voltaren-salt

subota, 26.10.2013.

Bez riječi

(Bez riječi - kako da ne! Ne znam tko bi me mogao spriječiti. Uglavnom, uspjela sam dokazati, što god to bilo. Doduše, dokazala sam samoj sebi, ali zapravo je to i jedino moguće kad razmislim, pa bilo bi šašavo i besmisleno išta pokušavati dokazivati ikome drugom. E, da, na sličicama ipak ima i nešto za tebe, vidjet ćeš dovoljno suhog lišća po stazama.)

26.10.2013. u 18:30 • 2 Dijagnoza • ? • # • ^

petak, 25.10.2013.

pri-hef-ta-ti

I

o volim i ja šetati
ali u šumi
miješati koracima lišće sa sunčevim zrakama
malo blata
da mogu reći da sam bio u šumi
je dovoljno

bučanje je bučanje kad imaš slobodne buče
kad buče moraš kupiti šteta ih je bučati

zato smo samo šetali
i slično

slično šetanju je sjedenje
samo ne upotrebljavaš noge

probao sam pizzu s bučinim uljem i bučinim mesom i bučinim košticama
dobra je
pizza je
dobra je
malo teška zbog ulja
ali barem mogu reći da sam jeo buču
makar na pizzu

II

vešmašine koje se popravljaju
tko je to vidio
zna se dobro
kad se pokvari
vešmašina se baci
i kupi nova
kao i sve ostalo

i ljubičaste krave
o kojima govore djeca
koja nikad nisu šetala šumom

zna se dobro
vjetrenjače služe za struju
a ne za brašno
hrvatska obala je zemlja vjetrenjača
Nizozemska? koja Nizozemska?

zna se dobro
sve staro mora u koš!
ispravak
recycle bin
priheftati
na primjer
ne možeš 2013te reći priheftati

osim ako želiš zagonetku

III

za-gor-te-nej
duh-sa-sjekirom

pri-hef-ta-ti
?

25.10.2013. u 09:48 • 1 Dijagnoza • ? • # • ^

petak, 18.10.2013.

Razumijevanje šetnje

A ja vidiš baš volim šetati. Hodati, tumarati, lunjati. Misliš da bi me to trebalo zabrinuti, da nisu slučajno simptomi odraslosti? Ma, možda samo nisam posve tipično dijete. Bučanje :) Moglo bi ti stvarno biti lijepo ovaj vikend, pa ako još imaš i prijatelje tamo, ne mora ni biti neko posebno događanje da bi uživao. Ali uz borbe bundevama luda zabava je zagarantirana! Ipak, samo loptanje bučama je previše jednostavno, bolje bi bilo izvaditi svježu unutrašnjost bundeva iz kore i probati se time dobacivati.

Kako bi se taj sadržaj svakim novim bacanjem raspadao i osipao, prvi bi ispao iz igre onaj tko prvi ostane bez ičega u rukama. Onda bi taj morao drugima oljuštiti barem pola kile onih razasutih koštica, za jelo. A pobjednika u nemogućoj misiji zadržavanja barem dijela klizavog sadržaja trebalo bi odmah kandidirati za parlamentarne izbore. Osim tih sjemenki, fino je i bučino ulje, na takvom sajmu se možda može naći i jeftinije, inače je preskupo. Žao mi je, izgleda da me bundeve ipak najviše asociraju na hranu :) Ali kako moja mama peče najbolju bučnicu na svijetu (to su zapravo štrukli u kombinaciji sir+tikvice i ako se dobro napravi, s puno vrhnja, stvarno je fino), onda i ne trebam samo zbog toga do Ivanića. Pa ću ovaj vikend valjda nastaviti sa šmirglanjem vrata na kupaoni. Mislim, krenula sam s tom zabavom još pred tri dana, ali mi nešto i ne ide, pa vidim da će potrajati. Razmijenit ćemo iskustva nakon vikenda, tko se bolje zabavio.

Leteća vešmašina je ludilo. Ali najbolje je što se profesorova ideja može mudro iskoristiti. Naime, meni se taman pokvarila vešmašina i još od ponedjeljka očekujem majstora s novim programatorom, ali čini se da se i on izgubio, možda s onim kombajnom. A nisam se prije dosjetila da doma uvijek imam tih šarenih vjetrenjača. Znala sam, ma znala sam da mora biti neki smislen razlog mojoj slabosti da si uvijek moram nabaviti barem jednu kad ih negdje vidim. Inače su odlične za gredice tek iznikle salate i sličnog nježnijeg povrća jer zbunjuju vrapce kradljivce. I na trešnji i u vinogradu za plašenje čvoraka. A ne znam jesam li ti već pričala da sam nekad jednu imala i pričvršćenu na upravljaču bicikla. Uglavnom, ako jednu takvu sad priheftam na perilicu, mogao bi to biti vrhunac uporabljivosti tih vjetrenjača. Dovoljno bi bilo da vešmašina proradi, čak ne mora ni poletjet!

