Gardeland

subota, 25.07.2015.

Odlučio sam održati sebi davno dano obećanje i počeo pisati Dnevnik bolesnika. Ponajviše da izbacim i pokušam zaboraviti sve negativno šta mi se dogodilo. Cilj je do rujna 2015 završiti s pisanjem.
Na povratku s mora me dočekao odvjetnik s odlukom Županijskog suda. Rastava se zbog nepravilnosti u vođenju postupka vraća ponovo na Općinski sud.
Da se ni rastati od mene nije lako to znam. Znam samo da mi se ne da opet ići u zgradu crvenih ciglica.
U rujnu poslije Gardelanda počinjem opet s sudovima, vještačenjima. Bilo bi mi jednostavnije da sam stvarno nekakav kriminalac.
Gardeland busom. Tata jesmo došli Tea je pitala već kod Lužana. Kako da joj kažem iza brda, kad ni jednog brda na vidiku, a i noć je bila.Tea još sam 800 km. Onda opet isto pitanje. Tata jer smo blizu? Spavaj maco. Kad god bi se okrenuo Hana bi bila budna kao zombi.
Spavaj Hana, čeka nas puno hodanja po Gardelandu. Ionako sam tamo zadnji put bio 1994, pa znam gdje se šta nalazi.
Motel Plitvice standardno stajalište za autobuse. Onda Slovenija u kojoj me na autocesti je najviše zbunjivao natpis Ljubljana zahod. Vanja to ti znači Ljubljana zapad.
Na faksu su me zbunjivali tramvaji sa natpisom Zagreb Spremište. Nije mi bilo baš jasno koji je to dio Zagreba, jer ga na karti nema, kao ni zašto su prazni svi s tim natpisom.
Nakon par mjeseci sam skužio da tramvaji idu u spremište na Črnomerac. Naravno vozač je pomislo šta ovaj psihopat jedini sjedi unutra. Skužio sam napokon i od tad sam izbjegavao liniju za spremište.
.Čim smo pred jutro ušli u Italiju Tea se probudila. Još malo Tea spavaj, taman je i Hana zaspala. Bosna bar ima brda i piramida, a tu nema ni jednog do Alpa,
Vau Gardeland stigli smo.Ipak sam ja tu bio pa sve znam .Gdje je bio ulaz naravno da pojma nisam imao. Kud svi turci , tud i mali Mujo i bio sam u pravu.U najmanju ruku čekalo je nas par tisuća da se u 9:30 otvori Gardeland,Pjesma ACDC i napokon su otvorili.
Zaključio sam jedino da od 1994 ništa nije isto. Tata ja bi tu išla, svaka bi na svoju stranu. Talijani poznati po visini, obilježili su do koje visine dijete može ići na koju vožnju.Tei je falilo par cm da može. To su bile visine za 7 godina, a ona ima s 4.Ispada da će s 7 biti previsoka.
Kao prava konkurencija Japancima sve sam iz žablje perspektive fotografirao. Visine se bojim, ali Hana ne, pa je ona bila zadužena za fotografije s visine .Sjeo sam na minutu i okrenem se. Sranje nema mog fotoaparata, jedva sam ga našao na njuškalu za 500 kn. Sad sam opet Balkanac, što i jesam. Ipak imam mobitel.Opet sranje, nemam memorije. Hana jer možeš obrisati 100 ak selfia. Jadna je već padala s nogu od umora od hodanja.Tea me ispitivala gdje leti balon napunjen s helijom, koji je odletio dvije minute nakon kupnje. Oko svijeta ljubavi. Drugi balon smo zavezali za ruku radi sigurnosti. Hana je išla na one Ruske planine ili kako već. Malo se blijeda vratila. Tata ja bi još. Kao pravi tata procijenio sam da mogu jedino u vožnju aviončićem jer on leti najniže. Ta vožnja mi je bila strašna.
Tea i moja mama su se otišle voziti nekim kao NLO-om. Stvarno ih je digao visoko.Molio sam sve poznate i nepoznate molitve da više slete. 4 D kino se se stvarno isplati vidjeti. Vani vruće, a u pola kina sam se smrzao , pokisao i skoro me dinosaur pojeo.4 D verzija crtića Ice of age je doslovno brutalna, kao da sam upao u horor.Tea i Hana su se smijale, a ja sam gutao knedle od straha.
Nakon toga smo krenuli kući. Na godinu idemo u Europapark. Uf i ja bubnem i ostanem živ.

25.07.2015. u 10:35 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 25.07.2015.

Gardeland

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo