voltaren-salt

petak, 28.06.2013.

osobni sve-mir

obilježavanje sve-mira kućicama izgleda kao prijavljivanje na stereotip nečega mnogo kompleksnijeg, a mi bi trebali najbolje znati u koji stereotip pripadamo? to jest, u koji ormar?
u našem ormaru su doduše plišane životinje, ali ipak...
djeca vole plišane životinje, one veće, koje mogu grliti, bile iz ormara ili ne. kad razmislim, ljudi se zapravo grle posvud. nedavno sam upoznao neke amerikanke i pogodi! njima je, čini se, normalno grliti se kod pozdravljanja, pa sam im rekao da ja baš nisam za to. sad, možda je ispalo malo nespretno, jer eto tko se ne bi htio grliti kad je besplatno?
a što je s hladnim zagrljajima? ili onim zimskim preko napuhnutih pahuljastih jakni?

vjerujem da je za genijalne pronalaske - na primjer kako djecu privoljeti da jedu sve što im staviš na tanjur, a bez puno uvjeravanja - potrebno i uho i oko i nos i kliker u glavi i kad to sve ispremješaš, najčešće kao odgovor dobiješ samo - neću! onda budi gladan...
interesantno je da djeca koju roditelji kod kuće ne hrane svim mogućim blagodatima suvremene prehrane, u vrtiću jedu sve bez prigovora, jer znaju da doma i neće dobiti nešto posebno, pa ako se ne najedu u vrtiću možda će ostati gladni.

mislim da bi osobno bilo kad bi nam se netko tko je vidio naš sve-mir zaželio pridružiti u tom našem sve-miru, a mi mu kažemo - neću. jednostavno, dječje. izgleda nepristojno, ali nije, nego je iskreno.

28.06.2013. u 09:50 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

srijeda, 26.06.2013.

Sve.

To je neobičo snažna riječ. "Sve". Slušaj... probaj izgovorit/zamislit to? Dobro zvuči. A da, izgleda da nas zabavljaju slične nedoumice :), jednako sam kod prvog unosa pokušala obilježiti sve kućice, međutim čini se da je moguće najviše tri. Pa mislim da sam između ostalog izabrala baš i paranormalno. Jer nije normalno kako mi nekad čitaš misli. Normalno, možda ti je misli lakše čitati kad ti ih napišem :) I tako, stavljati one kvačice u kvadratiće kategorija mi dođe kao neka križaljka, nije mi jasno čemu to služi, ali me zabavlja.

Zabavno je i smišljanje kako djecu privoljeti na zdraviju hranu. Meni se ne sviđa kad me se pokušava uvjeravati silom, pa onda držim i da je sila zadnje što treba primjenjivati sa djecom. Bolje je strpljenje. Bili mala djeca ili ne, ručak je ukusniji kad se oko njega potrudimo da bude zanimljiviji. Tako bi djeca možda sasvim brzo prihvatila sladoled od kelja, slatki pire od brokule ili kolač od svježe mrkve. Jednostavno mora biti moguće da je obrok i zdrav i ukusan!

Mislim, možda se čudovišta skrivaju jer se srame. Pa sigurno ni jedno nije čudovište jer je baš tako samo poželjelo. Ali ako ga drugi vide kao takvo, onda je najsigurnije puvući se tugovati u kakav mrak. A kad ga već vide kao nakazu, onda je bolje biti najstrašnije čudovište koliko god veće može bit, pa kad tko slučajno otvori vrata preplašit ga toliko da svima ispriča koliko je to strašno čudovište. To je garancija da ga nitko neće sažaljevati, manje je bolno kad te se boje. Sad, ne velim da su baš sva čudovišta samo naizgled opasna i zapravo pitoma.

Ali kako već dugo odgađam znanstveno proučavanje one tvoje ideje o dijeljenju zagrljaja po stubištima i stanovima, možda bi bilo zgodno pokušati udijeliti zagrljaje i čudovištima. Bilo bi to slično kao kad je ona princeza poljubila žapca. Dobro, tad se žabac tek pretvorio u čudovište tj. princa (ispričavam se svim izuzecima, ali što mogu kad su mi prinčevi oduvijek manje simpatični od žaba). Ali u ovoj priči, uvjerena sam da zagrljaji uspješno tope sve strašno i bolno. Jedino, uvijek postoji i nekakav problem profesoru Baltazaru za rješavanje, jer koliko god opjevavali veličanstvenost tih običnih zagrljaja - većinom nam uopće nije svejedno kome ćemo ih darovati i od koga ćemo te zagrljaje prihvatiti. Pa je onda slabo izgledno da bi to funkcioniralo kao tretman za masovnije epidemije strašnosti, možda tek u rijetkim pojedinačnim slučajevima.

