voltaren-salt

utorak, 28.10.2014.

Nacrtane vjeverice, kao prave i prave ovce kao nacrtane

Zagi :) Odmah se sjetim pjesmice. Jedna od onih koje se zalijepe kao žvaka i ne daju se otresti. Kad hoću prestati to pjevušit, ali iz nekog razloga ne uspijevam cijeli dan, tako nekako. Za Zaaagreb, za svijeeet! Dovoljno simpatično i pjevno za proširit univerzumom kao kulturni fenomen sa Zemje. Nek se čuje :) Zanimljivo mi je da uz lik Zagija nikad ne povezujem sliku vjeverice, iako on to zapravo jest. Više ga doživljavam kao jedinog pripadnika neke endemične vrste. Valjda je to tako kad se pojedinci izdignu iz mase, pa popularnošću prerastu rod i pleme :) Zagi eto i zvjezdani sustav...

Da ne bi mislio kako nove vrste poput vjeverica naseljavaju samo gradske parkove - u selu gdje ih nikad nije bilo pojavile su se nenadano čak tri ovce.

I kako to obično biva u pričama, jedna od njih je naravno crna. Hoće li i one postići nešto važno za svoju vrstu, tek će se vidjeti, za sad znam da još nemaju svoju pjesmicu, čak ni konačna imena. Pratit ću daljnji razvoj situacije, pa ti javim što je novo :)

Svatko na svoju stranu broda i eto ga, mira!
Hm. Nisam skroz sigurna da je ovo tako jednostavno, točnije sumnjam da je baš tako lako. Samo otići na drugu stranu, bilo čega, pa naći mir. Mislim, ako mir ne poneseš sa sobom već kad krećeš, teže ćeš ga nać, igdje. Opet, ako ga već imaš u sebi, nije nužno uvijek ići u potragu za njim. Ili ipak jest... Hoću reć', zeznuto je to s tim mirom, na primjer - možeš ga imati u neograničenim količinama, ali ako ga u jednom trenutku ipak posve prestaneš i dalje tražiti može se dogoditi da skroz neprimjetno odjednom nestane. Ako razumiješ. Razumiješ.

Sutra će ti sigurno biti lijepo, s društvom ili bez želim ti dobar doživljaj, bez magle. Možda se vratiš s kakvom zanimljivom sličicom, fotografiranom ili zapisanom - svejedno. Svakako pozdravi Heidi!

28.10.2014. u 22:01 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

subota, 25.10.2014.

Šipkovite staze

Te neprohod(a)ne staze čestu budu manje prometne. Ha, zato valjda i jesu neutabane. No da, život ponekad jako sliči ovoj priči o tvojoj avanturi, preskakanju prepreka i provlačenju prema naprijed. Možda je tako zanimljivije. Kao kad treba proći kroz neugodno trnje do korisnih stvari.

Izgrebati ruke do bola za jednu toplu šalicu zdravog napitka :)

Koji put bude teže...

... ili lakše.

Katkad ima i smisla.

Pa zaključiš da staze kroz trnje ujedno vode i kroz šipak!

Na žalost mogu zamisliti to silno polomljeno drveće.Tamo je valjda kriva oluja. Ali pretprošli vikend sam se vraćala s mora starom cestom. Dolje sam žurila autocestom jer sam morala biti sigurna da ću stići na vrijeme, ali za povratak sam izabrala sporiji put koji mi se više sviđa. Pa sam konačno vidjela koliko su od lanjskog leda stradala mnoga stabla kroz Gorski kotar :( Posebno tužno izgledaju breze :(( Jesam već bila čula za to lomljenje pod ledom, ali nisam mogla ni zamisliti do koje mjere su šume ranjene, sad me to malo potreslo i ražalostilo :( Ali sigurno će i od toga izaći nešto dobro... možda šuma sada još ojača, nauči kako se pripremiti za otpor ledu.

A šumske životinje su dobile prava igrališta za provlačenje. Kao i poneki šetač na samo svojoj stazi :) Razumijem da može biti praktičnije ići sam. Zapravo mislim da posebno dobro razumijem. A koji je tvoj najjači razlog? To što bi te ostali sputavali u napredovanju, usporavali, umarali da moraš još nekoga izvlačiti i šlepati za sobom? Ili ti ne treba osjećaj odgovornosti jer je netko polomio nogu baš dok je u isto vrijeme išao istim putem? Možda je i nešto treće, a možda i nema razloga, ali drugi bi bukom sigurno rastjerali sve vjeverice :) Stvarno, kada si posljednji put vidio vjevericu?

25.10.2014. u 21:36 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

četvrtak, 23.10.2014.

