petak, 28.12.2012.
Ode nam 2012...
Ode još jedna godina....po čemu ćemo ju pamttiti? Istaknuo bih jednu stvar.
Mogu ja sad trubiti o mukama i nevoljama, ma toga imamo svi u životu i previše. Napijemo se ponekad da pokušamo zaboraviti brige ali ne uspijevamo. Veselimo se s dragim ljudima, uljepšavamo si život kako znamo i umijemo. Još smo živi, preživjeli smo i smak svijeta, kud ćeš više?
Ja sam ipak ove godine otkrio nešto što mi potpuno mijenja životnu perspektivu, a to je Herbalife. Zdrava uravnotežena prirodna prehrana bogata vitaminima i mineralima, sve na biljnoj bazi. Sastav tijela mi se mijenja, masnoće se skidaju a mišićna masa se povećava. Osjećam se sve bolje i bolje, kao nikad dosad u životu. Zamislite, djeca su mi rekla da im je ovo najbolji Božić u životu.Tako smo smireni, opušteni i zadovoljni. Ne trebam otrov da mi da energiju i dobar osjećaj. Otkad ja i moja obitelj jedemo Herbalife život nam se pretvorio u wellness!
Najbolja odluka, na koju sam najviše ponosan, koju sam donio ne samo ove godine nego u životu uopće jest da uvedem Herbalife u svoj život :-)
Još jedna dobra odluka koju sam donio ove godine jest da ne pijem alkohol jer sam uvidio i napokon sebi iskreno priznao da s njim imam problema.
Ove godine prošao sam 14 psihoterapijskih termina na Klinici za psihološku medicinu i moje emocionalno zdravlje znatno se stabiliziralo. Već imam termin i iza Nove godine!
Ove godine počeo sam pisati blog najprije jedan kratki a potom i ovaj koji čitate. Pisanje me rasterećuje, otvaram vam dušu i zahvalan sam Vam na čitanju, komentarima, podršci i zafrkanciji.
četvrtak, 27.12.2012.
Alkohol V
Ono što alkohol čini toliko prisutnim i duboko ukorijenjenim su predrasude o njegovom djelovanju:
-Alkohol je stimulans, od njega se živne
-Alkohol oslobađa od stresa
-Alkohol pomaže zaboraviti brige
-Akohol povećava samopouzdanje
-Alkoholičari potječu iz obitelji alkoholičara
-Alkohol pomaže da se lakše i bolje pleše
Alkohol nije stimulans nego depresor središnjeg živčanog sustava. Ova predrasuda da je stimulans potiče ljude da piju kako bi živnuli, kako bi se razveselili, te imali više energije. Djelovanje je pak obrnuto - dok jedna čašica još i može djelovati stimulativno, svaka slijedeća djeluje kao depresor što znači otupljuje, guši i usporava središnji živčani sustav . Nije li logično da dugotrajni alkoholizam čini čovjeka tromim, sporim, tupim, neučinkovitim, neambicioznim i depresivnim?
Predrasuda je da alkohol opušta i rastapa stres. Pod stresom je tijelo puno adenalina i potrebno ga je spustiti da se stres otkloni. No djelovanje alkohola je takvo da se nivo adrenalina povećava, što znači da se na biološkoj razini stres povećava, unatoč privremenom osjećaju opuštanja.
Koristiti se alkohololom da se zaborave ili umanje životne brige i problemi posve je kontraproduktivno iz nekoliko razloga. Alkoholom narušavamo zdravlje dakle svim problemima dodajemo još jedan. Također, dok se opijamo nismo u stanju činiti ništa konstruktivno u smjeru rješavanja problema dakle gubimo vrijeme a svaki dan smo sve stariji, povratka nema. Što se tiče zaborava on se u pijanstvu ne događa nego naprotiv pijan čovjek kuka i žali se na svoje probleme i nevolje.
Akohol povećava samopouzdanje? I don't think so. To je jako jednostavno dokazati. Ako želim piti da bih dobio samopouzdanje koje mi nedostaje, možda ću privremeno i osjećati da ga imam, dok sam pijan. Iako jedino zajedničko pijancu i samopouzdanoj osobi jest to da ih ne dira mišljenje okoline, kod samopouzdanja se radi o djelovanju iznutra, o sigurnosti u sebe i svoje stavove, dok se kod pijanstva radi samo o tome da se može izgledati retardirano u očima okoline bez da to izaziva uzrujanost. No ovdje je poanta u cilju - želim veće samopouzdanje. Mogu se upustiti u psihološki rad, sa stručnjakom ili samostalno i postići razinu samopouzdanja s kojom ću biti zadovoljan. To je put rješavanja problema, dok je opijanje put bježanja od problema i samopouzdanje se smanjuje zbog rušenja dostojanstva i ugleda u društvu. Alkoholiziranje i uovom slučaju udaljava od cilja koji sam želio postići. Dakle
-sramežljiv sam i plašljiv u društvu od kojeg osjećam pritisak za koji mi se čini da mu nisam dorastao
-ljudi to vide pa me gaze i omalovažavaju bez posljedica, malo je Samaritanaca koji mi pomažu graditi samopouzdanje
-pijan se osjećam nakratko bolje ali radim gluposti idiota od sebe i tako dodatno gazim sam sebe te pomažem okolini da me gazi još i više
-pritisak okoline raste jer uza svu prethodnu krv morski psi su nanjušili i moju retardiranost dok sam pijan.
-ja sam sve slabiji jer si rušim ugled, padam i u svojim očima i ne mogu graditi samopouzdanje
Dakle cilj mi je bio ili ojačati sebe da mogu samopouzdanjem odgovoriti na pritisak okoline ili oslabiti pritisak okoline da se mogu s njim nositi. Postigao sam obrnuto: pojačani pritisak okoline i umanjenje vlastite snage.
Ne mora biti da su roditelji alkoholičara alkoholičari. Ono što je presudno je mentalni stav, način suočavanja sa životom. Ako se njeguje stav pasivnosti, bježanja od problema, rezignirane pomirenosti i okrivljavanje drugih za svoju nevolju to je idealno plodno tlo za razvoj pravog alkoholizma.
Za ples je potrebna glazba, a za lako i dobro plesanje znati par plesnih koraka i obavezno slušati i pratiti ritam. Svatko to ima u sebi, netko više netko manje. Kad se uhvati ritam kako bi Parni valjak rekao onda ples ide, ponese te, uživaš. Alkohol ometa ravnotežu i praćenje ritma. Retardirani pijani idiot možda misli da je Travolta ali u tom mišljenju je potpuno usamljen jer ga ostali žale, osjećaju gađenje i rugaju mu se. To je samo slika rušenja svog dostojanstva, a u normalnom trijeznom stanju zaista nije bitno što drugi misle o našem plesu (osim ako partnerici nismo izgazili noge) nego treba plesati u ritmu, pronaći ritam u sebi i prenijeti ga na ruke, noge, cijelo tijelo. Pokazati ga na svoj način svijetu, opustiti se i veseliti u tome. Alkohol plesu samo smeta i otežava ga
srijeda, 26.12.2012.
Obilje, blagostanje & krivnja
Kako bih živio u obilju & bogatstvu ako sam škrt?
Ako osjećam krivnju zbog svakog potrošenog novčića?
Dok imam malo trošim malo i osjećam se krivim.
Tko bi mogao izdržati tako jaki osjećaj krivnje ako bi trošio npr. 10,000€ mjesečno? To bi čovjeka izjelo, izgrizlo, pojelo, i brže bolje bi se morao pobrinuti da to sve izgubi i ponovno zasjedne na prosjački štap.
Ključ bogaćenja nije u stjecanju novca i aktive nego u emocionalnoj inteligenciji - ovladavanju osjećaja krivnje zbog trošenja novca. To ne znači da ne treba pomno paziti na svaku kunu koju imamo, naprotiv, ali ta pažnja treba biti lišena otrovonog i ubojitog osjećaja krivnje.
Ako se osjećam krivim dok trošim tada je prirodni obrambeni mehanizam težnja da se što prije riješim tog 'tereta' bogatstva. Bogatstvo, obilje & blagostanje je stanje uma, mentalni stav, a ne stanje računa ili imovinske kartice. Ono što imam u svom umu, svom stavu, to mi nitko nikada ni na koji način ne može oduzeti.
utorak, 25.12.2012.
Povijest bolesti - Dg: Alkoholizam
Rezime
15 godina odrastanja
15-16 godina pijančevanja
2 godine apstinencije
5 godina pijančevanja
...kako dalje...?
2012 - odlučujem prekinuti ali se predomislim i odlučujem umjereno
2011 - prekidam kratkotrajno, za Božić mrtav pijan
2010 - pijem jer sam depresivan; u par službenih prilika mortus
2009 - par puta prekidam na par tjedana
2008 - ponovno se propio
2007 - potpuna apstinencija; prvi put u životu trčim rekreacijski
2006 - potpuna apstinencija nakon 15-16 godina opijanja
2005 - za Božić pijan od jutra
2004 - pijem redovito
2003 - pijem puno i sam
2002 - puno pijem uglavnom sam
2001 - pijem sve više sam
2000 - pijem sam, staž pijanca već 10 godina
1999 - pijem jer se ženim
1998 - pijem da zaboravim
1997 - ne pijem više a ni manje
1996 - više s curom nego s bocom, ali za njen rođendan mortus
1995 - opet pijem sve više
1994 - malo stao na loptu i počeo učiti za fakultet
1993 - pijan, pijan, pijan...
1992 - stalne pijanke, na moru svaki dan pijan
1991 - par puta mortus pijan i osramoćen
1990 - prvi put se napio u dobi od 15 godina
Samodijagnostika
Jedan od najprikladnijih načina za samodijagnostiku je slijedeći upitnik:
1. Gubite li sate od radnog vremena zbog pijenja?
2. Kvari li pijenje vaš obiteljski život?
3. Pijete li zbog sramežljivosti u društvu?
4. Oštećuje li pijenje vaš ugled?
5. Jeste li bilo kada osjećali kajanje poslije pijenja?
6. Jeste li došli u financijske poteškoće zbog pijenja?
7. Krećete li se u manje vrijednom društvu ili okolini kada pijete?
8. Slabi li pijenje vaš odnos prema obitelji?
9. Jesu li vaše ambicije oslabile otkad pijete?
10. Težite li za alkoholnim pićem u određeno doba dana?
11. Poželite li piće ujutro nakon pijenja prethodne večeri?
12. Izaziva li pijenje kod vas smetnje sna?
13. Je li vaša produktivnost oslabila otkada pijete?
14. Ugrožava li pijenje vaš posao?
15. Pijete li da biste izbjegli brige ili neprilike?
16. Pijete li sami?
17. Jeste li ikada potpuno izgubili sjećanje na ono vrijeme dok ste pili?
18. Jeste li se liječili zbog pijenja?
19. Pijete li da biste osjetili samopouzdanje?
20. Jeste li bili hospitalizirani zbog pijenja?
Pozitivan odgovor makar na jedno pitanje shvatite kao upozorenje, jer bi se moglo raditi o alkoholizmu.
No, pozitivni odgovor na dva pitanja ukazuje da su svi izgledi da ste alkoholičar.
Pozitivni odgovor na tri i više pitanja ukazuje na sigurni alkoholizam.
Izvor: Alkoholizam.com
A kaj sam onda ja, sto mu gromova!?
Test za utvrđivanje alkoholizma
Na postavljena pitanja odgovorite sa: DA ili NE.
1. Možete li ili ste ikada mogli popiti više od drugih, a da se to ne primijeti na Vama?
2. Popijete li neki puta piće da biste se opustili, kada ste ljuti, iznervirani ili tužni?
3. Jeste li se ikada posvađali sa nekim članom obitelji zbog Vašeg pića ili novca koji trošite na piće?
4. Jeste li ikada donosili odluku da ograničite broj pića na proslavama ili u kafiću i, nakon toga, prelazili tu granicu?
5. Je li Vam potrebno piće u određeno doba dana?
6. Jeste li ikada htjeli potpuno prekinuti s pićem na neko vrijeme i nakon toga prekršili to obećanje (dano sebi ili drugima)?
7. Jeste li ikada popili piće krišom ili dolijevali sebi u čašu tako da drugi ne primijete?
8. Popijete li ponekad da biste razbili tremu ili se ohrabrili?
9. Jesu li se promijenile količine pića koje sada pijete u odnosu na posljednjih nekoliko godina?
10. Jeste li ikada nekome lagali o tome koliko ste pića popili?
11. Jeste li ikada probudivši se ujutro, otkrili da se ne možete sjetiti nečega što ste radili ili govorili prethodne večeri kada ste pili?
12. Javi li Vam se poslje jedne ili dvije čašice pića, u ugodnoj atmosferi, želja za sljedećom čašicom?
13. Jeste li se Vi ili članovi Vaše obitelji nekada postidjeli zbog nečega što ste Vi učinili ili rekli za vrijeme pijenja?
14. Je li Vas netko savjetovao da smanjite količine pića koje pijete?
15. Jeste li se nekada osjećali krivim zbog Vašeg pijenja alkohola?
16. Mislite li da su ljudi koji uopće ne piju uštogljeni i dosadni?
17. Čini li Vam se da svoje prvo piće popijete brže nego većina ljudi?
18. Mislite li da je pretjeran zahtjev da više nikada ne pijete u životu?
19. Popijete ličesto piće prije ili poslje obroka, ili pred spavanje, kada ste kod kuće?
20. Bi li za Vas bilo neuobičajeno da ostavite do pola popijeno piće jer Vam se više ne pije?
21. Jeste li zbog vožnje pod utjecajem alkohola bili kažnjavani, isključivani iz prometa ili Vam je oduzimana dozvola?
Ključ za rješavanje testa:
Ako ste odgovorili sa DA na četiri do šest pitanja, Vi ste vrlo blizu da postanete ovisni. Bilo bi dobro da povedete više računa o svom pijenju i da porazgovarate sa stručnjakom.
Ako ste sa DA odgovorili na više od šest pitanja, Vi ste ovisni o alkoholu i neophodno Vam je liječenje.
Izvor: Alkoholizam.com
Sapienti sat!? Brrrrrrrr.........
Alkohol IV
Poslije duge i kišovite jeseni polako se približavamo vratima koja nas vode kroz hladni, bijeli svijet pun prelijepih predjela obojenih u bijelo i tišinu koja se prostire na sve strane. Ovaj novi, zimski svijet, za neke znači početak odmora i proslava, dok za neke početak zime znači i početak jednog velikog testa. I, dok je Sotona iskušavao Isusa 40 dana i 40 noći u pustinji, tako će i neke, 40 dana i 40 noći (manje više) iskušavati ne Sotona nego Alkohol, naš neprijatelj broj 1.
Da li ćemo moći pobjediti našeg najvećeg neprijatelja i pokazati mu da smo mi ipak snažniji od njega i da nam on ne treba?
Postoji samo jedan način da to saznamo, a taj dan se polako približava. Na sreću, mi smo svjesni da se dan našeg velikog testa približava, što nam pruža dovoljno vremena da se pripremimo za njega.
Sjetimo se naše prošlosti i svih drugova koje smo imali kada smo pili. Koliko njih je ostalo sa nama, koliko njih je prihvatilo da smo mi rekli NE alkoholu i poštuje našu odluku i ne pokušava nas prevesti na drugu stranu? Broj takvih prijatelja je puno manji od onog broja “prijatelja” koje smo imali kada smo pili. Ta činjenica nam već sama po sebi pokazuje da je Alkohol jak samo kada je u grupi. To znači da se pojedinac može puno brže i lakše osloboditi njegovog utjecaja nego što to može grupa koja pije zajedno. Jer, u grupi uvijek ima nekog tko će biti na njegovoj strani i tko će se truditi da i ostale odvuče na lošu stranu. Ali mi smo već rekli NE i iako Alkohol ne prihvaća NE kao odgovor, mi mu se stalno suprotstavljamo i borimo se da živimo bez njega jer znamo da je život bez njega puno ljepši i bolji nego sa njim.
Ali, ma koliko se žestoko borili protiv njega, on ipak ima svoju jaču stranu koja je najjača na kraju stare i na početku nove godine. Praznici su tajno oružje Alkohola, jer za praznike mnogi počnu opet piti. Zar je Alkohol, ta vodena stvar, stvarno jača od čovjeka? Odgovor je NE! Da je on jači od čovjeka, ne bi koristio snagu grupe kako bi mogao utjecati na pojedinca i pridobiti ga na svoju stranu. On je slab i sve jedino ovisi o našoj volji. Piti alkohol … ne znači da smo odrasli ljudi. Biti odrastao znači misliti kao odrastao i ponašati se kao odrastao. Alkohol i cigarete nas ne čine starijima, samo bolesnijima.
Kako da preživimo ove praznike koji su za nas i iskušenje a ne samo zabava? Odgovor je: Bez alkohola!
Zvuči jednostavno, ali je malo teže provesti ga u praksi. Jer, praznike ćemo provesti u društvu nama bližnjih od kojih neki i piju i koji će nas sigurno nuditi raznovrsnim pićima. Ali, prije nego što prihvatimo njihovu ponudu, moramo prvo razmisliti: Da li je bolje njima udovoljiti i prihvatiti tu jednu čašu, jer “jedna kao nijedna”, ili je bolje da kažemo NE? Ne da bismo ih razočarali, nego da bi smo pokazali Alkoholu da nam više nije potreban i da se možemo lijepo osjećati i bez njega. Iako se Alkohol jako ukorijenio u sve naše proslave, proslava bez njega je i te kako moguća! Ne smijemo nikada zaboraviti glavni razlog naših proslava (vjenčanje, doček Nove Godine, slavlja) razlog zbog kojeg pravimo ili sudjelujemo u proslavi. A nijedan od tih razloga nije Alkohol. Zato, reći NE bližnjima pa i bilo kome drugom koji nas ponudi alkoholom znači da mi poštujemo sebe i da se ne želimo više trovati tom “drogom”. A onaj tko nas poštuje, on će nas razumjeti i prihvatiti naše NE kao pozitivnu stvar i neće nas više iskušavati. Naše zdravlje je jedino u našim rukama. Ako mi ne želimo biti zdravi, nitko nas neće moći izlječiti. Mi smo već odabrali život bez alkohola. Jedino što nam preostaje jest ustrajati u našoj odluci, jer smo donijeli pravu odluku kada smo rekli NE. A praznici koji slijede će nam samo pojačati našu vjeru u život bez alkohola jer on ovisi o nama, a ne obrnuto!
Izvor: Alkoholizam.com
Sretan Božić!
Hvala svima na podršci čestitkama i čitanju
Nek vam se ostvare sve vaše želje
Živjeli u zdravlju i obilju!
ponedjeljak, 24.12.2012.
Upozoravajući znakovi alkoholizma
1. Potreba za alkoholom da bi se izašlo na kraj sa jakim pozitivnim ili negativnim osjećajima.
2. Upotreba alkohola kao sredstva za smirenje ili sredstva za emotivno opuštanje.
3. Korištenje alkohola da bi se ublažio stres i nesanica.
4. Osjećaje nelagodnosti u prilikama kada alkohol nije dostupan.
5. Pijenje sve većih i većih količina pića.
6. Traženje razloga za pretjerano pijenje.
7. Zapostavljanje ljudi i događaja koji nisu u vezi sa pijenjem.
8. Sakrivanje izvora i količine popijenog alkohola.
9. Pijenje par extra pića onda kada ostali neće primjetiti.
10. Veliki gutljaji pića da bi se brže osjetilo djelovanje
11. Želja za nastavljanjem pijenja i onda kada ostali kažu da ste već dovoljno popili.
12. Nastajanje ljutitosti ili potištenosti dok se pije.
13. Osjećaj utučenosti nakon opijanja.
14. "Prekid filma" ili nemogućnost sjećanja na ono što se dogodilo za vrijeme pijenja.
15. Osjećaje male krivice zbog svog pijenja.
16. Negiranje i bjesno reagiranje kada netko govori vama o vašem pijenju.
17. Žaljenje za vrijeme trijeznosti zbog stvari koje ste rekli ili učinili dok ste pili.
18. Ne uspijevanje održanja obećanja o reguliranju ili smanjivanju pijenja.
19. Vrlo malo ili neredovno unošenje hrane u toku pijenja.
20. Jutarnje drhtanje ruku i pijenje malo pića da bi se to drhtanje zaustavilo.
21. Postojanje sve većeg broja problema na poslu, u obitelji, u društvu ili u školi.
22. Nezgode i promjene u ponašanju: padovi, opekotine, posjekotine, modrice, gubitak pamćenja, promjena raspoloženja, nejasan govor, promjene u odijevanju (zapuštenost ili suprotno - pretjerano dotjerivanje).
23. Epizode samotnjaštva, izbjegavanje uobičajenog društva, traženje osoba koje piju.
24. Upravljanje automobilom pod utjecajem alkohola.
Moj score: 13/24. U jebote!?
Izvor: Alkoholizam.com
nedjelja, 23.12.2012.
Alkohol III
Pitam se što se to nalazi na dnu čaše da me tako privlači?
S druge strane, svi piju, to je legalno, umjereno čak i zdravo. Zašto sam onda toliko opterećen time i prelamam se stalno između krajnosti od potpune apstinencije do totalnog pijanstva?
Na Božićnom domjenku popio sam par gemišta, malo sam se opustio ali nisam bio pijan. No dok si nisam popio nisam se niti opustio. Prošle godine recimo bio sam totalno pijan ko majka
Zašto?
Ključno filozofsko pitanje.
Zapravo cijeli život sebi predbacujem što pijem, preslikavši valjda model od roditelja koji su mi to stalno nabacivali na nos. Stalno osjećam krivnju što pijem, em je nezdravo, em mi alkohol daje previše - potpuno promijeni moj karakter. Dok pijani ja postaje sve hrabriji, veseliji i opušteniji, onaj trijezni ja postaje sve plašljiviji, depresivniji i napetiji.
Bilo je godina da sam bio potpuni apstitent.
No to se nije održalo.
Pitam se u čemu je stvar?
Jesam li alkić?
Problem je čini mi se u motivaciji. Pijem zato da se relaksiram, da se bolje osjećam, da umirim emocionalni jad, da budem veseliji. Sve su to vrijedni ciljevi i lijepo je kad čovjek to postigne. No problem je ako te ciljeve ne mogu postići na drugi način osim s alkoholom. Da se trijezan ne mogu opustiti, da ne mogu biti veseo, prpošan, luckast, umiriti svoje negativne emocije. To mene muči.
Mrzim tu promjenu - iako je pozitivna - koja nastaje pod utjecajem alkohola. Mrzim sebe jer se ne mogu pokrenuti, opustiti, veseliti u društvu dok sam trijezan. Želio bih pronaći tu snagu u sebi, da ona ne dolazi iz boce nego iznutra, iz mene. Budući da sam već od šesnaeste to crpio iz boce, naviklo mi se tijelo na takvo funkcioniranje.
Jebiga.
subota, 22.12.2012.
Motivacija iznutra & izvana
Kad sam zaista ono što jesam tada se ponašam motiviran iznutra, onako kako osjećam i nije me briga za reakciju okoline odnosno kako će drugi to primiti, i tada sam zadovoljan sobom..
Kad nešto glumatam i radim zbog drugih, da im se svidim ili na bilo koji način udovoljim nekom sustavu vrijednosti koji mi je nametnut izvana ali ga ja nisam prihvatio iznutra, tada sam trajno nezadovoljan sobom, frustriran i uznemiren.
Što više trenutaka u životu provedemo ponašajući se onako kako zaista osjećamo, iznutra, priopćavajući svijetu samog sebe to ćemo biti zadovoljniji samim sobom, svijetom i životom.
No ipak smo društvena bića i treba poznavati onu suptilnu razliku između socijalno inteligentnog ponašanja i prefereriranja vlastite ugode iznad svih drugih vrijednosti. Ponekad je potrebno, poželjno i korisno ponašati se prema pravilima okoline iako nam to ne predstavlja najveću moguću ugodu koju bismo mogli ostvariti u tom trenutku.
Potrebno je pomiriti motivaciju iznutra i društvene konvencije i pametno balansirati između toga. Ne valja prodati sebe za društvo i izdati svoje vrijednosti, kao niti biti divljak koji samo fura po svom i nije ga briga ni za koga drugog. Mislim da je ključ u tome da se društveni ugled, prihvaćanje okoline postavi kao vrijednost za koju se valja potruditi, ali opet ne fanatično kao nužan uvjet vlastite egzistencije.
Jedan pouzdan znak da se ponašamo uz vanjsku motivaciju, ne u skladu sa svojim uvjerenjima i stavovima i ne motivirani iznutra jest - da svima pričamo o nekim svojim idejama i osjećamo frustraciju ako ih oni ne prihvaćaju, ako nas ne podržavaju, ako ih ne odobravaju.
