Treći rođendan „Vrgorske krajine“

Danas ovaj blog slavi tri godine postojanja. Kada sam započeo njegovo uređivanje, nisam mogao ni zamisliti da će živjeti ovoliko dugo, ali tekst po tekst, i danas smo tu gdje jesmo. Sa objavljenih 260 tekstova i stotinama ispisanih kartica teksta, nekoliko tisuća komentara i oko 128 tisuća posjeta, ovaj blog je apsolutni rekorder u našem kraju, a vjerujem i šire.
Prije tri godine moj dragi kolega i prijatelj Čedomir je otkrio tu čudnu novotariju zvanu blog i odlučio ga pokrenuti. Isto je preporučio i meni, i tih smo nekoliko dana puno vremena provodili na računalu u Znanstvenoj knjižnici u Zadru uređujući blogove, svaki svoj. Dakle, Čedo je najzaslužniji za ideju pokretanja ovoga bloga, šta je je. On mi je to nekoliko puta znao napomenuti, da slučajno ne bih zaboravio. :) Njegov blog je kratko trajao, a kasnije ih je pokrenuo još nekoliko, ali evo „Vrgorska krajina“ postoji i danas, a dokad, to ćemo vidjeti.

Tijekom ove tri godine pisao sam o svemu i svačemu. Ispočetka je to bila samo povijest našeg kraja, ali kako je vrijeme protjecalo, sve smo se više počeli bavili budućnošću, veoma često se zadržavajući i na sadašnjosti. Vrgorska kultura, povijest i naš vrgorski čovjek bile su tematske okosnice ovoga bloga. Kritičko razmatranje života naše zajednice također je zauzelo mnogo prostora, posebno ovu zadnju, turbulentnu godinu u našem gradu.
Tekstovi su ispočetka bili lošije kvalitete, ali čovjek se s vremenom sve više ispraksira pa su danas kvalitetniji, bar se tako nadam.

Da li je ovaj blog koristio našoj zajednici?
U nekoliko prilika sam imao priliku o tome razgovarati sa nekolicinom naših, uglavnom mlađih, građana. Kad sumiram sve što sam pisao, uključujući i vaše brojne komentare, mogu reći da sam ponosan na dvije stvari kojima je ovaj blog doprinio:
Kada sam ga pokretao, u našem svakidašnjem životu, u politici, kao i u medijima i općenito pisanoj riječi veoma se rijetko mogao čuti i pročitati naš stari, domaći, hrvatski naziv – Vrgorska krajina. Njega se u svojemu pisanju čvrsto držao fra Vjeko Vrčić, a preuzeo sam ga i ja. Držim ga i ne puštam! Prije bloga uglavnom se govorilo i pisalo - općina Vrgorac, vrgorački kraj ili samo Vrgorac. Izabravši gore spomenuti naziv želio sam se vratiti korijenima, vratiti u širu upotrebu naziv koji su koristili naši preci. Koristeći naziv „Vrgorska krajina“ u tekstovima na blogu, kao i u novinama i drugim radovima želio sam potaknuti raspravu o problematici naziva Vrgorska/Vrgoračka krajina i istaknuti svoje mišljenje kako problem nije jezični, već historiografski i da je naziv koji koristim najispravniji, i da svoje uporište nalazim u našoj povijesti i kulturi.
Moram istaknuti kako sam tijekom predizborne kampanje za gradonačelnika Grada Vrgorca sa zadovoljstvom slušao oba kandidata kako stalno koriste naziv – Vrgorska krajina, i taj je naziv prevladavao u njihovim javnim istupima. Na to sam posebno ponosan.
Druga stvar na koju sam ponosan je što je ovaj blog bio i jest posrednik između Vrgorčana u krajini i Vrgorčana izvan krajine. U mnogome je koristio homogenizaciji domovinske i iseljene krajine i gdje god na kugli zemaljskoj ima Vrgorčana i njihovih potomaka, tamo je otvaran, čitan i komentiran ovaj blog. Treba istaknuti i stotinjak elektroničkih pisama koji su mi pristigli tijekom ovog trogodišnjeg razdoblja. Neki su hvalili, neki su imali kritike i prijedloge, dok su mnogi tražili svoje korijene, ili jednostavno pomoć pri izradi eseja, maturalnih, diplomskih i magistarskih radova lokalne tematike. Svima sam nastojao maksimalno pomoći, nadajući se da će sve to doprinijeti razvoju i produbljivanju naše kulture, poticanju istraživanja naše povijesti i kritičkog razmatranja sadašnjosti i budućnosti. Radio sam sve besplatno, sa entuzijazmom kao pokretačem i vašom potporom kao jedinom plaćom.
Nadam se da je koristilo.

VAŠ Vrgorčanin