petak, 09.11.2012.
Priča o uspjehu
Priča počinje prije četrdesetak godina u jednom gradiću stotinjak kilometara od Zagreba, jednog hladnog zimskog dana. Roditelji, siromašni disident crkvene službe odrastao u Slavoniji i mlada siromašna majstorica nastaniše se nedavno u obližnjem mjestu, no prvorođenac od samog dolaska na ovaj svijet pokazaše probirljivost, osobitost i zahtjevnost te mu tako lokalna bolnica ne bijaše adekvatna. Nastane se oni od 2. njegove godine u metropoli, u siromašnom radničkom kvartu.
Obiteljska anamneza pomalo je obavijena velom tajne sačinjene što od opreza (u osnovi strah) što od neugode (u osnovi krivnje). Otac katolički svećenik, stigmatiziran zbog nepodobnosti svog oca i njegove pogibije na pogrešnoj strani, odrastao u materijalnoj bijedi ali i emotivno nestabilnom okruženju, u obitelji prepunoj ogorčenosti i ozlojeđenosti što im toliko potrebnog oca uze rat, a vlast ne imaše sluha za njihove patnje, čak bijahu i prozivani te im uspješe svima nabiti osjećaj krivnje već odmalena. Crkva kao utočište bila je logičan put za natprosječno inteligentno seosko dijete, kao izbor za obrazovanje i gospodski život. No nakon izobrazbe, ređenja te niti 10 godina službe, uvidje mladi slavonski svećenik da ovaj put nije za njega cjeloživotni odabir. Majka majstorica u svom zanatu iz seoske obitelji vojvođanskog podneblja. Njen otac bješe nešto podobniji i donekle miliji vlasti iako zbog nacionalne pripadnosti nikako ne pripadnik elite miljenika. Ipak srčan i odvažan borio se protiv nepravde za sebe i svoju obitelj, nije se dao ugnjetavati. Odrasla kao najmlađe od četvero preživjele djece, nije bila počesto adekvatno i primjereno tretirana, što patrijarhata radi što radi prirodno urođenog nedostatka samosvijesti. Razvila se u pomalo podozrivu osobu, pasivnu i spremnu na marginaliziranje, te gotovo naviklu na omalovažavanje.
Svećenik bijaše u službi u vojvođanskom gradiću, gdje upozna 13 godina mlađu mladu gospodičnu. Prigoda je bila krštenje njenog nećaka, a s vremenom je ljubav razbila granice njegove službe, ideoloških razlika i zgražavanj svih - od obitelji oboje njih do šire društvene zajednice. Strepnja i napetost, te krivnja i stid, to su u njima proizveli kako njihov nedostatak emocionalne kompetencije da nadvladaju predrasude, tako i pritisak društva i odbacivanje od strane obitelji. Tjeskoba i grizodušje izvor su i gradivni element vela tajne kojim je njihova podsvijest obilježena. Prenijeli su te osjećaje na potomke, osobito na prvog koji je u takvim uvjetima i začet. Dakle katolički svećenik u službi u vojvođanskom gradiću upoznaje mlađu sestru majke djeteta kojeg je krstio. S vremenom se razvila njihova ljubav i porušila ograde celibata, društvene sablazni i obiteljskih otpora. Kako nikad komunistima nije oprostio ubojstvo svog oca niti prebolio patnje svoje majke iz tog proizašle, nije išao u Partiju a zbog nepriznate naobrazbe imao je slabi posao kojeg je jedva pronašao.
Kad je mladić navršio 20 godina u trećoj godini fakulteta ponudiše mu stipendiju velike i nekad vrlo uspješne tvrtke. To mu kao siromašnom studentu izgledaše kao dobra prilika, za olakšanje studiranja i riješenje za posao na neko vrijeme, te on prihvati. Iako su mu doma, osobito otac na poticaj svoje majke, budući da je odrastao u krajnjoj bijedi, napominjali da je velika sreća to što ima osigurano radno mjesto odmah nakon diplome, osjećao je da je i on time obvezan te da je doprinos toj stvari obostran. Koliko poduzeće čini uslugu njemu, na neki način i on ju čini poduzeću jer dobrog ili čak ma kakvog inženjera nije jednostavno naći. Stoga se nije dao zavesti puzavošću nego se trudio s racionalnom zahvalnošću u svemu tome sudjelovati. Da im nije vrijedan i zanimljiv ne bi mu plaćali mjesečnu novčanu potporu bez obveze vraćanja - osim u slučaju da ne radi za njih.
Inženjera nije lako naći - to je ovaj čovjek dokazao. Danas ima gotovo 40 godina i prekrasnu obitelj s više djece, od vrtićke dobi pa do gotovo svršenog osnovnoškolca. Oženio se godinu dana nakon diplome i početka rada studenticom teologije koja je bila na 4. godini petogodišnjeg studija. Upoznali su se u crkvenom glazbenom sastavu. Čini se da bez Crkve ništa.
Put toga čovjeka unazad 18 godina niz je primjera odvažnosti, srčanosti, želje za napredovanjem i za izazovima, upornosti, hvalevrijednog preuzimanja odgovornosti te iznad svega pozitivnog stava prema životu, vjere u bolju budućnost unatoč trenutnim teškoćama, i nadasve izuzetne izdržljivosti.
Kao mladi inženjer bez obiteljskog backgrounda kako sa svoje tako ni sa ženine strane, dosta energije bio je primoran ulagati u izgradnju vizije svojeg poziva, odnosno razbijanje mentaliteta služinčadi kakvog je upio u roditeljskom domu. Morao je pojmiti da je kao inženjer on stožer, uporište, okosnica firme. U tome mu je, osim radničkog sveprisutnog strahovanja od otkaza kojem je svjedočio, dosta otežavao i emotivni pristup društvenim zbivanjima koji je relevantna strujanja svodio na navijačke manire 'naši i njihovi' a koji je formirao filter za interpretaciju svih politički obojenih događaja - bilo među političarima ili iznošenje svojeg mišljenja u radnom, studentskom ili bilo kojem okruženju. Dugo se libio kako tome pristupiti i shvatio da ima pravo kako na svoj stav tako i na odluku kada i kako ga izraziti. Ovo razbijanje predrasuda možda je i najveća njegova bitka, kakvu mnogi ne dobiju cijelog svog života.
Sa 23 godine započinje kao diplomirani inženjer i stipendist, radi s velikim entuzijazmom i još većim očekivanjima. Kreće sa solidnom plaćom za to vrijeme i radi tri godine tijekom kojih ju je povećao za više od polovine. S 26 godina dobiva financijski atraktivniju ponudu za preko 20% veću plaću u razvoju softvera koji ga je zainteresirao i za koji je završio specijalistički seminar koji si je sam financirao. Odlazi u puno manju firmu s drugim djetetom na putu, unatoč čuđenju okoline pa i prigovorima o odgovornosti - vjerovao je sebi, vjerovao je u uspjeh i dobar ishod, što se pokazalo opravdanim. Tijekom godine i pol plaću je povećao za još polovinu, iako je formalno iskazano bilo manje nego na prvom poslu. S 28 godina dobiva posao u jednoj većoj tvrtki u IT sektoru i to samo zahvaljujući svojoj sposobnosti pregovaračkog umijeća i želje za napredovanjem. U pregovorima je jasan, odlučan, precizan i čvrst u svojim zahtjevima. Nuđeno mu je manje, ali nije pristao pa je naknadno pozvan i dobio je što je tražio. Početkom rujna ponuda je iznosila 6,800Kn što odbija, te s druge strane dobiva 'gard' u vidu izjave da može ostati tu gdje je ako se ne radi o velikom nezadovoljstvu. Polovinom rujna dobiva ponudu od 8,000Kn koju i prihvaća - niti pola mjeseca čekanja donijelo mu je razliku u mjesečnoj plaći od 1,200Kn. Radi odlično, za što dobiva više pohvala i priznanja. S 29 godina željan promjene vraća se u bivšu malu firmu. Na plaću jednaku ovoj i to ovaj puta sve i formalno iskazano. Otkupljuju mu i poslijediplomski što je iznos 3 plaće, koji ga po odlasku ne traže da vrati jer je profit koji su ostvarili zahvaljujući njegovom radu ipak bio znatno veći. S 31. godinom druga multinacionalna firma, ista plaća. Dobro okruženje, kvalitetni ljudi, internacionalni projekti. Ostaje 2 godine kada pomalo ishitreno odlučuje u poduzetništvo.
Poduzetništvo traje 6 mjeseci. tvrda spoznaja, udarac u zid, financijski pa psihički problemi, dolazi do ruba očaja. No i ovaj, najveći životni izazov je nadvladao - psihički potpuno, financijski na putu oporavka.
Paralelno sa svojim poslom radi dosta sa strane. Adaptira gotovo sam obiteljski stan kupljen kreditom s 28 godina. Koju godinu kasnije prepoznaje dobru priliku te povoljno kupuje stan u kojem nije namjeravao stanovati nego podiže kredit za taj investijski projekt. Da bi imao pravo kupiti taj stan bilo je nužno prijaviti se na natječaj nekoliko godina prije i vjerovati da ne daje uzalud novac potreban za prikupljanje dokumentacije. Tada nije znao ali je vjerovao, bio je siguran da će se sudjelovanje isplatiti. Koju godinu kasnije kupuje, uređuje i prodaje garsonijeru u vrijeme najveće stagnacije tržišta, kada su svi posrednici - profesionalci - iznosili crne prognoze o teškoćama prodaje nekretnine, prodao ga je za gotovinu u roku od 10 dana. Garsonijera je bila u strogom centru i novoadaptirana, a prije spomenuti stan bio je na rubu grada, pomalo društveno stigmatizirane kvalitete glasinama i novinskim napisima o upitnoj kvaliteti te s dvije hipoteke - njega je prodao također za cash - za 4 mjeseca. Garsonjeru je prodavao nakon što je dao otkaz, praktički na rubu gladi. Uspio je SAMO ZBOG VJERE U SEBE!
Doma također izrađuje namještaj - sve krevete, viseće ormare u kupaonici, kuhinji, sobama...Za svoju zgradu kao predstavnik suvlasnika na svojim leđima iznosi - pronalaženje ponude za fasadu, izvođenje radova na fasadi, manje popravke na zgradi, uređenje stubišta - sve u zadnjih nekoliko godina.
Fleksibilan i oštrouman, na razgovoru za posao prodajnog inženjera - prvom razgovoru - saznaje za koje mjesto se uopće natjecao. No ne pokazuje iznenađenje nego prilagodljivost, tako da okolina percipira ciljanu aplikaciju, a radilo se o - koincidenciji. Pregovorima dolazi do plaće 1000Kn veće u brutto iznosu nego što je imao prije nego je krenuo u poduzetništvo. Tako koincidencijom radi u prodaji već nekoliko godina. Izabran je testiranjem i razgovorom među 30-40 kandidata, a taj posao smatrao je 'rezervom'. No nadolazeća kriza pokazala je da je taj posao bio - pun pogodak!
Kao i sve dotada.
Taj čovjek ne miruje, intenzivno radi na sebi, od 20. godine uči njemački jezik, unazad par godina i francuski, pohađao je puno različitih seminara od programerskih preko bankarskih seminara, poduzetnički tečaj, web.start međunarodni seminar do prodaje ključnim kupcima, meeting skills, specijalist izvoza, pregovaranje...Putuje u inozemstvo, saziva sastanke s članovima uprave, razvija dobre odnose i napreduje u struci.
Najnovija spoznaja koja rezimira sve dosadašnje naizgled besciljne i nejasne napore u kontroliranju svojeg života je - razum i emocije dva su svijeta. Razum mora voditi igru, i emocijama se mora ovladati da bi se stekla moćna samokontrola. Također - samosvijest je u temelju zadovoljstva životom - svijest o vlastitoj vrijednosti, a samopouzdanje je ovojnica dok je samosvijest jezgra.
Velika dinamičnost u karijeri prije svega je temeljena na želji ovog čovjeka za novim izazovima. Nikad nigdje nije dobio otkaz niti mu je iskazano da je nepoželjan - jedino se sam dovodio u emotivno nabijenu situaciju te odlučivao o promjeni posla kao nužnom osvježenju koje će ga motivirati. Veoma odvažno, pokazuje da ima puno energije, vjere u sebe i izdržljivosti. Promjena posla veliki je stres i potrebna je robustnost karaktera da bi se izdržala.
Odgovornost je pokazao prema obitelji - iako bez jasne strategije planiranja obitelji odgovorno prihvaća djecu, opet s vjerom u sebe i bolju budućnost, iako im nije uvijek bilo jednostavno - najviše zbog financijskih i emocionalnih poteškoća.
Ovaj čovjek zna što želi. Želi izazov, želi afirmaciju svojih talenata. Želi dati svoj doprinos svijetu. Velika energija koju posjeduje a koju je dokazao navedenim uspjesima i svladavanjem turbulentnih uvjeta predstavlja izuzetan potencijal, koji se može iskoristiti u odgovarajućem okruženju. Razvio je samomotivaciju, ovladao svojom emotivnošću, percipira i sve više osvješćuje neverbalnu komunikaciju.
Ne boji se, jer vjeruje u sebe.
Trenutno proučava povijest Austro Ugarske. Trudi se popuniti rupe u općoj kulturi. Puno čita popularnu psihologiju, osobito o emocionalnoj inteligenciji - i što je najvažnije primjenjuje to u praksi. No, ako je ovo tek početak - kakva čuda možemo od njega još očekivati?
(10-11/2009)
