Voljeti u tisini osjecaja

28.05.2008. srijeda

Nevjerojatno je kako ljudima malo treba da budu sretni, a upravo im to malo i nedostaje..

Sinoć sam osjetila potrebu napisati post.. Da, zaista sam htjela pisati.. Ali ipak, nisam željela probuditi ostale ukućane hodajući kućom u 3 u noći.. Tako da pišem ga sada.. Iako će sada vjerojatno biti manje nabijen emocijama nego sinoć..
Jutros sam se probudila dosta rano(iako, ne bi se moglo reći ni da sam spavala).. Ostala sam ležati u krevetu do 7 i buljila u strop, praznim pogledom.. Razmišljala sam.. Kakav je ovo svijet? Svakoga dana te netko može povrijediti.. Ili sam ja preosjećajna? Svjesna sam toga da život nije bajka.. I da ljudi znaju biti okrutni.. Ali jučer sam bila tako tužna.. Pa čak i ogorčena.. Čak ne ni ljuta.. Samo, osjećala sam se jadno, bezvrijedno.. I to zašto? Pokušavam dati sve od sebe, trudim se.. I onda, zauzvrat dobijem samo razočaranje.. Ne želim to.. Nevjerojatno je kako ljudima malo treba da budu sretni, a upravo im to malo i nedostaje.. Meni je čak dovoljan samo mir i šetnja prirodom.. Mir-ne provokacijom.. Šetnja prirodom-a ne biti zatvorena u 4 zida neke hladne prostorije.. Teško je i imati nešto pa to izgubiti.. Iako situaciju od jučer nemam namjeru opisivati.. Pisat ću o nećemo što se dogodilo prije nekoliko tjedana.. A to sam na neki način izgubila zbog osobe koja me jučer povrijedila.. postojala je(postoji) jedna osoba.. Bilo mi je prekrasno s njim.. Šetali smo prirodom, sjedili uz rijeku, zastajali pred izlozima knjižara, shvaćao je, znao je reći prave riječi u pravo vrijeme.. Ne, nemojte pogrešno shvatiti-ja se nisam zaljubila u tu osobu, samo mi je nedostajala njegova blizina, njegovo prijateljstvo.. Sada se sve svodi samo na tu i tamo neki pozdrav.. Ponekad se pitam što sam učinila da je sada to tako.. Ma, možda sam na neki način i bila svjesna da ne mogu zadržati i dečka i toga frenda.. I sada mi fali.. Ma lažem-nedostaje mi od kada je došlo do zahlađenja odnosa.. I ponekad se zapitam što bi mi on rekao na situaciju od jučer.. Čak mislim i da znam.. I malo opet radim iste pogreške-malo nedostaje da se ja ispričam dečku.. Za što? zato što me povrijedio, zato što je dokazao da mu je važnije ispasti frajer pred društvom nego moji osjećaji? Iskreno, ne znam što da napravim, kako da postupim.. Jedno znam, nemam jak karakter i vjerojatno ću se ja ispričati što sam se naljutila.. da.. znam da ne bih trebala.. ali eto..
pozdrav svima,
Tišina
- 08:43 - Komentari (28) - Ispis - #

08.05.2008. četvrtak

Jedna veoma posebna osoba..

Nedavno sam dobila jednu fotografiju.. Koja mi je toga trena postala najvažnija od svih fotki koje sam imala.. Za osobu na fotografiji su svi uvijek govorili da je dobra i posebna.. On je pomagao svima, svi su ga voljeli.. I onda je umro.. Ta smrt je za njaga možda bila i olakšanje od svih patnji jer je dugo vremena trpio posljedice teške automobilske nesreće.. Bio je na štakama, stalno operirao kukove itd.. Ja ga nikada nisam upoznala, umro je oko 10 godina prije nego što sam se rodila.. Dok je moj otac još bio malo dijete.. Da on je bio moj djed.. Toliko sam ga puta poželjela upoznati.. Poželjela sam da me gleda odozgora i da bude ponosan.. On, moj djed, osoba sa slike..

evo, ovo je bio zaista kratak post, još par sitnica da prokomentirate..
jeste li ikada čuli riječi:" volim te ali s njom spavam jer ne spavam s tobom" ili " imaš dvije opcije, ili prekini sa mnom ili nam se pridruži"..

Želim vam da izdržite do ljeta i da uživate,
pozdrav,
Tišina

- 19:48 - Komentari (22) - Ispis - #

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2014 (1)
Svibanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Svibanj 2007 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ako mi tko želi pisati može na sadrzajromana@net.hr


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Counter
Counter









Sadržaj romana

Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga o ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,

još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju
vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njeno lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj nastanjuje.

Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.

Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedjelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima,
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje...
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?

Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro,
zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.

Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svijetiljka ugašena i neka su slova dolutala
iz riječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.

Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje?
Jesu li voljeli ljubav,
ne jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoje sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno u drugome,
mogli su konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.

Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakoga dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše.
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drugim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.

Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.

Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi-piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.

O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
Mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.

Zvonimir Golob