Pregled posta

OVO JE OD SVE_MIRCA-a

Ima jedna duga cesta koja vodi sve do Raja, to je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi ...




Novo srce stvori nam Isuse !




Draga Braco i Sestre u Kristu,

mene je opet ovo svjetovno previse odvuklo tako da neznam vise jeli ono sto sam nekad osjecao stvarnost ili nije. Ali ljudi koji su me poznavali prije nisu me vise mogli prepoznati poslje tih dana, ali vrijeme radi svoje, svijet radi svoje, posao radi svoje a ja sam pre malo radio svoje tako da vise nisam u nista siguran ...

stavljam ovdje misli od sve-mirca zato sto sam nemam inspiracije pa enjoy...


this is my church, this is where i heal my hearts
možda neki misle kak tu neki kepec filozofira a ništ ne kuži. tak je. al to je sitno. znate one izgubljene dane. želim razumjet, a znam da je nemoguće.

pitanja pršte u komu me bacaju. lebdim u izgubljenosti. prodajem mozak. ma dajem ga, nosi samo...
evo komad

stop, stani, čekaj! previše je svega!
MATERIJA?
katolik?
pravoslavac?
židov?
protestant?
hindus?
vatikan?
tibet?
atlantida?
taliban?
amerikanac?
eu?
play station 3?
mama?
tata?
škola?
piramida?
crkva?
marilyn manson?
vrijeme?
knjiga?
lijepo?
ružno?
einstein?
rat?
mir?
sestra?
brat?
internet?
pekmez?
afrika?
demokracija?
struja?
sex?
bmw?
sanader?
new york?
tora?
vede?
kuran?
biblija?
riječ?
papir?
misao?
...
informacije samljevene kroz ja
ti ih melješ drugačije
il si se izgubio među njima pa jadikuješ
il si izgubljen pa si sretan

zna li netko istinu? jel ovo retoričko pitanje? meni da.
možda znamo metode kretanja na put prema istini...
možda imamo komadiće koje sami spajamo...

evo opet uspijevam otić u "ne daj mi da vidim, ovo nije svijet za nas" stil. al želim reći da zemaljski vrh rijetko kad napravi ok stvar.
jad cvjeta dok u pjesmama ove riječi budu:

"...uradi nešto za svoju savjest, ne misli da si sam..."
"...u nama vrijeme se mijenja i svi su opet spremni da se bore za san..."
"...gledaj i vidi, ni Bog neće skriti kristal u nama..."
"...ali jedan dan pobjeći ću van, razbiti ću ovaj izlog, želim biti slobodan..."
"...hajde vrijeme je da se krene..." itd.
(slušam sad mjuzu, pa mi na pamet palo da riječi pišem)

dok riječ božja bude samo tradicija zbog koje se u crkvu ide.
što će nam riječi u knjigama i pjesmama, slike razne, filmovi i ostalo. ako smo samo korisnici toga kao još jedan proizvod. nije li to materijalizacija?
pa već je vrijeme da crkva( mislim na one koji ju vode) nešt napravi. preograničeno je meni to sve. naravno da ko god u crkvu dođe i sluša, neće ništ loše čuti. ko sluša? danas, u okruženju kakvom živimo vladaju mono i tono, a ne bi se niko žalio da imamo utopiju, raj na zemlji. pa nek bude onda monotono (iako je tada to nemoguće, barem po meni). al sve nas stišće, ma koliko god nas bog na "sretno" il "nesretno" mjesto poslao. i kužimo da je nemoguče bit bez ograničenja na ovom svijetu, al nije to onda "di si tu si". "vjera" se zavukla u crkve, svećenici kao da samo čekaju karizmatike i čuda kak bi mogli na propovijedima dokazivat kak bog zaista postoji i vodit ekskurzije u lurd i međugorje. čekaju napade izvana npr. isusov grob, najsvježiji primjer, bit će tog sve više, a jel bitno uopće? gdje je pokopan? jel imao braću i sestre? jel bio crn il bijel? zašto smo se svi u pismoznance i farizeje ugledali danas?
materijalno napredujemo, a duhom ništa. zaš smo šutit navikli?

kolko god neki govorili kak crkva nema veze s politikom, ma sve ima veze s politikom. možda će neki reć kak napadam krivu stranu, al nije li religija dovoljno moćna da kaže ne. pa politika je glupost,danas barem. lako je vidit.
"ne može se služit dvojici gospodara, bogu i bogatstvu"
ne znam što je to politika, evo ak neko zna definiciju nek kaže. po meni, to je upravljanje ljudskim resursima. al baš tako, evo možete i maknut ono "ljudskim". propaganda, reklama, brdo informacija koje te zatrpavaju da ne stigneš zrak uhvatit.
što je totalitarizam, komunizam, socijalizam, globalizam, kapitalizam, demokracija, stranke bla bla? bez ljudi to je ništ. kak se neko uopće može deklarirat kao komunist il hdz, sdp. lijevi i desni. dijele se oni koji nas vode. krščani su podijeljeni, pa normalno da je u čovjeku rusvaj. a vanjski svijet se kopira u nas i tak smo podijeljeni iznutra. pa se pitam, zaš bože ne delaš nešto? daj da budući naraštaji dođu u nepodjeljen svijet ljubavi i harmonije. al onda opet si mislim, pa ak on dođe, ode sve, apokalipsa i to. onda bog male ljude usmjerava, pa onda vi delajte. kake ste to gluposti napravili? popravite sad.
ma daj al 6mlrd., pa nije mi 10 života dosta da samo mal popričam sa svakim. a što je to religija, politika? upravljanje masama. ooo maso dakle, sutra su izbori i vi idete birat svog vođu. a u nedjelju vam vlč. na misi veli kak imate samo jednog vođu,boga, savršenog, onoga koji je. pa šta onda zaokružuješ brojke tamo. može li te vodit čovjek? retoričko opet.
kad je mojsije na planinu otišao, narodu nije dugo trebalo da si novog boga stvori. materijalnog. tak i crkva, samo što ne mislim baš da je na planini bila, a ljudi eto, bogove si stvaraju, pa sad crkva ne može isplivat, davi se ko i narod. da sad iz bunta nekog hindus postanem. jel to izlaz.
mislim kak ne postoji ateist, al ne kužim one koji ne vjeruju u savršenstvo. vjerujemo svemu danas, novac, politika, tv, religija (ovo će vjerojatno neke natjerat na intervenciju, pa recite samo. il pročitajte post religija)... pa jel razmišljamo u što vjerujemo. možda će me neko krivo skužit. mislim kak treba istinu stavit na prvo mjesto, a napisao sam kak niko ne zna istinu. da, meni je istina=bog, savršenstvo, vječnost, neograničenost
kad bi mogao tu crtat barem. sebi sam tako najlakše objasnio.
dakle vjeruješ u savršenstvo, a može li savršenstvo bit ograničeno?
ne vjeruješ u savršenstvo? trokut vjera znači, grabiš dok ne dođeš do vrha. vrha? kojeg vrha?
ne vjeruješ u život vječni? što si onda? samo tratitelj ograničenog vremena koje smo ovdje dobili? životinjski ispunjavaš "ciklus života" ostavljajući potomke? futurista koji čeka svemirske brodove kak bi ošo na k-pax il kripton po odgovore? il možda vremenski stroj? odkodirani dnk, kak bi se boga mogli igrat? čekaš li svemirce? eru robota? utopiju? zašto čekaš ak ti je život tv koji čeka da smrt stisne turn off. tup i tv se više ne pali.
do kad će bit "get up stand up"? oće li neko uz tu mjuzu i za sto godina klimat glavom za kompom i pisat tamničarske postove ko ja sad?
do kad ćemo se dijelit po nacijama, religijama, pametnima, glupima, bogati, siromašni...
kad ćemo shvatiti da smo svi obitelj, da niko ne može sam. a sami smo uglavnom danas, to znamo mi najbolje.

