Voljeti u tisini osjecaja

13.02.2006. ponedjeljak

Tri crvene ruže....

Sutra je Valentinovo!!!!! Sretna sam... Iako, pomalo.... Ma bojim se da sam jako pokvarila svoju prvotnu ideju za dar dečku.... Valjda neće biti razočaran... Trebala sam biti pažljivija s nekim stvarima.... Možda ispravim do sutra.... Da večeras nemam tako puno posla vjerojatno bih cijelu noć pokušavala smisliti način kako da ispravim svoju pogrešku, ali kako imam dosta posla (vjerojatno neću biti gotova do jutra) pa ne znam koliko ću se stići posvetiti tomu.... Evo da stavim jednu pjesmici koju sam odabrala kada smo trebali prepisati jednu ljubavnu pjesmu za hrvatski.

Sadržaj romana

Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga o ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,

još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju
vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njeno lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj nastanjuje.

Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.

Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedjelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima,
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje...
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?

Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro,
zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.

Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svijetiljka ugašena i neka su slova dolutala
iz riječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.

Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje?
Jesu li voljeli ljubav,
ne jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoje sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno u drugome,
mogli su konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.

Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakoga dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše.
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drgim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.

Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.

Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi-piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.

O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
Mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.

Zvonimir Golob





Samo da dopunim onaj post od jučer... Danas je Valentinovo... Po prvi puta u životu sam dobila ružu od nekog dečka, i to tri ruže isti dan... Ruža mi je inače omiljen cvijet, tako da sam bila jeko happy zbog toga... Moj me dragi lijepo iznenadio, naravno ružom, griottama, i ... Iako mi je jedna želja za Valentinovo ostala neispunjena, sretna sam... Imam odličnog dečka koji me voli (nadam se), u zadnje vrijeme blizu sam ostvarenju svog velikog sna... Tako blizu, a opet tako daleko.... No da malo zagnjavim i sa školom... Sutra je natjecanje iz hrvatskog i mislim da neću proći jer ću vjerojatno biti zaokupljena motivom zbog kojeg i želim na to natjecanje.... No nema veze, ako ne prođem čeka me fizika....

- 21:16 - Komentari (12) - Ispis - #

11.02.2006. subota

Bez posebnog naslova....

Prvo da kažem da gripa nije uzrok moje bolesti, makar bih je bila najsretnija da je samo to... U zadnje vrijeme pijem puno tableta i svaki dan(osim vikenda) idem u bolnicu... No, dosta o tome... Ne želim pisati o lošim stvarima, makar i toga ima puno.... O nekim dobrim stvarima ne smijem/ne mogu pisati... Tako da zaista nemam pojma o čemu bih pisala.... Jučer su Iva i Ivana pisale test za natjecanje i nadam se da su prošle, cure su to zbilja zaslužile... Zbilja više ne znam o čemu bih pisala, ako netko želi predložiti neku zanimljivu temu, bit ću mu zahvalna....
- 09:26 - Komentari (11) - Ispis - #

07.02.2006. utorak

Malo sam bolesna....

U zadnje vrijeme imam često temperaturu i jako se loše osiječam. Imam sada neko natjecanje pa si ne smijem dopustiti da puno izostanem iz škole. Jučer zbilja nisam izdržala i otišla sam doma, a danas sam cijelo dopodne bila kod doktorice. Sura moram u bolnicu na neke pretrage itd... Koma!

Ajmo o vedrijim temama.... Budući da se nikako ne mogu odlučiti da li da pišem o nečemu ili ne želim da to vi odlučite u komentarima. Želite li post o jednom zgodnom dečku (samo da vratim nekme za jedan post) ili ne?

Uskoro se bliži Valeninovo... Što očekujete od toga? Imate li kakve želje, zamisli kako ćete provesti taj dan, ili će vam to biti samo jedan običan?

Još jednom molim one koje zanima rukomet, ali i one koji bi se samo o nečem dopisivali da svrate na rukometni forum (stavila sam ga pod linkove) koji više nije samo rukometni....

- 10:30 - Komentari (10) - Ispis - #

06.02.2006. ponedjeljak

Život je jedan, treba ga živjeti!!!

Jučer mi je bio imendan i sjetile su se mnoge osobe za koje se nisam nadala da će se sjetiti.... A jedna osoba koje je po mom mišljenju trebala paziti na te stvari nije.... No, nema veze.... Baš sam razmišljala da li da pokažem nekome kako napraviti nekoga ljubomornim pravim postom jer ovo do sada sam pisala bezveze, a i da mu pokažem jer očito da mu baš nije uspjelo napisati tako "vatreni" post.... Ma neću izazivati..... Ali malo mi je žao jer sam post već napisala.... Usput, ispričavam se za post prije.... Ne znam o čemu bih više pisala... Imam neke fora teme, ali ne smijem o tome...

