srijeda, 15.04.2015.
Okupao sam se
U životu, što si stariji to se imaš osjećaj da se protok vremena sve više ubrzava. Moje ubrzanje je negdje bilo na 36 X, čak mi ni DVD ne podržava brže.Tako je je i brzo opet došlo do toga da idemo ponovo na more.
Preskočit ću priču o agavi i teqili, koju svake godine ponavljam. Te 2012 odlučili smo zvati prijatelja Matu sa obitelji, poznatog po pozdravu Đes ba . Supruga je povela svoju mamu, moju punicu ili što već.
Sjeo sam na terasu. Ugledao sam Antu kako sa kapom sa zvjiezdom petokrakom i rukom u gipsu ide prema meni.Zdravo Kubanac, čekam te već dvije godine, gdje si?Nije Kubanac, nego Vijetnamac.. Mater i sestra su bile tamo, pa mi je sestra kupila kapu.. Jebiga Coca Cole nisam imao da ga zadržim . To mu je slaba točka, ako želim da ostane i da čujem priču o Vijetnamu. Čuo sam sve o tebi mater i sestra su mi sve rekli Iden ča doći ću sutra .
Ako tko zna pričati priču , on zna. Doslovno kad priča budeš na:Malti,Americi , Italiji, svake godine sa njim je bilo neko novo putovanje.. Kad bi rekao što ima otišao bi. Sa njim i njegovom sestrom sam se od prvog dana slagao. Postali smo prijatelji.
Tuđom greškom , kao i ja, Ante jepri porodu ostao je osoba sa invaliditetom.. Kad bi popričao sa „zdravim“ ljudima shvatio bi koliko je on zdrav i ne iskvaren u odnos u na zdrave, naravno pod navodnicima.
Zdravi su robovi sami sebe i svojih navika, koje su većinom materijalne ili snobovske naravi. On i sestra nisu takvi, oni su mi samo prijatelji, koji su u današnje vrijeme endemska vrsta.
Stepenice i odlazak na kupanje su mi bili izazov. Kako si? Ide. Gdje ideš ? Na kupanje. Uf bilo je naporno, nakon dvije godine sam sišao na plažu i okupao se. Napokon sam se osjećao kao čovjek, jer mi je taj silazak dolje jako puno značio. Okupao sam se sa doslovno nakon dvije godine. Bez straha da mi stomak ne popije more.Bio je uz pratnju, ali sišao sam. Čak sam se i popeo natrag i malo od sunca pocrvenio. Najbolji lijek za serboreu je sunce i more.
15.04.2015. u 09:50 •
0
Komentara •
Print •
#