Voljeti u tisini osjecaja

13.10.2008. ponedjeljak

slomljena.. neprospavana noć..
puna suza..
i bol.. prejaka bol..
više od dvije godine..
a tako sam ga voljela..
i još ga volim..
natečene oči..
od plakanja...
umor..
nisam mogla zaspati..
iako sam to željela..
zaspati zauvijek..
no nije bilo moguće,
nisam mogla dobiti ni minutu sna..
i nemam volje za hranom..
ne mogu se prisiliti da jedem..
jer sve sam mu dala..
nisam ostavila ni jednu stvar za utjehu..
ako nešto pođe loše..
i sada ne mogu..
treba mi utjeha..
treba mi hrabrost da se suočim..
sa novim danom..
ta hrabrost je nestala..
kako da dođem u razred i glumim da sam dobro..
kada nisam..
uništena sam..
i on je sjedio jednom za ovim kompjuterom za kojim sam ja sjedila..
i on je boravio u ovoj sobi..
kako će tek biti na mjestima gdje smo češće bili zajedno?
ja to neću moći..
ovoga puta ne..
ta prošlo je više od dvije godine..
i on mi je bio i dečko i najbolji prijatelj..
a sada ga nema..
tu za mene..
neće ga ni biti..
želim da bude sretan..
umrla bih za trenutak njegove sreće..
ali umrijet ću ako ga vidim s drugom..
i sinoć sam svima govorila da ću biti dobro..
ali neću..
ne mogu biti dobro..
ništa mi drugo nije važno..
što ću kada isplačem sve suze??
tko će me ugrijati kada mi bude hladno?
zašto sam mu morala dati sve?
sada prezirem i knjige..
o kojima smo nekada pričati..
knjige sam nekada najviše voljela...
ne želim razmišjati o budućnosti..
tako mi je svejedno što se može dogoditi na putu do škole..
da bar nestanem..
ovako me nikada nije boljelo..
a ja sam bila ta koja je govorila da sve mora završiti..
koja je pokušavala biti realna..
on je govorio o nekoj vječnosti..
gdje su sada njegove riječi?
u koje me je na kraju uvjerio??
zašto ih nema..??
sada kada su mi potrebne?
ta sve ću učiniti..
ovoga sam se puta spremna i poniziti za njega..
rekao je da je nestalo ono nešto..
to se i meni dogodilo...
puno prije..
no umjesto toga nečega..
te neke zaljubljenosti..
dobila sam puno teži teret..
mom je životu cilj postala njegova sreća..
voljela sam ga više od sebe same..
i sama sam kriva..
nisam mu to željela pokazati..
nisam nikome željela pokazati koliko sam slaba..
i koliko ga volim..
možda sam ga zato izgubila...
rekao je da smo mi dva različita svijeta..
zašto smo onda dobro funkcionirali zajedno??
u zadnje vrijeme ga nisam puno ljubila..
sada mi to fali..
danas ćemo se vidjeti..
želim mu dati neke stvari..
hoću li moći?
ne želim da vidi moje suze..
koje ne mogu zaustaviti od sinoć..
potrošila sam tri paketića papirnatih..
smočila jastuk..
i još uvijek teku?
ta odakle tolika tekućina u meni..
zlo mi je..
boli me sve..i tijelo..
poželim popiti šaku tableta da bol prestane..
možda i hoću..
no hoće li prestati??
željela sam se ozlijediti samo da mi tjelesna bol odvrati misli od unutarnje..
no sada me boli i tijelo..
zlo mi je od mirisa hrane..
zlo mi je od vode..
u što sam se to pretvorila?
i zašto??
on ovo neće čitati..
obećao je..
a morala sam nekome reći..
ima li smisla nastaviti pisati kada mi je život gotov?
moje tijelo je hladno..
i krv sporije teče mojim žilama..
samo su oči još žive..
no koliko dugo?
možda bih mogla nastaviti dalje..
da mu nisam dala sve..
a ovako..
kako ću??
što mi je ostalo osim suza??
oprostite zbog depresivnog posta..
Tišine više nema..
budite mi svi dobro..

- 07:19 - Komentari (8) - Ispis - #

03.10.2008. petak

Ispuniti obećanje??

Iskreno, i nisam imala volje pisati post..
No, nisam dugo pa hajde..
Zanima me tko ja anonimka/...? ako bi mo to mogla reći..

Govori mi da sam hladna, no uvijek kada on to pomisli moje itekako tople suze kvase moje lice..
Može li osoba sa toplim suzama biti hladna?
Kaže mi da mrzi kada kažem "razumijem"..
ali ipak.. trudim se razumjeti i shvatiti..
trudim se voljeti ga bez ograničenja i posesivnosti..
volim ga, ali ovako ne mogu..
zar moram glumiti.. pred njim?
ne.. ne.. ne smijem više pisati..
on je hladan, a ne ja...
ljubavi, ne želim da ovo čitaš,
neću ti još jednom pružiti osjećaje na dlanu..
žao mi je, ali na ovoj adresi više ne mogu otvoreno pisati..
bar ne o njemu..

ispuniti obećanje?
postoji jedan dečko..
nikada mi nije nešto previše značio..
ok..
bilo je lijepo..
prvu većer nakon što sam ga upoznala..
pričali smo o svemu..
razumio je tišinu..
shvaćao je ono što moje usne nisu rekla..
a onda je radio sranja..
iznevjerio je i moje povjerenje..
i povjerenje moje najbolje prijateljice..
ove je godine htio nastaviti...
nastaviti što?
kada se ništa nije imalo nastaviti..
ona je bila ljuta na njega..
i imala je pravo..
jer ju je povrijedio..
ja nisam, meni nije toliko značio..
no sada je imao druge planove..
mislio je da može muljati..
da se istina neće saznati..
o, da.. bio je dobar glumac..
znao je uvjeriti curu da je posebna..
otišla sam..
nisam žalila..
vraćala sam se svojoj ljubavi..
ali on je nastavio sa svojim igricama..
nisam mogla vjerovati kako mu je sve oprostila..
da.. pa bio je savršen glumac..
tada sam mu nešto obećala..
i rekla..
rekla sam da ja mogu sve oprostiti..
ali ne i da povrijedi nju..
moju najbolju prijateljicu..
i napravio je to..
i što sada?
užasno mi je glupo išta mu reći..
no, zanima me jedno, hoće li on,
taj savršen glumac i slijedeće ljeto htjeti nastaviti igru?
hoće li bez obzira na savršeno poznavanje psihologije pomisliti da će njegova gluma proći?
kod mene ne.. ali bojim se..
za nju.. ne brinite, ona je sada dobro..
bar tako kaže..
ali opet.. bojim se..

pozdrav svima..
Tišina
- 08:29 - Komentari (4) - Ispis - #

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2014 (1)
Svibanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Svibanj 2007 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ako mi tko želi pisati može na sadrzajromana@net.hr


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Counter
Counter









Sadržaj romana

Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga o ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,

još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju
vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njeno lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj nastanjuje.

Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.

Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedjelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima,
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje...
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?

Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro,
zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.

Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svijetiljka ugašena i neka su slova dolutala
iz riječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.

Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje?
Jesu li voljeli ljubav,
ne jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoje sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno u drugome,
mogli su konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.

Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakoga dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše.
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drugim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.

Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.

Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi-piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.

O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
Mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.

Zvonimir Golob