Marketing
Nacrtane vjeverice, kao prave i prave ovce kao nacrtane
Zagi :) Odmah se sjetim pjesmice. Jedna od onih koje se zalijepe kao žvaka i ne daju se otresti. Kad hoću prestati to pjevušit, ali iz nekog razloga ne uspijevam cijeli dan, tako nekako. Za Zaaagreb, za svijeeet! Dovoljno simpatično i pjevno za proširit univerzumom kao kulturni fenomen sa Zemje. Nek se čuje :) Zanimljivo mi je da uz lik Zagija nikad ne povezujem sliku vjeverice, iako on to zapravo jest. Više ga doživljavam kao jedinog pripadnika neke endemične vrste. Valjda je to tako kad se pojedinci izdignu iz mase, pa popularnošću prerastu rod i pleme :) Zagi eto i zvjezdani sustav...
Da ne bi mislio kako nove vrste poput vjeverica naseljavaju samo gradske parkove - u selu gdje ih nikad nije bilo pojavile su se nenadano čak tri ovce.
I kako to obično biva u pričama, jedna od njih je naravno crna. Hoće li i one postići nešto važno za svoju vrstu, tek će se vidjeti, za sad znam da još nemaju svoju pjesmicu, čak ni konačna imena. Pratit ću daljnji razvoj situacije, pa ti javim što je novo :)
Svatko na svoju stranu broda i eto ga, mira!
Hm. Nisam skroz sigurna da je ovo tako jednostavno, točnije sumnjam da je baš tako lako. Samo otići na drugu stranu, bilo čega, pa naći mir. Mislim, ako mir ne poneseš sa sobom već kad krećeš, teže ćeš ga nać, igdje. Opet, ako ga već imaš u sebi, nije nužno uvijek ići u potragu za njim. Ili ipak jest... Hoću reć', zeznuto je to s tim mirom, na primjer - možeš ga imati u neograničenim količinama, ali ako ga u jednom trenutku ipak posve prestaneš i dalje tražiti može se dogoditi da skroz neprimjetno odjednom nestane. Ako razumiješ. Razumiješ.
Sutra će ti sigurno biti lijepo, s društvom ili bez želim ti dobar doživljaj, bez magle. Možda se vratiš s kakvom zanimljivom sličicom, fotografiranom ili zapisanom - svejedno. Svakako pozdravi Heidi!
Post je objavljen 28.10.2014. u 22:01 sati.