Ja sam zadovoljan sobom.
Prihvaćam sebe!
Cijenim se i poštujem!
Sjećam se smiješne situacije kad sam polagao auto školu. Bio sam nezadovoljan s instruktorom. Ali bojao sam se tražiti novoga jer sam mislio da će se ovaj naljutiti na mene i onemogućiti da ikada položim. Da ću ga uvrijediti i zamjeriti mu se. Želio sam pokušati s drugim instruktorom ali bilo me strah. Pričao sam u društvu svoja iskustva, pa me jedan prijatelj pitao zašto ne upozorim instruktora na to što mi smeta? Pa ne moramo biti prijatelji. Ja nažalost nisam znao komunicirati i na smiren, pristojan i normalan način upozoriti ga da se ne dere na mene, da mi se ne sviđa njegov pristup i da ozbiljno razmišljam o tome da nađem novog instruktora. Samo sam kuhao, osjećao pomiješane strah i krivnju, mrzio sebe sve više ali toga nisam bio svjestan. Dragi, preplašeni mali dvadesettrogodišnjak, tek diplomirao! Mala beba, nespremna na svijet. Baš sam bio slatki :-)
Svejedno uvažavam sebe i svoje motive.
Uvijek sam učinio ono što sam smatrao najboljim u toj situaciji.
Činio sam pogrešne i štetne stvari također, ali ja iz njih učim.
Postoje tri stožerna elementa mojeg OPTIMIZMA:
1. U svemu vidim nešto dobro
2. Iz svake situacije izvlačim lekciju
3. Uvijek sam usmjeren na traženje rješenja
Post je objavljen 09.11.2012. u 16:32 sati.