mate Svjetskog i njegova suputnika, psa Globusa, po Europi, Sjevernoj i Južnoj Ameriki te Aziji, a u njemu se izmjenjuju i razgovori sa pojedincima iz našega kraja koji su ga poznavali, kao i prikazi brojnih fotografija koje je snimio na putovanjima. Nestrpljivo iščekujem pogledati ovaj dokumentarac, a koliko znam, uskoro će biti prikazan u Vrgorcu.

Iz povijesne tame Matu Svjetskog izvukao sam 2008. godine nakon što mi je u ruke kratkotrajno dospjela njegova ostavština koja se sastojala od putnog dnevnika od preko tisuću stranica ispunjenih nebrojenim pečatima i potpisima iz mjesta u kojima je boravio. Ostavština je sadržavala i brojne fotografije koje je načinio na putovanjima, te nekoliko bilježnica ispunjenih rečenicama gotovo nečitkog rukopisa u kojima je pisao o svojima putovanjima. Prvu biografiju Mate Svjetskog objavio sam u dvodijeljnom feljtonu u trećem i četvrtom broju Vrgoračkih novina 2008. godine. Nakon izlaska novina zainteresirali su se Zvonko Pervan i Stipe Božić. A sve ostalo je povijest. Prema Stipim riječima, on radi i na knjizi o svjetskom putniku, a nada se i postavljanju spomen-ploče na Matinoj rodnoj kući u Stiljima, te izradi njegova spomenika.

Još 2010. godine pismeno sam predlagao Gradskom vijeću Vrgorca davanje Matina imena jednoj ulici u Vrgorcu. Moj prijedlog nisu niti razmatrali. Tako tipično.

Iskustva prvih godina rada u učiteljskoj struci

srijeda , 19.09.2012.



Uredništvo zadarskog studentskog portala Sajt zamolilo me da napišem jedan smisleni tekst o svojim iskustvima rada u struci nakon završetka studija na Sveučilištu u Zadru. Teško je sažeti iskustva i doživljaje prve tri godine rada u struci u tekst koji bi trebao mojim kolegama – studentima povijesti i geografije (i drugima) – dati nekakav savjet ili im otvoriti vidike o tome što ih čeka jednog dana kada se uspješno izvuku iz Bolonjskog sustava i kasnije Zavoda za zapošljavanje.

Kada promišljam o tome što sam sve doživio u zadnje tri godine i kakve bih savjete trebao prenijeti kolegama studentima, moram prvo istaknuti da rad u školi ne može i ne smije biti jedina društvena zanimacija kojom se bavi jedna visokoobrazovana osoba. Mišljenja sam uvijek bio da je visokoobrazovana osoba (posebno ona školovana iz društvenih i humanističkih znanosti), uz savjesno obavljanje svoga posla, uvijek dužna pratiti društvena kretanja u svojoj okolici i upozoravati na različite anomalije i devijacije koje se u njima pojavljuju. To smo obvezni jer naš studij financira narod kojega smo dio, i ako visokoobrazovani ljudi neće biti budni, pitanje je tko hoće. Zazirem od visokoobrazovanih ljudi koji su „zakopani“ u škole, fakultete i institute i bave se isključivo svojom uskom strukom, a ne vide ili ne žele vidjeti srozavanje vlastitog društva koje im se događa pred nosom. Praćenje procesa je posebno važno u manjoj sredini, brojnim izazovima usprkos.

Nakon stjecanja stručne spreme profesora povijesti i geografije 2009. godine na Sveučilištu vratio sam se u svoj rodni grad. Mogućnost ostanka u Zadru ili preseljenja u neki veliki grad nije postojala kao opcija. Za Vrgorac su me vezali korijeni i neizmjerna ljubav prema istraživanju lokalne povijesti. Mnogi se boje male sredine, ali zapravo ne postoji velika ili manja sredina, nego samo veliki i mali ljudi. Osim toga shvatio sam da ću prije pronaći posao u struci u manjoj sredini, nego u većim centrima koji imaju fakultete moje struke i svake godine produciraju desetke i stotine mojih kolega (Split, Zadar, Zagreb), gdje bi zaposlenje bilo kudikamo teže.

Intuicija me nije prevarila i nakon povratka u rodni grad bio sam upisan na Zavodu za zapošljavanje svega mjesec dana. Početkom školske godine 2009. na natječaju, na koji sam se jedini prijavio, sam zaposlen kao profesor povijesti i geografije u osnovnoj školi. Dobio sam posao u manjoj, područnoj školi i prve godine sam radio samo pola satnice, od čega je dio otpadao na nastavu povijesti, a dio na nastavu geografije. Dobio sam i razredništvo. Iako sam radio samo pola satnice, bio sam i više nego zadovoljan. Za razliku od mnogih radio sam što volim i za to bio plaćen.

Sjećam se prvog dana u školi. Voditelj područne škole mi je dao dnevnik i predstavio me mojim učenicima. Druge pripreme u školi nisam imao, niti je itko ima. Ušao sam u razred i tamo sam vidio učenike petog razreda. Koliko su oni bili novost i potpuna enigma meni, tako sam i ja bio njima. Oni su bili navikli na svoju učiteljicu, a ja na svoje kolege vršnjake i profesore. Kao nadobudni bivši student imao sam mnoga stručna znanja u „rukavu“, ali sam odmah uvidio da ispred mene ne stoje studentske kolege niti profesori, već djeca i da pristup njima mora biti kudikamo drugačiji. Na studiju uglavnom učimo stručnu materiju, a pedagoški aspekt se zanemaruje, iako je on najvažniji dio rada u školi. Kao i svaka odrasla osoba, većina nas se zapravo ne sjeća metoda kojima su nas podučavali naši osnovnoškolski nastavnici, pa sam kao novi nastavnik morao tražiti svoj put, naravno uz pomoć kolega. Često sam ga tražio metodom pokušaja i pogrješke, ali kad uvidite da vaš način rada pokazuju rezultate, da učenike zanima ono što im govorite, onda znate da ste na pravom putu. A taj put od nastavnika uvijek zahtjeva stalna usavršavanja. Dakle, uče učenici, ali uče i nastavnici, bar oni koji drže do sebe. Istaknuo bih kako vam na početku rada stariji kolege nude pomoć i često su vam na raspolaganju, ali novi nastavnik ima problem i koje pitanje postaviti. Nemojte se prepasti takvog osjećaja. Za neka znanja jednostavno je potrebno vrijeme za stjecanja iskustva. Ne piše sve u knjigama.

Uz centralnu, radim u dvije područne škole. To su škole koje imaju manji broj učenika i slabije su tehnološki opremljene od centralnih škola, ali u tim školama imate veće mogućnosti kreativnijeg rada sa učenicima i puno veći prostor u satnici za njihov samostalni rad, brojne vježbe, uvođenje interneta u podučavanje i slično. Takvim metodama odgajate samostalne ljude, ljude kojima se znanje ne plasira, već se za njega narade, što im uvelike olakša daljnje obrazovanje i njihov budući život. Snalažljivi su.

Rad sa učenicima zahtjeva od vas da ih dobro upoznate. Morate znati u kakvim uvjetima žive, imaju li mogućnosti mirnog učenja, rasta i sazrijevanja. To ih pitajte na satu razrednika. Upoznajte njihove roditelje. Morate znati prepoznati probleme na koje nailaze, jer ih oni uglavnom ne govore nikome izvan svog uskog kruga vršnjaka, bar dok ne bude kasno. Da bi sve to saznali ponekad se morate spustiti i na njihovu razinu, puno sa njima razgovarati na satovima razrednika (i izvan njih) o svim mogućim temama. Trebate im dati maksimalan prostor za samostalno izražavanje, priču i raspravu koju ćete vi animirati i moderirati. U takvoj okolini međusobnog uvažavanja ćete čuti puno informacija i počesto na vrijeme saznati za neki problem. Česti su primjeri da učenici ulaskom u pubertet popuste u učenju, međutim, ako je komunikacija nastavnika i učenika kvalitetna, onda će se i ti problemi brzo riješiti. I oni bi mi sami često priznavali da roditeljima malo govore o svojim problemima, jer ih oni „ništa ne razumiju“. Nemalo puta sam sa učenicima na satu razrednika razgovarao o pubertetu, porocima, načinima bolje komunikacije sa odraslim osobama u njihovoj okolici, odnosu prema vršnjacima, drugačijim metodama učenja ili boljem raspoređivanja vremena za učenje kako bi se postizali značajniji rezultati. Vama je možda sve jasno, ali oni svijet odraslih tek otkrivaju.

Mnogi mladi nastavnici često žele dati prostora učenicima za izražavanje, žele demokratizirati učionicu, ali onda u to uđu „grlom u jagode“ jer uvijek treba imati na umu da u učionici nastavnik i učenici nisu izjednačeni. Nastavnik ne smije zaboraviti svoju mentorsku ulogu i on određuje pravila igre, a ne učenici. Poneki to ne shvate, pa im se razredi pretvore u cirkus. Dakle, autoritet je izuzetno važan.

Zanimljiv je odnos mladog nastavnika prema njegovoj plaći. Nemali broj kolega mi je rekao da je u prvoj godini rada imao osjećaj da je dobivao toliku plaću da je nije mogao potrošiti. Nekako su svi bili navikli na studentsku štedljivost. No kako vrijeme ide i počnu dolaziti računi, taj se prvotni entuzijazam brzo ispuhne kao balon i onda shvatite da su nastavnici slabo plaćena struka u društvu.

Kao i odnos prema učenicima, i odnos prema kolegama nastavnicima je izuzetno važan. Činjenica je da u zbornicama često postoje klanovi nastavnika. Neovisno na kojim osnovama nastaju, takvo grupiranje nastavnika je stalna pojava. Osobno se takvih pojava klonim jer one nisu zdrave ni za kolektiv ni za pojedinca.

Vodite računa o kvalitetnoj pripremi za sat. Školska nastavna priprema važna je ne samo zbog potvrde ravnatelju da nešto radite, ona je ključna i za uspješno provođenje sata. Međutim, ne držite se pripreme kao „pijan plota“, iako, sat vam se ne smije svesti na improvizaciju. Ne kasnite na posao. U školi trebate biti barem pola sata prije početka nastave. Osim što će vam kašnjenje zamjeriti starije kolege, zapuhani i nepripremljeni nastavnik ne odrađuje svoj posao dovoljno kvalitetno. Ne budite neuredni u vanjskom izgledu. Ne nosite ništa što skreće pozornost učenicima sa onoga što govorite. Vaši udžbenici, pismene pripreme i drugi materijali na nastavničkom stolu trebaju biti složeni i uredni, ne razbacani. Vaš privatni život ne bi trebao biti predmet rasprave na satu. Vodite računa o vršnjačkom nasilju i šikaniranju koje nastaje na osnovu fizičkih, psihičkih, rasnih, političkih, nacionalnih, vjerskih, materijalnih, spolnih i drugih razlika među učenicima. Učionica vašeg razreda mora biti uredna, klupe složene, ploča izbrisana, pano uređen, bez papirića na podu. Veći dio uređenja učionice prepustite učeničkoj kreativnosti. Djevojke su marljivije u uređivanju panoa, plakata i sl., nego dječaci. Kako god bilo, svi moraju sudjelovati.

Kad završite studij, dobro promislite je li rad u školi za vas ili ne. Djeca se uvelike razlikuju od odraslih i odnos prema njima je puno drugačiji od onoga na što ste navikli na studiju. Ako vas taj posao ne raduje, radije se njime ne bavite. Često se zaboravlja da učitelji umnogome sudjeluju u oblikovanju budućnosti svojih učenika. Sjetite se samo nekog vlastitog profesora iz osnovne i srednje škole koji je loše radio svoj posao pa ste zbog njega svi zamrzili predmet koji je predavao. Ako zaista niste sigurni da želite raditi u školi, nemojte. Ali ako vam se ideja rada u školi sviđa, ako ste spremni na stalno učenje i usavršavanje, puno truda i mentoriranja, na uspone i padove, male plaće, radosti i razočarenja, onda je posao u školi upravo za vas! Jesu li moji učenici završili osnovnu školu sa odličnom ocjenom ili ne, nije mi toliko važno. Važnije mi je da su postali kvalitetni mladi ljudi, na ponos svojih roditelja, nastavnika i svoje sredine. Najveća mi je nagrada za moj rad kada mi se bivši učenici jave na ulici i izvijeste kakve su im ocjene u srednjoj školi, čime se bave i kako im je općenito u životu. To je znak da me cijene, ali i da vode računa o sebi i svojoj budućnosti i da im nije svejedno. Kada doživite takvo nešto, onda znate da ste obavili dobar posao i to vam je pogonsko gorivo za daljnji rad.

RAJKO OSTOJIĆ: Razočaran sam Matkovićevom politizacijom, nikad nismo planirali ukinuti radiološku stanicu u Vrgorcu

utorak , 18.09.2012.



Posljednjih desetak dana vrgorsku javnost zaokupio je slučaj ukidanja vrgorske radiološke ordinacije. Prema izjavama ravnatelja splitsko-dalmatinskog županijskog Doma zdravlja Dragomira Petrica, radiološka stanica je prestala sa radom jer je Ministarstvo zdravlja zabranilo plaćanje liječnika putem ugovora u radu. Spomenuta odluka dočekana je na nož od strane 6500 pacijenata iz Vrgorske krajine i više od 3500 pacijenata iz zapadne Hercegovine koji koriste usluge ambulante u Vrgorcu. Isticalo se kako prema standardima jedan doktor radiologije dolazi na 40 tisuća pacijenata, te da iako Makarska, Hvar i Imotski nemaju spomenutu brojku pacijenata, imaju radiologa u punom radnom odnosu. Zbog toga se predlagalo da bi liječnici koji ne ispunjavaju puni radni odnos u drugim gradovima mogli nekoliko sati tjedno provoditi u Vrgorcu.

Vjerujući riječima ravnatelja Petrica glas su javim prosvjedom 10. rujna digli i vrgorski liječnici. Predlagali su da se inženjerka radiologije, koja je dosad očitavala nalaze, a premještena je u Imotski, vrati u Vrgorac, a da snimke očitavaju liječnici privatne prakse, kao dosad, ili da se snimke svaki dan nose u Makarsku i Imotski gdje bi ih očitavali tamošnji doktori radiologije.

Uskoro se u raspravu uključio i gradonačelnik Boris Matković i gradski novinari koji su ispolitizirali cijelu situaciju i kao glavnog krivca za ukidanje rendgena optužili ministra zdravlja Rajka Ostojića. U otvorenom pismu ministru od 14. rujna, gradonačelnik Matković istaknuo je kako mu je jedino preostalo pismom skrenuti pažnju na nedopustiv odnos svih instanci zdravstvenog sustava prema Vrgorcu i njegovim građanima. Napisao je i kako je Grad Vrgorac godinama izdvajao sredstva i kupovao najsuvremenije uređaje za potrebe medicinske dijagnostike u bivšem Domu zdravlja Vrgorac, te dodao kako su svi ti napori pali u vodu zbog samo jednog ministrovog potpisa. Matković tu nije stao, već je populistički dodao kako Vrgorčani ne zaslužuju „umirati od tumora zbog uštede od 1500 kuna“, a u nastavku je dodao kako je Grad prije 15 godina nabavio uređaje koji su značajno popravili kvalitetu medicinske usluge u Vrgorcu, a „danas se vraćamo 15 godina unatrag zbog jednog propisa koji će možda popraviti Vaše mjesečne statističke pokazatelje, ali će zagorčati život 10 tisuća vrgorskih pacijenata.“ Na kraju pisma je optužio ministra da je prešao granicu između uštede i općeg dobra i upravo u Vrgorcu započeo eutanaziju javnog zdravstva Republike Hrvatske.

Nakon gradonačelnikova pisma kontaktirao sam predsjednika SDP-a Vrgorca Radu Bobanca. Zatražio sam od njega da na sjednici Glavnog odbora stranke u Zagrebu prošlog vikenda zatraži od ministra očitovanje o slučaju, što je on i sam mislio učiniti. Ako se ispostavi da je Ministarstvo zdravlja odgovorno, rekao sam Bobancu da prenese ministru kako ću zbog svega organizirati prosvjed sa nekolicinom građanki koje su me kontaktirale, a koje su preživjele razne tumore i voljne su pomoći u organizaciji građanskog prosvjeda. Bobanac je obavio razgovore sa ministrom Ostojićem i zatražio od njega da vrati radiološku ordinaciju u Vrgorac, s argumentom da o njoj ovisi veliki broj građana, koji će u protivnom morati zbog svakog snimanja potrošiti vrijeme i novac na putovanje u okolne gradove udaljene više desetaka kilometara. Međutim, ministar je Bobanca izvijestio da Ministarstvo zdravlja ordinaciju nije uopće ukinulo, već je na vrijeme omogućilo županijskom Domu zdravlja sklapanje ugovora o poslovnoj suradnji sa stručnjacima koji će vršiti radiološku djelatnost u vrgorskoj ambulanti.

Ministarstvo zdravlja istovremeno je reagiralo na gradonačelnikovo pismo te u Ured gradonačelnika Matkovića poslalo kompletnu dokumentaciju iz koje se jasno može iščitati kako ravnatelj Doma zdravlja Županije Dragomir Petric nije govorio istinu i da je Ministarstvo zdravlja poslalo ugovore o poslovnoj suradnji svim zdravstvenim ustanovama kako bi se nadomjestili ugovori o djelu.

Preko Bobanca popodne smo zatražili i uspjeli ostvariti kontakt sa ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem koji se u ekskluzivnoj izjavi za Vrgoračke novine osvrnuo na slučaj vrgorskog rendgena. Ostojić je tako rekao: „Duboko sam razočaran, ali ne iznenađen politizacijom ovog slučaja od strane gradonačelnika Borisa Matkovića. U životu su važne činjenice i ja bih radije o njima. A činjenice su da Ministarstvo zdravlja nije nikad planiralo niti planira ukinuti djelatnost radiološke ordinacije u Vrgorcu. Štoviše, u kolovozu smo već dali jasan naputak županijskim Domovima zdravlja da mogu zaposliti nove djelatnike ili sklopiti ugovor o poslovnoj suradnji, a u dva mjeseca ravnatelj Doma zdravlja, Županija i Grad Vrgorac nisu bili kadri dogovoriti i iznaći rješenje. Zbog toga će reagirati Ministarstvo zdravlja, iako po nijednom zakonu to nismo dužni učiniti. Dakle, već od petka, po naputku Ministarstva zdravlja, u Vrgorac će doći radiolog koji će nastaviti održavati djelatnost radiološke ordinacije u gradu.“

Kamena prašina otežava normalan život u Majićima

subota , 15.09.2012.