Kao kad dio nedostaje

Malim bi pesekima možda stvarno bilo dobro i kod mene, ali njima je zapravo svejedno gdje su i kod koga dok god je taj obziran prema njima i osigurava im udobnost, hranu i toplinu. A za slađušne psiće se to uvijek lako nađe :) Lakše nego katkad za ljude. Mene više zanima imaš li ti hranu, grijanje ili barem toplu dekicu. Ali jasno mi je i da ovo nije primjereno mjesto za takva pitanja, nisam prije bila razmislila. Zato sam se sad uhvatila nečeg razumnijeg, vidjela sam nekidan na naslovnici blog portala fotografiju žutih besprstnih rukavica, pa sam nabavila žuto pletivo i primila se posla. Doduše, uglavnom paranja, jer mi se stalno čini da nisam pogodila onaj uzorak, a više se ne sjećam naziva onog bloga da provjerim. Dobro, ne bi ni trebale biti iste onakve, ali bi trebale imati ono nešto što me uopće inspiriralo na ovaj pothvat.

Trenutno to izgleda ovako, ali mi se opet čini kao da nešto nedostaje, nešto važno. Mislim, osim dijela za prste.

23.10.2014. u 21:44 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

četvrtak, 16.10.2014.

"Veliki" problemi

Dobila sam dva nepozvana gosta.

Sad ih neko vrijeme trebam pričuvati, povremeno nahraniti i svako toliko pomaziti.
Pa ne znam, ne znam kako ću to! :)

(voltarena)

16.10.2014. u 10:17 • 2 Dijagnoza • ? • # • ^

nedjelja, 12.10.2014.

Sunčanje perja na moru

12.10.2014. u 21:10 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

petak, 10.10.2014.

Boje

Ljuljačka je ovog ljeta često ostajala zaboravljena na kiši, tako pokisla se opet sušila na suncu... Nije čudno da je već toliko izblijedjela. Ali još uvijek može jednako dobro poslužiti za malo opuštanja :)

Može se lijepo zavući u sjedalicu (prije istresti upalo lišće) i promatrati smjenu boja i oblika u vrtu. Grmovi ruža su skoro posve ogoljeli i kao reumatični starci griju se oslonjeni na tople nijanse ružičastih zvjezdana.

Šareni grmovi još privlače ljetne leptire, tako su dva živahna šarenca ovu ljubičasto-ružičastu kombinaciju latica valjda zamijenila za većeg, prizemljenog šarenokrilog rođaka. Pozdravili grm lepršanjem uokolo, jedan čak uletio i u ovu sličicu :), a onda su otplahutali tko zna kud, u neko novo ljeto valjda.

Vrtnom stazom pomalo miriše jesen :)

(voltarena)

10.10.2014. u 21:53 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

četvrtak, 09.10.2014.

Živjeti u dućanu

To na prvu zvuči primamljivo, valjda svako dijete priželjkuje tako nešto. Živjeti negdje gdje su ti bomboni stalno na dohvat ruke :) Ali da bi u nekom dućanu bilo zaista svega, morao bi to biti neki veliki prostor, a nikad nisam željela preveliku kuću u kojoj se izgubiš od hladnoće. Bolja je mala, topla, hobit kućica u cvijeću. Može i blizu mora :) Ne bih rekla da trenutno živim u dućanu, više me ovo sad podsjeća na skladište, samo što gotovo ništa od stvari nije moje nego još uvijek skladištim sestrine stvari. Oni u svojoj novoj kući godišnje urede otprilike jednu prostoriju, pa tim tempom i prazne sve što još stoji kod mene. Moje stvari, one koje sam kod preseljenja smatrala jako važnim i potrebnim, uglavnom još stoje zapakirane i nekorištene dolje u garaži. Zbog nekih knjiga će mi biti žao ako jednom saznam da su ih grickali miševi, ali ovo ostalo očito i nije bilo tako važno. Bit će da zbilja ima nešto u tome što govoriš o svim tim stvarima.
Zapravo sam mislila reć' da uglavnom već imam doma cvijeće koje nude u dućanima. Osim kad imaju nešto novo, pa to kupim umjesto planiranog doručka. Za doručak :) Onakav južnokineski. Ako nemam novaca i za cvijeće i za jelo. Jer obično prevagne cvijeće. Ali manje je važno to sad detaljno razjasniti, koliko je bitno da sam te nasmijala :) Inače, u pravu si da je cvijeće često jestivo, imam negdje u garaži i knjige u kojima to piše, ali mi moji ne vjeruju i jednom kad su došli k meni na nedjeljni ručak, čim sam poslužila zelenu salatu začinjenu tratinčicama i dragoljubom, odjednom više nisu bili gladni i pokupili su se brže-bolje doma. Zamisli! Stvarno ne znam zašto :)
Dakle, ti si isto preselio. Jesi se već snašao nekako, trebaš li bilo kakvu pomoć? Ako imaš ikakvih problema, svakako očekujem da ćeš se i mene sjetiti. I ne mislim sad na ono nasmijavanje. Eto vidiš, dobra strana toga što sam ovo ljeto radila tri posla je da ti čak mogu i posuditi nešto za stanarinu. Ili ti barem poslati neku biljku za novi dom. Možda čak i neku jestivu :) Da se možeš tako i osjećati, kao da je dom. Hm, stvarno, jesi dobro?