Ponašati se u skladu sa svojim uvjerenjima, onako kako iznutra osjećam da treba, motiviran silama u meni kojima svjesno vladam - stvar je SAMOPOUZDANJA. Motiviran iznutra, samopouzdan i siguran u sebe kao najbitnije postavljam ono što ja imam dati, priopćiti, komunicirati svijetu - a ne njihovu reakciju, to je njihova stvar. Kao na kazališnim daskama, glumac je odradio puno proba i sada je fokusiran na svoj performance, na ono što on ima za ponuditi, to je ono o čemu se on brine - a reakcija publike je samo posljedica, prilično nepredvidiva i nije nešto po čemu se ravna, iako mu je naravno draže da ga publika prihvati, njegova briga nije to nego ono što on ima za predstaviti
utorak, 18.12.2012.
Ponekad pomisliti vs. opsesivno razmišljati
Eureka!
SHVATIO SAM!
Otkrio sam u čemu je ključ prevare, ona tanka linija razdvajanja emocionalno zdravog i stabilnog odnosa od kaosa i nereda.
Ključ je, naravno, u mislima. Radi se o suštinskoj razlici u načinu na koji razmišljamo, ne o predmetu razmišljanja. Da pojasnim.
Svaki mladi zdravi muškarac i žena bili u vezi ili slobodni imaju prirodni afinitet prema drugom spolu. I mojoj ženi je zgodan poneki glumac, ili prijatelj, kao i meni razne ženice. Mislim da zdrava osoba može ponekad i pomisliti 'Uffff kako bi bilo dobro s tom osobom malo zabrijati'. I šta sad - kaj je to greh? Nije, to je ljudski prirodno i zdravo.
No ako se o tom razmišlja svaki dan, ako se vizualizira prilika i čeka da je se iskoristi, ako se zanemaruju dužnosti i obveze a prioritet stavlja na ugodu koju donose takve fantazije - to postaje opsesivno razmišljanje i ono definitivno već jest prevara, i čeka se samo odgovarajuća prilika da se iskoristi.
Razliku čini ponekad pomisliti ili opsesivno razmišljati.
Sami odlučujemo kako ćemo misliti.
U pravom, zdravom, emocionalno stabilnom odnosu partneri imaju puno povjerenje jedan u drugoga, ne smunjaju i vjeruju partneru da ma koliko očijukao (pristojno) ili šarmirao druge žene, divio se njihovoj ljepoti i ženstvenosti - makar bio na drugom kraju svijeta neće krenuti u akciju i ostat će vjeran svojoj ljubavi.
Onog trenutka kad se to iznevjeri nastaje prevara.
ponedjeljak, 17.12.2012.
Poludio sam!
Hm...malo je čudno.....bio sam lud pa sam se liječio i na kraju - poludio!
Poblesavio sam za ženama!
Opet!
Sve su mi ljepe divne i krasne.
Tako su ženstvene i mile...
sex na ex to je prava poslastica
Jooooooooj
Zaljubim se pet-šest puta
U roku od tri minuta
Volim volim volim volim žene
Osjećam veliku moć, sigurnost u sebe, ne bojim se ničeg
I sad osjećam da bih mogao osvojiti svaku ženu na svijetu
BOjim se samo te sile, te ogrooomne snage u sebi
Sad znam zašto sam razvio depresiju i strah
Jer sam premoćan, prejak, presnažan
Jadnim djevojkama Casanova bi slamao srca ajooooj
Sad zaozbiljno.
Gdje je granica prevare? Kad varam svoju ženu?
Ako očijukam s drugom? Ako mi je druga žena seksi, zgodna i lijepa? Ako mi zrači šarmom, ako ju - ponekad i nakratko - poželim mljjjacnuti?
Mislim da ne.
Mislim da je granica prevare u mojim mislima - ako bih maštao o drugim ženama ili vrebao priliku da ih se dočepam i zabrijem. No dok očijukam i lijepo ih gledam, uživam u njihovom društvu i dijelim svoj šarm također mislim da to nije ništa loše :-)
To je tak, pa nisam peder :-)
Volim volim volim volim žene......
četvrtak, 13.12.2012.
Suicid
Danas je 21 dan Zoloft 150mg.
Ne osjećam se nikako.
Psihoterapeutica me baš ubila u pojam.
Prvi put dobio sam stvarnu želju za pravim olakšanjem svih patnji.
Konačnim.
Ak se više ne javim - uživajte u ovom groznom svijetu....
Mrzim svoju psihijatricu!
Još uvijek ju mrzim, gadi mi se, prezirem ju bijesan sam na nju.
Kako je samo potkopala moje nježno i krhko samopouzdanje koje sam prvi puta u životu počeo izgrađivati.
Njena je teorija: Loše je ako se nakon terapije osjećaš dobro.
Ovo sam doduše već s njom iskusio na samom početku, nakon terapije duboko uznemiren zvao sam svoju doktoricu da se požalim koliko je ova okrutna i koliko je to bolno....no nakon toga uslijedilo je osjetno poboljšanje. Čini se kao operacija - bolan rez, peče i jaučem, ali izvadila mi je neki mentalni tumor valjda...
Sad razumijem i suosjećam sa ženama koje u bijesu i mahnitosti psuju oca djeteta koje upravo rađaju...
