Snovi

ponedjeljak, 17.11.2014.

Snovi da ću jednog dana, biti uspješan i privređivat za svoju obitelj su ipak bili samo snovi.Na moju žalost uništeni u začetku. Maoj san je bio taj Pandak, bolnice, bušenja stomaka, vrata, pluća, vađenja zubi itd .Svatku noć iako bi bio daleko od boilnice, bio bi u njoj.
Uovom životu sam na neki način umro i rodio se opet.Prijašnji ja je sahranjen, ali bez grobnog mjesta.Od prijašnjeg ja su mi ostale uspomene, ali i dvije radosti u novom ja.
Hana, Tea, supruga, roditelji i prijatelji davali su mi snagu, da sva moja ja( mislim na sebe) ne postanu aorist. Nisam nikad mrzio, ali pokušavao sam shvatiti, da je onaj lik iz 14.12 2009 aorist.Da me je bar uz moždani pogodila neka amnezija, ali nije pompamtio sam sve.
Kako to izbaciti iz glave?Joga, mantre, ma kako kad ti se to stalno vrača.Želim biti kao prije.Obriši slinu, musav si.Grrr., pa ni curenje sline nisam mogao kontrolirati..
Hana je tiha po naravi, a Tea, totalna suprotnost.Hanu kad bi ostavio da se igra u kutu, bila bi tišina, a Teu vjerovatno toga kuta više ne bi bilo.Tea bi svako jutro kad bi došla Ivana fizioterapeut bi spavala.Hodao bi gore, dolje po sobi, bočno ine znam kako još.Ivana je prva kao radni instrument počela donositi oklagiju( štap ) za vježbanje.U krevetu bi ga morao dići gore dolje 10X puta, sve su serije od 10 puta, osim ako varaš 1,3,5,7, 10 gotov sam, 10 zar nisi čula?Vanja stali smo na 4 sad moraš do 15.Uf te žene

17.11.2014. u 17:48 • 1 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 17.11.2014.

Snovi

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo