U zemlji što ponosno prava promovira,
Osoba s invaliditetom jedva životari.
Rampu ti postave, ali na treći kat
Jer tko bi još mislio – zar nisu svi za rat?
Liftovi škripe, al' bolje ne traži,
To je luksuz, rekli su birokrati naši.
Aktivno radimo, sustav je jak!
Kažu dok brišu prašinu s zakona – mrak!
Vidite dakuhalo za kavu radi, strpljivo samo.
Kad treba pomoći, svi mašu s bine,
Ali u proračunu za vas nema ni centa.
Invalidska naknada? Ha, prava je šala,
Dovoljna taman za kruh i dva mala.
"Uključivost želimo, integracija je hit!"
Ali vozilo javno – gle, nema vrats ulaznih ups .
Škola za sve? Posao snova?
Ma to su vam bajke iz radnog plana nova.
A ti si hrabar, još dišeš i možda hodaš,
Dok politika spava i budućnost magle nam prodaje.
Jer invaliditet nije tema za slavu,
Već fusnota u vijestima o izbornom pravu.
No narod zna bolje, smijeh nas spašava,
Satira politike dušu i srce oporavlja.
Jer dok čekamo promjene, bar znamo se smijati,
I uz inat u duši – pravdu dočekati
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com