Ne znam kako funkcionira psihoterapija. Najgore je to što utječe na moj život i tekuće obaveze i planove, uzdrma me skroz, sve poremeti i ja gubim vrijeme...to je OK ako idem u dobrom smjeru a ako ne onda je sranje onda će me to uništiti, razbiti mi ličnost, izgorit ću vlastitom očaju i jadu
srijeda, 12.12.2012.
Grrrrrrrrrr
Jebemti psihijatre i njihovu usranu profesiju.
Zašto nam zagorčavasju život?
Svijet bi bio lijep bez njih!
Tako sam se dobro osjećao, razvio samopouzdanje i novu konstruktivnu životnu filozofiju al me ona toliko izdrkala i izmrcvarila pitanjima o starom, o mom djetinjstvu, osjećajima prema roditeljima, pa da objasnim zašto su oni ovak ili onak postupili.....glupa krava
Sve mi je srušila.
Očajan sam i jadan.
Bijesan i tužan.
Iziritiran.
Kvragu psihijatrija, psihijatri i njihove metode. Samo natjeraju čovjeka u očaj.
Gadi mi se.
Ubila me u pojam a sve sa svojim finim smješkom i dostojanstvenim držanjem.
Opet sam ko crv.
Sve je drek.
Nema mi spasa.
Jebiga
utorak, 11.12.2012.
Robert T. Kiyosaki: Vodič u bogaćenje
Razlika između uspješne osobe i prosječne osobe je težina kritike koju može podnijeti. Prosječna osoba ne može podnijeti mnogo kritike i zato ostaje prosječna cijeli život. Zato se ne pretvara u vođu. Prosječni ljudi žive u strahu od onoga što bi drugi mogli reći ili misliti o njima. Zato provode živote povlađujući drugima i pokušavajući se složiti s njima...žive u strahu od kritike. Žive u strahu od onoga što bi netko drugi mogao pomisliti, ili zbog onoga zbog čega bi ih netko mogao kritizirati.
Ljudi su uvijek kritični prema drugima. No, ako te ljudi kritiziraju, barem znači da su te primijetili. Zabrini se ako te nitko ne kritizira. Trećina ljudi voljet će vas bez obzira na to što činite, trećina ljudi neće vas voljeti bez obzira na to što činite, bilo to dobro ili loše, a trećina ionako ne mari. Vaš je posao da ignorirate onu trećinu kojima se ne sviđate, i date sve od sebe da uvjerite onu trećinu u sredini da se pridruže onoj trećini ljudi koji vas vole.
Jedina stvar gora od kritike jest kad vas ne kritiziraju
Strah broj jedan za većinu ljudi je strah od odbacivanja, od različitosti, od izdvajanja iz mase. Većina ljudi sigurnije se osjeća u mnoštvu prosječnosti - žive u strahu od kritike ili različitosti. Većini ljudi je lakše biti prosječan, normalan, sakriti se, činiti isto što čini i mnoštvo...samo kako bi bili prihvaćeni. Zbog tog razloga tako mali broj ljudi ostvaruje veliko bogatstvo.
nedjelja, 09.12.2012.
Prije udara antidepresiva
Budući da već imam višegodišnje iskustvo, želim se pripremiti dok me još nije udarila najjača doza koju sam ikad pio u životu. Danas je 17 dana Zoloft 150mg i očekujem udar kroz par dana, kad napunim 3 tjedna. Od tada ću bit zvijer, neuhvatljiv, nepredvidiv i nesavladiv. Ipak, ne želim pretjerati.
Ovo su točke prijepora, potencijalne pukotine koje bi mi mogle uništiti život:
1. Psihoterapija - redovito odlaziti, ne prekinuti kao prošli put nakon udara počeo sam vjerovati da sam ja prepametan za psihoterapiju i ljutito prekinuo (srećom za pra mjeseci se vratio)
2. Ljepši spol - ovo je najveći rizik. Kad me udari sklon sam promiskuitetnom ponašanju, zalubljivanju, avanturama. Ne samo da se zaljubim u jednu nego bih zabrijo sa svakom, sve su mi ljepotice i prekrasne i mile. Ženina frendica? Nema veze, samo ak bude prilike. Udana kolegica? Nema veze. Ljeponoga novinarka? Uuuuu kad je se dohvatim. Očijukam, zavodim, planiram. Toliko mi je stalo do ugode, do ugađanja svojim osjetilima, do zabave i avanture da sam spreman sve staviti na kocku, ni za što me nije briga. Prošli puta mi se skoro raspao brak, posljedice su još tu.
Jednostavno poludim za ženama i privlači me sve što nosi suknju. Srećom, dosad je ostalo samo na pokušajima i emocionalnim aferama no i one su nanijele dovoljno štete. Ako dođe do seksa, tada bi se stvar znatno zakomplicirala jer ja sam se uvijek zatelebao do ušiju, nema kod mene sexa bez obveze.
Zašto dosad nisam ništa realizirao? Jer me sprečavao strah. Strah me zapravo štitio od samog sebe. To je valjda neki vjerski model vanjske motivacije uvjetovane prijetnjom pakla ili kazne. Grozota. No sad kada nema straha mogao bih uskočiti u bilo koji krevet, a poslije bi mi bilo jako žao. Uh nadam se da ću se uspjeti obuzdati.
