vjera_ufanje_i_ljubav

nedjelja, 29.04.2007.

Iskrena pokora

Sagresih pred vjecnim Bogom i dvorom nebeskim. Promatrala sam beskrajno milosrdje njegove dobrote prema meni nedostojnom i nevrijednome stvoru.
Tom me dobrotom Bog ni iz cega stvorio, cuvao me i podupirao, othranio i oslobodio od brojnih opasnosti te obasuo tolikim dobrocinstvima.

Osobito sam promotrio onu neizrecivu blagost i milost kojom je predobri Bog tako dobrostivo podnosio moje nepravde, tako me cesto i blago nadahnjivao i pozivao te strpljivo cekao da se obratim i popravim sve do .... godine moga zivota, unatoc svim mojim nezahvalnostima, neprivrzenostima i nevjerama kojima sam stalno odgadjao svoje obracenje i prezrevsi njegove milosti bestidno ga uvrijedio. Promotrio sam kako sam se jos na svetom krstenju sretno prikazao i posvetio se mome Bogu i postao njegovim djetetom, kako sam vrlo mnogo puta ruzno i nesretno grijesio, suprotno obecanjima koja su na krstenju u moje ime dana, okaljao dusu i uvrijedio bozansko velicanstvo.

Sada kad sam konacno dosao k sebi, srcem i dusom skruseno padam pred prijestolje bozanske pravde, priznajem i ispovjedam da sam uvrijedio bozansko Velicanstvo, priznajem da sam svojim grijesima skrivio muku i smrt Isusovu, jer za njih je umro i podnio muku na krizu. Time sam zasluzio da budem navijeke osudjen i proklet.

No obracam se k prijestolju beskrajna Miliosrdja vecnog Boga, svom snagom i iz svega srca, mrzim na sva bezakonja svog proslog zivota i molim mu se i vapim ponizno za Milost, oprost, pomilovanje i odrijesenje od svojih grijeha, po zaslugama i smrti Gospodina i Otkupitelja svoje duse, jedinom uporistu svoje nade, obnavljam zavjet vjernosti koji je na krstenju za mene polozen, odricem se djavla, svijeta i putenosti, mrzim na njihove nesretne poticaje, tastine i pozude do kraja zivota i zauvjek.

Obracam se svome dobrom i milosrdnom Bogu, zelim, hocu te cvrsto i konacno odlucujem da cu njemu sluziti i njega ljubiti, sada i uvijek. Zato mu dajem, prikazujem i posvecujem svoj duh sa svim sposobnostima, svoju dusu sa svim mocima, svoje srce sa svim cuvstvima i svoje tijelo sa svim osjetilima, te obecavam da vise nikada necu zlorabiti ni najmanji djelic svoga bica protiv njegove bozanske volje i najviseg velicanstva komu se u duhu zrtvujem i prinosim, da bih mu zauvjek ostao privrzen, poslusan i vjeran stvor i da se nikad ne predomislim i toga odreknem. Dogodi li se pak da na nagovor zloga ili zbog svoje ljudske slabosti na bilo koji nacin prekrsim ovu svoju odluku i posvetu, vec unaprijed prisezem i cvrsto odlucujem da cu se po milosti Duha Svetoga, cim to opazim, odmah i bez otezanja, opet obratiti bozanskome milosrdju.

Ovo je moja volja, nakana, neslomljiva i cvrsta odluka koju priznajem i potvrdjujem vedro, potpuno i bez iznimke, pred Bogom i pobjednickom Majkom Crkvom, koja moju izjavu prima po svom sluzbeniku koji me slusa. Udostoj se, vjecni, svemoguci i prdobri Boze, Oce, Sine i Duse Sveti potvrditi u meni ovu odluku i primiti poput tebi ugodna miomirisa ovu zrtvu moga srca. I kao sto si se udostojio udijeliti mi nadahnuce i volju da to ucinim, podaj mi snage i ljubavi da je izvrsim. O, Boze moj, ti si moj Bog, Bog srca moga, Bog moje Duse, Bog moga duha, takvog te priznajem i klanjam ti se sada i navijeke. SLAVA TEBI, ISUSE !

utorak, 24.04.2007.

THE BEST HIP HOP

Brate u Kristu,

jezim se dok citam tvoj komentar, osmjeh mi dolazi na lice, nas Bog je Bog providnosti. Isto kao i ti i ja sam nekoc naisao na Blog i tako duhovno mogao rasti uz puno predivnih ljudi.
Zamisli kako je meni drago da si preko mog Bloga upoznao mnoge prijatelje koji ce ti se javljati i pomoci ti koliko mogu oko tvojih pitanja.

Drago mi je sto nas je dragi Bog sdruzio, neka te blagoslovi i neka te Duh Sveti vodi,

pozdrav od Daniela

PS:
ako ko ima Ideju za odgovor... "kad je velečasni čito oproštano pismo meni se na nebu prikazalo nebo je bilo crveno i na nebu 7 osoba izgledale su nacrtene nisu imsli nos oči uši kosu usta i micale su.Pito sam neke osobe šta bi to značilo ali nažalost nisam dobio odgovor.Pa pitam tebe šta bi to moglo žnačiti?volio bi da mi odgovoriš!!to mi je prpmnjenilo život..."

nedjelja, 22.04.2007.

Od prijatelja Branka iz Osjeka

Sveti Pavao kaže da je bez Duha Svetoga nemoguče reči Isus Krist je Gospodin.
Nevjetrnici ne mogu reči Isus Krist je Gospodin jer nemaju u sebi Duha Svetog Uvjet da budemo dobri molitelji jest da smo prijatelji s Duhom Svetim ON u nama moli ABBA Oče.U poslanici rimljanima sv Pavao piše da je ljubav Božija razlivena u srcima našima po Duhu Svetom
koji nam je dan rim5,5 A darovan nam je da bi smo molili.Primjer je molitva ozdravljenjau kojoj nam Bog daje zdravlje Postoje mnogi svjedoci koji govore o svojim ozdravljenjima koje nam Bog daje zdravlje postoje mnogi svjedoci koji govore o svojim ozdavljenjima a nalzimo ih u karizmatskim susretima Na molitvi koje vodim ozdravilo je mnogo .Zasada ima 54štake koje više nemaju protivno fukcije jednako tako mnogi su po molitvi oslobođeni od raznih ovisnosti Bitno je naglasiti da bog uslišava ove molitve koja je dobra za nas Mi smo sretstvo u Božijim rukama i sva uslišanja plod naše vjere i božije ljubavi koja je bezgranična Neka nam duša,naš,život bude okrenut Gospodinu koj je sve u svemu Gospodine,omekšaj tvrda srca da započnu novi život po molitvi fr ivo pavič

Bog vas Blagoslovio i poslao na vas Duha Svetoga!

petak, 20.04.2007.

OVO JE OD SVE_MIRCA-a

Ima jedna duga cesta koja vodi sve do Raja, to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi ...




Novo srce stvori nam Isuse !




Draga Braco i Sestre u Kristu,

mene je opet ovo svjetovno previse odvuklo tako da neznam vise jeli ono sto sam nekad osjecao stvarnost ili nije. Ali ljudi koji su me poznavali prije nisu me vise mogli prepoznati poslje tih dana, ali vrijeme radi svoje, svijet radi svoje, posao radi svoje a ja sam pre malo radio svoje tako da vise nisam u nista siguran ...

stavljam ovdje misli od sve-mirca zato sto sam nemam inspiracije pa enjoy...


this is my church, this is where i heal my hearts
možda neki misle kak tu neki kepec filozofira a ništ ne kuži. tak je. al to je sitno. znate one izgubljene dane. želim razumjet, a znam da je nemoguće.