09.10.2014. u 21:36 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

srijeda, 08.10.2014.

Vrtovi u vozilu

Kako to misliš, da se u autima ne drži cvijeće? Vidim da nisi upućen :) Mislim, znam da se kod mene uvijek nađe barem nekakvih grančica, reznica i lukovica, ako već nije poneka teglica ili sadnica. Ako kojim čudom nema baš nikakvog cvijeća, naći će se barem pokoji zaostali listić na tepihu :) Dobro, namjera nije ukrašavanje auta, zapravo svako malo nešto razmjenjujem s poznanicama ili poznaničinim poznanicama ili poznanicama poznaničinih poznanica... Ili sam samo naglo zakočila jer sam kraj ceste ugledala kakav šareni grm. Znači, prevozim biljke ili doma ili od doma! Jer često se nađe ponešto što neka od nas još nema u svojem vrtu, onda na primjer ona dobije neke sjemenke i zauzvrat za mene iščupa neku biljčicu viška, tako puno uštedimo bez kupovanja. U redu, priznajem da je i to kupovanje teško baš uvijek izbjeći. Kad te odjele s lončanicama stave u dućane s prehranom :( Na vidljiva mjesta. Pa odem na primjer kupiti stvari za frižider i moram proći kraj izloženog zelenila. Daa, daaa, našla sam super način za sabotiranje vlastite slabosti i ponesem u dućan taman toliko novaca koliko mi treba za ono što prethodno namjeravam kupiti, kartice ostavim. I već pogađaš, vratim se doma bez ičega za doručak. Dobra je stvar u svemu što nakon nekog vremena ipak mogu samo proći pored, jer sve što nude u dućanu - već imam.

U svakom slučaju, hvala ti za ovo toleriranje biljaka posvuda po brodu, jasno mi je da se toga nisi sjetio jer si ti baš toliko lud za korovom, nego želiš meni udovoljiti, to je baš lijepo :) Onda nemam ni ja ništa protiv da ugradimo i nešto što se tebi sviđa. Na primjer, da svim hodnicima i prostorijama postavimo biciklističke staze i stalke za bicikle. Možemo i liftove urediti tako da se ulaskom biciklom u njih ne moraš zaustaviti u vožnji, nego se samo obrne gravitacija u prostoru dizala tako da nastaviš biciklirati prema gore/dolje i izlaskom na drugi nivo opet samo promjeniš smjer, tako će ti brod biti puno praktičniji. A biljke ćemo podići na police tako da ne zapinješ kotačima za njihove sandučiće. Montirati sve te silne police... imamo još toliko posla!

Malo sam se sad zamislila nad ovim dijelom priče o cvijeću za doručak. Možda stvarno imam nekakav problem, jer sam u subotu išla u Zagreb kupiti si novu haljinu, sašiti si više ne stignem. Ovaj vikend moram na jedno vjenčanje, nekome tko mi je važan, pa želim biti lijepa da im cijeli događaj bude još ljepši. Ali na kraju nisam kupila nikakvu haljinu, nego toplu, smeđu vunenu vestu. Koja je stvarno krasna i meka i udobna i sve, ali mi ne treba za vjenčanje. Stvarno ne treba. Trebala bi mi ona haljina po koju sam i bila išla. Ali haljine i nisam nešto previše gledala. Vidjela sam doduše jednu ružnu kožnatu i neke sa po tisuću volančića i resica i nečim blještećim po sebi, možda mi se zato to više nije dalo gledati. Svejedno, moram razmisliti o tome, ako imam nekakav cilj u bilo čemu što radim, možda ne bih trebala kupiti vestu? Možda mi jednostavno ne ide to s ciljevima.

(voltarena)

08.10.2014. u 21:50 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

nedjelja, 05.10.2014.

Priče koje se nisu dogodile

Osvježivač prostora za auto, miris jasmina. Egzotika, piše na omotu, za manje od osam kuna. Naravno, nije kao pravi jasmin, ali taman toliko slatkast da nije opojan , a da obavije dan ugodom. Inače ne koristim takve stvari, zrak mi od njih bude prije težak nego svjež, ali još dok sam petljala s ovim smotuljkom pokušavajući ga otpakirati, shvatila sam da me već raduje. Onda sam sve umotala natrag u vrećicu, učvrstila gumicom da ne hlapi i poklonila joj tako, kaže da joj se sviđa.

(voltarena)

05.10.2014. u 23:24 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

srijeda, 01.10.2014.

nepročitana pjesma

nepročitana pjesma je kao dan o kojem nitko nije govorio

lako zaboravljiv.

takva je i mudrost i naramak čudesa.

tko je ikada pomislio da bi čovjeka mogao spasiti šutnjom?

01.10.2014. u 12:56 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>