vjera_ufanje_i_ljubav

srijeda, 30.01.2008.

Put do Boga

'Ja sam Put...''

Isus nije rekao:'Ja sam jedan od putova.' Rekao je :'Ja sam Put.'
Mnogi ljudi zamišljaju kao Bog sjedi na vrhu planine, a ljudi se različitim potovima mogu popeti po planini i doći do Boga na vrhu. Pritom misle kako zapravo nije važno na koji će se način popeti do vrha, do Boga, zato što se svi penju prema istom cilju, prema mjestu gdje će upoznati Boga. I tako zaključuju kako je svaki put kojim idu dobar i kako će bilo koja vjera koju su odabrali dovesti do Boga. Svaki je put dopušten jer se svi penjemo uz istu planinu.

A je li tako?
Ne, nije!

Prema načelu logike nazvanome zakonom proturječja, vrijede ove postavke: ako A negira B, ili B negira A, onda je jedan u pravu a drugi nije, ili ni jedan nije u pravu. Na primjer, ako ja kažem da sve olovke pišu crno, a vi kažete da neke olovke pišu plavo, onda ni jedna izjava ne može biti točna. Ili sam ja u pravu a vi niste, ili ste vi u pravu a ja nisam, ili pak nitko od nas nije u pravu.

Evo slijedećeg primjera:
Musliman kaže:'Isus je bio samo prorok, bio je dobar, moralan čovjek. Ali on nije umro na križu i nije ponovno ustao od mrtvih trećeg dana. Da bi čovjek došao do Boga, mora slušati Muhameda.'
Kršćani vjeruju da je Isus umro na križu i da je nakon tri dana ustao od mrtvih. Oba stajališta ne mogu istovremeno biti istinita: ili je jedno točno a drugo netočno, ili su oba netočna.
Nadalje, Isus je rekao: "Ja sam Put", a ne: "Ja sam jedan od putova." I to je isključiva izjava. Ako su Isusove riječi istinite, On isključuje sve ostale staze do Boga koje ljudi zamišljaju. Ako je Isus Put, jedini put kojim mogu doći do Boga, tada nitko drugi - ni Muhamed, ni Konfucije, ni Buda, ni bilo tko drugi - nije put do Boga.

Ta izjava nije moja, Isus ju je izrekao. Ako postoji bilo kakav drugi put do Boga osim onoga kroz Isusa Krista, onda Kristova smrt na križu gubi svoj smisao. Postoji li više od jednog puta do Boga, onda On nije trebao poslati svoga jedinog Sina Isusa Krista da umre na križu umjesto nas.

Čini li se to ograničavajućim? Isključivim? Strogim? Možda, ali Bog je to rekao jasno i nedvosmisleno zato što je to iznimno važno.

Postoji još jedan način promatranja Isusove izjave da je On Put.
Uzmete li u obzir činjenicu da je Bog savršen, najjače iznenađuje spoznaja što mi uopće možemo ostvariti zajedništvo s Njim. Postojanje bilo kakvog puta do tako svetog, savršenog i pravednog Boga - to je ono nevjerojatno, uzmemo li u obzir čovjekovo nesavršenstvo.
Promotrimo neizvjesni čovjekov položaj. Iznevjerili smo sve standarde i zakone savršeno svetog i savršeno pravednog Boga.

Kako?

Prema riječima iz Biblije, svi smo sagriješili i prema Božjim mjerilima pali (Rimljanima 3:23).
Oni kojiznaju grčki, znaju grafičko podrijetlo riječi grijeh. U originalu grijeh je bio izraz iz streljaštva. Kad bi strijelac promašio metu, nadglednik natjecanja uzviknuo bi:"Grijeh", označujući tim pojmom upravo promašaj.

