Probudim se tjeskoban.
Kljuknem anksiolitik, za sat vremena bolje.
Popodne me uhvati nevjerojatan umor i bezvoljnost iako sam kljuknuo još jedan anksiolitik.
Danas je 8 dana Zoloft 75mg.
Imam svijetlih perioda i trenutaka inspiracije, čini se da stvar ide na bolje zaista.
Ali kad propadnem sklon sam odbaciti sve pokušaje i zabit se u mišju rupu.
Srećom jedan dio mojeg mozga zna da je to privremeno.
Uskoro ću biti kralj lavova!
Depresija blokira mozak. Zamrzava dijelove mozga, postajete glupi, bedasti i ponašate se nagonski. Kad se depresije riješavate polako vam se, u valovima, u iteracijama, u dijelovima oslobađa dio po dio blokiranog mozga. Tek tada postupno uviđate što sve možete. To se događa kako po dijelovima mozga tako i po dijelovima vremena. Polako se sve veći dio mozga oslobađa pa onda u takvom potpunom načinu rada radi sve dulje i dulje vrijeme, na kraju stalno mozak radi normalno.
Točno osjetim kad mi se probude uspavani i blokirani dijelovi mozga, kao i kad se ponovno zamrznu. Svjestan sam ovog procesa i imam snage da izdržim to mrcvarenje. Ako ima većeg pakla od depresije, to može biti jedino početak puta oslobođenja. Kažu da je i u početnoj fazi liječenja rizik od suicida najveći jer tada osoba uviđa posljedice svoje depresije, a i stekne emocionalnu snagu za provedbu tog čina ako je prije o njemu razmišljala. Sapienti sat!?
Post je objavljen 13.11.2012. u 14:34 sati.