srijeda, 28.11.2012.
Mudrost dana
Drugi ljudi ne mogu nas povrijediti psihički, samo fizički.
Psihički možemo povrijediti jedino sami sebe.
(dr. Paul Hauck)
petak, 23.11.2012.
Serotonin
Alkohol želim da si podignem serotonin.
Danas se osjećam sjaaaajno!
Nisam pijan ali jučer sam se lijepo naroljao tak da sam si danas baš cool :-)
Što to znači? Znači da mi AD ne drži serotonin na odgovarajućoj razini.
Alkohol me vratio samom sebi. Oslobađao me kočnica, inhibicija i umirivao emocionalnu bol. Kad sam bio pripit nisam bio anksiozan, ni napet, ni šutljiv. Nisam se sramio reći svoje mišljenje i nisam pitao odobravaju li drugi moje ponašanje. Alkohol je bio izvor moje snage. Pozitivno je djelovao na serotoninski sustav, ali kako nisam mogao stalno biti pijan uglavnom sam bio vrlo nesretan.
Antidepresivi će sada privremeno držati serotonin na visokoj razini. Serotonin pokreće kretanje. Ja sam naslijedio model od starog - stojim nepokretno na mjestu i jalovo razmišljam. Trebam se pokrenuti. Za to mi treba jaka doza antidepresiva, impuls da me lansira u pravom smjeru.
Dok sam pio 6 tjedana po 50mg učinak je bio slabašan, vidio se pomak ali mali, uskoro bi iščeznuo.
Sa 75mg još nisam osjetio učinak, ali to mi je bila doza u pretprethodnoj epizodi i nije za očekivati da će sada imati ozbiljni učinak. Vjerojatno bi me djelovanje izdalo u najnepovoljnijem mogućem trenutku.
I kad sam pio 100mg imao sam želju napit se i za Božić i za Novu Godinu pio sam i pio i pio bez kontrole dok se nisam totalno napio. Nije to bila samo navika. Želio sam piti, da se osjećam sve bolje i bolje i bolje. I jesam, ali s dugoročnom štetom. Ne želim trebati alkohol da bih bio zadovoljan, veseo, prpošan i živahan.
Zato ću antidepresiv piti u dozi od 150mg. Slijedeća 3 tjedna ne očekujem da će mi biti bajno jer učinak ću još čekati. Ali - no problem! Zato je tu alkohol. Tu i tam ću se napit da utopim tugu i stres, da se podignem iz gliba. A kad mi proradi prava doza tada mi alkohol više neće biti opcija. Vratit ću se samom sebi.
Možda 3 tjedna ne napišem ništa, nemojte posumnjati da sam umro ;-)
četvrtak, 22.11.2012.
Zoloft dan D17 po 75mg & alkoholna doza
Nakon par pivi serotonin mi se podigao i baš sam high!
Još samo par dana da izdržim i AD će djelovati kak spada!
Sorry ali nisam izdržao....
VIIIIIVAAAAAA PIIIIVAAAAAAA.... :-)))))))
Volim alkohol.
Vraća mi životnu radost.
Razveseljuje me i opušta.
Jebiga možda i šteti ali puno toga šteti jebe mi se.
Bolje biti pijan nego star!
United rakija united pivo united united!
Samo za taaaaaaaj osjećaaaaaaaaj!
Srk i čepić simboli naše stranke alkoholičara!
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa........................................!!!
Prošlost & odgovornost II
Izbjegavati odgovornost bježeći od vlastite prošlosti zapravo je bježanje od samog sebe. Kako onda ostvariti onu esencijalnu, najbitniju, životno važnu vezu sa samim sobom? Bježeći od sebe ta veza se gubi. Bježati od sebe ne dovodi do zadovoljnog života, do unutarnjeg mira, do ostvarenja svojih ciljeva. To dovodi do pakla očaja, depresije i izgubljenosti.
Pokušati pobjeći od bolne prošlosti ispunjene krivnjom i strahom sasvim je razumljivo. Svatko teži da si olakša život i kreativno pronalazi načine kako to postići. No treba znati da je bježanje od prošlosti jalovi put, slijepa ulica, nije djelotvoran način. Prošlost treba prigrliti, svaku sekundu svog života zavoljeti. Tada istinski zavolimo sebe i sami sebi smo najbolji prijatelj i saveznik
Ja se ponosim svime što sam učinio u životu. Tada sam to smatrao najboljim izborom iako mi danas može izgledati da je bilo i boljih rješenja. I to sadašnje znanje, mudrost izgrađenu iskustvom iskoristit ću za buduće odluke, počevši od danas.
Prošlost & odgovornost
Biti zarobljenikom prošlosti svojim vlastitim odabirom i nepriznavanjem postojanja mogućnosti djelotvornijeg izbora u suštini znači biti nesposoban preuzeti odgovornost za sebe i svoj život.
Ako se ključ mojih nevolja krije u prošlosti, a ona se ne može mijenjati tada niti ja ne moram ništa poduzimati. Prošlost je kobna, loša, bolna i ne usuđujem se u nju dirati. Njezine posljedice moja su sudbina, a zna se da sudbini čovjek ne može umaći.
Blesavi plitki, prozirni fatalizam.
Ja vjerujem u sebe.
Vjerujem da svojim odlukama sam kreiram svoju sudbinu.
