Vrgorac gubi hitnu službu u dosadašnjem obliku
četvrtak , 31.03.2011.
Najnovijim prijedlogom reforme hitnih službi Republike Hrvatske, vrgorska hitna služba biti će ukinuta u postojećem obliku.
Dakle prema dosadašnjem rasporedu (izvor: Ministarstvo zdravstva) Vrgorac je imao dva punkta pripravnosti, od kojih je svaki uključivao liječnika (dr.med.), medicinsku sestru – tehničara (ms-mt) i vozača. Prema najnovijoj mreži hitnih pomoći Vrgorac bi imao status T2 prema kojem bi u timu imao samo medicinsku sestru – medicinskog tehničara specijalistu (ms-mt spec.) i medicinsku sestru – medicinskog tehničara (ms-mt). Svi ti podaci navedeni su u prezentaciji koju je objavilo Ministarstvo zdravstva.
Prema istaknutim podacima, postaje očito da Vrgorac puno gubi. Ukoliko se iz dosadašnjih timova izbace liječnici i vozači, neće biti klasičnih dežurstava, pa hitna više i neće biti hitna. A pitanje je gdje će taj višak ljudi, odnosno tko će prevoziti hitne slučajeve i gdje? Metković – Dubrovnik možda s kojima Vrgorac ništa ne veže?
Normalnu hitnu službu zadržati će Metković i Makarska, te, što je vrlo zanimljivo, i Šestanovac, dok Vrgorac neće.
Treba spomenuti i slijedeće podatke: Vrgorac je prostorno najveći grad u županiji, pa vrgorska hitna pokriva najveće područje u istoj toj županiji. Ovuda je proteklih godina prošla autocesta čime se povećao promet, a time i nesreće, Vrgorac je i odredište prema Međugorju, a u ukupnom broju stanovništva, stariji od 60 godina čine 22,4% stanoništva (normalan udjel bi trebao biti do 12%). Poveznost Vrgorca sa Makarskom i Metkovićem je vrlo loša.
Puno je tu pitanja koja još nisu razjašnjenja, a najnovijim izmjenama ministar zdravstva Darko Milinović sigurno je Vrgorčanima poželio čestitati 21. obljetnicu lokalnog HDZ-a! I opet ćemo od naših poglavara slušati kako nije do njih, kako Vrgorčani ništa ne gube i mnoge druge isprazne floskule koje smo slušali na primjeru suda i drugih institucija koje je Vrgorac izgubio posljednjih godina. Ako se ovako nastavi, Vrgorac će idućih godina izgubiti i status Grada. No vjerujem da će se za njega naša vlast grčevito boriti...
komentiraj (12) * ispiši * #
Ujeo vuk magare
nedjelja , 27.03.2011.
Izašao je 26. broj Vrgoračkih novina. Ovo je bio devetnaesti broj novina koji sam radio. Blog uređujem više od četiri i pol godine. Puno je tu članaka, stotine tekstova, milijuni slova, gomila iskustva. Kad god uređujem novine ili pišem članak na ovom blogu, s jedne strane proklinjem dan kad sam odlučio raditi i jedno i drugo, a sa druge se osjećam ponosnim što sam u takvom nečem mogao sudjelovati. Proklinjem iz razloga što mi moja buntovnost i protivljenje nepravdi ugrožava zdravlje, a ne vidim da se grad mijenja na bolje, a ponosan sam jer vjerujem da ipak doprinosim tom istom gradu. Gradu koji je neodvojivi dio moga života. O tome uvijek pričam emotivno, pa i u ovom trenutku dok ovo pišem ne trebam previše razmišljati, riječi same naviru.
Blog je nastao sasvim slučajno, kao što sam to napisao već više puta, a preuzimanje uređivanja novine je bio puno krupniji zalogaj. Par dana sam se premišljao pristati ili ne, odnosno što dobivam ili gubim preuzimanjem jedne tako odgovorne funkcije. Na kraju sam pristao, i nije mi žao. Nisam pristao zbog novca ili moći, jer jednog dobivam malo za ono što radim, a drugog uopće ne, već sam pristao, ma koliko to patetično zvučalo, zbog Vrgorca i Vrgorčana. I oni koji su pokretali novinu, pokretali su je iz istog razloga. U ove dvije godine uređivanja novina zaista sam puno radio sa kolegama iz male neformalne redakcije Vrgoračkih novina, i bila je to životna škola kakvu rijetko tko može doživjeti. U iste te dvije godine puno se toga promijenilo u novinama i u našem milom gradiću.
Sjetim se tako sedmog broja Vrgoračkih novina, u kojima sam objavio intervju sa fakultetskim kolegom i sudrugom u studentskim akcijama - Željkom Primorcem, tada friško izabranim ravnateljem Gradskog kulturnog središta. Znao sam da je bio nov u gradu, da je primao jake udarce oporbe jer je na natječaju za ravnatelja bio primljen između pet-šest Vrgorčana, a da se druge uopće nije razmatralo, ali bio sam mišljenja da mu treba dati priliku. Ja sam mu je dao široka uma i otvorena srca, on je to povjerenje iznevjerio. Moj stav o Primorcu dakako nije bio blizak oporbi i nerijetki su osjetili priliku da mi to kažu. Na kraju sam ispao najveća budala, prvi me se odrekao jer nisam podoban, odnosno ne želim biti poslušni potrčko vlasti, a drugi, koji su započeli borbu, ohladili su se i izašli iz ringa. Zaista zanimljiv rasplet situacije. I to je dobra životna škola…
Pa sam nekoliko brojeva kasnije komentirao rad tri najveće političke grupacije u ovom gradu. Kritike dakako nisu bile drage ni vlasti ni oporbi, posebno ne oporbi, ali kad danas uzmem tekst, vidim da sam bio u pravu. HDZ je još uvijek loš, Nezavisna lista još uvijek ništa ne radi, a SDP je doživio promjenu generacija. Prvu godinu nakon izbora novinu je bilo lako raditi. Oporba je na valu nepravde sa fiktivnim biračima na izborima i očitoj nesposobnosti vlasti nešto i govorila, iako nedovoljno. No, imao si osjećaj da postoji front, front različitih grupacija koje su voljne otvoreno reći da vlast ne valja i da ju treba mijenjati. To je bilo onda, a što je od toga ostalo danas – gotovo ništa!
Tragično je na što je oporba spala u ovom gradu. Spala je na to da su gotovo jedina oporba u Vrgorcu – Vrgoračke novine. To mi se uopće ne dopada, iako ih ja uređujem, jer Vrgoračke novine nemaju mandat biti korektiv vlasti, već to imaju liste u gradskom vijeću, a njihov rad je jadan i bijedan.
Sjećam se entuzijazma Nezavisne liste pred izbore i nakon njih. Okupila se ekipa i zaključila da vlast ne valja – i dobro je zaključila – te odlučila narodu ponuditi nešto novo. Narod je to manje-više prihvatio, ali zahvaljujući izbornom inženjeringu – narod nije odlučio, pa je trula vlast ostala vlast, a mlada lista otišla u oporbu. Osobno sam očekivao puno od njih, pa i u oporbi, ali ostao sam duboko razočaran. Mogu prihvatiti što nisu ušli u odbore i povjerenstva i što ne predlažu amandmane, ali njihovo uključivanje u rasprave i općenito djelovanje u Vijeću je zaista, i bez prenaglašavanja – jadno! Ekipa oko Miljenke Pivca se očito ohladila, iz istog razloga zbog kojega će se ohladiti i članovi HDZ-a kad ta partija ode sa vlasti – zato što su se oko vođe okupljali zbog interesa. Velika većina je pristajala uz listu jer je vjerovala da je bila bolji izbor za Vrgorac od HDZ-a, što vjerujem i danas, ali manjina je očito tu bila zbog interesa, a kad je sve palo u vodu, svi su se počeli micati, u pola predstave glumci odlaze. Ciao đaci, ujeo vuk magare, mi idemo, a ono što smo započeli ostavljamo drugima na plećima, i to radimo bez ikakve grižnje savjesti…
I sad se pitam tko bi se trebao dalje boriti protiv ovako loše vlasti? Tko bi trebao upozoravati građane i državne institucije da je npr. sumnjivo što je na asfaltiranje nerazvrstanih cesta u Rašćanima potrošeno tri milijuna kuna, da su postavljeni deseci rasvjetnih stupova i tko zna što još ne – i to u selu koje više nema ni školu, jer nema ni djece. Tko bi stalno trebao prosvjetljivati građane kako je nešto sumnjivo (ili barem glupo) kada se više od pola najvećeg gradskog proračuna u povijesti potroši na asfaltiranje, obnovu crkava i općenito komunalu, a da se istovremeno ne stvaraju uvjeti za otvaranje ijednog radnog mjesta? Tko bi trebao upozoravati na nepotizam i političku korupciju pri zapošljavanju u gradu? Tko bi trebao vikati iz svega glasa da je savjetnik gradonačelnika za svoj nerad plaćen sa dvije prosječne hrvatske plaće? Tko bi to stalno trebao raditi, Vrgoračke novine, vrgorac.blog.hr, ja osobno? Ili možda oni koji su ničim izazvani i pri zdravoj pameti prihvatili ući u političku utrku i dobili mandat građana da ih zastupaju što bolje mogu!? A ne da su suzdržani na monstruozan izvještaj o radu gradonačelnika koji pokazuje ništa drugo doli nerad. U tom izvještaju nije pisalo da je otvorena gospodarska zona na Ravči, da se povećava zaposlenost, da je rođeno više djece zbog gradske pronatalitetne politike, ničega takvoga tamo nema, ali zato ima asfalta, javne rasvjete, komunale, povećavanja rashoda na zaposlene, dakle ima dosta o tome kako trošiti tuđe novce bez odgovornosti. Najvećoj oporbenoj grupaciji to dakle ne smeta, ona je suzdržana. Meni smeta, slobodomislećem građanstvu koje ju je biralo – također smeta! Kvragu, da Vrgoračke novine nisu pisale o nekim, iznad spomenutim primjerima, nitko živ ne bi ni znao što se događa u vijeću i općenito gradskoj politici.
Shvaćam da vođa liste Pivac nije fizički prisutan u Vrgorcu veći dio godine jer je stalno u inozemstvu za potrebe svoje tvrtke, ali oni oko njega se naprosto moraju probuditi i biti stratezi i kreatori oporbene politike. Oni to danas nisu. Kako stvari stoje, neće ni biti, i bilo kakav pozitivan korak te liste u budućnosti moći će se pripisati isključivo Miljenku Pivcu koji i ima neke volje i želje da stvari mijenjaju. Ali od ostalih ne očekujem ništa, baš ništa.
Ovako suzdržano ponašanje izgleda ne smeta ni većini SDP-a. Smeta predsjedniku i možda glavnom odboru, ali smeta li i većem dijelu članstva? Naravno da ne smeta, jer i oni već dva desetljeća aktivno surađuju sa vlasti na rušenju ovog grada, bilo svojom šutnjom, bilo činjenicom što su dio gradskog birokratskog aparata koji uništava grad, ili jednostavno kalkuliraju jer žele zaposliti sebe ili svoje dijete pri gradu ili izmoljakati par tisuća kuna od vlasti za nekakvu svoju kvazi-udrugu kojoj je strateški cilj prodavanje muda pod bubrege…
HDZ-u je Vrgorac posao, i to posao koji ne znaju raditi, Nezavisnoj listi, izgleda, Vrgorac je samo projekt, projekt koji nije uspio, a meni, malom i običnom Vrgorčaninu, kao i većini sličnih drugih, Vrgorac je sve, egzistencija, ljubav, obitelj i prijatelji… jednom riječju – život! Bez lažne patetike.
I što sad kad jedan građanin uvidi da ne valjaju ni vlast ni oporba? Možda tražiti prijevremene izbore? A kad bi se takvi i održali, koga bi birali? Odnosno bili uopće imali priliku birati pored 1800 fiktivnih građana našega grada? Zaista nezgodna pat pozicija koju je teško promijeniti… Vrgoračke novine pokušavaju doprinijeti promjeni svom svojom skromnom logistikom, a gdje su ostali, što oni rade?
komentiraj (27) * ispiši * #
Izašao 26. broj Vrgoračkih novina - prvih novina Vrgoračke krajine
petak , 25.03.2011.
Iz tiska je izašao 26. broj Vrgoračkih novina. Na 36 stranica donosimo čitav niz zanimljivih članaka o događajima i ljudima Vrgorske krajine.
Donosimo izvještaj sa 13. sjednice Gradskog vijeća koju su obilježili sukobi po pitanju podjele odštete za elementarne nepogode u Vrgorskom polju. Komentiramo zbog čega je ostao nerealiziran projekt Međunarodnog centra mladih na Orahu. Bavimo se i noćnim diverzijama koje su preplavile naš grad tijekom veljače i ožujka. Donosimo i foto izvještaj sa mačkara u našem gradu. Komentiramo izjave gradonačelnika Matkovića koji je izraz „Vrgorac Vrgorčanima“ usporedio sa nacističkim parolama. Nosimo veliku anketa među iseljenim mladim Vrgorčanima o mogućnosti njihova povratka u rodni grad. Donosimo i izvještaj sa SDP-ove tribine o korupciji u lokalnoj samoupravi. Tu je i reportaža o Rašćanima. Donosimo i polemički tekst o dilemi koji je izraz pravilan: vrgorski ili vrgorački. U ovom broju u rubrici „Izvori za povijest Vrgorske krajine“ donosimo opise boravka cara Franje Josipa u Vrgorcu 1875. godine iz pera dopisnika tadašnjih dopisnika zadarskog Narodnog lista. Analiziramo i navike klađenja Vrgorčana.
Uz sve navedeno, u novini se nalazi i cijeli niz vijesti i vijestica iz Vrgorske krajine, osvrt na sportske događaje, Vrgoračka vaga, kolumne „Pogled unazad“, „Rock tragovi“, filmske preporuke, nagradna osmosmjerka, rubrika „Bez komentara“ i slično.
Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante, trgovini Mario i pekarni Jadran.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).
komentiraj (7) * ispiši * #
Grad Vrgorac kupuje novo službeno vozilo za 200 tisuća kuna
ponedjeljak , 14.03.2011.
Jutros je održana 13. sjednica Gradskog vijeća Grada Vrgorca. O čemu su naši vijećnici raspravljali moći ćete detaljnije čitati u Vrgoračkim novinama, a ovdje ću iznijeti samo jednu od nekoliko jutros donesenih odluka od strane vladajuće većine.
Glasovima vladajuće koalicije HDZ-HSS donesena je odluka kako će Grad Vrgorac krenuti u nabavu novog službenog vozila za što će se izdvojiti točno 200 tisuća kuna! Prema obrazloženju predlagatelja ove odluke, gradonačelnika Borisa Matkovića, postojeći službeni automobil, marke Wolksvagen Passat iz 2004. je „knjigovodstveno amortiziran“ i troškovi njegova održavanja postali su značajna financijska stavka u proračunu koju je potrebno što prije izbjeći. Dosadašnje vozilo prešlo je oko 300 tisuća kilometara. Jutrošnjom odlukom dobivena je suglasnost Vijeća za pokretanje postupka javne nabave službenog vozila. Navodno se planira kupiti nova Opel Insignia. Ovakvu odluku nisu podržali oporbeni vijećnici koji su je označili neprimjerenom za stanje u kojem se grad Vrgorac trenutno nalazi.
