Još uvijek ju mrzim, gadi mi se, prezirem ju bijesan sam na nju.
Kako je samo potkopala moje nježno i krhko samopouzdanje koje sam prvi puta u životu počeo izgrađivati.
Njena je teorija: Loše je ako se nakon terapije osjećaš dobro.
Ovo sam doduše već s njom iskusio na samom početku, nakon terapije duboko uznemiren zvao sam svoju doktoricu da se požalim koliko je ova okrutna i koliko je to bolno....no nakon toga uslijedilo je osjetno poboljšanje. Čini se kao operacija - bolan rez, peče i jaučem, ali izvadila mi je neki mentalni tumor valjda...
Sad razumijem i suosjećam sa ženama koje u bijesu i mahnitosti psuju oca djeteta koje upravo rađaju...
Ne znam kako funkcionira psihoterapija. Najgore je to što utječe na moj život i tekuće obaveze i planove, uzdrma me skroz, sve poremeti i ja gubim vrijeme...to je OK ako idem u dobrom smjeru a ako ne onda je sranje onda će me to uništiti, razbiti mi ličnost, izgorit ću vlastitom očaju i jadu
Post je objavljen 13.12.2012. u 14:22 sati.