Bog koji je savršen, mora oko sebe imati savršenu pravednost i svetost. To su Njegovi standardi. To je cilj kijemu moramo težiti, meta što je moramo pogoditi. A kako smo svi mi prema tim standardima pali, svi smo grešnici. Moramo pošteno priznati da naši životi nisu savršeni. Lagali smo, krali, ogovarali, bili gramzljivi, zavidni; nismo bili savršeni ni u kojem zajedništvu. Svoj život možemo usporediti s nečijim drugim, "gorim" od nas, ne bismo li se bolje osjećali. Naravno, nismo počinili zločine poput Hitlera ili Staljina. Ali bez obzira na to tko smi i kakvi smi, i najbolji među nama moralno su pali pred savršenim Božjim standardima.
I upravo zbog svojih grijeha potpuno smo odvojeni od Boga koji nas voli. Kad Bog kaže "da", mi kažemo "ne". Kad Bog kaže "ne", mi kažemo "da". Kad bi većina ljudi bila poštena prema sebi, složili bi se da duboko u njima postoji praznina, da nešto nije u redu. Ta praznina i osamljenost koju osjećamo postoji zato što smo odvojeni od Onoga koji nas je stvorio. Samo nam On može dati mir, pokazati cilj i pružiti zadovoljstrvo življenja.



Ljudi misle kako mogu zaslužiti svoj put do Boga čineći dobra djela. Ako naporno radim, dobit ću bolji posao; za marljivo učenje, dobit ću dobre ocjene; marljivim treningom u nogometu ući ću u bolji tim... ( U našoj zemlji, doduše prevladava stav - ako dobro platim dobit ću dobar posao, upisat se u bolju školu, postat uspješan nogometaš ...). No bez obzira na to koji mentalni sklop prevladava, mi na jednak način zamišljamo pronalaženje Boga: budući da je dobar, ljudi moraju zaista predano raditi i činiti dobra djela da bi došli do Njega ( ili pak platiti !?). Ali tu logika gubi smisao. Bog je savršena dobrota i naša dobra djela nikad ne mogu dosegnuti razinu Njegovih.

Evo mentalne slike onoga o čemu govorim. Recimo da je Bog u Sidneyu i da svi ljudi svijeta žive u Hrvatskoj, Bog kaže: Želiš li zajedništvo sa mnom morat ćeš preplivati mora i oceane od Hrvatske do Australije. I svi zaplivaju. Neko bi ljudi mogli preplivati možda samo kilometar oceana, izdržljivi športaši možda i 300 km, a olimpijski čak i 500. No nitko ne bi mogao preplivati cijeli put do Sidneya, to je naprosto nemoguće.

Poput usporedbe plivačkih mogućnosti, i mi možemo usporediti svoju dobrotu s dobrotom ljudi oko nas. Pri tom možrmo reći:''Nikada nisam napustio svoju ženu'', ili ''Malokad varam'', ili ''Ja nisam ubojica.'' Ali u biti nismo bolji od drugih. Sudi nam se prema Božjoj savršenosti, dakle, promašili smo metu - ne možemo preplivati potrebnu udaljenost. Ne možemo ispuniti Božji savršeni standard - po Njegovim mjerilima smo grešnici - zbog svojih grijeha ne možemo očekivati ništa osim odvojenosti od Boga. Čak i kad bi naša dobrota u usporedbi sa dobrotom drugih bila u istom odnosu kao izdržljivost plivača olimpijaca, utopili bismo se pokušavajući doplivati do Sidneya, odnosno do susreta s Božjim savršenim mjerilima svetosti i pravednosti.

Dakle, ako je put od Hrvatske do Australije nemoguće preplivati isključivo svojom snagom, nisu nam nužne plivačke instrukcije. Umjesto toga nama treba neki drugi način da prijeđemo taj put - spasilački brod ili most.
Stoga je Isus rekao da je On taj most koji spaja Boga i grešno čovječanstvo u zajedništvo. Za to je Isus umro.

Zato je Kristov križ žarišna točka ljudske povijesti.

Timotej u Novom zavjetu kaže:

''Jer samo je jedan Bog i samo jedan posrednik između Boga i ljudi - čovjek Isus Krist, koji je dao sebe kao otkupninu za sve ljude.'' (1.Timoteju 2:5-6)


Zato dosezanje Boga zahtjeva više od nasumičnog puta po planini. Mi nikada nećemo moći ponuditi Bogu savršenstvo - planinom se ne možemo uspeti. Bog je rekao da samo On može odrediti kako će ljudi doći u Njegovu kuću.

Isus je rekao:
''Ja sam Put, Ja sam Vrata.''

utorak, 22.01.2008.

Pomirenje sa onim koji nas je stvorio iz ljubavi ...

Jos jedna misao o ISPOVJEDI ...

neznam jesam li ikad bio ovoga svjetan pa zaboravio ili na Ispovjed nikad ovako nisam gledao.

Sve je veceras pocelo kad je nasa cetrverogodisnja curica Nikolina iz trenutne ljutnje mami rekla da je ne voli. Mamu je to jako rastuzilo i Nikolina je to vidjela i osjetila ali nije rekla oprosti. Cijelu je vecer Nikolina bila sasvim drukcija nego inace nije se veselo igrala i nije htjela slusati bila je povucena i za svaku sitnicu bi se rasplakala.

Ima li ovo ikakve veze sa Ispovjedi?

Pa ja mislim da ima. Mi vjernici bi se tako trebali osjecati kada sagledamo nase grijehe kojima smo uvrijedili Boga, koji je poslao svoga jedinog sina da se mi svi mozemo spasiti dok smo jos bili gresnici. Mi bi se morali tako lose osjecati, i osjecamo se znali mi to ili ne znali. Nase nezadovoljstvo potice odatle sto je nas odnos s Bogom kroz nas grijeh narusen.

Kada nasa djevojcica Nikolina mami kaze da joj je zao i kada udre u plac onako zapravo kako samo djeca to mogu, pa kad je mama zagrli i isto pocne plakati (kako ja poznajem svoju zenu) pa kad se njih dvije pomire. Tako ja zamisljam pravi sakrament ISPOVJEDI !

Kad bi mi takvog srca stali pred Gospodina puni tuge i bola za nase grijehe dozivjeli bi toliko oslobodjenje kao Nikolina. Zato izlijmo svoje srce Bogu i dozvolimo mu da nam oprosti, bit cemo opet slobodni. To je sakrament ispovjedi ili pomirenja. A nije nabrajanje grijeha kao sto sam i ja cinio.

evo jos jedna pricica .......

Postavi si pitanje:

“Da li da pobjegnem?"

nakon što pročitaš pismo!!!



Zamisli da se to upravo tebi sada događa...



Jedno jutro u crkvi se održava misa;

2000 osoba iznenađeno gleda u dva pristigla gosta. . .



. . . Obadvojica do pete u crnom sa automatskom puškom u ruci.



Jedan vikne:

„Svi oni koji misle da vrijedi za Isusa Krista dobiti metak, neka ostane sjedeći"



Hor je odmah odjurio...



Kidnuli su neki i od vodečih osoba...



Otišla je i većina prisutnih....



Od 2000 vjernika ostalo je 20.



Jedan naoružani je pogledao oko sebe...



Pogledavši svečenika rekao je:

“Dobro je oče, oslobodio sam te od dvoličnih. . .



. . . Možeš početi sa misom.

Ugodan dan još!"



Dvojica nepoznatih su se okrenula i nestala.



Ova poruka je preduboka da se ne bi zamislili...



Ljudi smiješno lagano

odbacuju Boga



Potom Ga pitaju zašto je svijet takav....



Smiješno je koliko vjerujemo

novinama...



Dok sumnjamo u Bibliju...



Smiješno da bi

svi htjeli u Raj...



...bez da vjeruju, govore, ili djeluju prema učenju Biblije .



Smiješno je kako neko kaže

“Vjerujem u Boga"...



Ali hoda putem grijeha....

(laže, psuje, ne bavi se Bogom,možda samo nedjeljom, gleda horror i porno filmove... ).



Smiješno je koliko se nasilja,nemorala,

prevare,viceva, ogovaranja se čuje dnevno..



Ali u školi,na poslu ni riječ se ne čuje o djelima Isusa.

Jel nas sramota?



Smiješno je koliko je važno šta misle drugi o meni...



...ali šta misli Bog ...to nije bitno.



Neka te Bog blagoslovi i ojača.

Neka ti osvijetli obraz,

neka je blag prema tebi;

Neka te nagradi zbog hrabrosti jer si se usudio priznati GA.


Bog vas blagoslovio, vas Daniel

utorak, 08.01.2008.

"Slatkog su se vina napili"

Danas sam bio na jednom neobicnom molitvenom susretu. Neobicnom zato sto je za mene neobican. Za vecinu ljudi u svijetu bi bio jos neobicniji a za ljude koji su osim mene bili na molitvenom susretu je bio predivan, i da ne upotrebljavam sve rijeci koje su oni upotrebljavali .

Zasto vam ovo pisem?

Ja zivim u crno bijelom svijetu. Za mene ili je neka stvar dobra ili je zla, ili ne nesto svijetlo ili je tama, ili je bijelo ili crno itd. Sa takvim pogledom na svijet propustam puno sivih tonova. To jos uvijek ne objasnjava zasto ovo pisem, no vratimo se na molitveni sastanak.
Na tom molitvenom sastanku svi su se clanovi za pozdrav zagrlili i ostali u zagrljaju neko poduze vrijeme. Onda su neki izrazili kako su osjetili strujanje ljubavi. Nisu svi to izrazili. Ja sam svima lijepo dao ruku i zazelio sretnu novu godinu. Onda se jedna osoba ustala i molila tako sto je zahvaljivala dragom Bogu za mnogo stvari a drugi su drzali vecinom zatvorene oci kao u meditaciji i ruke opusteno sa dlanovima na gore. Neki su i pomicali usne pa sam zakljucio da vjerovatno mole u jezicima. Nakon molitve 5-6 clanova je iznijelo svijedocanstvo koje su imali u Bibliskoj skoli koja je bila prije dva tjedna u jednom daljem gradu u njemackoj.

E sad treba ta svjedocanstva moci slusati i nositi! Sad mozda znate o cemu govorim da nije sve crno i bijelo. Ja sam mislio da sam nakon svog obracenja popio cijelu pamet ovoga svijeta, ali ovi tek. Tako sam znaci ja svojim ukucanima bio tezak za slusanje i razumjevanje kako su ovi meni bili.
o je bila pouka za mene da svima pricam onoliko koliko mogu slusati jer ce se okrenuti od mene i reci mi ovaj je lud. Ja to nisam mislio o ovoj molitvenoj zajednici ali nisam bio spreman to sve slusati. Ja znam nakon svog obracenja da je vjera duboka a da sam ja na pocetku. Zato samo mogu slusati kad mii netko govori kao pocetniku. A tako se i ja moram ponasati prema ljudima oko sebe.

Svjedocanstva sa Bibliske skole su bila otprilike ovakva. Jedna osoba je svjedocila da je osjetila toliku radost iznutra da se nije mogla prestati smijati i da je to skoz drugaciji smijeh nego kad se smijemo necemu sto nam se ucinilo jako smijesno. Da je to smijeh bez da imamo obzira prema icemu oko sebe i da je neopisivo. Druga osoba je svjedocila je vidjela sebe u zatvoru sa okovima oko ruku i oko nogu i da je vidjela Isusa kako dolazi ali da je Isus nije morao osloboditi nego da se sama oslobodila i krenula za Isusom. Upitala je Isusa gdje je onaj zatvor u kojem sam bio a Isus da je odgovorio da ga nikad nije ni bilo. Treca osoba je rakla kako je u Bibliskoj skoli vidjela kako je Duh Sveti djelova na pojedine osobe koje je ona poznavala a da su te osobe potpuno promjenjene. Na primjer jedna racionalna odrasla osoba je nakon sto je Duh Sveti djelovao pjevajuci skakutala okolo kao malo dijeta. Druga je svjedocila da je ucitelj u jednom trenutku Kristovim AUtoritetom zapovjedio demonima koji su pokusali narusiti susret da se udalje sa tog mjesta i kako je odmah taj trenutak opet nastala tisina.

Znaci ja to sve nekako mogu vjerovati na rijecima ali mi to ne sjeda u moju glavu kao sto oni to sve vjeruju. Eto tako je za mene bilo jasno da i vecina ljudi u ovom svijetu nemogu razumjet moju razinu vjere. Jeste me razumjeli, svi smo na razlicitim ljestvicama, na razlicitom duhovnom nivou.

A sad zamislite nase svecenike koji su sigurno na visokom duhovnom nivou. Velika vecina jesu! I sad kad bi oni pricalo o Bogu i spiritualnim stvarima kako bi mogli sta bi se dogodilo? Pa ljudi bi pobjezali jer bi rekli ovi supoludjeli. Znaci ako se govore samo rijeci bez da Duh Sveti dotakne ljude da oni to razumiju dogadja se to da ljudi to nemogu nositi. Zato Svecenici mole i zazivaju Duha Svetoga da nam otvori srca da mozemo nositi tu jednu ili drugu rijec koja toliko visa od onog nivo na kojem smo mi. I kad nam Duh Sveti otvori oci srca mi duhovno rastemo i mozemo slusati neke price koju sam prije toga zvucale nevjerovatne.

Zato svecenici vrlo oprezno biraju rijeci koliko oni smatraju da svi mozemo nosti! Ako imas Duhovnog iskustva nadji se sa nekim svecenikom na duhovnom razgovoru pa ces vidjeti sta sve ima i vidjet ces da nemozes ni ti sve jos nositi. Zato se molimo da primimo Duha Svetoga da nas moze upucivati u sve Istine.

Kao sto nije bilo ni ocekivati drugacije od mene sve je ispalo zbrda, zdola i vjerovatno nisam uspio sve dobro objasniti ali dobili ste neku ideju o cemu sam vam htio pricati.

A ovaj naslov slatkog su se vina napili, je iz novog zavjeta sa pedesetnice kada su ucenici napunjeni Duhom Svetim govorili i naucavali u jezicima. I oni koji to nisu mogli nostiti govorili su slatkog su se vina napili. Saduceji i Farizeji nista duhovnog nisu osjecali zato sto su bili previse udubljeni u nauke a nisu imali otvoreno srce da slusaju srcem.

Bog vas blagoslovio i cuvao, vas Daniel

nedjelja, 06.01.2008.

Kako objasniti da svijet u boji moze dobiti vise boje?

Kako objasniti spoznaju koju do tog odredjenog trenutka nisi imao cijeli zivot. Kako nekome objasniti Istinu koja jos nije postala njegova istina. Ta ni osoba koja je spoznala istinu do prije spoznanja nebi razumjela da joj drugi govore o toj istini.

Pokusavam se posluziti nekom slikom da pojasnim stanje mozda i uspijem. Mozda ovako, rodili smo se i odrasli pored jednog predivnog kipa koji se je oduvjek nalazio u nasem dvoristu. Prosli smo kraj tog kipa najmanje dva puta na dan i znamo svaku sitnicu na njemu, cesto smo i sa drugima razgovarali o tom kipu i analizirali ga, bez da je taj kip u nasem zivotu predstavljao ikakvu ulogu. I kada bi sa nekim razgovarali o kipu govorili bi vidi kako je kip lijep ili poseban ili nesto drugo. I sad zamislite vi se jednog dana probudite i u srcu osjetite da je taj kip svrha vaseg zivota. Nije bitno kako ste vi dosli do te spoznaje i Istine bitno je da ste vi osjetili tu Istinu da je taj kip koji je toliko dugo bio u vasem dvoristu bez znacenja postao svhom vaseg zivota. Vi to sada znate i vas se zivot promjenio i htjeli biste da se i zivoti vasih prijatelja promjene.
I vi dovedete vase prijatelje i pokusavate im objasniti kako je taj kip poseban i lijep itd. a oni vama na to kazu, znamo cesto smo o tome razgovarali zasto da opet razgovaramo. Oni su ostali na spoznajama koje ste sa njima jucer dijelili a vi imate drugciju spoznaju.
Oni misle da vas razumiju a vi ste svjesi da vas ne razumiju . Kako postici da vasa istina postane i njihova istina.

A svi znamo ko je taj kip, ili?

subota, 05.01.2008.

Don Blogov post "posudjen"

ŠTO JE I POSTOJI LI "KRŠĆANSKI ATEIZAM"?

Polemike oko božićne i novogodišnje propovijedi kardinala Bozanića nimalo se ne stišavaju i uglavnom su, nažalost, "jednosmjerna ulica", što pokazuje demokratsku širinu naše javnosti te spremnost za dijalog s neistomišljenicima. Da ipak ima razboritih glasova pokazuje prilog u Magazinu današnjega (subota 5. siječnja 2008.) broja Jutarnjega lista iz pera kolumnista Darka Pavičića. Prenosim ga uvjeren da višestruko zavrjeđuje pozornost i vjernika i nevjernika.

ZAŠTO NAM TREBA DIJALOG RELIGIJE I ATEIZMA

"Božićna propovijed kardinala Josipa Bozanića uistinu je prošla neslavno. No, ne zbog svoga sadržaja, nego više zbog prezentacije, odnosno, kako je oštro, ali ispravno ustvrdila glasnogovornica Kaptola Matilda Kolić-Stanić - falsifikacije. Kardinal Bozanić nije, naime, ni u jednom dijelu svoga božićnog nagovora izgovorio riječ ateizam, a upravo je ona izazvala buru reakcija.

Ali, kolikogod je kriva medijska interpretacija kardinalovih riječi, vrlo je dobro i poželjno da se taj sraz dogodio, jer Hrvatska vapije za otvorenim i javnim dijalogom religije i ateizma, vjernika i ateista. Jer, iako na Božić kardinal nije mislio na ateiste, na Novu je godinu pojasnio svoja razmišljanja ateizmu, kao otvorenoj i trajnoj prijetnji vjeri i vjerovanju.

Ateizma u Hrvatskoj, prema službenim statistikama, zapravo ima tek u tragovima. Odnosno, ateista i agnostika je oko pet posto. Je li moguće da zagrebačkog nadbiskupa u takvom odnosu snaga, gdje je gotovo 90 posto stanovništva katoličko, zanima obračun s petpostotnom šačicom ateista? Iz Crkve se, doduše, često može čuti kako su ti malobrojni ateisti dobro raspoređeni, pa iz svoje manjinske pozicije nameću svoje stavove većini i maltretiraju cijelo društvo. Međutim, čini se da se ispod površine, ipak, valja nešto drugo.

U Hrvatskoj je, naime, rasprostranjen fenomen koji bi se bastardnom terminologijom mogao nazvati kršćanski ateizam. Premda su pojmovi sami po sebi nespojivi, poput drva kamenoga, ipak su se utjelovili u hrvatsku zbilju. Današnji hrvatski katolički ateisti zapravo su poganski kršćani ili kršćanski pogani, kako tko želi. Radi se o čitavom sloju ljudi koji je prihvatio kršćanstvo kao obred, slavlje i deklaraciju, ali je od kršćanskoga nauka, načina življenja i samoga vjerovanja vrlo malo usvojio. Koliko je takvih novovjekih pogana točno vrlo je teško utvrditi, ali ih je relativno lako prepoznati.

To su oni ljudi koji svoju djecu upisuju na vjeronauk, a sami ga nikad nisu pohađali, ne idu u crkvu, osim eventualno na Božić i Uskrs, kada su im pečene purice i race, kuhana šunka i farbana jaja važnija od djelića misterija. To su oni ljudi koji su vas prije par dana obasipali sladunjavim božićnim SMS-ovima, a iza vrata svoga života tuku svoje bračne suputnike, kurvaju se, kradu i okreću glave od sirotinje. Nazivaju li se oni kršćanima? Upravo tako, nazivaju, jer su uredno obavili sve potrebne crkvene servise, uključujući i predblagdanske ispovijedi, koje osim odrješenja grijeha u sebi sadrže ključnu Kristovu poruku - idi i ne griješi više!

Kršćanski ateisti slave sve crkvene blagdane, s užitkom ih spajajući u produžene vikende, ako treba i nasilno u kombinaciji s nekoliko dana bolovanja. Kršćanski ateisti uredno će obaviti sve što se od njih očekuje, od blagoslova kuća do krštenja, prvih pričesti i krizmi, ali kod mnogih isključivo na razini magijskih čina, daleko od dubine iskona religioznosti i stvarne duhovnosti. Takvim kršćanima Bog, zapravo, niti ne treba. Čovjek je sasvim dovoljan i to onaj najbliži - vlastiti Ja.

Međutim, za opstanak toga fenomena sukrivac je i službena Crkva, odnosno crkveni službenici. Snaga statistike često je jača od snage argumenata da je upravo ta statistička duhovnost porazno slaba i da je poput kuće na pijesku, koja kao da nikad za onu na stijeni nije čula. Dobar dio klera ostavlja dojam da mu je važnije imati nego biti, da su važnije društvene pozicije ugovorene s državom od onih obećanih u zavjetu s obećanim Kraljevstvom Nebeskim.