Izbacivanje kukuruza iz prikolice uistinu zahtjeva posebne stručne vještine, potrebna je preciznost ciljanja, a i znanje žongliranja nije naodmet, pa tako složenoj temi stvarno treba posvetiti zaseban post. Osim toga, namjeravam ti dokazati da se osim riječju i fotografijom može ispričati drugi svijet, još nemam pojma kako ću to izvesti, ali sam naumila pa je to skoro riješena stvar.

18.10.2013. u 20:50 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

četvrtak, 17.10.2013.

dunje i kombajni

jeo sam buhtle s džemom od dunja!
možda neobičan uvod, ali stvarno je dobro, nisam znao da se dunje daju fino iskoristiti. a vjerujem da to i tebe zanima. ma što se uopće u prirodi ne da iskoristiti? samo treba volje i truda.

mislim da ću ovaj vikend ići u Ivanićgrad, na nekakvu manifestaciju zvanu Bučijada. sad, spominjem to jer imam iskustvo da se na takvim mjestima uglavnom samo šeta i šeta, a to je meni (djetetu) naravno dosadno. i tako sam se dosjetio i javio prijateljima da bi morali organizirati, kad se već organizatori nisu dosjetili, pumpkin fight umjesto pillow fight, i bučanje umjesto boćanja. loptanje bučama je toliko jasno da je suvišno o tome pričati. ako imaš još koju ideju, spremno prihvaćam.

vezano za razumijevanje, baš radim na jednoj pjesmi, i ima u njoj jedan općenti dio koji kaže:

izgleda, svega je na pretek
samo treba imati način, razumjeti.

i buča je na pretek, i dunja je na pretek, i riječi je na pretek. treba znato što s njima.

zanimljivo, nisam o tome razmišljao:
Ali meni više nije moguća ta potpuna spontanost otkako je blog otvorenog tipa. Ipak se sami uključuju filteri koji po strani ostavljaju ponešto što ne želim reći baš svakome tko slučajno naiđe i to je jednostavno tako. Pa se zbilja osjeti da je blog zatvoreniji otkako je otvoren.

valjda mi je ostalo u navici, da nitko osim nas ne posjećuje blog, ako ni zbog čega drugog, jer ne može. sad može, ali si mislim, možda smo i dalje sami u svemiru. jer znaš kako je to, biti okružen susjedima, a biti sam, i nitko ne zna što se kome događa u njegova četiri zida. a i kad proviri, uglavnom ode dalje.

neposlana pisma su nešto... nešto posebno. kao i nepročitane pjesme. znaš da je tu, nadomak, a opet nije. pogotovo sa riječima i onime što opisuju, to je kao neki paralelni svemir/život koji jest i nije, i... ma ne znam kako bi to rekao. ima u tome nešto melodramatski. o takvim se stvarima pišu knjige i snimaju filmovi.
ha, a zamisli da umjesto bloga imamo twitter. koliko tamo riječi stane? i nitko nas ne bi pratio, ili bi? možda bi naš zvjezdani trag pratila sva sila međuzvjezdanih brodova. zanimljivo je to, pratiti samoga sebe. tamo gdje milijuni prate jedni druge. biti u svom malom/velikom svijetu.

meni se od baltazarskih izuma najviše sviđa leteća veš mašina, s velikom dječjom šarenom vjetrenjačom koja služi kao pogon. i onda Baltazar iznutra, iza zatvorenog okna, promatra grad s visine. ma zamisli samo tog izuma!

istrpavanju klipova kukuruza iz prikolice na elevator koji onda to vozi u koš

izgubio kombajn, jednostavno je nestao negdje u poljima i ne mogu ga naći

prvi stih zapravo izgleda kao nešto jako stručno, za što treba imati čin međuzvjezdane flote, i kao da se radi o nekom golemom postrojenju. vidiš kako riječi mogu stvoriti sasvim druge svjetove, u odnosu na, na primjer fotografiju. a drugi stih je toliko dječje samorazumljiv da nemam što dodati. samo odrasla osoba može pitati, čekaj malo, kako misliš da se kombajn izgubio? pa naravno!

17.10.2013. u 11:54 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

četvrtak, 10.10.2013.

Odlepršale dunje

Ma jasno :), sve je najbolje kad odmah znaš. U dvije riječi. Ili tri :) S igrama bi barem trebalo biti lako, ali kad dulje traju čak se i u njima katkad zapletu kotačići, zamisli na primjer da ti kreneš s igrom - tko prvi do kruške, a ja za to vrijeme nađem super tajno mjesto za skrivanje, moguće je da ćeš ti zbilja tako trčeći dospjeti daleko i brzo i da ću se ja sakriti tako dobro da me nikada nećeš nać', ali nisam sigurna da bi ta igra bila nešto posebno uspjela :)

Zbilja, razumljiva komunikacija je divna stvar. Jedino nisam sigurna da takva uopće postoji i sigurno je moguće znanstveno dokazati da se ni ljudi koji govore istim znakovima nikako ne mogu razumjeti. Čak nije ni samo do muško-ženskog sporazumijevanja. Zato je univerzalni prevoditeljski uređaj svakako potreban što hitnije, google sigurno već radi na tome i zbilja bi bilo veselo imati tako nešto. Ali hej, pa veselo je i ovako! :) Zašto bi se baš uvijek i sve moralo razumjeti od prve? Onda se ne bi imalo što ni pitati. Možda je tajna našeg višegodišnjeg putovanja baš u tome što smo taman dovoljno slični i dovoljno različiti da traje. Ti pišeš kako ti dođe, a ja pročitam kako mi dođe :):) i eto zabave!

Možda ti se čini da su nam nesporazumi česti jer zbilja imam manu odmah zanovijetati čim nešto ne razumijem, ali makar to može biti stvarno zamorno tako mi barem možeš objasniti pa se problem riješi prije nego nastane i čini mi se to ipak bolja opcija nego da glumim pametnu kojoj je sve jasno, a problem koji to nije bio nađe si neki ormar, onakav jedan za hranjenje energijom kakav ima Sedma od devet, onda tamo bubri sve dok ne preraste letjelicu. Uf.

Istina je da najbolje stvari češće nastanu iz spontanosti trenutnog dojma nego iz previše razmišljanja. Ali meni više nije moguća ta potpuna spontanost otkako je blog otvorenog tipa. Ipak se sami uključuju filteri koji po strani ostavljaju ponešto što ne želim reći baš svakome tko slučajno naiđe i to je jednostavno tako. Pa se zbilja osjeti da je blog zatvoreniji otkako je otvoren. Da baš ne velim zgrčeniji :) No, kako važi zakonitost da se svime što se izgubi nešto i dobije, sad samo trebamo čekati da vidimo što ćemo to dobroga dobiti! :)

Znači, to je onda dobro, kad ima više riječi? Lakše je održavanje pogona? Sad sam još sigurnija da je bolje biti zanovijetalo nego ona pametna. Jer sam imala svoj blistavi trenutak :), pa sam ti pred otprilike nešto više od godine dana, tamo negdje od lanjskog proljeća, počela dio pisama pisati u svoju bilježnicu, a samo dio na blog. Jer sam pomislila da ti predugim pismima namećem obavezu jednakog odgovaranja, da te muči savjest ako onda nemaš vremena ili volje razglabati o mojim poplavama silnih umotvorina i učinilo mi se da to nije ispravno. Nego da su neposlana pisma dobra ideja. A nisam te pitala. I sad tebi fale oni dugački postovi? :) Našla sam danas nešto zanimljivo u editoru bloga, postoji nekakva statistika svakakvih podataka i jedan baš zgodan, naime piše tamo - U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu). Zapravo, ne zvuči zgodno nego optužujuće, kao da i blog zamjera škrtarenje na riječima :)

Nego, razumijem tvoje objašnjenje da možeš nešto napisati bez da znaš što ti je na pameti :) :) :) , ali stvarno, kako možeš reći da nisi kreativan? Jedan univerzalni komunikator ćemo prvom prilikom nabaviti za vezu tebe i tvoje pameti! Jer ideja svemirskog broda koji se može pokrenuti i samo vrteći onu ručicu kakvu imaju stari traktori i automobili je stvarno genijalna! Jel to ono što zovu kurbla? Ako je profesor Baltazar imao letjelicu na navijanje onakvom polugom kakvu imaju ure, znači da je i ovo izvedivo. Pa da, genijalno za slučajeve kad padne centralni sustav. Vidiš, tako bi i međuljudskim odnosima bilo korisno imati pomoćni pogonski mehanizam, osim glavne rakete, nekakvu polugicu za ručno upravljanje u kriznim situacijama, jer tako nešto se ipak ne može staviti na autopilot.

Ne brini zbog one fotografije, već kad sam ti je krenula opisivati skužila sam da sam je dovoljno dobro upamtila.

Čini mi se da i povremeno spuštanje na zemlju ne mora biti loša stvar, ako nije neko bolno ateriranje na nos, razumije se. Zapravo - sigurno može biti zabavno i na tlu, na primjer najobičnije skakanje u zrak ako je od sreće. Može i po kuhinji :) Pa i ovo veranje šumskim klancima i blatnim gudurama je ipak najuzbudljivije na matičnom planetu i duboki svemir nije isti ako se nema barem jednu točku pripadanja. Mene danas nije zapalo ništa od ovih zemaljskih igara, umjesto skupljanja šumskih kestena obećala sam poslijepodne pomoći prijateljici u istrpavanju klipova kukuruza iz prikolice na elevator koji onda to vozi u koš u koji se spremaju, ali mi je javila da im se izgubio kombajn, jednostavno je nestao negdje u poljima i ne mogu ga naći, pa ništa od te zabave. Šteta, to mi se baš sviđa raditi, zato sam se i ponudila kad se požalila da im fali entuzijasta :)

A ti si dakle malo bio Tadijanovićeva ptica na dunji :) Samo što ovaj put nije ptica odletjela bez traga, nego su dunje završile u nepoznatom. Stvarno, zašto nikad nisam otkrila neki parfem s mirisom dunje? Takav bih sigurno koristila da postoji i ne bih bila jedina. Ma što god bilo od njih na kraju, džem ili samo podsjećanje na nečije djetinjstvo, neka si ti njih protresao, uvijek mi je bilo pretužno da dunje uvenu neubrane. Ali sve što je dobri stari Dragutin napisao a da sam pročitala, ako mi nije bilo tužno, onda mi je svakako već nešto bilo i znam da je gospodin umro, ali bih se mogla kladiti da ja u njegovim stihovima još uvijek čujem kako mu toplo kucka srce. Eto, ako neće biti pekmez od dunja, bit će od mene :) Što ću kad sam se nekako rastopila od podsjećanja na tu sliku stabla i grana dunje. I ne ljuti se sad, jer eto baš moram ovdje i prepisati tu pjesmu, znam da nam nije krajnji cilj stavljati ovdje tuđe riječi, ali sad imam tu potrebu, pa neka ostane zabilježeno.

Pjesma o dunji i ptici

(Dragutin Tadijanović)

Zrela, žuta, mirisava dunja
na stablu visoku
neotrgnuta ostala
jesenas.
I uvenula.

Sa stabla mirisne dunje
ptica
odletjela.
Odletjela preko voćnjaka
u šumu duboku; u šumu gustu, pustu.

Ni dunje ni ptice
nema.
Nema
ni ptice
ni dunje.

10.10.2013. u 21:19 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

upute za upravljanje svemirskim brodom

nije loša zamisao - enciklopedija igara. 365 igara za 365 dana u godini. mislim da bi to moglo proći na planetu kao što je Zemlja. sad me samo zanima postoji li već tako nešto... samo, to bi morale biti sasvim nove neobične igre koje se igraju u pokretu, nikako nešto s kartama i pločom s figurama.

nego, nekad davno davnije od ručnog mlinca za kavu postojali su i automobili koji su se palili onom ručkom na okretanje, pa si mislim da bi i naš svemirski brod morao imati takav mehanizam, za svaki slučaj, ako zapovijedanje glasom zakaže.

mislim da bi se u kuhinji dalo smisliti svakojakih igara, samo kuhinja mora biti opremljena starinskim pomagalima, a ne suvremenim automatskim strojevima.

evo za primjer, skupljao sam neki dan kestene po šumi, i zapravo uopće nije zanimljivo samo skupljanje kestena, ali veranje po šumskim brežuljcima, a k tomu je bilo malo blatnjavo, pa razne usjekline preko kojih uvijek leže srušena stabla, ispod kojih se moguće provlačiti ili preko njih preskakati, i onda sam naišao na mrtvog daždevnjaka koji se činio kao gumena crno žuta igračka. dobro, takve stvari su za malo veću djecu, ali ne mogu zamisliti da bi to netko odbio.

ne sjećam se fotografije koja je trebala biti zadnji post. čak sam otvorio arhivu starog bloga/broda ne bih li je pronašao. ali bez uspjeha.
zamisli riječi koje sukljaju iz raketnog motora umjesto vatre, i što je više riječi to je brod propulzivniji. tako nekako sam to zamislio. sjetio sam se da u svemiru zapravo nema zvuka jer nema niti zraka, pa je sasvim logično da riječ mora biti pisana kad je ne možemo čuti. tako da je suvremena tehnologija ondje uistinu potrebna. ako ćemo zamisliti da bi mogli živjeti u otvorenom svemiru. kao oni svemirski kitovi u jednom od filmova zvjezdanih staza. ali onda nam ne bi trebao svemirski brod. dakle, ništa od toga.

sjetio sam se još jedne zgodne sprave koju bi svakako trebalo izmisliti. znaš kako se u zvjezdanim stazama raznorazni stvorovi iz svih dijelova galaktike sporazumijevaju pomoću univerzalnog prevoditelja, pa ispadne da svi govore engleski? bilo bi jako zanimljivo, a vjerujem često i veselo imati takav univerzalni komunikator ovdje na zemlji, tako da kad muškarac nešto kaže, žena odmah može to razumjeti, i obrnuto, jer mi se čini da svako malo bude nekih grešaka u komunikaciji. vidiš kako je od mog kopanja po arhivi i plutanja po svemiru došlo do prizemljivanja broda i navlačenja one cerade kakve se koriste za aute koji se neće neko vrijeme koristit. a uoće mi to nije bilo na pameti. sad, više ne znam da li mi je nešto bilo na pameti, samo sam pisao što mi je došlo.

evo tako i sada. više ne skidam offline cijeli tvoj post nego ga copypastam ovdje i onda kako čitam tako i pišem. dakle, više trenutnog dojma manje dugotrajnog razmišljanja. čini mi se. i mislim da nisam toliko kreativan u odgovorima, baš zato što im ne posvetim puno više vremena, ali to je za očekivati.

e da, penjao sam se na dunju i tresao grane kako bi popadale dunje i sad će netko od toga raditi nešto, kažem netko jer ne znam točno tko i ne znam točno što jer nikad nisam ništa jeo od dunje. zapravo nisam ni znao da se to može jesti, mislio sam da je samo eto tako za ukras.

najbolje su one igre u kojima ne trebaš upute nego čim vidiš odmah znaš kako se igra. u dvije riječi. tri. penjanje na drvo.

10.10.2013. u 11:39 • 0 Dijagnoza • ? • # • ^

srijeda, 02.10.2013.

Popis

Jesam zamišljala što bi se sve moglo izvoditi na igralištu svemirskog plovila. Ali kako se sjetim neke nove ideje, dogodi se da zaboravim staru, pa je možda dobro postaviti jedan post ispod kojeg bi se moglo zapisivati onako kako se čega prisjetimo. Mogla bi vremenom ispasti mala enciklopedija :)

Na primjer:

- Skrivanje i nalaženje po svim onim kilometarskim ventilacijskim tunelima.

- Vrtjeti se u kapetanskoj fotelji na komandnom mostu.

- Vozikati se gore-dolje (ili kako se to već zove kod umjetne gravitacije) onim super brzim liftovima... to je već samo po sebi zabavno, a tek zbog onog posebnog švuššš zvuka kod otvaranja i zatvaranja vrata lifta... zakon, to se može raditi cijelo prijepodne bez prestanka. Nisu ni stubišta loša, ja sam eto luda za stepenicama, ali ne znam koliko ih zapravo ima u međupalublju. A ima li u tvojoj zgradi lift?

- Kao i kod svih drugih poslova, sigurno je ponekad dosadno biti i kapetan, ali - kapetan ima glavni daljinski! A zamisli samo kako bi bilo dobro zadati ovakve koordinate - cijeli će se brod rotirati u mjestu oko svoje osi sve dok se posadi dobro ne zavrti u glavi baš kao u najluđem lunaparku! Ha?

- Kad smo već u luniću, ti ćeš se sigurno odmah sjetit utrkivanja pomoćnim kapsulama izvan broda.

- Svi oni dugački bijeli hodnici zapravo su idealni tebi za trčanje ili vožnju biciklom, ambijent je baš minimalistički kako ti voliš.

- Svi oni dugački bijeli hodnici zapravo su meni idealni za popravljanje te sterilnosti crtanjem i oslikavanjem zidova svim mogućim tehnikama. Ionako imamo tehnologiju koja to može očistiti u trenu.

02.10.2013. u 22:56 • 2 Dijagnoza • ? • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>