Gledala sam danas animaciju Baltazarovog laboratorija i skužila sam da veliki dio čini, na samom početku one njegove strojne instalacije - ooogromno uho. To sigurno nije nimalo slučajno, bit će da je prije bilo kakvog umnog pronalaska vrlo bitno dobro i pažljivo saslušati o kakvom se problemu radi. Zato uvijek dobro dođe upravo veliko uho! :) Pa ako na kraju i ne uspije taj genijalni pronalazak, već i samo to slušanje je bilo od velike pomoći.

Zapravo, pa i profesor je u neku ruku čudovište jer se razlikuje od svih drugih baltazarograđana, samo što je on zbilja omiljen zbog šarma :) A i začudila sam se kad sam u jednom trenutku shvatila da on ima sijedu bradu? Valjda sam ga uvijek doživljavala mlađim zato jer je vedrog duha. I obično mi ljudi velike brade djeluju neuredno i grubo, ali njemu pristaje kao modni dodatak pravog mudraca. I čini se kao pristojno čudovište s kojim bi se dalo ugodno porazgovarati. Možda je moguće i poslati mu pismo? Pa ga pitati za pojašnjenje, zna li on što je to, osobno...

26.06.2013. u 20:40 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

četvrtak, 20.06.2013.

škola za čudovišta iz ormara

najveća ovozemaljska potraga, i kad je riječ o razotkrivenom, i kad je riječ o nerazotkrivenom, su ljudi. profesor Baltazar zapravo i nema tako težak zadatak - pronaći novu tehničku napravu koja će npr. i u ljetnim mjesecima sladoled držati smrznutim. i tako je nastao zamrzivač. ali što kada dijete ne želi kelj i poriluk? i ne želi i ne želi.

da, nije ti to loša ideja - rasvjetliti ormare. možda bi svaki ormar morao s unutrašnje strane imati naljepnicu s upozorenjem da se to mora učiniti barem jednom godišnje. a možda se zato silna roba, posteljina i ostale stvari povremeno izvlače iz ormara i prozračuju, kako kojim slučajem neko čudovište ne bi napravilo gnijezdo i udomilo se nama pred nosom.
ono što meni nije jasno - zašto se sva ta silna čudovišta uvijek skrivaju ili obitavaju u mračnim i strašnim prostorima? kad su već čudovišta i svi ih se boje zašto slobodno ne šeću ulicom? izgleda da su čudovišta strašna samo kad su zagrnuta mrakom i mistikom, pa ih se najbolje ne vidi - tj. da zapravo uopće nisu tako strašna - baš kao u onom crtiću Čudovišta iz ormara. jedan na jedan još mogu proći, ali kad se nađu pred više ljudi, pa još na otvorenom, tada ispadne da se one boje nas. a uopće nemamo metlu.

Pa i Borg je donosio sa sobom tehnološki napredak.

možda da su bili uljudniji, ostali stanovnici galaktike bi se dobrovoljno prepustili tom tehnološkom napretku. da su pogledali koji crtić o profesoru Baltazaru, znali bi o čemu govorim. ne sjećam se da se ikad dogodilo da je neki stanovnik Baltazargrada odbio tehnološku spravu koju mu je profesor ponudio. a sve zato jer je Baltazar bio naočit, uljudan i simpatičan. možda bi i čudovišta mogla nešto naučiti od njega, umjesto da iskaču iz mraka i dižu dreku.

nego, da bi objavio najnoviji uradak, ovdje moram, za razliku od našeg prethodnog cepelina, odabrati kategoriju u koju taj uradak spada. i sad, iako odabirem osobno, jer ionako pišem samome sebi/tebi, ne bi li ovdje bolje pristajalo - paranormalno (čak i to ima!), ili hobi, priče, rukotvorine, tehnologija, znanost? sve odjednom?

20.06.2013. u 10:48 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

ponedjeljak, 17.06.2013.

Razotkrivanje razotkrivenog -

- to se čini kao još jedan zadatak za rješavanje profesoru Baltazaru. Jer lako se baviti razotkrivanjem nepoznatog. Potraga za poznatim je podvig! Ima ljudi koji ne razumiju ni ako drugi put čitaš istu knjigu. Pitaju - a zašto bi itko otkrivao već pročitano? Odgovaraš - pa dobra je knjiga, ali opet ne razumiju.

Nije da sam luda za čudovišnim, ali baš zato - mislim da ormare ipak treba povremeno otvoriti, dobro prozračiti i osvijetliti, istjerati taj mrak. Jer mislim da se čudovišta upravo mrakom hrane i od njega jačaju i rastu, pa ako ih se stalno skriva unutra, lokoti na tim ormarima će ipak popustiti i tek onda će cijele horde strašnoga odjednom nahrupiti van. Znaš kako se većina strašila rasplinu osvijetljeni? Čak i dosadni komarci izbjegavaju danje svjetlo. Tako i ona iz ormara možda nestanu kad izađu van. Ili se makar smanje toliko da nisu više tako opasna. I kad ih vidiš na čistini, možeš ih lakše otjerati metlom - iš, iš čudovište! A ti već znaš kakvu ja genijalnu metlu imam :), svaka bi neman prsnula od smijeha kad je vidi!

I ovo razmetanje ćemo valjda bolje usavršiti kad još malo porastemo, pa već se i vidi da smo sve ozbiljniji :) Tako za mene vele da uopće nisam bila nimalo sebična kao skroz malo dijete, pa sam valjda tu osobinu razvila kasnije, odrastanjem. A kako još uvijek odrastam, bilo bi dobro i moju sebičnost držati pod svjetlom, jer da se to uroti s tim razmetanjem... ne bi se dalo ugurati u nikakav ormar. A dobro, ako već prisvajamo cijele svemire, možemo barem podijeliti putem umijeće gradnje i nacrte konstrukcije slamnatih međugalaktičkih cepelina. Pa i Borg je donosio sa sobom tehnološki napredak, a kako se onda mi ne bismo pobrinuli za ravnotežu sila u svemiru. Eh, da smo samo bili prije završili onaj prototip broda od slame, ne bi taj nikad onako potonuo...

17.06.2013. u 06:07 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

petak, 14.06.2013.

uređaj za razotkrivanje

zato jer je naša galaksija otvorenog tipa - mora biti tako bijela, svijetla i prozračna. inače je svemir crn, a kad je nešto mračno mora biti da se unutra nešto skriva. nešto što treba odgonetnuti, pronaći, razotkriti. mi smo već unaprijed razotkriveni, i sada...

ako već moraš doživjeti brodolom, neka bude čim veći. uistinu, lakše je preživjeti brodolom golemog prekooceanskog krstarećeg hotela, nego neke male jedrilice koja se našla u grlu ciklona usred oceana. zato je i naš svemirski brod grandiozno projektiran. kada već možemo, zašto se ne bi razmetali prostorom, to jest svemirom. zanimljivo je to - ljudi se običnu razmeću vlastitim sitnicama, a mi imamo cijeli svemir za to. znaš kako djeca nekad pojure prema nekoj stvari, dohvate je i jednostavno kažu - moje! i druga se djeca s tim činom prisvajanja pomire? tako i mi na naš svemir možemo napisati moje. i točka.

meni nekako ta izlaženja iz ormara nisu najmilija, jer uvijek ispadne da iz ormara izađe nešto čudovišno, pa makar bilo ogrnuto pliš krznom. Bog je čovjeku dao razum i slobodnu volju, i u tom smislu svatko ima pravo biti kako mu je drago, ali to ne znači da se mi ostali moramo složiti s njegovim ne/razumnim ponašanjem i njegovom voljom, a još manje tome pljeskati.

zvjezdobran! to je prvi n/ovobloški izum. i zvuči dovoljno djetinjasto i zabavno! kao grudobran. ali kako bi to ukomponirali u onu priču o dugama? ili će zvjezdobran dobiti vlastitu priču...

jarko crveno na srebrnom... kada bi bili kvadratići ispao bi hrvatski grb. ovako... predlažem promjenjivu vanjštinu. znaš one autiće koji mijenjaju boju kad ih staviš u vodu? e tako nešto, samo će naš brod moći mijenjati dezen kad mi hoćemo, i kako mi hoćemo. bilo bi dosadno kad bi baš cijelo vrijeme izgledao isto. možemo primjeniti i onu prozirnu boju, ako se sjećaš kameleona na drveću i rose na prozirnom cvijeću. doduše, nešto slično su Klingonci već davno smislili, a zove se tako dosadno - uređaj za skrivanje. kad si dijete zvuči super, ali što će nam to ako se želimo razmetati?