Prije više od godinu dana pisali smo o oblacima prašine koji se šire sa HAC-ova postrojenja obrade kamena nedaleko čvora Ravča u Majićima prema obližnjem naselju Majići. Od tada se ništa nije promijenilo. Oblaci kamene prašine svako malo zapuhuju naselje, zbog čega je kvaliteta života njegovih mještana dovedena u pitanje. Ističu kako je najgore za lijepog vremena. Tada prašina otežava disanje, a usjevi, stambeni i gospodarski objekti, automobili, odjeća na sušenju i sve ostalo što se nađe na otvorenom - bivaju prekriveni slojem kamene prašine, nekad debljim, nekad tanjim, ovisno o intenzitetu radova. Ne postoje nikakvi filtri koji bi ograničavali puštanje kamene prašine u zrak, a čini se da nikoga nije ni briga za žalbe koje stanovnici zaseoka Majići upućuju nadležnim institucijama. Ističu kako nije normalno da se tolike količine prašine bez nadzora puštaju u zrak, i traže da se ovakva praksa što prije zaustavi.

Zbog ukidanja radiološke stanice u Vrgorcu gradonačelnik Boris Matković poslao otvoreno pismo ministru zdravlja Rajku Ostojiću

petak , 14.09.2012.



Povodom ukidanja vrgorske radiološke stanice gradonačelnik Vrgorca Boris Matković poslao je otvoreno pismo ministru zdravlja Rajku Ostojiću koje prenosimo u cijelosti:

Poštovani,
ovim otvorenim pismom, koje mi je kao predstavniku građana jedino preostalo, želim Vam skrenuti pažnju na nedopustiv odnos svih instanci zdravstvenog sustava prema Vrgorcu i njegovim građanima. Godinama je grad Vrgorac izdvajao sredstva i kupovao najsuvremenije uređaje za potrebe medicinske dijagnostike u bivšem Domu zdravlja Vrgorac. Teškom mukom Poglavarstvo grada Vrgorca i građani kupili su između ostalih rendgen i mamograf. Ulaganje u zdravlje se isplatilo, tako smo prema statistikama Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije imali najnižu stopu oboljelih od raka dojke, ali i ostalih vrsta tumora u okvirima SD županije.
Svi napori koje smo godinama ulagali u prevenciju i zaštitu zdravlja naših sugrađana, uz velike napore naših liječnika, danas padaju u vodu zbog, kako smo saznali, jednog Vašeg potpisa.
Ministre, Vrgorac prema pravilnicima ministarstva nema pravo na stalno zaposlenog doktora radiologije. Do sada je posao doktora radiologije obavljao umirovljeni liječnik koji je u Vrgorac dolazio dva puta na tjedan, a za to je putem ugovora o djelu, saznali smo, primao tek 1500 kuna. U trenutku kada ste potpisali uredbu o zabrani isplate liječničkih honorara putem ugovora o djelu zapečatili ste i sudbinu radiološke ordinacije u Vrgorcu.
Ministre, Vaša je obveza, kao prvog hrvatskog liječnika, osigurati nesmetano pružanje liječničke usluge u svakom dijelu Republike Hrvatske. Stanovnik Zagreba i Vrgorca ima jednako pravo na kvalitetnu medicinsku skrb, a Vi pronađite mehanizme kako bi se skrb nesmetano pružala. Je li to ugovor o djelu ili ugovor o suradnji, nazovite to kako god hoćete, ali moji sugrađani ne zaslužuju umirati od tumora zbog uštede od 1500 kuna.
Gospodine ministre u čemu je bit Vaše reforme zdravstva? Svaka reforma bi trebala donijeti nešto bolje, novije ili općenito napredak u sustav. Prije 15 godina nabavili smo uređaje koji su značajno popravili kvalitetu medicinske usluge u Vrgorcu, danas se vraćamo 15 godina unatrag zbog jednog propisa koji će možda popraviti Vaše mjesečne statističke pokazatelje, ali će zagorčati život 10 tisuća vrgorskih pacijenata.
Ministre, gdje je granica koja se ne smije prijeći između uštede i općeg dobra, u ovom slučaju zdravlja stanovnika Vrgorca? Smatram, kako ste je u našem slučaju prešli i započeli, upravo u Vrgorcu, eutanaziju javnog zdravstva u Republici Hravtskoj.
S nadom kako će ovo pismo otvoriti oči medicinske birokracije,
Gradonačelnik grada Vrgorca
Borislav Matković, prof.

Oronuli zid prijeti na suženju ceste prema Kotezima

srijeda , 12.09.2012.