Nema dvojbe da Grad Vrgorac mora imati dostupno službeno vozilo, a je li zaista pametno u ovakvoj ekonomskoj situaciji trošiti 200 tisuća kuna na novo vozilo, to ostavljam čitateljima na razmišljanje. Postojeće službeno vozilo staro je sedam godina i cijelo vrijeme je zaštićeno od vremenskih nepogoda u gradskoj garaži, a prečesto se ne koristi za službena putovanja.
komentiraj (55) * ispiši * #
Vrgorac svima, a ne samo njima!
nedjelja , 06.03.2011.
Čitam jutros članak u Slobodnoj Dalmaciji, autora Mate Primorca, o ovim političkim diverzijama po gradu proteklih tjedana i ostanem zaprepašten izjavom gradonačelnika Borisa Matkovića koji je rekao:
„Ne mogu nikoga optuživati, jer ne znam tko je to napravio. Pretpostavljam da se radi o osobama koje su za vrijeme lokalnih izbora pisale „Vrgorac Vrgorčanima“, a takve poruke svijetu je slao i Hitlerov totalitarni režim pod parolom „Njemačka – Nijemcima“.
Nisam ostao toliko začuđen samim sadržajem izjave (iako je izvan pameti uspoređivati izraz "Vrgorac Vrgorčanima" sa nacističkim parolama), jer je to bila još jedna od standardnih floskula, koje i inače dolaze iz redova vladajuće stranke, već me je iznenadilo koliko se ta izjava preklapa sa izjavom komentatora @Onura, napisanom na članak o diverzijama objavljen ispod ovoga teksta, a koja je zabilježena 02. ožujka u 22:06 sati. Onur je tako rekao: „Očito ti ni povijest ne leži kad pišeš da je transparent vrgorac vrgorčanima, nešto pozitivno. ajde, lipi moj, uzmi knjigu pa ćeš vidit da je jedino Hitler radija to u svoje vrime. Govoreći njemačka - njemcima.. ostale (židovi,poljaci, stranci...) ubit.. šta sad to triba značit za vrgorac?? ko je tu diktator i strašni tiranin u vrgorcu???“
Dakle, sve je jasno, izjava u novinama i komentar na blogu dolaze ili od iste osobe, ili grupe građana sličnih stajališta. Da se bar isti bave gospodarstvom Vrgorca, kao ovim blogom, već bi imali Poslovnu zonu na Ravči.
Nisam planirao, ali kad već iznad istaknuti traže objašnjenje pojma „Vrgorac Vrgorčanima“, valja ga i dati. Transparent sa tim nazivom osvanuo je 17. svibnja 2009. godina na kuli Avali u Vrgorcu. Kao što je poznato, bio je to dan proteklih lokalnih izbora na kojima je sadašnji gradonačelnik osvojio svoj treći mandat. I tada, kao i danas, stojim na stajalištu kako te dvije riječi tvore najljepši mogući lokalpatriotski izraz u našem gradu. Ima li što vrjednije i postoji li bolji izraz ljubavi prema svome gradu od onoga u kojem konstatiramo da grad nisu samo zidovi nego i građani, i da grad i građani tvore neraskidivu simbiotsku vezu?
Naravno, dojučerašnji udarnici komunističkog sustava, a danas priučeni desničari, sa svoje najnovije političke perspektive vide taj pojam kao ugrozu ili uvrjedu nekome, iako se u njemu tako nešto ne može pronaći. Pojam „Vrgorac Vrgorčanima“ sa stajališta bilo koje slobodoljubljive osobe ne isključuje nikoga, već uključuje svakoga, taj izraz nije protiv već ZA, i što je najvažnije taj izraz nijednim svojim slovom ne govori tko je Vrgorčanin, a tko ne, osim što inzistira i što potvrđuje činjenicu da su Vrgorčani oni koji poštuju i ljube svoj grad. To je najvažniji zajednički nazivnik, i samo je to bitno, ostalo ne.
Prema takvoj definiciji, Vrgorčani su Hrvati, Srbi, Albanci i članovi svih drugih narodnosti koji ovdje žive i gledaju Vrgorac kao svoj. Vrgorčani su i muškarci i žene, osobe lijeve i desne političke orijentacije, HDZ-ovci i SDP-ovci, stari i mladi, crni i bijeli, Dalmatinci i Hercegovci, katolici, pravoslavci, agnostici i ateisti, obrazovani i neobrazovani, zaposleni i nezaposleni, heteroseksualci i homoseksualci, zdravi i bolesni, branitelji i invalidi, hajdukovci i dinamovci, plavokosi i crnokosi, oni koji su u Vrgorcu rođeni i oni koji su ovdje doselili i prihvatili ga kao svoga, kao i oni što su odselili, ali svoj grad nisu zaboravili. Vrgorčani su i građani koji žive u Vrgorcu, kao i oni koji žive u vrgorskim selima. Vrgorčani su i radnici, seljaci, intelektualci i športaši, Vrgorčani su demokrati, pravaši, liberali, zeleni, socijaldemokrati, regionalci, narodnjaci, komunisti i anarhisti. Članovi svih iznad nabrojenih grupacija i svih drugih, sve su to Vrgorčani, i Vrgorac pripada svima njima. Vrgorac ne pripada samo nekima, već svima. Vrgorac nije rezerviran samo za podobne na vlasti, već i za one nepodobne i sve druge koji kritiziraju tu vlast.
Ako tko još želi detaljnije objašnjenje izraza „Vrgorac Vrgorčanima“ treba reći da Vrgorac pripada i onima koji su u bivšem sustavu besplatno dobili stanove, dok ih pošten svijet tada i danas cijeli svoj radni vijek mukotrpno otplaćuje. Vrgorac pripada i onima koji su se prekjučer zaklinjali u Titov put, jučer u put Ive Sanadera, a danas im je draga stranputica Jadranke Kosor. Vrgorac pripada i onima koji su od 44 milijuna kuna, koliko je iznosio proračun Grada Vrgorca za 2009. godinu, 24 milijuna spiskali u asfaltiranje razvrstanih i nerazvrstanih cesta. Vrgorac pripada i onima koji u 11 godina svoje vladavine nisu otvorili nijedno radno mjesto, a izgubili cijeli niz gradskih institucija, dakle pripada i odnarođenoj političkoj eliti koja od naroda radi majmune. Vrgorac pripada i onima koji već deset godina obećavaju poslovnu zonu Ravča. Vrgorac pripada i onima koji su Vrgorac prodali za (barba) Judine škude, onima zbog čije nesposobnosti više od pola maturanata svake godine ode zauvijek iz Vrgorca, a da ništa ne rade da ih pokušaju zadržati u Vrgorcu, pripada i onima koji zapošljavaju podobne, a šikaniraju sve ostale. I tima pripada ovaj grad. Vrgorac pripada i onima koji gradsku logistiku i svoje dobro plaćeno radno vrijeme koriste za anonimno komentiranje na ovom blogu. Vrgorac pripada koordinatorima, povjerenicima, pripravnicima, tajnicima, komunalnim redarima, pročelnicima, ravnateljima i savjetnicima gradske uprave. Vrgorac pripada i onima koji za potrebe vlastitih materijalnih interesa svađaju narod. Svima njima pripada ovaj grad.
Vrgorac pripada i onim krupnim kapitalistima koji za potrebe vlastitih materijalnih i poslovnih interesa godinama na vlasti toleriraju i podržavaju stranku poput HDZ-a!
Prema iznad istaknutom Vrgorac pripada i onima koji se ne slažu sa postupcima trenutne vlasti, Vrgorac pripada i onima koji po noći rade diverzije protiv te vlasti. Vrgorac pripada i onima koji ne mogu dobiti posao jer nemaju člansku iskaznicu HDZ-a, pripada i Vrgoračkim novinama i gradskoj oporbi (ma kakva ona bila). Vrgorac pripada i 57-ici novih nezaposlenih, kao iz svih 719 nezaposlenih u našem gradu. Vrgorac pripada onima koji zbog besperspektivnosti iseljuju, kao što Vrgorac pripada i stanovnicima umirućih mjesnih odbora zapadno od Ravče. Svi su oni Vrgorac.