treba lud bit za tako nešt i još svašt. zašto bože zašto. naj nas više trenirat. daj pošalji duha svima da se skuliramo i sve ok.
zaš mi u glavu to sve sipaš. šta da ja sad radim. da ko onaj kuštravi iz pulp fictiona sve ostavim i šetam se svijetom, da budem dio mase i pasivno sve promatram, svećenik, znanstvenik, profesor, da budem ko oni gotičari,darkeri, il kak se već zovu, kojih je društvo puno, mladost uglavnom, na blogu ih je brdo. jadikuju iz svoje kutije, sve je crno bla bla. da odem na neki otok il u neko pleme, da se maknem odavde. al nisi me tu bezveze poslao. joj zaš me nisi stavio na bora boru il sjeverni pol. pa ja sam tak mali šta ja mogu. al nije ok. ovdi je bezveze, a ja da zbrišem. ima brdo zvijezda na nebu, pa šta ak jedna padne. al to su sunca i griju neke planete, šire energiju. zaš bi ju srušio onda.

volio bi kad bi misli svoje u riječi dekodirat mogli.
nije li tak svima, razmišljaš a kroz glavu gomila svega, pa sad ukroti to. evo ja sam vam ukrotio riječi par pjesama. ne znam kak vi, al ja ne mogu sjest tu bez slušalica. mjuza liječi

ovo je trebalo bit nešt o materiji, al pisao sam kak su misli dolazile. bez previše spajanja.
a materija? pa to je jednostavno. nožem bodeš čovjeka. što radiš? režeš nožem paradajz za doručak. što radiš? pa materija nam je ostavljena na korištenje. nije zlo dok od nje to ne napravimo. a kao i čovjek, ova naša planeta ima gomilu neotkrivenih il neprepoznatih potencijala tak da eden, utopija il raj nije samo san. to je tu. a mi smo dobili priliku da stvaramo il uništavamo.
a neko će možda reći, pa i paradajz je živ. ma daj čovječe ti si onda otišao daleko i ostao tamo.
gle o čemu ja tu pišem. di smo mi od toga. mislim kak jedino što bi se trebalo desit da ova šarolika ekipa od 6 i neš mlrd. ljudi progleda je bog. bože dogodi se u svima nama. a mi sad možemo laganini tu pisat, možemo svašt. a ak nisi baš tolki slijepac onda pomozi. nekom je potrebna riječ, s nekim možeš cijeli život provest i dugačke spike recitirat, al koji smisao kad niš ne čuje. takvima je samoća možda potrebna. nekima baš to ne treba. ma zapravo treba svašt i ne treba ništ. čovjek je zapetljan danas jako i još se više zapetljava, a otpetljavanje možda traje i kad napusti ovaj svijet. uglavnom, prvo treba sredit tu stvari, a onda nek se slijedeći naraštaji hrane samo suncem i vodom ko onaj jogi, na nekoj plaži uživaju u raju i slušaju mjuzu koju im bog pušta.

pa pogledajte ovaj svijet. dal je moguće tu ne bacat bisere pred svinje i naopako i između. svedostupno, informacijsko i globalističko doba, a ipak se šuti. ne samo ljudi, narod, masa. ovi gore šute što "znanje" drže. a ne mogu vjerovat, kažu npr hrvatska je mala zemlja, malo nas je. pa znate vi šta je 4 mil.? pa to je brdo ljudi. a di smo, kud smo se izgubili? šaka ljudi nas vodi po nekom tamo ustavu, pišu zakone itd. ne mislim samo na politiku nego i religije. al to je samo subjektivno demisteriziranje misterija. il nije subjektivno? lako je misao u glavi imat, al moram ju materijalizirat da bi ju iznio van il skužio, a teško je to onda kompletirat. pa onda petljam tu s riječima. nekak mi se čini da je to najnerazumljivije. riječi. čak je lakše u jedan crtež strpat ovo sve. al to ionak nije bitno. riječ, slika, mjuza, film. ko gleda, vidjet će to i u slici, filmu, đungli, pustinji, knjizi. čut će u pjevu ptica, zvuku motora, il nekoj mjuzi
normalno da u riječima i djelima svakog od nas rupu možeš naći, nismo savršeni. zato nam treba zajedništvo. nadopunjavajmo jedni druge. pa radimo to, na kraju krajeva za sebe.

