Voljeti u tisini osjecaja

30.12.2007. nedjelja

Ako nekog voliš-pusti ga da ide.. Ako ti se vrati-zauvijek je tvoj, ako ne-nikada nije ni bio tvoj..

Kao prvo-svima Sretan Božić(sa zakašnjenjem) i Nova godina(unaprijed). Ispričavam se što nisam neko vrijeme pisala i komentirala, kompjuter mi je(OPET) bio na popravku.. A sada-tema o kojoj uvijek pišem.. On.. prije nekih dva tjedna sam mu poslala porukicu i tako.. A on meni odgovara sa ne znam, da, ne i aha.. ja popizdila i rekla sam mu da vidim da mu smetam i da mi je dosta.. da se ja njemu više neću javiti.. a on ako ikada poželi razgovarati ili slično da moj broj ima.. nakon nekoliko se dana javio.. sada sam ja odgovarala sa da, ne, ne znam, aha i možda.. on se trudio.. nakon nekog smo vremena počeli igrati neku igru.. rekla bih veoma okrutnu igru.. nešto slično istini i izazovu ali bez izazova.. pitanja su bila preeestrašna.. ali odgovarala sam iskreno.. tako smo se dopisivali tjedan dana u komadu(to još uvijek traje).. a oko pet dana igrali igru.. prekjučer je rekao da će ostaviti curu.. pitao me koliko mu vremena dam za to.. ja ovoga puta nisam željela inzistirati.. rekla sam da ga ja ne prisiljavam ni na šta.. ali ako to napravi da će mi biti drago.. jučer su prekinuli.. mi bi se trebali vidjeti sutra.. ma ja sam presretna zbog svega toga.. ALI!! (mora toga biti) Što ako će on meni raditi ono što je njoj? Kako mu mogu u potpunosti vjerovati nakon svega? Zbilja ga volim i on je divan kao i na početku naše prve veze.. Ostaje cijelu noć na balkon se smrzavati samo da bi mogao razgovarati sa mnom a da ne probudi brata.. čim završimo razgovor šalje mi poruku da me voli.. ali opet-neki logički dio mene govori mi da mu ne bih smjela vjerovati jer tko mi može garantirati da meni neće raditi isto što i njoj?

pozdrav svim blogerima...
- 18:08 - Komentari (26) - Ispis - #

15.12.2007. subota

evo da konačno napišem nešto.. prvo, kada sam htjela napisati post nešto nije valjalo sa blogovima..eh.. imam peh.. a sada za par sati ću ostati i bez kompa jer ide na popravak, tj. nadogradnju nekih stvari.. no, nebitno. pa ovako.. vidjela sam se s njim, nekoliko puta.. koji bi puta oboje bili ozbiljni, koji bi me puta škakljao.. a katdata bi ako bi se slučajno sreli on prošao pokraj mene žmireći.. ono, hellooo?? jel to novi način izbjegavanja?? no, ja ne bih bila ja da ja njega nisam pitala za to.. a odgovor je bio da spava kada ide u školu.. poslije je pojasnio da napola žmiri i gleda u pod.. heh.. nemam komentara, ne znam što bih mislila.. uglavnom, mi se jučer dogovorimo da ćemo se vidjeti.. i dođe on.. pogleda tu i tamo u mene, a veći dio vremena gleda u daljinu, zamišljen.. ja se smješkam, pomalo glupo.. meljem gluposti.. o školi i tako.. i poljubac.. da znam, sada ćete misliti da sam glupa, da ako sam se mogla već nekoliko pouta suzdržati, odmaknuti od njega, zašto nisam mogla i sada... ma jesam... ali nisam se željela suzdržavati, odmicati.. a tako je lijepo u njegovom zagrljaju.. i tako smo se par puta poljubili i njemu zazvoni mobitel.. osobi koja je zvala rekao je da stiže za minutu.. objasnio mi je da se vraća za 10 minuta da mora nešto doma, hitno.. ja sam morala doma za nekih 15-20 min.. rekla sam da idem a on je rekao da ga pričekam, da će me otpratiti.. otišao je.. željela sam plakati, ali nisam.. kako su se pahulja snijega topile na mojoj kosi tako je moja tuga sve više rasla... čekala sam ga.. gledala u daljinu i lagano dodirivala nakupne snijega već prozeblim prstima.. došao je nakon 10 minuta.. izgovor mu je bio dobar iako malo klimav s obzirom na današnju tehnologiju.. ali zašto bi lagao? nema smisla.. primjetio je promjenu u mom raspoloženju.. pričali smo o ozbiljnim stvarima.. nakon toga sam se opet pokušala nasmiješiti da bi mislio da je sve u redu.. opet sam počela mljeti gluposti.. otpratio me.. putem smo se ljubili dok su pahulje snijega padale po nama.. na kraju sam ga pitala hoćemo li se čuti.. rekao je da nema vremena.. ali onda.. vjeroatno nakon mog zaprepaštenog izraza lica dodao je da vikendom nema vremena.. kao da mi to šta znači.. nije mi mogao na drugi način reći da me ne voli, da mu nisam važna, da nema više vremena za mene.. kasnije smo se ipak čuli.. preko msn-a.. rekao je da me voli ali ne onoliko kao prije.. i zatim je napisao:"oprosti".. pitala sam ga voli li nju više i rekao je da baš i ne.. ništa mi više nije jasno.. moram se odaljiti od njega, ovako samo sve više produljujem vrijeme patnje i ponižavanja..
eh, da, zamolila bih sve da obrišu moj komentar u kojem sam vas obavijestila o promjeni adrese jer je odlučan u namjeri da mi nađe blog.. posebno je spomenuo jedan blog, ali vlasnicu toga ću još dodatno obavijestiti. puno hvala..