Snosim posljedice svojih izbora i odluka, nosim se s njima i svakim danom u svakom pogledu unaprijeđujem svoj život donoseći sve bolje i bolje izbore i odluke. Iz prošlosti učim. U prošlost idem i polijepe stvari, slatke uspomene. Prošlost je moja učiteljica. Ona mi pruža uvid u samoga sebe - i pokazuje prostor za moje osobno poboljšanje. Odgovornost za svoj život snosim sam. Ne krivim nikoga, uvijek sam imao izbora.
Pa i ako me netko želi strijeljati ako nešto ne učinim mogu odabrati smrt.
Skočit ću u vulkan ako treba, ne bojim se.
Preuzimam odgovornost.
Ovdje i sada.
srijeda, 21.11.2012.
Porođajne muke
Ja sam takav kakav jesam i tu gdje jesam jer me sve što sam doživio, svo moje iskustvo tu dovelo. Moji roditelji su najbolji na svijetu jer su me tako odgojili da budem baš ovakav kakav jesam. Sva bol, patnja, pogreške, lutanja, pokušaji, dugovi, promašaji, povrede drugih ljudi, uvrede, poniženja, uživanja, smijeh, zabava, radost i sve baš sve što sam proživio formiralo me takvim kakav sam danas, sada. A samo takav kakav jesam, SAMO ONAJ PRAVI JA mogu nešto poduzeti i poboljšati svoj život. Samo kad izvučem onog uspavanog, istinskog sebe iz svoje nutrine, kad se usudim afirmirati svoje istinsko JA onda ću ostaviti trag u svijetu i pritom osjetiti istinsko zadovoljstvo sobom.
Nisam zarobljenik prošlosti ali volim svoju prošlost. Volim svoje odluke, svoje izbore, svoj put razvoja, svoje iskustvo. One su izvorno moje, odraz mojeg istinskog ja jer u svakom trenutku činio sam ono što sam tada smatrao najboljim. Lako je biti general poslije bitke - ali to nikako nije razlog da sebi predbacujem.
Sramiti se? Osjećati se krivim? Opravdano je samo u jednom slučaju - ako ne postupam kako se osjećam, onako kako mislim da treba. Ako izdam samog sebe, tada se mogu sramiti. No ako sam svoj, ako djelujem iznutra, ako živim i radim kako najbolje znam, ako vjerujem sebi - tada mogu osjećati prema svojoj prošlosti samo ponos, ma što drugi mislili o tome. Možda se drugima čini ovako ili onako, ali za svoje postupke odgovaram samo jednom autoritetu - samome sebi!
Jad & očaj
Danas je dan D16 i osjećam se još gore. Ovaj treći tjedan je zatišje pred buru, uvijek najgori, najteži i najnepodnošljiviji.
Dobivam napade očaja.
Beznađe.
Frustracija.
Svi moji pokušaji da poboljšam život su se izjalovili.
Samo negativne misli me napadaju.
Ne vjerujem u sebe.
Nemam samopouzdanja.
Nadam se da ću izbjeći sastanak ovaj tjedan.
I još k tome sam zaboravio popiti jutarnju dozu lijeka.
Prokleta potreba da u svemu budem najbolji razbija moju ličnost. Kad sam igrao košarku s dečkima da se malo rekreiram - katastrofa kako sam ja nesposoban za taj sport. Ne da sam slab nego sam totalna katastrofa. Svaku loptu gubim, gotovo nijedan koš nisam dao, deru se na mene nek više skačem. Slično je s nogometom, nitko mi nikad ne dodaje jer uvijek gubim loptu. Ne mogu to prihvatiti. Mrzim sebe zbog toga. Nikad više neću igrati.
Nikad u životu se nisam gore osjećao.
To je dobar znak jer lošije ne može biti, samo bolje :-)
subota, 17.11.2012.
Zoloft dan D12 á 75mg
Danas sam OK. Kljuknem tu i tam anksiolitik, 0,5mg prije spavanja i 1x ili 2x po 0,25mg tijekom dana. Npr. sinoć 0,5 i danas prijepodne 0,25. Nije redovito, samo da mi malo olakša tjeskobu i donese čvrsti san potreban za dobar dan.
Nisam euforičan niti pun snage, još ne djeluje antidepresiv u punoj svojoj jačini. Zapravo kao da ga niti ne pijem jer kad se doza promijeni stvari se vrate na početak. No jako dobro je to što mi nije baš tako jako loše.
Bezvoljan sam ali ne previše.
Tjeskoban sam ali ne previše.
Umoran sam ali ne previše.
Razdražljiv sam ponekad.
Krivim se osjećam ne prečesto.
Nelagodno mi je u društvu ali ne stalno.
Dakle blagi simptomi su tu, uskoro će nestati. No ono najvažnije STRAH nestaje polako ali sigurno. On je uzrok mojeg jada. Kada njega svedem na razumnu mjeru i ublažim do podnošljive razine tada ću biti kralj lavova!
Sutra nemam ništa važno.
Slijedeći tjedan ću možda imati važan poslovni sastanak, očekujem poziv. U ponedjeljak će biti dan D14 dakle točno 2 tjedna, a u petak dan D18. Prema dosadašnjoj statistici D14-D18 i nisu baš neki vrhunski dani u kojim sam pun snage. No trudit ću se biti spreman, ne misliti na to, pripremiti se najbolje što mogu za sastanak. Krajem tjedna trebam dogovoriti termin za još jedan jako važan sastanak za tjedan iza.
Tjedan iza biti će dani D21-D25. To će biti prvi tjedan moje pune snage, zdrave energije i stabilne asertivnosti. Osjećat ću se nenadmašivo, bit ću elokventan, komunikativan i pribran, razgovorljiv, šaljiv i zabavan. U društvu ću se osjećati iznimno ugodno, opušteno i ležerno, otvoreno ću pričati o sebi što i kako budem želio. Bit ću sposoban širiti pozitivan utjecaj na ljude oko sebe, svi će me prihvaćati i uvažavati jer i ja ću voljeti i cijeniti samog sebe. Bit ću proaktivan, imati inicijativu, poduzetan. Takav ću biti i ostatak svog života. U prvoj polovici tog zlatnog tjedna imat ću jedan ili čak dva važna sastanka, a u drugoj polovici par dana druženja s iznimno važnim ljudima gdje ću se zaista moći pokazati.
Ma ne, nije antidepresiv čarobni štapić. Čarolija je u meni! Ja sam jedinstven, neponovljiv i čudesan. Problem je što su strah....i ostali emocionalni problemi doveli do tog da zaraste korov oko mojih kvaliteta, talenata i sposobnosti. Korov na mojem mozgu i oko srca. Antidepresiv je dostignuće suvremene znanosti, alat za rezanje i spaljivanje tog korova. A izgradnja zdravih navika i novog stila života herbicid koji će onemogućiti da se korov ponovno pojavi. Snaga nije u tabletama, one samo omogućuju da pronađem tu snagu u sebi. Sve barijere nalaze se u umu, sve mogućnosti također. I rezultati isto tako - ja sam uspješni manager, ta slika postoji u mojem umu, ja ju vidim. Trebam ju samo približiti ostatku svijeta tako da bude vidljiva i vama :-)
četvrtak, 15.11.2012.
Zvijezda
JA ŽELIM USPJETI!
Naći ću bolji posao.
Činim sve što mogu i znam u tom smjeru.
No pametno raspolažem energijom da se ne iscrpljujem nepotrebno.
Ja ZNAM da ću uspjeti.
Ja to hoću, ja to mogu, ja to već imam u sebi!
Područje koje me zanima proučavam.
Namjeravam pročitati 7-8 knjiga u slijedeća 2-3 mjeseca.
Vadit ću si bilješke i bilježiti ideje koje prepoznam kao svoje.
Štreberski ću svladati materiju, steći teorijsko znanje.
A onda mi treba prilika da bih primijenio u praksi.
Ja se znam dobro prodati, to sam već puno puta dokazao.
Problemi su nastajali a posteriori jer je neki unutarnji saboter u meni sve pokušavao i uspjevao razrušiti i uništiti. Ovaj put ću zmiji stat na glavu ako samo i pokuša!
Slijedit ću svoju zvijezdu.
Ona je moj cilj.
Izgaram za nju, borim se, trsim i VJERUJEM U SEBE!
Svima vama koji čitate - mogu imati teških i mračnih trenutaka očaja, ali oni su privremeni. Trajnost je USPJEH, zadovoljstvo i sreća!
Razočaranje & očaj
Sve je sranje.
Koma & očaj.
Ne mogu naći bolji posao.
Zaglavio sam.
Pozicije kakvu ja trebam su za ljude 10 godina starije od mene.
Isto kao i financijske obaveze koje sam si natovario za vrat.
Nema nade za mene.
Umrijet ću pod teretom dugova.
Nijedna mazga ne može toliko tegliti.
srijeda, 14.11.2012.
Koma & jad
Danas je 9 dana Zoloft 75mg.
Osjećam se svakim danom sve gore i gore. Srećom pa sam dovoljno mudar jer imam iskustvo s antidepresivima pa znam što je privremeno a što trajno i zato se ne uznemirujem previše.
Kad će više završiti ova muka? Smrt bi donijela takvo olakšanje. Ne može boljeti više od depresije, ne može...
Znači još 2 tjedna mrcvarenja dok ne dođe osjetno poboljšanje, tako je prema dosadašnjem iskustvu. Ipak, sad postoje i neki novi elementi. Prehrana mi je kvalitetnija, puno više vitamina i uravnotežena je. Detektirao sam strah, priznao si i shvatio da je on uzrok depresije. Pasivno ponašanje nastojim zamijeniti asertivnim.
Tak da ću se iz ove epizode sigurno izvući brže, više i jače. I nikad se više neće vratiti prokleta depresija nek ide u vražju mater koja sranja mi je donijela u životu i koliko dobrih stvari onemogućila. To je da počupaš kosu od jada i bijesa!
Dr. Paul Hauck: Kako svladati strah
Morat ćete naučiti kako da dođete do zdravog i razumnog razmišljanja koje će će zamijeniti neurotična gledišta. Uvijek kad ste nervozni možete pretpostaviti kako ste sami sebi rekli:
a) Da je nešto katastrofa
b) Ako to jest katastrofa, onda MORATE biti zabrinuti i uznemireni, te cijelo vrijeme o tome razmišljati.
Ne učinivši ništa od toga, ne biste se nikada i ničega bojali.
Reakcija na strah oslobodit ćemo se tako da se njima prestanemo baviti. Što se snažnije nastojimo protiv njih boriti, situacija postaje sve gora. Potpuno je svejedno o kakvom se strahu radi – nema nikakvog smisla zbog njega izgubiti glavu. Tjeskoba zbog toga neće trajati ništa manje, a prestat će kao što je prestajala već i tisuću puta ranije.
Neurotska i neneurotska reakcija razlikuju se po JAČINI zabrinutosti zbog onog što nam se događa. Kad ne bih baš ništa učinio kad sam u opasnosti, značilo bi da nisam pri zdravoj pameti. Traženje rješenja znak je zdravlja. PRETJERANA zabrinutost vodi neurotskom ponašanju. Tada je čovjek smušen i histeričan, umjesto da se bori.
Plodovi straha:
1. Osjećaj manje vrijednosti – plašljivi ljudi sebe smatraju manje vrijednima
2. Stidljivost – misle da nisu tako dobri kao drugi i toliko se boje odbacivanja da čak nisu u stanju pogledati drugima u oči
3. Tjeskoba – kad se jednom počnete bojati nekih stvari, u vama se i dalje javljaju novi strahovi. To je pravi psihički rak što počinje na jednom mjestu, a potom se hitro širi dalje. Može se pretvoriti u strahove sa sasvim nepoznatim uzrocima. To je početak tjeskobe.
4. Krivnja – neurotičnost koja izaziva silan strah rađa i osjećaj krivice. Kad su istodobno prisutni krivnja i strah, obično prvo moramo ukloniti osjećaj krivnje pa će potom nestati i strah.
5. Kompulzije – osjećaj prisile da nešto moramo učiniti jer će nas inače uhvatiti nepodnošljiva nervoza.
Svladavanje straha
1. Riskiranje
2. Važnije je biti aktivan nego uspješan
3. Promijena iracionalnih vjerovanja
4. Stjecanje iskustva
5. Opuštanje
6. Uzmak
7. Straha se valja oslobađati postupno
8. Ne dramatizirati
9. Biti spreman da u početku dolazi do pogoršanja
10. Moguć je spontani povratak straha
11. Nagraditi ili kazniti samog sebe
12. Racionalno-emotivne predodžbe
Ljudi tvrde da se s razlogom strašno uznemire očekujući loše posljedice nekog događaja. Pitanje je – zašto? Zašto bi ljudi bili tako silno zabrinuti samo zato jer će im se dogoditi nešto loše? Izgledi za to postoje svakodnevno. Ustajući ujutro, nije nam ni na kraj pameti što nam se sve neprijatno može dogoditi toga dana. Zar bismo stalno trebali o tome razmišljati? Zar ne vjerujemo da smo sposobni to preživjeti? Zar nas neugodni događaji moraju uznemiriti? Zar doista ne možemo birati hoćemo li se uznemiriti ili nećemo? Naravno da možemo. Pošto smo učinili sve što smo mogli da umanjimo učinak određenih opasnosti, besmisleno je i dalje o njima neprestano razmišljati.
Ne može nas uznemiriti nešto o čemu ne razmišljamo. Mislimo li na nešto ugodno nećemo biti zabrinuti ma pod kakvim pritiskom bili. Misleći na dobro jelo ili nogometnu utakmicu umjesto na sudsku raspravu, misli će vam biti negdje drugdje i nećete biti zabrinuti sve da vam prijeti i stotinu sudskih rasprava.Da bi nas stvari mogle zabrinjavati, moramo o njima razmišljati.
Čovjek koji pokušava svladati strah mora steći povjerenje u sebe i tada će ga se riješiti.
Čovjek obično ne može na brzinu svladati dugotrajan strah. I nakon što ga pobijedi, još uvijek neko vrijeme misli da se i dalje boji.
U suštini, neurotski simptomi su nepoželjni i vrlo otporni na promjenu. Što se više trudimo da bismo ih se otarasili, to postaju gori. Suprotno tome, zanemarujući ih, ne obraćajući pažnju na njih i prihvaćajući ih takve kakvi jesu, oni neće toliko upravljati našim životom.
Svako živo biće mora proći kroz patnju, ako ne danas onda sutra. Ali to ne znači da je se valja bojati, da zbog nje moramo biti zabrinuti ili nervozni, nego se valja sjetiti:
a) da većina neprijatnosti nije tako strašna kao što mislimo da jest i
b) da čak i onda kad je zaista strašno ne smijemo izgubiti glavu i time još pogoršati stvar.
utorak, 13.11.2012.
Depresija
Probudim se tjeskoban.
Kljuknem anksiolitik, za sat vremena bolje.
Popodne me uhvati nevjerojatan umor i bezvoljnost iako sam kljuknuo još jedan anksiolitik.
Danas je 8 dana Zoloft 75mg.
Imam svijetlih perioda i trenutaka inspiracije, čini se da stvar ide na bolje zaista.
Ali kad propadnem sklon sam odbaciti sve pokušaje i zabit se u mišju rupu.
Srećom jedan dio mojeg mozga zna da je to privremeno.
Uskoro ću biti kralj lavova!
Depresija blokira mozak. Zamrzava dijelove mozga, postajete glupi, bedasti i ponašate se nagonski. Kad se depresije riješavate polako vam se, u valovima, u iteracijama, u dijelovima oslobađa dio po dio blokiranog mozga. Tek tada postupno uviđate što sve možete. To se događa kako po dijelovima mozga tako i po dijelovima vremena. Polako se sve veći dio mozga oslobađa pa onda u takvom potpunom načinu rada radi sve dulje i dulje vrijeme, na kraju stalno mozak radi normalno.
Točno osjetim kad mi se probude uspavani i blokirani dijelovi mozga, kao i kad se ponovno zamrznu. Svjestan sam ovog procesa i imam snage da izdržim to mrcvarenje. Ako ima većeg pakla od depresije, to može biti jedino početak puta oslobođenja. Kažu da je i u početnoj fazi liječenja rizik od suicida najveći jer tada osoba uviđa posljedice svoje depresije, a i stekne emocionalnu snagu za provedbu tog čina ako je prije o njemu razmišljala. Sapienti sat!?
ponedjeljak, 12.11.2012.
Očaj & jad
Jučer sam bio depresivan.
Danas sam još više.
Depresija mi jede mozak.
Tjeskoba me čeka ujutro kad se probudim.
jeza me hvata i drži cijeli dan.
Danas je 7 dana Zoloft 75mg
Za vikend imam važan društveni događaj u kojem ću i samostalno nastupati. Sada se osjećam tako da bih se zavukao pod dekicu i ne želim ni za što znati nego spavati zimski san. Čini mi se da će taj događaj, moja prilika za samoprezentaciju i samopromociju propasti. Izblamirat ću se ako budem pasivan, plah i depresivan.
Znam da mi treba obično 3 tjedna da budem kao lav.
Ovaj vikend će biti 2 tjedna. Ali vikend za 4 tjedna je još važniji, druženje s vrlo važnim ljudima i prilika da se pokažem u najboljem svjetlu. Dotad mooooram biti na svom mjestu.
nedjelja, 11.11.2012.
Antidepresivi III
Moja farmakoterapija ide dalje.
Danas je 6 dana otkad pijem Zoloft 75mg
Osjećam se loše.
Nervozan sam i tjeskoban.
Pijem anksiolitike.
Nova doza mora se stabilizirati.
Depresija me uvijek pritajeno čeka i zaskoči kad sam slab.
Borim se.
Neću posustati.
Kad se riješim strahova nestat će i depresije.
subota, 10.11.2012.
Mudre misli
Ljudi mi vjeruju jer ja vjerujem sama sebi!
(dr. Marina Ašperger)
Kad ti je dobro, kreći u promjene.
(Goran Tudor)
Postanete li nezadovoljni stanjem, krenuli ste naprijed.
Recept za poslovni uspjeh
Kako uspjeti u poslu? Kako naći odgovarajući posao? Postoje tri sastojka u ovom receptu:
1. Obrazovanje
2. Iskustvo
3. Samopouzdanje
Dok je aktualno treba se obrazovati. Ovo je dugoročni plan. Recimo ja bih sad želio posao kirurga. Mogu li ga dobiti? Nema problema, ali počinjem 2023. nakon što diplomiram medicinu i specijaliziram kirurgiju. Obrazovanje je investiranje u sebe, priprema za posao. Ne može se živjeti od obrazovanja, njega treba primjeniti u poslu i ostvariti profit. Ali imati know-how štedi puno uzaludnog napora, lutanja i skupih pokušaja. No obrazovanje bez iskustva i samopouzdanja ne vrijedi ništa.
Radno iskustvo nužno je za profiliranje u struci. Godine iskustva ne mogu se steći preko noći. Relevantno radno iskustvo je posao koji radite 3-5 godina. Nije dovoljno samo provesti godine na određenom mjestu, potrebno je ući u dubinu, uspješno rješavati probleme i postići rezultate. No radno iskustvo bez obrazovanja je rad na slijepo, pokušaji i pogreške, skupa škola. Bez samopouzdanja radno iskustvo ne vrijedi puno.
Ovo je ljepilo koje drži sve na okupu. Bez ovog sastojka mogu imati sto diploma i iskustvo na najjačim projektima. Ako nemam samopouzdanja onda to ne cijenim, ne znam prezentirati niti promovirati a na kraju niti naplatiti. Onda sam fokusiran na manjkavosti i negativnosti, na rupe u znanju i iskustvu, nesiguran sam i plašljiv. No opet samopouzdanje čisto nije dovoljno - ne mogu raditi kao kirurg ma kako samopouzdan bio. Samopouzdanje je stvar osobnog razvoja, gradi se od djetinjstva. Ono izbija iz našeg držanja, iz tona glasa, ne toliko iz sadržaja onog što govorimo.
Niti jedan od ovih sastojaka nije dovoljan sam za sebe. Ako imamo samo radno iskustvo i obrazovanje onda smo potplaćeni i frustrirani jer nedosstatak samopouzdanja spriječava napredovanje, dobru samoprezentaciju i samopromociju. Drugi se ne bave time da se brinu o nama, to je naša dužnost. Ako imamo iskustvo i samopouzdanje ali ne i obrazovanje onda su nam neka vrata uvijek zatvorena. Ako se traže određene kvalifikacije nas neće niti uzeti u razmatranje bez obrazovanja. Ako imamo obrazovanje i samopouzdanje ali nemamo radno iskustvo tada možemo naći pripravnički posao. Vježbenik, volonter, koji radi da bi se profilirao i to mu donosi najveću korist za karijeru.
petak, 09.11.2012.
Priča o uspjehu
Priča počinje prije četrdesetak godina u jednom gradiću stotinjak kilometara od Zagreba, jednog hladnog zimskog dana. Roditelji, siromašni disident crkvene službe odrastao u Slavoniji i mlada siromašna majstorica nastaniše se nedavno u obližnjem mjestu, no prvorođenac od samog dolaska na ovaj svijet pokazaše probirljivost, osobitost i zahtjevnost te mu tako lokalna bolnica ne bijaše adekvatna. Nastane se oni od 2. njegove godine u metropoli, u siromašnom radničkom kvartu.