Postoji i jedna mala mogućnost da ja zapravo želim živjeti kao Don Juan, da ja nisam za brak i da je bolje da se razvedem i brijem dok se može. Ove mogućnosti se još najviše bojim. Racionalno razmišljajući, želim se ukrotiti, sačuvati obitelj i ugled pa i zdravlje.
3. Prioriteti - ne započeti previše projekata pa onda nemam snage završiti nijedan. Fokusirati se na prioritete: Financije, obitelj, rodbina, prijatelji
4. Živahnost - kontrolirati i promišljeno obuzdavati svoju novoprobuđenu živahnost, impulzivnost i veselo raspoloženje. Ne kreveljiti se i preležerno se ponašati, biti ozbiljan kada je potrebno.
5. Lijekovi - početi piti i stabilizatore raspoloženja da obuzdaju maniju
6. Način razmišljanja - utvrđivati se u pozitivnom stavu prema prošlosti, svladavanju straha i krivnje, razvijanju povjerenja u sebe. Šprance dobrog i konstruktivnog razmišljanja usvojiti kao dio svog karaktera
7. Poslovni rizik - dvaput promisliti i ne ulaziti u prerizične pothvate na osnovu emocionalnog zaključivanja
četvrtak, 06.12.2012.
Božićna depresija
Vubil se budem.
Tak mi je teške.
Krv mi se zaledi po zimi.
Nepokretan sam ko medvjed.
Spavao bih zimski san.
Umoran sam i nervozan.
Bezvoljan.
Očajan.
Jad.
subota, 01.12.2012.
6 godina psihološkog rada
Gotovo je!
Prigrlio sam sebe, svoju prošlost, ni za čim ne žalim.
Ponosan sam na sebe!
Prije 6 godina na poticaj supruge upustio sam se u psihološki rad na sebi uz pomoć profesionalca psihologa. Krenule su radionice grupne psihoterapije. Prve riječi ulile su mi povjerenje - da ću znati kuda me vodi. I dovela me!
Prošao sam u međuvremenu raznih psihijatara, lijekova, šarlatana. Ali veza s ovom psihologicom je još aktivna i rekao bih presudna. Vidimo se čujemo se. Prošao sam svašta ali nakon 6 godina rada, truda i muke prvi puta u životu sagledao sam sebe i svoju prošlost na zdravi i jedini ispravni način: pomiren i ponosan.
Ne mogu se nagomilani problemi riješiti preko noći. Potrebno je vremena, truda i rada.
Žrtve.
Ustrajnosti.
Optimizma.
Vjere.
Ali isplati se - što je 6 godina života ako će ostale godine biti sretne?
Pogled u prošlost
Vidim lijepe stvari, slatke uspomene
Vidim da sam imao jako puno SREĆE
Vidim da sam PROAKTIVNO poduzeo puno toga
Učim iz iskustava u kojima me akcija nije dovela do željenog cilja - IZVOR LEKCIJA
Vidim PRILIKU da upoznam sebe, svoje vrline i mane, sklonosti i želje - podloga za plan što čuvati i njegovati a što unaprijeđivati i razvijati
Vidim da je prošlost najbolja baš takva kakva jest, jer me ona formirala i učinila onim što sam danas, s 38 godina života. Što bih mijenjao u svom iskustvu? NIŠTA!
Vidim da je SADA ono gdje ja mogu djelovati i mijenjati svijet mijenjajući sebe, a prošlost je ukoričena knjiga - PUTOKAZ
Vidim kako je DIVNO što sam dosad šutio, krio i tajio sebe i svoja iskustva. ODSAD kako imam afirmativan stav ja se mogu otvoriti i pričati, prezentirati sebe, pokazivati se. Volim svoju prošlost i ponosim se svime što sam bio i što jesam.
Prepoznajem svojih 5 najjačih osobina: odgovoran, siguran u sebe, asertivan, optimističan i proaktivan. Nalazim dokaze i potvrde njih u svojoj prošlosti
Ona je IZVOR OPTIMIZMA, temelj i osnova, opravdanost za pozitivan stav. Koliko sam se bojao nekih stvari a ipak su ispale sjajno. Nije li to uvijek tako?
Vidim patnju, žrtvu i muku - i to je dio života, neizbježan. No na drugoj strani vage je moja SNAGA da to sve nosim. Funkcija svih muka je da spoznam svoju jakost.
Vidim dokaz da nema sudbine nego je sve što sam činio bilo moj IZBOR - ono što sam smatrao najboljim u tom trenutku.NIŠTA nisam MORAO činiti niti sam išta izbjegao jer NE SMIJEM - sve sam činio jer sam tako želio, tako odlučio, tako odabrao. I bilo je dobro!
Žudnja za alkoholom
Pročitao sam da je jedna od nuspojava antidepresiva žudnja, velika želja za alkoholom. E pa - pripremit ću se.
Danas je 8 dana Zoloft 150mg. Očekujem da će me udarit za 2 tjedna. Alkohol pijem umjereno. Ali za 2 tjedna javit će se ta žudnja - a ja ću je biti svjestan i obuzdati je.