pitanja pršte u komu me bacaju. lebdim u izgubljenosti. prodajem mozak. ma dajem ga, nosi samo...
evo komad

stop, stani, čekaj! previše je svega!
MATERIJA?
katolik?
pravoslavac?
židov?
protestant?
hindus?
vatikan?
tibet?
atlantida?
taliban?
amerikanac?
eu?
play station 3?
mama?
tata?
škola?
piramida?
crkva?
marilyn manson?
vrijeme?
knjiga?
lijepo?
ružno?
einstein?
rat?
mir?
sestra?
brat?
internet?
pekmez?
afrika?
demokracija?
struja?
sex?
bmw?
sanader?
new york?
tora?
vede?
kuran?
biblija?
riječ?
papir?
misao?
...
informacije samljevene kroz ja
ti ih melješ drugačije
il si se izgubio među njima pa jadikuješ
il si izgubljen pa si sretan

zna li netko istinu? jel ovo retoričko pitanje? meni da.
možda znamo metode kretanja na put prema istini...
možda imamo komadiće koje sami spajamo...

evo opet uspijevam otić u "ne daj mi da vidim, ovo nije svijet za nas" stil. al želim reći da zemaljski vrh rijetko kad napravi ok stvar.
jad cvjeta dok u pjesmama ove riječi budu:

"...uradi nešto za svoju savjest, ne misli da si sam..."
"...u nama vrijeme se mijenja i svi su opet spremni da se bore za san..."
"...gledaj i vidi, ni Bog neće skriti kristal u nama..."
"...ali jedan dan pobjeći ću van, razbiti ću ovaj izlog, želim biti slobodan..."
"...hajde vrijeme je da se krene..." itd.
(slušam sad mjuzu, pa mi na pamet palo da riječi pišem)

dok riječ božja bude samo tradicija zbog koje se u crkvu ide.
što će nam riječi u knjigama i pjesmama, slike razne, filmovi i ostalo. ako smo samo korisnici toga kao još jedan proizvod. nije li to materijalizacija?
pa već je vrijeme da crkva( mislim na one koji ju vode) nešt napravi. preograničeno je meni to sve. naravno da ko god u crkvu dođe i sluša, neće ništ loše čuti. ko sluša? danas, u okruženju kakvom živimo vladaju mono i tono, a ne bi se niko žalio da imamo utopiju, raj na zemlji. pa nek bude onda monotono (iako je tada to nemoguće, barem po meni). al sve nas stišće, ma koliko god nas bog na "sretno" il "nesretno" mjesto poslao. i kužimo da je nemoguče bit bez ograničenja na ovom svijetu, al nije to onda "di si tu si". "vjera" se zavukla u crkve, svećenici kao da samo čekaju karizmatike i čuda kak bi mogli na propovijedima dokazivat kak bog zaista postoji i vodit ekskurzije u lurd i međugorje. čekaju napade izvana npr. isusov grob, najsvježiji primjer, bit će tog sve više, a jel bitno uopće? gdje je pokopan? jel imao braću i sestre? jel bio crn il bijel? zašto smo se svi u pismoznance i farizeje ugledali danas?
materijalno napredujemo, a duhom ništa. zaš smo šutit navikli?

kolko god neki govorili kak crkva nema veze s politikom, ma sve ima veze s politikom. možda će neki reć kak napadam krivu stranu, al nije li religija dovoljno moćna da kaže ne. pa politika je glupost,danas barem. lako je vidit.
"ne može se služit dvojici gospodara, bogu i bogatstvu"
ne znam što je to politika, evo ak neko zna definiciju nek kaže. po meni, to je upravljanje ljudskim resursima. al baš tako, evo možete i maknut ono "ljudskim". propaganda, reklama, brdo informacija koje te zatrpavaju da ne stigneš zrak uhvatit.
što je totalitarizam, komunizam, socijalizam, globalizam, kapitalizam, demokracija, stranke bla bla? bez ljudi to je ništ. kak se neko uopće može deklarirat kao komunist il hdz, sdp. lijevi i desni. dijele se oni koji nas vode. krščani su podijeljeni, pa normalno da je u čovjeku rusvaj. a vanjski svijet se kopira u nas i tak smo podijeljeni iznutra. pa se pitam, zaš bože ne delaš nešto? daj da budući naraštaji dođu u nepodjeljen svijet ljubavi i harmonije. al onda opet si mislim, pa ak on dođe, ode sve, apokalipsa i to. onda bog male ljude usmjerava, pa onda vi delajte. kake ste to gluposti napravili? popravite sad.
ma daj al 6mlrd., pa nije mi 10 života dosta da samo mal popričam sa svakim. a što je to religija, politika? upravljanje masama. ooo maso dakle, sutra su izbori i vi idete birat svog vođu. a u nedjelju vam vlč. na misi veli kak imate samo jednog vođu,boga, savršenog, onoga koji je. pa šta onda zaokružuješ brojke tamo. može li te vodit čovjek? retoričko opet.
kad je mojsije na planinu otišao, narodu nije dugo trebalo da si novog boga stvori. materijalnog. tak i crkva, samo što ne mislim baš da je na planini bila, a ljudi eto, bogove si stvaraju, pa sad crkva ne može isplivat, davi se ko i narod. da sad iz bunta nekog hindus postanem. jel to izlaz.
mislim kak ne postoji ateist, al ne kužim one koji ne vjeruju u savršenstvo. vjerujemo svemu danas, novac, politika, tv, religija (ovo će vjerojatno neke natjerat na intervenciju, pa recite samo. il pročitajte post religija)... pa jel razmišljamo u što vjerujemo. možda će me neko krivo skužit. mislim kak treba istinu stavit na prvo mjesto, a napisao sam kak niko ne zna istinu. da, meni je istina=bog, savršenstvo, vječnost, neograničenost
kad bi mogao tu crtat barem. sebi sam tako najlakše objasnio.
dakle vjeruješ u savršenstvo, a može li savršenstvo bit ograničeno?
ne vjeruješ u savršenstvo? trokut vjera znači, grabiš dok ne dođeš do vrha. vrha? kojeg vrha?
ne vjeruješ u život vječni? što si onda? samo tratitelj ograničenog vremena koje smo ovdje dobili? životinjski ispunjavaš "ciklus života" ostavljajući potomke? futurista koji čeka svemirske brodove kak bi ošo na k-pax il kripton po odgovore? il možda vremenski stroj? odkodirani dnk, kak bi se boga mogli igrat? čekaš li svemirce? eru robota? utopiju? zašto čekaš ak ti je život tv koji čeka da smrt stisne turn off. tup i tv se više ne pali.
do kad će bit "get up stand up"? oće li neko uz tu mjuzu i za sto godina klimat glavom za kompom i pisat tamničarske postove ko ja sad?
do kad ćemo se dijelit po nacijama, religijama, pametnima, glupima, bogati, siromašni...
kad ćemo shvatiti da smo svi obitelj, da niko ne može sam. a sami smo uglavnom danas, to znamo mi najbolje.

treba lud bit za tako nešt i još svašt. zašto bože zašto. naj nas više trenirat. daj pošalji duha svima da se skuliramo i sve ok.
zaš mi u glavu to sve sipaš. šta da ja sad radim. da ko onaj kuštravi iz pulp fictiona sve ostavim i šetam se svijetom, da budem dio mase i pasivno sve promatram, svećenik, znanstvenik, profesor, da budem ko oni gotičari,darkeri, il kak se već zovu, kojih je društvo puno, mladost uglavnom, na blogu ih je brdo. jadikuju iz svoje kutije, sve je crno bla bla. da odem na neki otok il u neko pleme, da se maknem odavde. al nisi me tu bezveze poslao. joj zaš me nisi stavio na bora boru il sjeverni pol. pa ja sam tak mali šta ja mogu. al nije ok. ovdi je bezveze, a ja da zbrišem. ima brdo zvijezda na nebu, pa šta ak jedna padne. al to su sunca i griju neke planete, šire energiju. zaš bi ju srušio onda.

volio bi kad bi misli svoje u riječi dekodirat mogli.
nije li tak svima, razmišljaš a kroz glavu gomila svega, pa sad ukroti to. evo ja sam vam ukrotio riječi par pjesama. ne znam kak vi, al ja ne mogu sjest tu bez slušalica. mjuza liječi

ovo je trebalo bit nešt o materiji, al pisao sam kak su misli dolazile. bez previše spajanja.
a materija? pa to je jednostavno. nožem bodeš čovjeka. što radiš? režeš nožem paradajz za doručak. što radiš? pa materija nam je ostavljena na korištenje. nije zlo dok od nje to ne napravimo. a kao i čovjek, ova naša planeta ima gomilu neotkrivenih il neprepoznatih potencijala tak da eden, utopija il raj nije samo san. to je tu. a mi smo dobili priliku da stvaramo il uništavamo.
a neko će možda reći, pa i paradajz je živ. ma daj čovječe ti si onda otišao daleko i ostao tamo.
gle o čemu ja tu pišem. di smo mi od toga. mislim kak jedino što bi se trebalo desit da ova šarolika ekipa od 6 i neš mlrd. ljudi progleda je bog. bože dogodi se u svima nama. a mi sad možemo laganini tu pisat, možemo svašt. a ak nisi baš tolki slijepac onda pomozi. nekom je potrebna riječ, s nekim možeš cijeli život provest i dugačke spike recitirat, al koji smisao kad niš ne čuje. takvima je samoća možda potrebna. nekima baš to ne treba. ma zapravo treba svašt i ne treba ništ. čovjek je zapetljan danas jako i još se više zapetljava, a otpetljavanje možda traje i kad napusti ovaj svijet. uglavnom, prvo treba sredit tu stvari, a onda nek se slijedeći naraštaji hrane samo suncem i vodom ko onaj jogi, na nekoj plaži uživaju u raju i slušaju mjuzu koju im bog pušta.

pa pogledajte ovaj svijet. dal je moguće tu ne bacat bisere pred svinje i naopako i između. svedostupno, informacijsko i globalističko doba, a ipak se šuti. ne samo ljudi, narod, masa. ovi gore šute što "znanje" drže. a ne mogu vjerovat, kažu npr hrvatska je mala zemlja, malo nas je. pa znate vi šta je 4 mil.? pa to je brdo ljudi. a di smo, kud smo se izgubili? šaka ljudi nas vodi po nekom tamo ustavu, pišu zakone itd. ne mislim samo na politiku nego i religije. al to je samo subjektivno demisteriziranje misterija. il nije subjektivno? lako je misao u glavi imat, al moram ju materijalizirat da bi ju iznio van il skužio, a teško je to onda kompletirat. pa onda petljam tu s riječima. nekak mi se čini da je to najnerazumljivije. riječi. čak je lakše u jedan crtež strpat ovo sve. al to ionak nije bitno. riječ, slika, mjuza, film. ko gleda, vidjet će to i u slici, filmu, đungli, pustinji, knjizi. čut će u pjevu ptica, zvuku motora, il nekoj mjuzi
normalno da u riječima i djelima svakog od nas rupu možeš naći, nismo savršeni. zato nam treba zajedništvo. nadopunjavajmo jedni druge. pa radimo to, na kraju krajeva za sebe.

i šta sad tu onda blablam?
samokritičnost prije svega. misli, ravno iz mozga u tekst. čuđenje. iako ovo nekak nestvarno izgleda. tu pišem, pa neko onda ovo čita na drugom kraju. olakšanje neko kad pišem. mislio sam kak nikog ne zanima duhovnost i to, al onda tu vidim drugu sliku. pa se okrenem stvarnosti, pa opet vidim drugu sliku. di su ti filozofi, psiholozi, svećenici i mi ostali. di smo? di smo? strah. strah. časna nam je na vjeronauku uvijek govorila "slušajte tišinu" ,a tišina stvarno puno govori. no dok ja uživam u tišini oko mene graja upravlja novoniklim spužvama.
ok, isus će doći, sutra, za 10, 100, 500 godina. nije li onda gotovo ovdje. dao nam je priliku da kroz njega nekog reda napravimo tu di jesmo. daje priliku mnogima, svaki dan, ovaj tren. al ih i uzima.
evo me. sada. što je sada? jel to ovaj sada koji se više neće ponovit? onaj koji je sada prošlost? il onaj koji mi je tek u glavi, a tvori budućnost? dio vječnosti?
kao što sam ja dio svega, pa onda što god radim, sebi radim? ako te zaista volim, ne volim li onda sve? kako mogu voljet tebe, a njega ne, jel to ljubav?
što je ova naša zemlja? jel to samo materijalno čistilište? može li tu, zajedno s čovjekom, biti raj uopće? ako da, kolko dugo bi izdržao? zaš je tak teško tu kvaku naći, da dio raja budeš, a ne svoj da stvaraš. zašto svako pitanje ima odgovor na koji se opet nešto pitam?
kaže jedna kineska " život je kao most, pa di češ gradit kuću na sred mosta?" a je se pitam zašto? stojeći na početku mosta prepunog kuća. moram li proći kroz svaku da nešt skužim? il je možda odgovor da rušim? il da novu gradim? da se bacim s mosta?
nije li ovo beautiful heartache?
misli, riječi, svašt. čini mi se, gledajući druge ljude, kak imam mal previše prometa, šta vi velite? ja si velim, dosta riječi.
eee ludnica. sve je tak kul i super dok čovjek ne dođe. koja smo mi napast. a može bit i superfantastično i ultrakul.
bože zaš si nam uopće dao da biramo?
I against I - evo još malo mjuza riječi za kraj

često se pitam kak izgleda tvoj svijet. kad bi mogli premještat svijest. mal u tebe mal u nju, njega, tamo vamo. živimo li stvarno svi u istom svijetu. to je jako nemoguće. možda fizički samo tak izgleda. jel tvoj svijet bajka, il je možda "realistički" materijalistički, jel tvoj svijet najbolja knjiga koju si pročitao, film možda. jel prošlost tvoj svijet, il budućnost, zabava, rat, novac, sport, ljubav... dal je moguće naći dva ista svijeta, il su to samo pixeli na plazmi rezolucije beskonačno x beskonačno? kakva je slika, jel šušti, jel ima krepanih pixela, ima li još koji da svijetli zeleno dok su drugi crveni, koji je tjedni program i u što je ukopčana...

ak je neko nepopetljan stigao do tu, eto dokaza da svi imamo kraj. a zaš ovo sve stavljam tu, neam pojma. možda ste mi svi nekak nestvarni, pa mi je lakše bit transparentan. možda ovo koristim da si misli odkodiram. zapravo, "misli" i nije prava riječ.
gluperde lutaju daleko kaže đoni, i dobro kaže. arbajt! arbajt! kak? šta? tak! ovak! aiiii...
Don't worry be happy - jel to to? ja ne kužim više ništ. jel ništa stvarno ništa, il je ništa nešto. beskonačno...

čudo jedno život ovaj, divota, ludnica, prekrasno...
sretan vam danas i sutra i uskrs i božić, ramazan, kineska nova, rođendani, imendani, dani, godine, život... sretan sada


do citanja vas Daniel

ponedjeljak, 09.04.2007.

Svima vama sretan i Blagoslovljen Uskrs ! Aleluja

Bozji sin Isus Krist Uskrsnu da bi mi mogli vjecno zivjeti.

srijeda, 04.04.2007.

Veliki Cetvrtak

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.

Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.
Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.

Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez mo-naških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.

Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.
Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.
Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.
Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.


Dr. Tomislav Ivančić

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Rujan 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Rujan 2015 (1)
Rujan 2013 (1)
Studeni 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Listopad 2010 (3)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (11)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?