Usput naslove pišem bezveze jer s time uvijek imam problema....

Stavila sam pod linkove rukometni forum, forum se malo preuređuje pa neće biti samo o rukometu, bilo bi mi drago da ga posjetite....
- 09:01 - Komentari (10) - Ispis - #

03.02.2006. petak

Glupost ili ostvarenje sna?!!!

Ajme ne mogu vjerovati kakve ja sve gluposti radim, pa ja ću prije ili kasnije požaliti zbog toga... ( Samo da napomene Ivi o čemu se radi, poduzela sam neke mjere oko onoga o čemu je trebala bit ona stranica koju smo trebale skupa uređivati, ako uspijem stranica mi ne treba. Jedino mi je žao što sam to napravila brzopleto i vjerojatno pogrešno i to što nisam rekla Nataši za to jer sam sve napravila ovo popodne. Ona je ipak pametnija od mene i mogla bi mi pomoći oko svega toga jer se više kuži u te stvari, nemoj u komentaru napisati o čemu se radi, ali znaj da sam napravila sve što sam trenutno mogla i jako sam zbrljala. Začudit ću se ako nešto bude od svega toga, bilo bi lijepo, ali znaš da sam ti rekla da se svega toga pomalo bolim da ne bi došlo u ruke pogrešnim osobama. U pogrešne osobe ovog trena brojim sve osim Nataše, tebe, nekoliko frendica i ovih ljudi s bloga. Čak mislim da nikada neću niti Matiji reći o čemu se radilo pa zato ne želim jasno napisati ništa o tome na blogu. Sve me to malo brine.) A sada za sve na blogu. Napravila sam veliku glupost i više nema povratka. Mislim da još nisam dorasla takvim stvarima i da ću se teško dalje nositi s time, ali ako mi uspije biti ću jako sretna i ponosna jer je to jedna od stvari kojoj sam posvetila puno vremena i truda. Da nije bilo nekih osoba koje su me podržale ne bi bilo ničega. Hvala našoj dragoj Nataši, Ivi i Marini (Marina još ne zna ništa, ali je puno utjecala na moju odluku)... Ispričavam se što je ovaj post takav, trebala sam pisati jasnije, ali nisam mogla zbog jedne osobe....

Stavila sam sliku dečki iz intervjua dva posta prije pošto sam u tom postu stavila samo Ivanovu (ovdje on nije ispao tako dobro, ali teško da zgodan dečko poput njega može ispasti loše.....)

- 19:08 - Komentari (14) - Ispis - #

02.02.2006. četvrtak

Zar sam ponovno pogriješila?

Toliko sam bila ljuta na neke dečke iz razreda zbog mnogih stvari i gluposti. Obećala sam samoj sebi da nikada više neću biti ljubazna i ponašati se ok prema njima. Danas smo dobili testove iz matematike, dobila sam 5. Jedan dečko me zamolio da ostavim svoj test i ne predam da dok ne napiše ispravak po njemu. Makar sam bila jako ljuta na njega dala sam mu test. Još mu poslije nije bilo jasno kako sam nešto izračunala pa sam mu napisala rješenja od svih zadataka koja su mu trbala na papir. Pritom nisam rekla niti jednu riječ koja nije ljubazna, nisam mu niti jednom riječju rekla da sam ljuta na njega, htjela sam, ali nisam. Ne znam što mi je bilo, trebala sam mu barem djelomično vratiti za neke stvari, a ne se ponašati kao da ništa nije bilo, kao da mi je on naj frend, a nije i nikada nije bio. Još me poslije pitao neke stvari i sve sam mu normalno odgovorila, ništa mu nisam rekla pogrešno. Zar sam pogriješila? Sigurna sam da će se on ponašati kao i do sada, ali jednostavno nisam mogla postupiti drukčije.


Možete li mi reći ima li netko razloga biti ljubomoran zbog onog intervjua???

- 15:15 - Komentari (8) - Ispis - #

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          

Siječanj 2014 (1)
Svibanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (6)
Svibanj 2007 (1)
Rujan 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (4)
Svibanj 2006 (2)
Travanj 2006 (3)
Ožujak 2006 (2)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Ako mi tko želi pisati može na sadrzajromana@net.hr


Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Counter
Counter









Sadržaj romana

Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga o ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,

još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju
vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njeno lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj nastanjuje.

Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.

Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedjelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima,
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje...
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?

Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro,
zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.

Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svijetiljka ugašena i neka su slova dolutala
iz riječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.

Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje?
Jesu li voljeli ljubav,
ne jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoje sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno u drugome,
mogli su konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.

Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakoga dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše.
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drugim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.

Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.

Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi-piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.

O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
Mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.

Zvonimir Golob