Ležati na intezivnoj je prekrasno, bude uzbudljivo gledaš oživljavanja, u kojima nikog ne ožive.Smrznem se samo kad se sjetim svog ležanja i zurenja u staklo.
Svašta se vidi u tome staklu.Jednog dana sam tako prije skoro tri godine zvao svoju ženu da dođe na intezivnu."Ljudi iza mene hodaju po nebu!", mislio sam da su to duhovi sa intezivne, koji levitiraju.Supruga mi je rekla:"Pa to nisu duhovi, to su radnici koji hodaju po krovu zgrade koju rade!", a koji sam luđak. Baš mi je soba gledala na to gradilište, pa sam ja vidio odraze.Danas više nema ni moje sobe na intezivnoj, preuređen je taj odjel. Ta zgrada je gotova i kad prolazim pored nje nasmijem se i sjetim se svog "paranormalnog" iskustva
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com