Vrgorac svima, a ne samo njima!
Vrgorac Vrgorčanima
Vrgorčanin
komentiraj (50) * ispiši * #
DIVERZIJE PROTIV VLASTI: Udri po glasniku!
utorak , 01.03.2011.
Jučer ujutro osvanula su dva nova grafita u Vrgorcu, jedan na tribinama ispred osnovne škole, a drugi na zidu pokraj ceste prema Stiljima, oba sa istim sadržajem: Matković = Gadafi. Tekst je potpisan kraticom RBL, za izraz Rebelde, prema istoimenoj seriji za mlade. Grafiti su očito upućeni gradonačelniku Borisu Matkoviću.
Jutros je na zgradi stare općine, kod ulaza u trgovinu Kavadaro, vlasnika Davora Radića, predsjednika HSS-a Vrgorac, nepoznati počinitelj ili više njih, napisao grafite sadržaja: "HDZ lopovi" i "Radić potrčko". Predsjednik HSS-a je zbog toga obavijestio policiju koja je izišla na mjesto događaja i izvršila uviđaj.
Tko sve ovo radi, ne znam, iako sam o većini ovih akcija proteklih dana bio obaviješten putem SMS-a. Scenarij je uvijek isti. U pola noći dođe SMS u kojem me nepoznati pošiljatelj obavještava o najnovijoj akciji. Svaki put se radi o nepoznatim brojevima, a osobe koje ovo rade, svoje akcije upućuju protiv HDZ-a, odnosno "vladajućih lopova". Nijednom se nisu potpisali, niti su objasnili zašto sve ovo rade. Samo je prilikom postavljanja grafita kod škole poruka na papiru potpisana terminom Rebelde. Radi li se o pojedincima, organiziranoj grupi ili više njih, nije mi poznato.
No kako to biva u našoj državi, vladajući umjesto da se bave razlozima ovakvih buna, oni udaraju po glasniku (ilitiga meni)! Ne razmišlja se da možda ovakve događaje potiče loša gospodarska situacija u našem gradu, sveprisutna politička korupcija i nepotizam. Umjesto da se time bave i na takav način pokušaju zadobiti povjerenje građana, oni se bave traženjem ljudi koji okolo šaraju po zgradama i napadanjem novinara koji ni kriv ni dužan dobiva poruke istih tih građana. Ako policiju štogod i bude zanimalo, ja ću obaviti svoju građansku dužnost i sa gospodom razgovarati, ali da će mi udarnici HDZ-ove vlasti u ovom i svakom drugom slučaju glumiti policiju i sud, e to neću dopustiti! Ipak su totalitarna vremena gdje je tako nešto bilo moguće iza nas. Bar se tako nadam!
Uzmimo hipotetsku situaciju da ja i dam broj mobitela noćnih aktivista policiji (koja ga i nije tražila), ne znam čemu bi to zapravo služilo. Prepaid kartice se svugdje mogu kupiti, a kako su jeftine, vrlo lako se mogu i baciti. Onaj tko pošalje jednu poruku, može lako kupiti novu karticu i poslati drugu. Inzistiranje na mojoj građanskoj i intelektualnoj odgovornosti na primjeru kartice za mobitel je sasvim glupo u državi i gradu u kojem su zamračeni milijuni kuna poreznih obveznika i gdje je odnarođena politička elita odgovorna za srozavanje države armagedonskih razmjera. Koje licemjerstvo!
I da, kao povjesničar „koji u svojim tekstovima ističe brigu o vrgorskim kulturnim dobrima“ nikako ne mogu podržati da se šara po kulturnom dobru poput zgrade stare općine ili da se nasilno otvaraju vrata Avale, ako je itko uopće imao dileme u moj stav. Stoga pozivam one koji rade ove akcije, da više ne vandaliziraju takve objekte. Vrgorske svetinje poput kula i drugih objekata materijalne baštine ipak su puno vrijednije od nečeg prolaznog i tako nevažnog kao što je HDZ! Hvala.
komentiraj (52) * ispiši * #
