Fran Mihaljević 1

nedjelja, 06.07.2014.

FRAN MIHALJEVIĆ
Napomena:u Klinici za infektivne bolesti sam ležao od 27 01..2010-02.02.2010 i od 10.02.2010.15.03.2010( izvor medicinska dokumentacija).
Budim se, gledam okolo vidim da sam na katu. Balkon i drveće. Odahnuo sam, dobro je na zarazi sam u Slavonskom Brodu. Jupi imam i nekog mladog cimera. Zaboravio sam mu ime, samo znam da je skakao u more i pukla mu je kičma. pokušao sam ga pozdraviti, čuo sam samo:molim, molim?
Nisam ni skužio , a ono pored kreveta stoji moj kum Kruno, gleda me i plače . Zašto plačeš?, pa ja ne mogu pričati. Gledao me minutu, dvije i otišao sav uplakan. Zar je tuberkoloza smrtonosna?
Nisam imao pojma, onda sam mi je u sobu ušao od pokojnog dide brat Zdravko. On mi nije ništa rekao, niti sam ja njemu pokušao, samo smo se gledali. U očima sam mu vidio tugu i pomislio, pa on mi je došao reći zbogom. Zašto svi plaču kad me vide??
Vidio sam suprugu pred tim vratima, kako da je zovem kad ne mogu pričati. Nesvjestan sam sebe našao sam mobitel pored sebe. Od silne ljutnje, pred dečkom koji je ležao pored mene sam ga razbio, nisam znao kako da je dozovem. Raspao se, to je vidio dr.Marko K., jedan veliki čovjek i još veći liječnik. On je jadan sastavio taj mob, ali je i pustio suprugu unutra. Ona me primila za ruku i rekla mi da mora par dana u Brod, jer Teu treba dojit pa će doći. Nisam je mogao ni pitati kako su mi djeca . Bio sam uvjeren da sam joj rekao da kad dođe da donese pitu od jabuka.
Rekla mi je da će mi u posjete dolaziti bratić Ivan i prijatelj Hrvoje dok nje nema. Još je vani padao snijeg. Nisam ni znao koji je mjesec, dan ili godina, a nisam mogao ni pitati nikog. Bilo mi je jedino čudno što u viziti nema dr.Pandaka i što više ne dobivam tuberkolostatike.. Nema ni klasičnih toplomjera, nego ti sa nekim aparatom dotaknu uho i znaju temperaturu..
Šutio sam , jer pričati nisam mogao. Slijedeće jutro mi je došao fizioterapeut Marko.Rekao je da je iz Subice, Stubice???Odakle on u Brodu? Kad me počeo razgibavati oči su mi ispadale, od bolova. Ne mogu mu ništa, tih 45 minuta je bilo bolno. Dečko je slušao rock i to mi se sviđalo. Mislim da smo se sporazumjevali sa : Aaaaa boli, ali ni glas nisam mogao ispustiti.
U vrijeme posjeta mi je došla teta Blaženka.Ja ću sjesti pored tebe. Donijela, sam ti poklon. Mmm, čokoladu?, pitao sam se u sebi .Ne kemijsku, opet brdo upitnika i papir.
Ti si sad zdrav. Odmah sam se zamislio kako trčim. Dala mi je bilježnicu. Znam da ne možeš pričati, ali moći ćeš, do tad piši. Taj posjet je od mene bio što bi rekli od povijesne važnosti.
Po struci je psiholog , što da napišem. Počeo sam pisati štampanim slovima, jer bez obzira na moje škole pisana mi nisu išla. Teta što se događa? Ti si čudo sa obzirom na preživljeno, o tebi će učiti na fakultetu.
Mislim da je i njoj samoj trebala priprema da me vidi za takav pristup, iako je po struci psiholog. Ta me posjeta digla i dala mi je nadu. Dala mi je na važnosti u moru upitnika u kojem sam bio. Teta, hvala ti!
Prijatelj Hrvoje mi je poslao sms, koje novine želim. Do danas ga nisam pitao kako je skužio moj odgovor, pošto su moji sms-ovi bili hrpa nepovezanih slova .Kupio je tad već na izdisaju , a danas ne postojeći Vjesnik,Globus, ali Glas Slavonije nije preko ograda je morao preskakati da dođe do mene. Ni ne znam da li sam mu što pisao, kao ni bratiću Ivanu.
Noći su bile gadne i hladne. Malo, malo mi je lijeva noga padala preko ruba kreveta. Onaj lim je na rubu je bio jako hladan, a nisam mogao zvati ni reći nikom da mi digne nogu. Ta lijeva noga mi je bila jako osjetljiva na svaki dodir. Otkrio sam način, pošto mi je lijeva noga bila totalno afunkcionalna. Zove se kašalj, kad bi se zakašljao noga bi se digla gore u zrak. Brže, bolje bi se malo pomakao u desno, i noga bi bila na krevetu!
Mučio me taj sekret, malo, malo su me saugali .Neku cijev su mi gurali, pa vadili taj sekret, to se zove sauganje. Zaboravio sam napisati da je dio tih drenova bio jer mi je pukla plučna maramica( naravno tad ni to nisam znao.
Noći su posebno bile zanimljive.. Skužio sam neke gumbe iznad glave, pa sam jedan odvrnuo, puštao sam cijelu noć kisik. Cimer mi je rekao Ugasi, garant je mislio:Ovaj nije normalan
Kako to se već obično dogodi slijedeći dan mi je krepao mobitel, tj. baterija Izgledalo mi je koda supruge nema godinama. Hana je dosta teško podnijela moju bolest, bio sam uvjeren da je par ulica dalje.
Cimeru je svaki dan dolazila cura. Od nje sam napismeno žicao mobitel da mi cimer posudi da pita suprugu gdje je. Odgovor je bio NE, slatka osveta za moje nepodopštine. Njegova cura se pogubila, sigurno ni njoj nije bilo jasno.

06.07.2014. u 16:35 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

nedjelja, 06.07.2014.

Fran Mihaljević 1

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo