Pregled posta

Porođajne muke

Zašto se nisam nikad gore osjećao nego malo prije? Je li se žena ikad u životu osjećala gore nego tijekom porođaja? Takve muke su potrebne da bi se na svijet donijelo dijete, novi čovjek. E takve muke sam i ja prolazio dok nisam došao do velike i vrijedne SPOZNAJE.
Ja sam takav kakav jesam i tu gdje jesam jer me sve što sam doživio, svo moje iskustvo tu dovelo. Moji roditelji su najbolji na svijetu jer su me tako odgojili da budem baš ovakav kakav jesam. Sva bol, patnja, pogreške, lutanja, pokušaji, dugovi, promašaji, povrede drugih ljudi, uvrede, poniženja, uživanja, smijeh, zabava, radost i sve baš sve što sam proživio formiralo me takvim kakav sam danas, sada. A samo takav kakav jesam, SAMO ONAJ PRAVI JA mogu nešto poduzeti i poboljšati svoj život. Samo kad izvučem onog uspavanog, istinskog sebe iz svoje nutrine, kad se usudim afirmirati svoje istinsko JA onda ću ostaviti trag u svijetu i pritom osjetiti istinsko zadovoljstvo sobom.
Nisam zarobljenik prošlosti ali volim svoju prošlost. Volim svoje odluke, svoje izbore, svoj put razvoja, svoje iskustvo. One su izvorno moje, odraz mojeg istinskog ja jer u svakom trenutku činio sam ono što sam tada smatrao najboljim. Lako je biti general poslije bitke - ali to nikako nije razlog da sebi predbacujem.
Sramiti se? Osjećati se krivim? Opravdano je samo u jednom slučaju - ako ne postupam kako se osjećam, onako kako mislim da treba. Ako izdam samog sebe, tada se mogu sramiti. No ako sam svoj, ako djelujem iznutra, ako živim i radim kako najbolje znam, ako vjerujem sebi - tada mogu osjećati prema svojoj prošlosti samo ponos, ma što drugi mislili o tome. Možda se drugima čini ovako ili onako, ali za svoje postupke odgovaram samo jednom autoritetu - samome sebi!

Post je objavljen 21.11.2012. u 20:38 sati.