Sutra je Valentinovo!!!!! Sretna sam... Iako, pomalo.... Ma bojim se da sam jako pokvarila svoju prvotnu ideju za dar dečku.... Valjda neće biti razočaran... Trebala sam biti pažljivija s nekim stvarima.... Možda ispravim do sutra.... Da večeras nemam tako puno posla vjerojatno bih cijelu noć pokušavala smisliti način kako da ispravim svoju pogrešku, ali kako imam dosta posla (vjerojatno neću biti gotova do jutra) pa ne znam koliko ću se stići posvetiti tomu.... Evo da stavim jednu pjesmici koju sam odabrala kada smo trebali prepisati jednu ljubavnu pjesmu za hrvatski.
Sadržaj romana
Počinje, naravno,
kao i svaka druga
knjiga o ljubavi:
on dječak, ona djevojčica
i tako se vole, ponekad.
Na prvim stranicama
još se uspinju,
još rastu,
još izmišljaju jedno drugo
i srcem dodiruju
vlastite snove.
Na dvadesetoj drže se za ruke,
na četrdesetoj još mu dopušta
da crta njeno lice
na površini vode,
još ne vidi kamen koji će podići
mulj sa dna i ispuniti njena usta
suhim lišćem.
Ljubav samoći ne dopušta
da se u njoj nastanjuje.
Kasnije, na neparnim stranicama,
prve kapi kiše,
na kraju svakog poglavlja
raste korov.
Neke rečenice nedostaju,
neke se riječi ponavljaju
vlastitom voljom.
Ali da su cvijećem prostrli livadu
jedne nedjelje ujutro,
da su razumjeli što piše na dlanu
velikim slovima,
da su govorili zemlja zemlji na kojoj su stajali,
da su sklopili ruke zajedno, kao u molitvi,
osluškujući vlastita zvona, u daljini,
da su svoj ležaj ogradili zastavama
i usnuli ispod druge krošnje...
Kako su mogli znati da onaj koji se budi
ne pamti uvijek
snove koje sanja
i da se zlo izgovara samo,
iz svoga grla?
Dijalozi? Nema ih više, samo opis prirode
koja se opire, nebo je tamno,
ne više modro,
zlu je potrebna jeka da bi trajalo,
ljubav pruža loš primjer
životu.
Možda onaj koji o njima piše
ne želi, ne zna, ne pristaje
na radost koja je njemu uskraćena,
možda je bilo snijega za njegovim stolom,
svijetiljka ugašena i neka su slova dolutala
iz riječnika nekog nepoznatog jezika.
Možda je slagar pogriješio
prepisujući sa margina opake riječi,
uvjeren da jedino zle vijesti
neće izazvati
zavist čitalaca.
Jesu li kasnije čitali istu knjigu, njih dvoje?
Jesu li voljeli ljubav,
ne jedno drugo?
Ne, nisu dopustili ni sebi samima
onu boju rumenila prije nego svane,
pamtili su što se zaboravlja, ne svoje sjećanja,
gubili tuđe bitke i zbrajali,
ne svoje mrtve.
Ako nema planine, sagradit će je,
ako postoji most, srušit će ga,
ako svane, odmah je večer.
A mogli su doseći zvijezde njih dvoje, čelom,
stajati uspravni tamo gdje je tišina,
već gotovo da su bili s druge strane,
na drugoj obali mogli su rasti
iz istog korijena,
u istom grlu i već do koljena
jedno u drugome,
mogli su konačno, i to su mogli,
izaći iz te knjige i potražiti drugu.
Na polici stoji još uvijek prazna kočija
ispunjena ružama
i njena su vrata otvorena.
Nekoliko poglavlja prije kraja
sumnja je svakoga dana bila na trpezi,
nada pokrivena mrvicama kruha
i samo pored njegove čaše.
Prolaznici su bacali vlastite riječi
u njihova usta,
čuli su kako ih dozivaju
i to je odlučilo,
karte su bile obilježene i podijeljene
za drgim stolom, u mraku, u ponoć,
na raskrižju ispod vješala.
Mreža se uvijek sastoji
od užeta i praznine
uhvaćene u zamku.
Ovako, bio je mrtav mnogo ranije,
na prvoj trećini knjige,
to što je hodalo bio je netko drugi,
to što je disalo
jedva da bi moglo ugrijati
prozeble prste, uveče.
Knjiga o ljubavi-piše na koricama
u crnom okviru, između redaka.
O ljubavi?
Ipak, ne poznajem ljepše kakva je mogla biti,
ni tužnije kakva jeste.
Mnogi su njeni listovi
slijepljeni gustim
kapljama krvi.
Zvonimir Golob
Samo da dopunim onaj post od jučer... Danas je Valentinovo... Po prvi puta u životu sam dobila ružu od nekog dečka, i to tri ruže isti dan... Ruža mi je inače omiljen cvijet, tako da sam bila jeko happy zbog toga... Moj me dragi lijepo iznenadio, naravno ružom, griottama, i ... Iako mi je jedna želja za Valentinovo ostala neispunjena, sretna sam... Imam odličnog dečka koji me voli (nadam se), u zadnje vrijeme blizu sam ostvarenju svog velikog sna... Tako blizu, a opet tako daleko.... No da malo zagnjavim i sa školom... Sutra je natjecanje iz hrvatskog i mislim da neću proći jer ću vjerojatno biti zaokupljena motivom zbog kojeg i želim na to natjecanje.... No nema veze, ako ne prođem čeka me fizika....
Post je objavljen 13.02.2006. u 21:16 sati.