- 12:00 - Komentari (18) - Ispis - #

05.12.2007. srijeda

Prvo da se ispričam što nisam par dana pisala niti komentirala.. Jedan od razloga je taj šta nisam stigla.. Previše obaveza a drugi jer sam nakratko pokušavala pobjeći od ljubavne teme... Ovih sam dana puno plakala.. Čula sam se s njime.. Par poruka.. U jednoj je napisao da me nikada neće moći gledati kao prijateljicu.. Zaboljelo me je.. Nismo se poslije čuli.. Sada prolazi pokraj mene, ni ne pogleda me.. Kao da sam nevidljiva.. Sada mi već pada na pamet da ga izbjegavam.. Ako ga vidim da prijeđem na drugu stranu ceste... Ne mogu više podnjeti da prolazi pokraj mene, poluzatvorenih očiju, kao da ne postojim.. Boli, previše boli.. Zar mu je teško pozdraviti? Ja prođem pokraj njega, pogledam ga, ništa ne kažem i kada primjetim da me ne doživljava pogledam u pod.. Pustim suzu a onda opet namjestim osmjeh na lice i tako uđem u razred.. pred njegove frendove, njegovog brata.. teško je.. ne želim da mu itko išta kaže... koji puta ne mogu izdržati i kažem frendicama iz raz.. ali opet skrivam suze.. svi misle da mi nije stalo do njega.. čak je danas njegov brat izjavio da sam ljubomorna zbog jednog drugog dečka.. najradije bih povikala da nije istina.. da volim Ivana.. Ali ne, držim to u sebi.. Jčer me tata pitao što želim za sv. Nikolu, rekla sam ništa.. automatski.. i nisam željela ništa... osim njega.. ali ne znam gdje bi tata njega kupio.. i da, ne stane on u moju čizmicu.. heh.. ugl. shvatila sam da mi je sve nekako prazno.. bez njega.. pokušavam si natrpati što više obaveza i posla da ne mislim toliko na njega.. ali ne pomaže baš.. ne spavam dobro.. često se budim u noći.. uplakana.. ujutro popijem kavu da bi se nekako dobila.. izmorena sam.. izmorena od nedostatka sna, izmorena od lažnih osmjeha, izmorena od planiranja Nove sa frendicom, kupovine, izmorena od škole, suza, života.. ne žalite me molim vas, ne žalim ni ja sebe.. prezirem se što sam postala zbog njega, prezirem ovu bijedu kopiju mene, prezirem svoju slabost, svoje suze, svoj umor.. ljuta sam jer sam takva, jer si pomalo uništavam život zbog njega, jer me to toliko boli.. želim ga prestati voljeti, želim biti ravnodušna.. želim nemoguće..
Ovo sam našla na jednom blogu.. probajte heh
pozdrav, Tišina.
- 16:29 - Komentari (37) - Ispis - #

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2014 (1)
Svibanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Svibanj 2007 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ako mi tko želi pisati može na sadrzajromana@net.hr


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Counter
Counter









Sadržaj romana

Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga o ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,

još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju
vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njeno lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj nastanjuje.

Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.

Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedjelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima,
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje...
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?

Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro,
zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.

Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svijetiljka ugašena i neka su slova dolutala
iz riječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.

Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje?
Jesu li voljeli ljubav,
ne jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoje sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno u drugome,
mogli su konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.

Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakoga dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše.
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drugim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.

Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.

Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi-piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.

O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
Mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.

Zvonimir Golob