Obiteljska anamneza pomalo je obavijena velom tajne sačinjene što od opreza (u osnovi strah) što od neugode (u osnovi krivnje). Otac katolički svećenik, stigmatiziran zbog nepodobnosti svog oca i njegove pogibije na pogrešnoj strani, odrastao u materijalnoj bijedi ali i emotivno nestabilnom okruženju, u obitelji prepunoj ogorčenosti i ozlojeđenosti što im toliko potrebnog oca uze rat, a vlast ne imaše sluha za njihove patnje, čak bijahu i prozivani te im uspješe svima nabiti osjećaj krivnje već odmalena. Crkva kao utočište bila je logičan put za natprosječno inteligentno seosko dijete, kao izbor za obrazovanje i gospodski život. No nakon izobrazbe, ređenja te niti 10 godina službe, uvidje mladi slavonski svećenik da ovaj put nije za njega cjeloživotni odabir. Majka majstorica u svom zanatu iz seoske obitelji vojvođanskog podneblja. Njen otac bješe nešto podobniji i donekle miliji vlasti iako zbog nacionalne pripadnosti nikako ne pripadnik elite miljenika. Ipak srčan i odvažan borio se protiv nepravde za sebe i svoju obitelj, nije se dao ugnjetavati. Odrasla kao najmlađe od četvero preživjele djece, nije bila počesto adekvatno i primjereno tretirana, što patrijarhata radi što radi prirodno urođenog nedostatka samosvijesti. Razvila se u pomalo podozrivu osobu, pasivnu i spremnu na marginaliziranje, te gotovo naviklu na omalovažavanje.
Svećenik bijaše u službi u vojvođanskom gradiću, gdje upozna 13 godina mlađu mladu gospodičnu. Prigoda je bila krštenje njenog nećaka, a s vremenom je ljubav razbila granice njegove službe, ideoloških razlika i zgražavanj svih - od obitelji oboje njih do šire društvene zajednice. Strepnja i napetost, te krivnja i stid, to su u njima proizveli kako njihov nedostatak emocionalne kompetencije da nadvladaju predrasude, tako i pritisak društva i odbacivanje od strane obitelji. Tjeskoba i grizodušje izvor su i gradivni element vela tajne kojim je njihova podsvijest obilježena. Prenijeli su te osjećaje na potomke, osobito na prvog koji je u takvim uvjetima i začet. Dakle katolički svećenik u službi u vojvođanskom gradiću upoznaje mlađu sestru majke djeteta kojeg je krstio. S vremenom se razvila njihova ljubav i porušila ograde celibata, društvene sablazni i obiteljskih otpora. Kako nikad komunistima nije oprostio ubojstvo svog oca niti prebolio patnje svoje majke iz tog proizašle, nije išao u Partiju a zbog nepriznate naobrazbe imao je slabi posao kojeg je jedva pronašao.
Kad je mladić navršio 20 godina u trećoj godini fakulteta ponudiše mu stipendiju velike i nekad vrlo uspješne tvrtke. To mu kao siromašnom studentu izgledaše kao dobra prilika, za olakšanje studiranja i riješenje za posao na neko vrijeme, te on prihvati. Iako su mu doma, osobito otac na poticaj svoje majke, budući da je odrastao u krajnjoj bijedi, napominjali da je velika sreća to što ima osigurano radno mjesto odmah nakon diplome, osjećao je da je i on time obvezan te da je doprinos toj stvari obostran. Koliko poduzeće čini uslugu njemu, na neki način i on ju čini poduzeću jer dobrog ili čak ma kakvog inženjera nije jednostavno naći. Stoga se nije dao zavesti puzavošću nego se trudio s racionalnom zahvalnošću u svemu tome sudjelovati. Da im nije vrijedan i zanimljiv ne bi mu plaćali mjesečnu novčanu potporu bez obveze vraćanja - osim u slučaju da ne radi za njih.
Inženjera nije lako naći - to je ovaj čovjek dokazao. Danas ima gotovo 40 godina i prekrasnu obitelj s više djece, od vrtićke dobi pa do gotovo svršenog osnovnoškolca. Oženio se godinu dana nakon diplome i početka rada studenticom teologije koja je bila na 4. godini petogodišnjeg studija. Upoznali su se u crkvenom glazbenom sastavu. Čini se da bez Crkve ništa.
Put toga čovjeka unazad 18 godina niz je primjera odvažnosti, srčanosti, želje za napredovanjem i za izazovima, upornosti, hvalevrijednog preuzimanja odgovornosti te iznad svega pozitivnog stava prema životu, vjere u bolju budućnost unatoč trenutnim teškoćama, i nadasve izuzetne izdržljivosti.
Kao mladi inženjer bez obiteljskog backgrounda kako sa svoje tako ni sa ženine strane, dosta energije bio je primoran ulagati u izgradnju vizije svojeg poziva, odnosno razbijanje mentaliteta služinčadi kakvog je upio u roditeljskom domu. Morao je pojmiti da je kao inženjer on stožer, uporište, okosnica firme. U tome mu je, osim radničkog sveprisutnog strahovanja od otkaza kojem je svjedočio, dosta otežavao i emotivni pristup društvenim zbivanjima koji je relevantna strujanja svodio na navijačke manire 'naši i njihovi' a koji je formirao filter za interpretaciju svih politički obojenih događaja - bilo među političarima ili iznošenje svojeg mišljenja u radnom, studentskom ili bilo kojem okruženju. Dugo se libio kako tome pristupiti i shvatio da ima pravo kako na svoj stav tako i na odluku kada i kako ga izraziti. Ovo razbijanje predrasuda možda je i najveća njegova bitka, kakvu mnogi ne dobiju cijelog svog života.
