U prodaji je deseti broj Vrgoračkih novina!

petak , 27.11.2009.

U prodaji je novi, deseti broj Vrgoračkih novina - Prvih novina Vrgoračke krajine.
U ovom broju posebnu smo pozornost posvetili ratnom putu Vrgoračke satnije, kao prve vrgorske postrojbe u Domovinskom ratu. Uz pomoć veterana pratimo sve ratne akcije kroz koje je satnija prošla, od osnivanja do njezina rasformiranja.
U broju donosimo i ekskluzivni intervju sa vrgorskim nogometašom Matom Roskamom. Mate nam je prepričao dojmove sa utakmice španjolskog kupa njegova kluba Cultural Leonese i Barcelone. Između ostalog bavimo se i problemima odlaganja otpada u Poljicima Kozičkim, te izgradnjom sportskog centra u Banji. Posvetili smo prostor i našem Đeri. Pratimo Program međugeneracijske solidarnosti, a donosimo i članak o vrgorskim sortama loze. U ovom broju donosimo završetak putopisa u Jeruzalem i Betlehem. Također Vrgoračke novine u suradnji sa Hrvatskom poštom organiziraju natječaj dječjih likovnih radova sa temom Božića u Vrgorcu. Detalje možete pronaći u novom broju. Osim toga u ovom broju možete pročitati razne vijesti iz Vrgorske krajine iz posljednih mjesec dana.
Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, diskontu Pivac, trgovini Ante i trgovini Mario.
Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb), Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2) i Zagrebu (Profil Megastore, Bogovićeva 7).

Stanje u Komunalnom???

četvrtak , 26.11.2009.

Tijekom jutra dobio sam nekoliko poziva od nekih ljudi zaposlenih u Komunalnom i onih koji su s njima nekako povezani, poput njihove rodbine, sa alarmantnim izjavama o stanju u toj vrgorskoj tvrtci. Ljudi su željeli biti anonimni, ali mole da se nešto napiše na blogu ili u novinama. Kažu kako su im isključili struju i grijanje, da uprava nema novce za njihove plaće. Ističu kako je nemoguće raditi u tim uvjetima i da ne znaju kako dalje.
Što se to dolje događa? Zašto plaće nisu isplaćene i kad će biti? Ima li tko malo bolje upućen u situaciju da pojasni stvari?

Ploče = Vrgorac = Ploče

četvrtak , 19.11.2009.

Redovito čitam blog pločanske blogerice i kolegice Modesti blejz. Čitam ga iz razloga što identične stvari muče oba grada. Isti je to mentalitet, ista promašena politika, isto desetljetno stagniranje. Ovdje prenosim uvodnik njezina teksta o suštinskim problemima Ploča. Ako maknemo naziv Ploče i stavimo Vrgorac, nećemo ništa faliti, štoviše, tekst tako pogađa u srž problema i toliko pokriva moje osobne stavove da me već malo strah sretan. Dakle slijedi tekst:


"...nesloga, koja se inače može naći u mnogim malim lokalnim sredinama gdje svatko svakoga zna i gdje se neprijateljstva kao u Smojinom Velom i Malom mistu prenose gotovo transgeneracijski, dovodi do nevjerojatnih izljeva žuči, povrijeđenih taština i vladavine niskih strasti. Sve odreda ljudskih (ne)kvaliteta koje ne pridonose napretku neke sredine. Kozmetički infrastrukturni projekti, kao što su asfaltiranje ili gradnja mostova, dešavaju se endemski to jest samo pred izbore, a i onda odrađeni traljavo.
Izostanak one prave snage koja odlikuje vođe i ljude s vizijom, one spremnosti da se zaboravi prošlost i okrene budućnosti, one muškosti i hrabrosti da se suparniku oprosti i pruži ruka pomirenja, umjesto zajedničkih projekata, ideja i konkretnih poteza za boljitak našeg kraja rađaju gorkim plodovima, rađaju predizbornim po(d)bačajima, rađaju vidljivim, gotovo Kozarčevim – mrtvim kapitalima.
Nikada nisam i nikada neću pripadati ni jednoj stranci, foteljašenje na pozicijama moći i participiranje u vlasti (osim redovnog izvršavanja svoje građanske dužnosti u vidu glasovanja) apsolutno me ne zanima, no napredak moga grada, pa ma kako mali pomaci bili – zanima me iznad svega. I to zbog djece, jer želim da odrastaju u sredini koja im baš danas, a ne negdje neodređeno sutra, nešto ima ponuditi. Dosta je čekanja. Umjesto stranačkih parola, političkih govora, obećanja i izgovora, treba krenuti s konkretnim prijedlozima i projektima.
Vidite, ponekad je bolje i maštati nego se prepustiti politikantskoj osveti, mržnji i neznanju, drugim riječima - rezultatskom ništavilu. A uz mudro izmaštane, osmišljene i dobro potkovane projekte grad može ozbiljno pristupiti i Predpristupnim fondovima Europske unije. A je li ih se itko sjetio, možda usudio? Sumnjam. Dok EU fondovi doslovno traže projekte da ih financiraju, pola Istre je tako financiralo uljare i maslinike, mi spavamo. Stoga budimo mudri, oživimo naše mrtve kapitale.
Mene ne zanima tko će ideje i kako realizirati, ne zanima me ni koja stranka ni koje ime, ali neka se stvari napokon pokrenu, jedino ne želim da se sutra neki pametnjaković kiti tuđim perjem i moje ideje prodaje kao svoje – prodaji ti njih prijatelju, ali prvo imenuj od koga si ih pokupio. Maj nejm is Blejz - Modesti Blejz..."

Svijeće za Vukovar

srijeda , 18.11.2009.

Večeras su vrgorska djeca zapalila 1700 svijeća u Vukovarskoj ulici u sjećanje na herojski otpor Vukovara 1991. godine. Dvjestotnjak osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika okupilo se u 17 sati pred osnovnom školom i u povorci preko pijace i uzduž ulice Tina Ujevića krenulo prema Vukovarskoj ulici.
Nažalost, usprkos činjenici što je organizator na vrijeme najavio ovaj događaj i pozvao sve građane da se pridruže okupljanju "za jedno veliko hvala gradu heroju", večerašnjem je događaju prisustvovao mali broj građana. Roditelji su poslali djecu, ali ih se nije baš previše pridružilo paljenju svijeća. Treba također spomenuti kako policija nije regulirala promet kako treba, pa je stalno prijetila opasnost da neki automobil pokupi koje dijete. Stvarno je teško zatvoriti promet Vukovarskom ulicom deset minuta dok djeca ne upale svijeće.
Djeca su svoje obavila sa zadovoljstvom, mirno i dostojanstveno su zapalili 1700 svijeća. Posebno su se iskazali prvašići koji su bili na čelu kolone zajedno sa više profesora i učitelja obiju vrgorskih škola. Tko nije stigao, još može skoknuti do Vukovarske i uživati u prekrasnom pogledu na svjetla tisuća svijeća uz rubnik ceste.

Vukovar

utorak , 17.11.2009.



Grad Vrgorac se pridružio projektu "Spomendan na Vukovar". Cilj ovog obilježavanja je da se upale svijeće kao poruka zajedništva građanima Hrvatske, te pokažu da jedno upaljeno svijetlo može proizvesti plamen ljubavi i dobrote za sve one koji su ostavili svoje živote da bi nama danas bilo bolje, za svako dijete kojem je ukradeno djetinjstvo, te za jedno veliko hvala Gradu heroju.
Sutra u 17 sati (srijeda) ispred Osnovne škole u Vrgorcu će se dijeliti svijeće. Nakon što budu podijeljenje svim zainteresiranim građanima, povorka će krenuti od škole preko ulice A. G. Matoša uzduž Ulice Tina Ujevića prema Vukovarskoj ulici gdje će svijeće biti zapaljene. Iako se ovo najavljuje već neko vrijeme, ne šteti ponoviti, pa pozivam sve građane da sutra u 17 sati dođu ispred škole, svaki uzme svoju svijeću i krene prema Vukovarskoj.

Treći rođendan „Vrgorske krajine“

subota , 14.11.2009.

Danas ovaj blog slavi tri godine postojanja. Kada sam započeo njegovo uređivanje, nisam mogao ni zamisliti da će živjeti ovoliko dugo, ali tekst po tekst, i danas smo tu gdje jesmo. Sa objavljenih 260 tekstova i stotinama ispisanih kartica teksta, nekoliko tisuća komentara i oko 128 tisuća posjeta, ovaj blog je apsolutni rekorder u našem kraju, a vjerujem i šire.
Prije tri godine moj dragi kolega i prijatelj Čedomir je otkrio tu čudnu novotariju zvanu blog i odlučio ga pokrenuti. Isto je preporučio i meni, i tih smo nekoliko dana puno vremena provodili na računalu u Znanstvenoj knjižnici u Zadru uređujući blogove, svaki svoj. Dakle, Čedo je najzaslužniji za ideju pokretanja ovoga bloga, šta je je. On mi je to nekoliko puta znao napomenuti, da slučajno ne bih zaboravio. :) Njegov blog je kratko trajao, a kasnije ih je pokrenuo još nekoliko, ali evo „Vrgorska krajina“ postoji i danas, a dokad, to ćemo vidjeti.

Tijekom ove tri godine pisao sam o svemu i svačemu. Ispočetka je to bila samo povijest našeg kraja, ali kako je vrijeme protjecalo, sve smo se više počeli bavili budućnošću, veoma često se zadržavajući i na sadašnjosti. Vrgorska kultura, povijest i naš vrgorski čovjek bile su tematske okosnice ovoga bloga. Kritičko razmatranje života naše zajednice također je zauzelo mnogo prostora, posebno ovu zadnju, turbulentnu godinu u našem gradu.
Tekstovi su ispočetka bili lošije kvalitete, ali čovjek se s vremenom sve više ispraksira pa su danas kvalitetniji, bar se tako nadam.