14.06.2013. u 13:48 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

Kabriolet kapsula

Mislim da je ova galaksija cijela otvorenog tipa. Pa ako ovdje ne poznaju brave, glupo bi nam onda bilo ne birati za putovanja modele vozila sa krovom na spuštanje :), (sportski dvosjed ili pak udobni trosjed s mekanim dekicama i jastučićima?), međuzvjezdani kodeks nalaže prilagodbu domaćim običajima. Osim toga, čujem da je u trendu izlaženje iz ormara, a znaš da ništa nije važnije nego slijediti trendove! Želiš li ti proživjeti život i na kraju se zapitati - a zašto nisam baš ni jednom, ali ni jedan jedini put se sjetio izaći iz nekog ormara? Makar, mi smo uspjeli preživjeli izaći iz sasvim pravog brodoloma (vidiš, nisam prije ni znala da su veliki brodolomi mačji kašalj), to je još bolja fora od izlaska iz običnog ormara.

A i ne treba nam krov na kapsuli uopće, možemo pustiti riječi da vijore daleko za nama, kao svileni rupci holivudskih ljepotica na povjetarcu umrlih sunaca. Protiv nenadanih atmosferilija (nikad ne znaš, možda je tko zaboravio kišu kamenja ili kakvu maglicu u zrakopraznom međuprostoru) možemo nabaviti dobre roza naočale. Ili nam mogu sama sašiti roza zvjezdobrane. Kad me već uhvatilo, šivanje. Nakon ne znam koliko vremena sašila sam si nešto. Nije nešto, nego prava pravcata suknja s kojom sam zadovoljna kako je ispala. Šosek :) Ono, započela i dovršila. Valjda me inspiriralo tvoje razmišljanje o onoj radionici za prekrajanje duga (gle, frizeraj tvojoj osobnosti jednostavno ne pristaje), sjetila sam se kako je dobar osjećaj načiniti bilo što rukama.

Čak sam pomislila kako bi bilo zgodno naručiti iz tvoje radnje raznobojnih duginih niti, pa ih uplesti ... ooo, kakva bi to blistava suknja bila! Ma znaš onu priču kako je Pepeljugina kuma njoj čarobnim štapićem (ili je to bila kvalitetna preslica) istkala na brzinu krasne haljine tako što je uplela srebrnu mjesečinu, pa zlato sunčeva sjaja i ne sjećam se kakve još ono kinđurije, uglavnom sve nešto šljašteće, ali me čudi da se nisu sjetile duge. Valjda, kad se previše vremena baviš pepelom, zbilja ne stigneš pratit i sve one modne trendove, a tko će ti onda objasniti što je profinjeno a što kič. A možda je i u ono vrijeme bilo rizično paradirati u javnosti s duginim bojama na odjeći, možda bi Pepeljuga nastradala gore nego što jest udajom za princa koji si curu bira prema cipelama. Tako sam i ja odustala od te opasne krojačke ideje i zaključila kako mi se ne sviđa da si itko svojata pravo na duge, a da nema barem uslužni servis za uljepšavanje istih.

U redu, mislim da se oko modela slažemo :), ali što ćemo s bojom? Vedrije od crvenog ne može bit, ali prometna statistika veli da u najviše nezgoda ulete upravo crvena vozila, jer da su najmanje uočljiva, zamisli. Tko zna kolika je ovdje gužva i što ako se tako neuočljivi sudarimo s drugim letjelicama? Možda su stvarno pametni oni koji svoje limene ljubimce ili čak cijele zbirke auta samo nekorištene drže u garažama, ali moram priznati da su mi takvi uvijek djelovali malko ...hm :), ne razumijem kako se moglo dogoditi da i sama pokupim sličnih osobina. Ono besmisleno skladištenje, valjda bude i toga da se i ljudi samouskladište, da odlože i sebe ili barem dijelove sebe na povremena čekanja, pa se onda izvlače po potrebi kad si zatrebaju. Ako ne napada previše prašine za otresanje. Za izvlačenja iz takvih dugotrajnih skladišta mogu zatrebati čak i vatrogasci, uglavnom zbog one lijepe crvene boje vatrogasnih vozila :) Možda bi i naša kapsula mogla biti u obliku vatrogasnog kamiončića. A što misliš o letjelici srebrne podloge s jarko crvenim cvjetićima?

14.06.2013. u 09:44 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>