četvrtak, 27.12.2012.
Alkohol V
Ono što alkohol čini toliko prisutnim i duboko ukorijenjenim su predrasude o njegovom djelovanju:
-Alkohol je stimulans, od njega se živne
-Alkohol oslobađa od stresa
-Alkohol pomaže zaboraviti brige
-Akohol povećava samopouzdanje
-Alkoholičari potječu iz obitelji alkoholičara
-Alkohol pomaže da se lakše i bolje pleše
Alkohol nije stimulans nego depresor središnjeg živčanog sustava. Ova predrasuda da je stimulans potiče ljude da piju kako bi živnuli, kako bi se razveselili, te imali više energije. Djelovanje je pak obrnuto - dok jedna čašica još i može djelovati stimulativno, svaka slijedeća djeluje kao depresor što znači otupljuje, guši i usporava središnji živčani sustav . Nije li logično da dugotrajni alkoholizam čini čovjeka tromim, sporim, tupim, neučinkovitim, neambicioznim i depresivnim?
Predrasuda je da alkohol opušta i rastapa stres. Pod stresom je tijelo puno adenalina i potrebno ga je spustiti da se stres otkloni. No djelovanje alkohola je takvo da se nivo adrenalina povećava, što znači da se na biološkoj razini stres povećava, unatoč privremenom osjećaju opuštanja.
Koristiti se alkohololom da se zaborave ili umanje životne brige i problemi posve je kontraproduktivno iz nekoliko razloga. Alkoholom narušavamo zdravlje dakle svim problemima dodajemo još jedan. Također, dok se opijamo nismo u stanju činiti ništa konstruktivno u smjeru rješavanja problema dakle gubimo vrijeme a svaki dan smo sve stariji, povratka nema. Što se tiče zaborava on se u pijanstvu ne događa nego naprotiv pijan čovjek kuka i žali se na svoje probleme i nevolje.
Akohol povećava samopouzdanje? I don't think so. To je jako jednostavno dokazati. Ako želim piti da bih dobio samopouzdanje koje mi nedostaje, možda ću privremeno i osjećati da ga imam, dok sam pijan. Iako jedino zajedničko pijancu i samopouzdanoj osobi jest to da ih ne dira mišljenje okoline, kod samopouzdanja se radi o djelovanju iznutra, o sigurnosti u sebe i svoje stavove, dok se kod pijanstva radi samo o tome da se može izgledati retardirano u očima okoline bez da to izaziva uzrujanost. No ovdje je poanta u cilju - želim veće samopouzdanje. Mogu se upustiti u psihološki rad, sa stručnjakom ili samostalno i postići razinu samopouzdanja s kojom ću biti zadovoljan. To je put rješavanja problema, dok je opijanje put bježanja od problema i samopouzdanje se smanjuje zbog rušenja dostojanstva i ugleda u društvu. Alkoholiziranje i uovom slučaju udaljava od cilja koji sam želio postići. Dakle
-sramežljiv sam i plašljiv u društvu od kojeg osjećam pritisak za koji mi se čini da mu nisam dorastao
-ljudi to vide pa me gaze i omalovažavaju bez posljedica, malo je Samaritanaca koji mi pomažu graditi samopouzdanje
-pijan se osjećam nakratko bolje ali radim gluposti idiota od sebe i tako dodatno gazim sam sebe te pomažem okolini da me gazi još i više
-pritisak okoline raste jer uza svu prethodnu krv morski psi su nanjušili i moju retardiranost dok sam pijan.
-ja sam sve slabiji jer si rušim ugled, padam i u svojim očima i ne mogu graditi samopouzdanje
Dakle cilj mi je bio ili ojačati sebe da mogu samopouzdanjem odgovoriti na pritisak okoline ili oslabiti pritisak okoline da se mogu s njim nositi. Postigao sam obrnuto: pojačani pritisak okoline i umanjenje vlastite snage.
Ne mora biti da su roditelji alkoholičara alkoholičari. Ono što je presudno je mentalni stav, način suočavanja sa životom. Ako se njeguje stav pasivnosti, bježanja od problema, rezignirane pomirenosti i okrivljavanje drugih za svoju nevolju to je idealno plodno tlo za razvoj pravog alkoholizma.
Za ples je potrebna glazba, a za lako i dobro plesanje znati par plesnih koraka i obavezno slušati i pratiti ritam. Svatko to ima u sebi, netko više netko manje. Kad se uhvati ritam kako bi Parni valjak rekao onda ples ide, ponese te, uživaš. Alkohol ometa ravnotežu i praćenje ritma. Retardirani pijani idiot možda misli da je Travolta ali u tom mišljenju je potpuno usamljen jer ga ostali žale, osjećaju gađenje i rugaju mu se. To je samo slika rušenja svog dostojanstva, a u normalnom trijeznom stanju zaista nije bitno što drugi misle o našem plesu (osim ako partnerici nismo izgazili noge) nego treba plesati u ritmu, pronaći ritam u sebi i prenijeti ga na ruke, noge, cijelo tijelo. Pokazati ga na svoj način svijetu, opustiti se i veseliti u tome. Alkohol plesu samo smeta i otežava ga