Sa 23 godine započinje kao diplomirani inženjer i stipendist, radi s velikim entuzijazmom i još većim očekivanjima. Kreće sa solidnom plaćom za to vrijeme i radi tri godine tijekom kojih ju je povećao za više od polovine. S 26 godina dobiva financijski atraktivniju ponudu za preko 20% veću plaću u razvoju softvera koji ga je zainteresirao i za koji je završio specijalistički seminar koji si je sam financirao. Odlazi u puno manju firmu s drugim djetetom na putu, unatoč čuđenju okoline pa i prigovorima o odgovornosti - vjerovao je sebi, vjerovao je u uspjeh i dobar ishod, što se pokazalo opravdanim. Tijekom godine i pol plaću je povećao za još polovinu, iako je formalno iskazano bilo manje nego na prvom poslu. S 28 godina dobiva posao u jednoj većoj tvrtki u IT sektoru i to samo zahvaljujući svojoj sposobnosti pregovaračkog umijeća i želje za napredovanjem. U pregovorima je jasan, odlučan, precizan i čvrst u svojim zahtjevima. Nuđeno mu je manje, ali nije pristao pa je naknadno pozvan i dobio je što je tražio. Početkom rujna ponuda je iznosila 6,800Kn što odbija, te s druge strane dobiva 'gard' u vidu izjave da može ostati tu gdje je ako se ne radi o velikom nezadovoljstvu. Polovinom rujna dobiva ponudu od 8,000Kn koju i prihvaća - niti pola mjeseca čekanja donijelo mu je razliku u mjesečnoj plaći od 1,200Kn. Radi odlično, za što dobiva više pohvala i priznanja. S 29 godina željan promjene vraća se u bivšu malu firmu. Na plaću jednaku ovoj i to ovaj puta sve i formalno iskazano. Otkupljuju mu i poslijediplomski što je iznos 3 plaće, koji ga po odlasku ne traže da vrati jer je profit koji su ostvarili zahvaljujući njegovom radu ipak bio znatno veći. S 31. godinom druga multinacionalna firma, ista plaća. Dobro okruženje, kvalitetni ljudi, internacionalni projekti. Ostaje 2 godine kada pomalo ishitreno odlučuje u poduzetništvo.
Poduzetništvo traje 6 mjeseci. tvrda spoznaja, udarac u zid, financijski pa psihički problemi, dolazi do ruba očaja. No i ovaj, najveći životni izazov je nadvladao - psihički potpuno, financijski na putu oporavka.
Paralelno sa svojim poslom radi dosta sa strane. Adaptira gotovo sam obiteljski stan kupljen kreditom s 28 godina. Koju godinu kasnije prepoznaje dobru priliku te povoljno kupuje stan u kojem nije namjeravao stanovati nego podiže kredit za taj investijski projekt. Da bi imao pravo kupiti taj stan bilo je nužno prijaviti se na natječaj nekoliko godina prije i vjerovati da ne daje uzalud novac potreban za prikupljanje dokumentacije. Tada nije znao ali je vjerovao, bio je siguran da će se sudjelovanje isplatiti. Koju godinu kasnije kupuje, uređuje i prodaje garsonijeru u vrijeme najveće stagnacije tržišta, kada su svi posrednici - profesionalci - iznosili crne prognoze o teškoćama prodaje nekretnine, prodao ga je za gotovinu u roku od 10 dana. Garsonijera je bila u strogom centru i novoadaptirana, a prije spomenuti stan bio je na rubu grada, pomalo društveno stigmatizirane kvalitete glasinama i novinskim napisima o upitnoj kvaliteti te s dvije hipoteke - njega je prodao također za cash - za 4 mjeseca. Garsonjeru je prodavao nakon što je dao otkaz, praktički na rubu gladi. Uspio je SAMO ZBOG VJERE U SEBE!
Doma također izrađuje namještaj - sve krevete, viseće ormare u kupaonici, kuhinji, sobama...Za svoju zgradu kao predstavnik suvlasnika na svojim leđima iznosi - pronalaženje ponude za fasadu, izvođenje radova na fasadi, manje popravke na zgradi, uređenje stubišta - sve u zadnjih nekoliko godina.
Fleksibilan i oštrouman, na razgovoru za posao prodajnog inženjera - prvom razgovoru - saznaje za koje mjesto se uopće natjecao. No ne pokazuje iznenađenje nego prilagodljivost, tako da okolina percipira ciljanu aplikaciju, a radilo se o - koincidenciji. Pregovorima dolazi do plaće 1000Kn veće u brutto iznosu nego što je imao prije nego je krenuo u poduzetništvo. Tako koincidencijom radi u prodaji već nekoliko godina. Izabran je testiranjem i razgovorom među 30-40 kandidata, a taj posao smatrao je 'rezervom'. No nadolazeća kriza pokazala je da je taj posao bio - pun pogodak!
Kao i sve dotada.
Taj čovjek ne miruje, intenzivno radi na sebi, od 20. godine uči njemački jezik, unazad par godina i francuski, pohađao je puno različitih seminara od programerskih preko bankarskih seminara, poduzetnički tečaj, web.start međunarodni seminar do prodaje ključnim kupcima, meeting skills, specijalist izvoza, pregovaranje...Putuje u inozemstvo, saziva sastanke s članovima uprave, razvija dobre odnose i napreduje u struci.