Budući da imam staru kuću i domaće životinje u Radonićima u Kotezima, dolje automobilom idem nekoliko puta tjedno. I otkad je cesta prema Kotezima rekonstruirana, svaki put prolazim pokraj već legendarnog suženja ceste nedaleko Kokićeve kuće, kao spomenika slaboj državi koja je pokleknula pred privatnim vlasnikom, usprkos javnom interesu. Kako je poznato, vlasnici su tražili da se otkupi cijela parcela (i to za velike novce), a ne samo dio zida potreban za proširenje ceste, što nadležne institucije nisu prihvatile.

Nekoliko puta sam dosad upozoravao da suženje može dovesti do prometnih nesreća jer je preglednost sa jednog njegovog kraja na drugi vrlo slaba. Treba li dodati da je privatni suhozid uz cestu oronuo, pa stijene i šljunak svakodnevno padaju na cestu. Prolazeći cestom danas popodne naletio sam na oveću stijenu na kolniku, koju sam, zbog slabe preglednosti, uočio u zadnji čas, i tako izbjegao moguću nesreću. Nakon fotografiranja stijenu sam zbog opasnosti za promet odgurnuo sa kolnika u stranu, ali samo je pitanje vremena kada će neki drugi kamen pasti sa zida na cestu i kada će netko drugi imati manje sreće u njegovu izbjegavanju.

Nadam se da će Grad Vrgorac i njegovo Komunalno redarstvo upozoriti Županijske ceste na stanje ovoga zida, jer će se u slučaju nezgode tražiti odgovorna osoba. Sam pogled na ovaj privatni suhozid jasno pokazuje da će se njegovi pojedini dijelovi srušiti na cestu čim krenu prve kiše, ne samo zato jer je oronuo, već i zato što su radnici tijekom rekonstrukcije ceste sa zida očistili brljšan, kao jedini vezivno sredstvo koje ga je dosad držalo na okupu.

Spriječimo moguće nesreće na vrijeme!

ERCEG: Financijska situacija u Komunalnom je teška, molim radnike za strpljenje

petak , 07.09.2012.



U kontaktu sa direktorom Komunalnog Borisom Ercegom pokušali smo dobiti više informacija o trenutnom financijskom stanju tvrtke. Kako direktor ističe, do 20. u mjesecu Komunalno isplaćuje plaće svojim djelatnicima za prethodni mjesec. Međutim, plaća za srpanj nije isplaćena u kolovozu, ali kako Erceg ističe, isplaćeni su doprinosi, kao i krediti koje radnici imaju na plaći, a isplaćene su i plaće sezoncima. Neto plaća nije isplaćena, a uskoro se bliži isplata još jedne plaće i doprinosa, ali direktor Erceg moli radnike za strpljenje. Pozvao je sve koji imaju pitanja i nedoumice da mu se obrate, radilo se o radnicima, medijima ili ostalim građanima. Kaže kako radnici Komunalnog imaju posao, za razliku od mnogih koji nisu te sreće, i da se nada da će zbog toga moći malo pričekati dok se situacija ne sredi, posebno iz razloga što su dosad dobivali redovito i plaće, božićnice i darove za djecu. Ništa na što imaju pravo im nije oduzeto, samo je potrebno malo više vremena da se ostvari, dodaje.

Govoreći o blokadi tvrtke od strane HEP-a, Erceg je rekao kako je njima, kao i ostalima kojima Komunalno duguje novac, poslana obavijest sa molbom za razumijevanje budući da priliv novca na račun zasad nije dovoljan za isplatu svih dugovanja, ali da određena sredstva očekuju u rujnu i listopadu. Što se tiče neplaćenih računa za vodu od strane građana, Erceg ističe kako je Grad u prošlosti raznim građanima izlazio u susret po pitanju plaćanja ili neplaćanja vode, ali da mnogi to danas ne priznaju. Erceg također dodaje da se dio neplaćenih računa za vodu odnosi na vrlo siromašan sloj građanstva, te obitelji sa kronično bolesnim članovima, i da takvima nema srca isključiti vodu, ali da će se pokušati dogovoriti neko rješenje, barem obročno plaćanje.

Direktor također dodaje kako osim građana, Komunalnom poprilična sredstva duguje i Grad Vrgorac, i to za obavljene poslove održavanja zelenih površina, parka i čišćenja grada, zatim za rad djelatnika Komunalnog za vrijeme Dana Grada, Tinovih dana i Vrgorskog ljeta, zatim Velike Gospe i sličnih praznika tijekom kojih je zahtijevana intervencija Komunalnog. Međutim, Grad nije platio račune Komunalnom, jer ni i kod njih financijska situacija nije dobra, budući da je priljev novca u gradski proračun ide puno slabijim tempom od očekivanog.

Kako smo i ranije istaknuli na ovom blogu, najveći problem Komunalnog nije u toj tvrtci, već u gradskoj upravi. Nešto se mora promijeniti ili će se ovakve krize stalno događati u budućnosti.

Radnici Komunalnog: Bez plaće ne možemo plaćati kredite i udžbenike djeci

četvrtak , 06.09.2012.



Radnici Komunalnog, koji su zamolili za anonimnost, obratili su mi se sa molbom da prenesem njihovo nezadovoljstvo zbog dvije neprimljene plaće i neuplaćenih doprinosa (u kolovozu, a za koji dan - i rujnu). Kako je poznato, nedavno je tvrtci Komunalno blokiran račun zbog izgubljenog spora sa Vodoprivredom. Novac se uspio skupiti, račun je deblokiran i počeo se prikupljati novac za plaće. Međutim, prije desetak dana HEP je sjeo na račun Komunalnog zbog neplaćenog računa za struju u iznosu višem od pola milijuna kuna. Radnici ističu kako je HEP danas iskopčao struju tvrtci, a dodaju kako će uskoro na račun "sjesti" i dobavljač Brodomerkur, zbog neplaćenog građevinskog materijala, a navodno bi se isto moglo dogoditi i zbog neplaćenog poreza.

Neprimanje plaća dovelo je 54 djelatnika tvrtke u vrlo nezahvalnu situaciju. Ističu kako nemaju novca ni za dolazak na posao. Počela je i nova školska godina, a za plaćanje udžbenika, drugog školskog pribora i odjeće za njihovu djecu potrebna su poprilična financijska sredstva, koja oni ne mogu skupiti ako uskoro ne prime plaću. Dolaze i ovrhe na kredite, a nekima su već oduzete kreditne kartice. Radnici koji su nam se obratili ističu kako su pošteno zaradili svoju plaću, a da je zbog nesposobnosti Grada Vrgorca i uprave tvrtke, koji na vrijeme nisu plaćali račune za struju, blokiran račun. Tako je novac, koji su trebali dobiti radnici, potrošen za dugove. Prije nego je HEP sjeo na račun, tvrtka je uspjela isplatiti nekoliko plaća za sezonske radnike, ali stalni djelatnici nisu još vidjeli ni kune. Dodaju kako relevantne informacije od stanju tvrtke ne mogu dobiti od direktora tvrtke ni gradskih čelnika, već isključivo iz medija poput Slobodne Dalmacije ili ovog bloga.

Situacija u Komunalnom samo je jedan od primjera koji još jednom raskrinkava katastrofalnu politiku ove gradske administracije. Treba priznati da Komunalno zaista održava veliku vodovodnu mrežu položenu na reljefno nepogodnom području sa velikim visinskim razlikama, ali svjedoci smo da ova tvrtka već godinama životari bez ikakve daljnje strategije, a u međuvremenu je postala uhljebište za cijeli niz pojedinaca bliskih vladajućoj stranci. Očito tako više ne može, balon je pukao, a na koncu najviše pate radnici koji za stanje nisu krivi. Oni su svoju plaću zaradili i imaju je pravo primiti. Među radnicima se priča kako bi se zbog stanja u kojem se nalazi Komunalno, moglo krenuti i u smanjivanje plaća, čemu se posebno protive stariji radnici, koji ističu da nisu oni krivi što se u godinama u Komunalno zapošljavalo više ljudi nego što je bilo moguće osigurati posla i plaća.

Grad Vrgorac nema snage izvući Komunalno iz krize, jer su i sami u financijskim problemima (problematične su i plaće u vrtiću i DVD-u). Kada i kako će se ova situacija prevladati, nije poznato, ali za nadati se da će odgovorni pojedinci, koji kreiraju vrgorsku komunalnu politiku, zbog svega ovoga jednom odgovarati. U 12 godina kroz Vrgorac je prošlo više stotina milijuna kuna, koji nisu uloženi u pokretanje razvoja i gospodarstva, te u modernizaciju i jačanje gradskih ustanova i Komunalnog, već su rasuti i prosuti u tisuće stavki, od kojih se posebno ističu asfaltiranja nerazvrstanih cesta i uhljebljivanje podobnih, o čemu smo toliko puta dosad pisali. Netko bi trebao odgovarati i za situaciju u kojoj su u prošlosti pojedincima opraštani dugovi za vodu, a drugima tolerirani, zbog čega ukupan iznos građana i tvrtki za vodu iznosi više od 2,5 milijuna kuna. Svi su se ponašali kao pijani milijarderi, ali je nastao problem kada je došao račun na naplatu.

Zajednica športskih udruga: Ravča nije oštećena na turniru u bućama

ponedjeljak , 03.09.2012.



Tajnik Zajednice športskih udruga Grada Vrgorca Slobodan Granić poslao je odgovor na žalbu i prigovor Mjesnog odbora Ravča koji je od toga mjesnog odbora poslan Zajednici, ali i uredniku ovoga bloga, u vezi regularnosti natjecanja mjesnih odbora u bućama. Odgovor prenosimo u cijelosti:

ZAJEDNICA ŠPORTSKIH UDRUGA
GRADA VRGORCA

Vrgorac, 31. kolovoza 2012.

- MO RAVČA
- BLOG GRADA VRGORCA
- OSTALI ZAINTERESIRANI MEDIJI


PREDMET: Odgovor na „Prigovor“ MO Ravča u vezi regularnosti Lige mjesnih odbora u bućanju

Poštovani

S obzirom da je prigovor MO Ravča upućen Zajednici športskih udruga grada Vrgorca postao javan, a koliko znam, izviješćeni su i ministri u Vladi RH, držim da je Zajednica športskih udruga, odnosno da sam ja kao organizator i voditelj spomenutog natjecanja dužan javno odgovoriti na spomenuti Prigovor.
Odmah bih želio naglasiti da nije bilo nikakvih nepravilnosti u vezi utakmice između ekipa MO Dusina i MO Rašćani. Usput rečeno, ta utakmica je završila pobjedom MO Dusina, te se tako ekipa MO Dusina plasirala u četvrtfinale, a to što taj rezultat nije odgovarao MO Ravča, nije stvar Zajednice športskih udruga, niti je moja osobna stvar.
Traženje gospodina Gojke Trlina, predsjednika MO Ravča, da se navedena utakmica registrira sa 11:0 u korist MO Rašćane (što bi odgovaralo ekipi MO Ravča), je blago rečeno van pameti, a o odredbama Pravilnika o natjecanju, da ne govorimo. Citirati ću tako čl. 12. Pravilnika o natjecanju mjesnih odbora grada Vrgorca u bućama“:
„Ukoliko se jedna od ekipa ne pojavi na utakmici (čeka se 20 minuta) dotična ekipa gubi sa 11:0.“
Naime, došlo je do spora između ekipe MO Dusina i MO Rašćane. Spor se sastojao u tome što je ekipa MO Dusina tvrdila da je ekipa MO Rašćane zakasnila na odigravanje utakmice koja se trebala održati 23. kolovoza 2012. u 19 sati, te je ekipa MO Dusina tražila da se utakmica registrira sa 11:0 u njihovu korist. S druge strane, ekipa MO Rašćane tvrdila je da je njihova ekipa bila na terenu u 19 sati i 17 minuta, dakle unutar dozvoljenih 20 minuta zakašnjenja (čl. 12. Pravilnika).
Također, u svom prigovoru, ekipa MO Rašćane tražila je da se utakmica registrira sa 11:0, ali za njihovu ekipu. Sudac Nedo Erceg potvrdio mi je da je ekipa MO Rašćane zaista bila na terenu u 19 sati i 17 minuta, dakle u okviru dozvoljenog zakašnjenja. S obzirom da je ekipa MO Dusina cijelo vrijeme bila na terenu (zakazano vrijeme), nije bilo moguće primijeniti čl. 12. Pravilnika te za zelenim stolom dodijeliti pobjedu od 11:0, kako li za ekipu MO Dusina, tako ni za ekipu MO Rašćane.
Spor sam riješio na jedini ispravan način – zatražio sam od obje ekipe (Dusina i Rašćane) da moraju odigrati utakmicu u sljedećem slobodnom terminu, što su obje ekipe i prihvatile.
Pobijedila je ekipa MO Dusina sa 21:12 te se plasirala u četvrtfinale, a to što taj rezultat nije odgovarao ekipi MO Ravča, nije moj problem.
Također želim demantirati gospodina Gojka Trlina koji tvrdi da je njegova ekipa (MO Ravča) izbačena iz četvrtfinala. Naime, ekipa MO Ravča ni u jednom trenutku nije bila u četvrtfinalu pa nije ni mogla biti izbačena.
Da zaključim, ekipa MO Ravča nije oštećena u navedenom natjecanju. Spor koji je nastao između ekipa MO Dusina i MO Rašćane, rješen je na jedinom ispravnom mjestu – na bućalištu.
Na kraju, nemogu a da ne kažem i slijedeće. Kada gospodin Gojko Trlin govori o lakrdiji i igrokazu na turniru, molio bih ga da objasni svim ekipama i javnosti, na koji je način ekipa Ravče pobijedila ekipu Koteza u Kotezima (21:19 za Ravču). Također, trebao bi objasniti i što je nudio za pobjedu ekipi Rašćana.
Ljudi se žale da od obećanog pivca ispod peke niti traga. Toliko o športskom moralu gospodina Gojka Trlina.

S poštovanjem,

Slobodan Granić
TAJNIK

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>