Da li je ovaj blog koristio našoj zajednici?
U nekoliko prilika sam imao priliku o tome razgovarati sa nekolicinom naših, uglavnom mlađih, građana. Kad sumiram sve što sam pisao, uključujući i vaše brojne komentare, mogu reći da sam ponosan na dvije stvari kojima je ovaj blog doprinio:
Kada sam ga pokretao, u našem svakidašnjem životu, u politici, kao i u medijima i općenito pisanoj riječi veoma se rijetko mogao čuti i pročitati naš stari, domaći, hrvatski naziv – Vrgorska krajina. Njega se u svojemu pisanju čvrsto držao fra Vjeko Vrčić, a preuzeo sam ga i ja. Držim ga i ne puštam! Prije bloga uglavnom se govorilo i pisalo - općina Vrgorac, vrgorački kraj ili samo Vrgorac. Izabravši gore spomenuti naziv želio sam se vratiti korijenima, vratiti u širu upotrebu naziv koji su koristili naši preci. Koristeći naziv „Vrgorska krajina“ u tekstovima na blogu, kao i u novinama i drugim radovima želio sam potaknuti raspravu o problematici naziva Vrgorska/Vrgoračka krajina i istaknuti svoje mišljenje kako problem nije jezični, već historiografski i da je naziv koji koristim najispravniji, i da svoje uporište nalazim u našoj povijesti i kulturi.
Moram istaknuti kako sam tijekom predizborne kampanje za gradonačelnika Grada Vrgorca sa zadovoljstvom slušao oba kandidata kako stalno koriste naziv – Vrgorska krajina, i taj je naziv prevladavao u njihovim javnim istupima. Na to sam posebno ponosan.
Druga stvar na koju sam ponosan je što je ovaj blog bio i jest posrednik između Vrgorčana u krajini i Vrgorčana izvan krajine. U mnogome je koristio homogenizaciji domovinske i iseljene krajine i gdje god na kugli zemaljskoj ima Vrgorčana i njihovih potomaka, tamo je otvaran, čitan i komentiran ovaj blog. Treba istaknuti i stotinjak elektroničkih pisama koji su mi pristigli tijekom ovog trogodišnjeg razdoblja. Neki su hvalili, neki su imali kritike i prijedloge, dok su mnogi tražili svoje korijene, ili jednostavno pomoć pri izradi eseja, maturalnih, diplomskih i magistarskih radova lokalne tematike. Svima sam nastojao maksimalno pomoći, nadajući se da će sve to doprinijeti razvoju i produbljivanju naše kulture, poticanju istraživanja naše povijesti i kritičkog razmatranja sadašnjosti i budućnosti. Radio sam sve besplatno, sa entuzijazmom kao pokretačem i vašom potporom kao jedinom plaćom.
Nadam se da je koristilo.

VAŠ Vrgorčanin sretan

54. godišnjica smrti najvećeg vrgorskog sina

četvrtak , 12.11.2009.

"Prije nego što umrem, htio bih jedanput vidjeti Vrgorac (ili Vrhgorac). Nemojte misliti da je ovo šala.“

Tin Ujević (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.)

Gospođe s posteljinom

subota , 07.11.2009.

Sjećam se iz djetinjstva onih gospođa što su svako malo kucale na vrata i prodavale posteljinu i kušine. Svakih nekoliko mjeseci one bi krstarile našim krajem i tražile svoje nove "žrtve" ilitiga mušterije. Većinom bi lovile srednjovječne gospođe ili mlade majke i pokušavale im utrpiti svoje artikle. Kada bi se saznalo da dolaze, a to bi se znalo po njihovim glasnim dozivanjama - gospođaaaa imamo lijepih lancunaaaa, mame bi se sakrivale i isturivale svoju djecu u prvi plan. - Reci da matere nema doma, nešto smisli, govorile bi one, samo da ih se riješe. A kad bi one jednom i uhvatile koju ženu pa joj nešto prodale, jadna joj majka. Svaki idući put bi njoj prvoj pokucale na vrata.
Taj način prodaje od kuće do kuće je funkcionirao negdje do 2000. godine, kada su praktički odjednom sve te terenske prodavačice posteljine i kušina naprosto nestale. Uglavnom su ih zamijenili subotari i inkasatori HRT-a koji prisluškuju okolo tko ima televiziju da mu naplate pretplatu.
Vjerojatno se pitate gdje su sve te žene nestale? Moja teorija je da su ostavile trgovinu i prešle na televiziju voditi tarot show!

Tihi odlazak vrgorske legende

utorak , 03.11.2009.

Sinoć je nakon duge i teške bolesti otišla još jedna vrgorska legenda - naš Đere. Otišao je tiho i bez pompe, ali ostaje u srcima svih nas Vrgorčana.
Čovjek za kojeg nitko nije mogao reći lošu riječ, bio je poseban i naš. Pravi Vrgorčanin! Neka mu je laka vrgorska zemlja, koju je neizmjerno volio!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>