i šta sad tu onda blablam?
samokritičnost prije svega. misli, ravno iz mozga u tekst. čuđenje. iako ovo nekak nestvarno izgleda. tu pišem, pa neko onda ovo čita na drugom kraju. olakšanje neko kad pišem. mislio sam kak nikog ne zanima duhovnost i to, al onda tu vidim drugu sliku. pa se okrenem stvarnosti, pa opet vidim drugu sliku. di su ti filozofi, psiholozi, svećenici i mi ostali. di smo? di smo? strah. strah. časna nam je na vjeronauku uvijek govorila "slušajte tišinu" ,a tišina stvarno puno govori. no dok ja uživam u tišini oko mene graja upravlja novoniklim spužvama.
ok, isus će doći, sutra, za 10, 100, 500 godina. nije li onda gotovo ovdje. dao nam je priliku da kroz njega nekog reda napravimo tu di jesmo. daje priliku mnogima, svaki dan, ovaj tren. al ih i uzima.
evo me. sada. što je sada? jel to ovaj sada koji se više neće ponovit? onaj koji je sada prošlost? il onaj koji mi je tek u glavi, a tvori budućnost? dio vječnosti?
kao što sam ja dio svega, pa onda što god radim, sebi radim? ako te zaista volim, ne volim li onda sve? kako mogu voljet tebe, a njega ne, jel to ljubav?
što je ova naša zemlja? jel to samo materijalno čistilište? može li tu, zajedno s čovjekom, biti raj uopće? ako da, kolko dugo bi izdržao? zaš je tak teško tu kvaku naći, da dio raja budeš, a ne svoj da stvaraš. zašto svako pitanje ima odgovor na koji se opet nešto pitam?
kaže jedna kineska " život je kao most, pa di češ gradit kuću na sred mosta?" a je se pitam zašto? stojeći na početku mosta prepunog kuća. moram li proći kroz svaku da nešt skužim? il je možda odgovor da rušim? il da novu gradim? da se bacim s mosta?
nije li ovo beautiful heartache?
misli, riječi, svašt. čini mi se, gledajući druge ljude, kak imam mal previše prometa, šta vi velite? ja si velim, dosta riječi.
eee ludnica. sve je tak kul i super dok čovjek ne dođe. koja smo mi napast. a može bit i superfantastično i ultrakul.
bože zaš si nam uopće dao da biramo?
I against I - evo još malo mjuza riječi za kraj

često se pitam kak izgleda tvoj svijet. kad bi mogli premještat svijest. mal u tebe mal u nju, njega, tamo vamo. živimo li stvarno svi u istom svijetu. to je jako nemoguće. možda fizički samo tak izgleda. jel tvoj svijet bajka, il je možda "realistički" materijalistički, jel tvoj svijet najbolja knjiga koju si pročitao, film možda. jel prošlost tvoj svijet, il budućnost, zabava, rat, novac, sport, ljubav... dal je moguće naći dva ista svijeta, il su to samo pixeli na plazmi rezolucije beskonačno x beskonačno? kakva je slika, jel šušti, jel ima krepanih pixela, ima li još koji da svijetli zeleno dok su drugi crveni, koji je tjedni program i u što je ukopčana...

ak je neko nepopetljan stigao do tu, eto dokaza da svi imamo kraj. a zaš ovo sve stavljam tu, neam pojma. možda ste mi svi nekak nestvarni, pa mi je lakše bit transparentan. možda ovo koristim da si misli odkodiram. zapravo, "misli" i nije prava riječ.
gluperde lutaju daleko kaže đoni, i dobro kaže. arbajt! arbajt! kak? šta? tak! ovak! aiiii...
Don't worry be happy - jel to to? ja ne kužim više ništ. jel ništa stvarno ništa, il je ništa nešto. beskonačno...

čudo jedno život ovaj, divota, ludnica, prekrasno...
sretan vam danas i sutra i uskrs i božić, ramazan, kineska nova, rođendani, imendani, dani, godine, život... sretan sada


do citanja vas Daniel

Post je objavljen 20.04.2007. u 09:20 sati.