Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Kćeri moje
Puno puta pitam se
Kako da uspijem
Biti ono što želim
Što je želja život ili smrt
Početak života je iskon
Iskon to je život, nepatvorena ljubav
Alturizam je pogled Tee
Alturizam je pogled Hane, kćeri moje
Hana tvoje rukice, tvoje nogice
Kad sam ih vidio
Pomislio sam, a što sad
Kako da uspijem bit dobar tata pitam se, kćeri moje
U ovom svijet kontaminiranim zločestim...
Dobio sam smiješak dobrote
Ja sam sretnik koji korača ulicama nasmijanih života
Uspjeli smo kćeri našam smiješak je naš.
Tea tvoje okice, nosić
Kad sam ih vidio
Optimizam koji si dobila rođenjem meni je vau
Smješko naš mali
Veselo susjedima zvonimo
Nepoznate ljude bunimo
Zajedno imamo nove spoznaje
Volimo ga koliko god bio težak
ŽIVOT, kćeri uspjeli smo
Nismo dali da nas razne lakrdije rastave
Birokratske igre i tuđi izbor rastave i u poznanike pretvore
Obje ste moj ponos
Svoje ste bile i postale kćeri moje i naše, ju hu uspjeli smo.
Put putujemo životom
Sretan sam što sam dionik istog
Kad i niste pored mene.
Svi smo zajedno znate li kćeri moje?