Najnovija spoznaja koja rezimira sve dosadašnje naizgled besciljne i nejasne napore u kontroliranju svojeg života je - razum i emocije dva su svijeta. Razum mora voditi igru, i emocijama se mora ovladati da bi se stekla moćna samokontrola. Također - samosvijest je u temelju zadovoljstva životom - svijest o vlastitoj vrijednosti, a samopouzdanje je ovojnica dok je samosvijest jezgra.
Velika dinamičnost u karijeri prije svega je temeljena na želji ovog čovjeka za novim izazovima. Nikad nigdje nije dobio otkaz niti mu je iskazano da je nepoželjan - jedino se sam dovodio u emotivno nabijenu situaciju te odlučivao o promjeni posla kao nužnom osvježenju koje će ga motivirati. Veoma odvažno, pokazuje da ima puno energije, vjere u sebe i izdržljivosti. Promjena posla veliki je stres i potrebna je robustnost karaktera da bi se izdržala.
Odgovornost je pokazao prema obitelji - iako bez jasne strategije planiranja obitelji odgovorno prihvaća djecu, opet s vjerom u sebe i bolju budućnost, iako im nije uvijek bilo jednostavno - najviše zbog financijskih i emocionalnih poteškoća.
Ovaj čovjek zna što želi. Želi izazov, želi afirmaciju svojih talenata. Želi dati svoj doprinos svijetu. Velika energija koju posjeduje a koju je dokazao navedenim uspjesima i svladavanjem turbulentnih uvjeta predstavlja izuzetan potencijal, koji se može iskoristiti u odgovarajućem okruženju. Razvio je samomotivaciju, ovladao svojom emotivnošću, percipira i sve više osvješćuje neverbalnu komunikaciju.
Ne boji se, jer vjeruje u sebe.
Trenutno proučava povijest Austro Ugarske. Trudi se popuniti rupe u općoj kulturi. Puno čita popularnu psihologiju, osobito o emocionalnoj inteligenciji - i što je najvažnije primjenjuje to u praksi. No, ako je ovo tek početak - kakva čuda možemo od njega još očekivati?
(10-11/2009)
Zadovoljan sobom
Ja sam zadovoljan sobom.
Prihvaćam sebe!
Cijenim se i poštujem!
Sjećam se smiješne situacije kad sam polagao auto školu. Bio sam nezadovoljan s instruktorom. Ali bojao sam se tražiti novoga jer sam mislio da će se ovaj naljutiti na mene i onemogućiti da ikada položim. Da ću ga uvrijediti i zamjeriti mu se. Želio sam pokušati s drugim instruktorom ali bilo me strah. Pričao sam u društvu svoja iskustva, pa me jedan prijatelj pitao zašto ne upozorim instruktora na to što mi smeta? Pa ne moramo biti prijatelji. Ja nažalost nisam znao komunicirati i na smiren, pristojan i normalan način upozoriti ga da se ne dere na mene, da mi se ne sviđa njegov pristup i da ozbiljno razmišljam o tome da nađem novog instruktora. Samo sam kuhao, osjećao pomiješane strah i krivnju, mrzio sebe sve više ali toga nisam bio svjestan. Dragi, preplašeni mali dvadesettrogodišnjak, tek diplomirao! Mala beba, nespremna na svijet. Baš sam bio slatki :-)
Svejedno uvažavam sebe i svoje motive.
Uvijek sam učinio ono što sam smatrao najboljim u toj situaciji.
Činio sam pogrešne i štetne stvari također, ali ja iz njih učim.
Postoje tri stožerna elementa mojeg OPTIMIZMA:
1. U svemu vidim nešto dobro
2. Iz svake situacije izvlačim lekciju
3. Uvijek sam usmjeren na traženje rješenja
O meni
Ja sam Maxim.
Pisao sam o depresiji ovdje.
Nekaj se zbrljalo i više ne mogu pristupit blogu, a administratori me ignorariju. Ali no problem, nastavljam ovdje u vedrijem tonu :-)
četvrtak, 08.11.2012.
ZASLUŽUJEM ZADOVOLJSTVO
Zaslužujem blagostanje!
Time što sam rođen zaslužujem da mi bude dobro!
Imam svoju neizmjernu vrijednost kao osoba, bez obzira na moje postupke i pogreške. Dopuštam sebi uspjeh. Ja želim uspjeti, ja sam već uspješan, ja ću uspjevati i dalje!
Cijenim sebe i tražim za sebe puno!
IMAM PRAVO ZADOVOLJITI SVOJE POTREBE.
Moje potrebe su velike. Moji financijski rashodi su jako veliki i zato mi trebaju veliki prihodi. Ne želim kresati svoje potrebe niti želje. Ne želim govoriti: Ne mogu si to priuštiti, nego se pitam: Kako si to mogu priuštiti?
Našao sam odgovor. Tražim bolji posao. Svaki dan radim u tom smjeru. Tražim i tražim dok ne nađem. Managerski posao. Velika plaća, daleeeeeko veća nego hrvatski prosjek. Ne radim za kikiriki. Puno tražim ali puno i dajem.
Zaslužujem imati što mi treba.
Želim blagostanje i financijsku stabilnost.
srijeda, 07.11.2012.
VOLIM SEBE
Ja volim sebe!
Ja sam sebi najbolji na svijetu!
Ja sam No. 1!
Cijenim sebe
Poštujem se i sviđam se sebi!
VJERUJEM SEBI !
Držim do sebe!
Odvažan sam!