Takav kler odgaja takve vjernike koji se ne mogu suzdržati od nedjeljnoga šopinga vlastitom vjerskom i ljudskom disciplinom, pa se mora posegnuti za zakonskom regulativom samoga 'državnog sinedrija', koji želi udovoljiti nemogućoj želji crkvenog vrha za neradnom nedjeljom i surovog kapitala da se i nedjeljom para okreće.

Sve su to posljedice preživjeloga mentaliteta, koji je kao tumor prijašnjih vremena danas metastazirao u nešto sasvim novo. To su, rečeno božićnim riječima kardinala Bozanića, tmine kojima smo danas obavijeni. 'One uzrokovane pojedinačnim zlim djelima, zatim one koje možemo nazvati društvenim zabludama, a koje različitim neredima kvare društvo, među kojima sam spomenuo proširene oblike korupcije i treće tmine koje nastaju kao posljedica određenog mentaliteta koji je izgubio smisao za najuzvišenije vrijednosti i u sebi više pronalazi snagu da se uzdigne i suprotstavi društvenim zabludama, pa tako i korupciji', pojasnio je svoje božićne riječi kardinal za Novu godinu, dodavši da su te treće tmine najgore, jer su posljedica određenog mentaliteta za koji se ne nalazi snage da ga se mijenja.

Taj metastazirajući mentalitet može promijeniti jedino otvoreni razgovor između religije i ateizma, vjernika i ateista. Čim započne takva vrsta dijaloga, nestat će hipokrizije i tzv. kršćanski ateisti morat će priznati kojemu se Bogu uistinu klanjaju. Onim pravim ateistima tada će biti zajamčeno pravo da ne vjeruju i da kao takvi sudjeluju u društvenom životu jednako kao i oni koji vjeruju, kao što uostalom govori i koncilska konstitucija Gaudium et spes, a kao 'lijek' je nudi i sam kardinal Bozanić.

Jer, kako se ondje (GS, 21) kaže, Crkva 'premda potpuno odbacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajednički raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u kojemu zajedno žive'. 'A toga ne može biti bez iskrenog i razboritog dijaloga', kaže Gaudium et spes. Koji je u Hrvatskoj u ovome trenutku potrebniji čak i od političkog i gospodarskog i svakog drugog. Tome u prilog idu upravo krivo protumačene kardinalove riječi s božićne propovijedi, koje su najmanje trebale posramiti prave ateiste, a više one prikrivene, kojima kršćanstvo služi kao društvena mimikrija."

Tako dakle kaže Pavičić, za kojega se doista ne može reći da je "kardinalov odvjetnik". I tu se doista malo što ima dodati ili oduzeti. Zato ću istaknuti samo činjenicu da fenomen kršćanskog ateizma nije nimalo hrvatski specifikum. Prije nekoliko godina požalio mi se ugledni dostojanstvenik jedne njemačke biskupije (koji je prije toga mnogo puta bio u Hrvatskoj i divio se pobožnosti naših ljudi). Rekao je doslovce: "Prijatelju moj, mi imamo krštene pogane!"

Druga moja primjedba odnosi se na (doista potreban, kako je i urednik JL-a istaknuo u naslovu) DIJALOG. Ali, što reći? Dijalog?
Dija-dija-log?
Pogledajte ovaj blog!
Tj. komentare,
i nove i stare!!!

srijeda, 02.01.2008.

za bolju 2008

Ljudi su katkad neuračunljivi, nelogični i sebični; Ipak im oprosti!

Kad si brižan, ljudi te mogu optužitida imaš sebične motive; Ipak, budi brižan!

Ako si uspješan steći ćeš i lažne prijateljei istinske neprijatelje; Ipak, i dalje budi uspješan!

Ako si iskren i prostodušan, ljudi će te pokušati prevariti; Ipak, budi iskren i prostodušan!

Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku ali ti ipak gradi!

Ako si spokojan, miran i sretan, ljudi mogu biti ljubomorni Ipak, budi sretan!

Dobro koje učiniš danas, ljudi će zaboraviti sutra;Ipak, čini dobro!

Daj svijetu najbolje što imaš, vjerovatno neće nikada biti dovoljno; Ipak, daj svijetu najbolje što znaš i imaš!

Ako pogledaš bolje, na kraju Ipak je sve to između tebe i Boga Nikad nije ni bilo između tebe i njih!
Majka Tereza

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?