Meso

srijeda, 03.12.2014.

Što radim kad mi je dosadno?Moram se društveno aktivirati, ali kako. Nemaš para za pivu, a ni ne piješ. Virtualno, a kako drugačije .Desni kaži prst i onaj srednji( fuck you) rade savršeno.
Stvarno sam bio brz trebalo mi je samo 10 mjeseci da skužim poruke koje su mi ljudi slali, nije bilo onih r. i. p Vanja..., nego tipa Vanja što se događa sa tobom itd Ona od supruge mi je bila najdraža pa ću je kopirati:“ Dragi moj,nemogu ti opisati rijecima koliko mi nedostajes,svaki dan mislim na tebe tebe sretnoga sa nama,jedva cekam taj dan da budemo zajedno i da budes sretan. Za tebe bi dala svoj zivot.volim te najvise zapamti to. Misli molim te na svoje djevojcice neka ti one daju snagu za zivot one te trebaju ti si im tatica nemoj da budu bez tebe nemoj imaj snage one te vole a trebas i meni nemogu bez tebe. Zauvijek tvoja ....“, moj odgovor je bio do bola kako bi rekli romantičan i to nakon 8 mjeseci.
Gladan sam, što ima za večeru?,kad sam sa par godina odmaka pročitao odgovor, nisam mogao vjerovati koliko je hladan bio.
Drugima nisam ni odgovarao,samo sam lajko. Tih dana me posjetio i majstor od weba i tehnike Igor, plesa, stari rocker, kojeg godine ne mijenjaju, kao ni njegovu frizuru, ni političke stavove. Nisam imao ni piva da ga ponudim .., šmrc.
Stari drži se, brzo ćemo popit pivu. Malo mi je bilo teško gledati te sve ljude, kao da virim u prošli život.
Nekako su postajali sve bitniji lajkovi, sheranje, smajlići i ne znam što već ne.Trebalo vremena da se prilagodimKako je biti totalno beskorisan. Ma strava. Vanja da li znaš da imaš prava na primanja?Kakva primanja? Pomoć, koja se zove Osobna invalidnina.
Invalid valjada jesam. Predat čemo papire za komisiju. Gdje se to predaje?U Centru za socijalnu pomoć.Uvijek su mi pojam socijale bili likovi koji dolaze u bijesnim autima po pomoć , takve sam smatrao parazitima i krpeljima naše države.
Nećeš prositi, ali ta invalidnina je tvoje pravo. Opet sam pogazio svoja načela od prije( opet me ponizila) i otišao u socijalno sa suprugom na to vještačenje.To socijalno je tama 20 m udaljeno od mjesta sa početka moje priče gdje sam imao prvi moždani udar.
. Kroz neko vrijeme ćeš dobiti rješenje i sve zaostatke koji ti pripadaju od podnošenja zahtjeva. Kolika je ta naknada 1250 kn je maksimalna. Pomislio sam i 500 kn će biti dovoljno još dok je supruga na porodiljnom, bar za pelene.
28.9 kum Kruno postao je tata mala Gabrijele. Nismo rođenje njegovog prvog djeteta do dan danas zapili i proslavili. Baš mi je bilo drago. Izlasci su mi postajali sve češći, naravno uz pomoć štake i tjelohranitelja. Razmišljao sam sve više da odbacim tu štaku..Pečenka za pričest je bila naručena.Čak sam se morao ići kod popa ispovjedati.Kleknut nisam mogao. Ja ne klečim, pa sam sjeo pored njega. Sasuo sam mu sve svoje grijehe na japanskom.. Blijedo me gledao i dao jednu molitvu za oprost, a supruzi je dao više. Hehe, kad sam dobar što ću. Na odlasku mi je rekao Zbogom, a na taj pozdrav dobijem rogove.. Vidimo se!
Došao je kraj listopada i krštenje male Tee.Pečenka, čobanac itd, od ranog jutra strka i frka.. Kum je Tei, bio Hrvoje 1, a Hani kum Kruno . Njih dvojica su mi i najbolji prijatelji. Nisam postavljao pitanje. Što ću obući za krštenje, nego što će mi obući za krštenje. Sako, košuljica, cipele i spreman sam. Gosti su počeli dolaziti,Došla su oba kuma.
Krenuli smo prema crkvi, kad sam sišao ispred zgrade . Prešao sam i par metara bez štake.
Krštenje je bilo u Maloj crkvi
Malo mi je bilo gadno se prekrižiti u crkvi desnom rukom, da nekog ispred sebe ili iza ne pogodim sa štakom.
Uspio sam doći doklupe za sjedenje. Sve je bilo ok , dok pop nije rekao. Možete uzeti svoje dijete, aja ne mogu. Supruga je priskočila, a ja gledam sve tate kako drže svoju djecu osim mene. Hostiju nisam uzeo , da ne bi bilo u crnoj kronici “U crkvi ga ugušila hostija.“
Upalite svijeću. Svijeća u mojoj ruci je više ličila n a baklju .Do oltara da je upalim me otpratila mama.
Bemti, pa taj će otopljeni parafin mi pasti na ruku(ne psovati u crkvi sam).

Tea je bila mirna i najstarija na krštenju.Laknulo mi je kad smo napokon ugasili sviječu. Nakon toga su smo se slikali, pa na jelo.
To mi je bio najbolji dio, čak sam i da nitko ne vidi dobio komad propasirane i izmljevene pećenke .Čobanac mi je za peg bio prejak. Njega sam sam liznuo na usta.. Okus je bi kako bi rekli :Do jaja. Čim počmeš gutati kupujem ti janje, pečenku, čevape…,pa kad ću više početi gutati?
Nitko, ama baš nitko mi nije obećao nekakve vegetarijanski obrok. Moj san je meso!

03.12.2014. u 10:12 • 4 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

srijeda, 03.12.2014.

Meso

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo