Osmijeh

petak, 15.11.2013.

Snovi svi ih imamo…, neki su ružni, a neki lijepi.
Od kako pijem Phemiton nemam pojma kakvi su mi snovi.Što sanjam?Nemam pojma( plavuše?), a nije ni bitno.Što bolestan čovjek može sanjati ?Da je zdrav pretpostavljam.
Jebiga nakon sna se moraš probuditi.Opet biti u svojoj koži, ma koliko ti se ona činila odbojna.“E , da je biti zdrav..““Zaboravi mali i probudi se to je samo san“.
Vrištati , plakati, biti očajan nad svojom sudbinom.Zanimljivo je što sam najviše osmjeha vidio upravo kod invalida i bolesnih.Ljudi gurnutih od ove naše krasne države na rub svega.
Opet oni se smiju i zrači im iz očiju optimizam; iako vjerojatno imaju puno bitaka iza sebe.
Kad izađem van gledam“zdrave ljude“ kako bez osmijeha idu svojim putem i svojim problemima
Naravno od svih osmijeha neprocjenjiv je onaj kad mi ga daruju moje Hana i Tea.
Optimizam je puno puta skoro pobjegao iz mene, tu sam još uvijek imam osmijeh.( sa ljevostranom parezom lica, haha).
Bušili su mi pluća, želudac, vrat, rezali rebra….
Ostala mi je desna ruka i desno oko( lijevo je polufunkcionalno), pa mogu lupkati i pisati po tipkovnici.Izazov mi je kad mi neko kaže“Ajd, namigni na lijevo oko? ; Ebote to je stvarno teško!!!“Svejedno svima nam više fali osmijeha
Isprika zbog par psovki

15.11.2013. u 16:01 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

petak, 15.11.2013.

Osmijeh

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo