Sinoć sam osjetila potrebu napisati post.. Da, zaista sam htjela pisati.. Ali ipak, nisam željela probuditi ostale ukućane hodajući kućom u 3 u noći.. Tako da pišem ga sada.. Iako će sada vjerojatno biti manje nabijen emocijama nego sinoć..
Jutros sam se probudila dosta rano(iako, ne bi se moglo reći ni da sam spavala).. Ostala sam ležati u krevetu do 7 i buljila u strop, praznim pogledom.. Razmišljala sam.. Kakav je ovo svijet? Svakoga dana te netko može povrijediti.. Ili sam ja preosjećajna? Svjesna sam toga da život nije bajka.. I da ljudi znaju biti okrutni.. Ali jučer sam bila tako tužna.. Pa čak i ogorčena.. Čak ne ni ljuta.. Samo, osjećala sam se jadno, bezvrijedno.. I to zašto? Pokušavam dati sve od sebe, trudim se.. I onda, zauzvrat dobijem samo razočaranje.. Ne želim to.. Nevjerojatno je kako ljudima malo treba da budu sretni, a upravo im to malo i nedostaje.. Meni je čak dovoljan samo mir i šetnja prirodom.. Mir-ne provokacijom.. Šetnja prirodom-a ne biti zatvorena u 4 zida neke hladne prostorije.. Teško je i imati nešto pa to izgubiti.. Iako situaciju od jučer nemam namjeru opisivati.. Pisat ću o nećemo što se dogodilo prije nekoliko tjedana.. A to sam na neki način izgubila zbog osobe koja me jučer povrijedila.. postojala je(postoji) jedna osoba.. Bilo mi je prekrasno s njim.. Šetali smo prirodom, sjedili uz rijeku, zastajali pred izlozima knjižara, shvaćao je, znao je reći prave riječi u pravo vrijeme.. Ne, nemojte pogrešno shvatiti-ja se nisam zaljubila u tu osobu, samo mi je nedostajala njegova blizina, njegovo prijateljstvo.. Sada se sve svodi samo na tu i tamo neki pozdrav.. Ponekad se pitam što sam učinila da je sada to tako.. Ma, možda sam na neki način i bila svjesna da ne mogu zadržati i dečka i toga frenda.. I sada mi fali.. Ma lažem-nedostaje mi od kada je došlo do zahlađenja odnosa.. I ponekad se zapitam što bi mi on rekao na situaciju od jučer.. Čak mislim i da znam.. I malo opet radim iste pogreške-malo nedostaje da se ja ispričam dečku.. Za što? zato što me povrijedio, zato što je dokazao da mu je važnije ispasti frajer pred društvom nego moji osjećaji? Iskreno, ne znam što da napravim, kako da postupim.. Jedno znam, nemam jak karakter i vjerojatno ću se ja ispričati što sam se naljutila.. da.. znam da ne bih trebala.. ali eto..
pozdrav svima,
Tišina
Post je objavljen 28.05.2008. u 08:43 sati.