Vjera Istine
ponedjeljak, 16.09.2019.
AKIDA: 4. LEKCIJA - PRINCIPI TEVHIDA – ALLAHOVE JEDNOĆE
Iman - vjerovanje u Uzvišenog Allaha subhanehu ve te'ala obuhvata tri principa:
1. - vjerovanje da je samo Allah subhanehu ve te'ala Gospodar svega, te da Njemu pripada potpuna vlast i upravljanje sa svime što postoji, (tevhidu ‘r-rububijjeh)
2. - vjerovanje da samo On subhanehu ve te'ala zaslužuje da Mu se ibadet čini, (tevhidu ‘l-uluhijjeh)
3. - vjerovanje da samo Njemu subhanehu ve te'ala pripadaju imena i svojstva savršenstva (tevhidu ‘l- esma’i ve ‘s-sifat).
Ove tri vrste tevhida su sadržane u kur'anskom ajetu u kome Uzvišeni Allah kaže:
„On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Znaš li da ime Njegovo ima iko!“
Zato čovjek ne može biti vjernik u Allaha subhanehu ve te'ala sve dok ne bude vjerovao da je On Gospodar svega i da drugog Gospodara nema; da je samo On Bog i da se samo On može obožavati i da je On potpuno savršen u Svojim svojstvima i imenima i da niko drugi nije savršen i potpun.
Tevhidu ‘r-rububijjeh
Definicija tevhidu ‘r-rububijjeh
Čvrsto ubjeđenje da samo Uzvišenom Allahu pripada stvaranje (el-halk), da On posjeduje potpunu vlast (el-mulk), te da On upravlja sa svime što postoji (et-tedbir).
Shodno pomenutoj definiciji možemo zaključiti da tevhidu ‘r-rububijjeh podrazumijeva tri stvari:
1. Čvrsto ubjeđenje da je samo Uzvišenom Allahu pripada stvaranje (el-halk), te da nema drugog stvoritelja osim Allaha. O tome Uzvišeni Allah kaže:
„…Samo On stvara i upravlja!“ [Sura El-E‘raf 54]
Također, Uzvišeni kaže:
„Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje?“ [Sura Fatir 3]
2. Čvrsto ubjeđenje da samo Allah subhanehu ve te'ala posjeduje apsolutnu vlast (el-mulk). Kaže Uzvišeni Allah:
„Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji.“ [Sura Ali Imran 189.)
I kaže Uzvišeni Allah:
“Upitaj: 'U čijoj je ruci vlast nad svim?'“
3. Čvrsto ubjeđenje da samo Uzvišeni Allah upravlja sa svime što postoji (et-tedbir). O ovome Uzvišeni Allah kaže:
„Upitaj: 'Ko vas opskrbljuje iz neba i iz Zemlje, u čijoj vlasti je sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?' 'Allah', reći će oni. A ti reci: 'Pa zašto Ga se onda ne bojite?'" [Sura Junus 31]
Riječ RABB, od koje dolazi naziv ove vrste tevhida, u arapskom jeziku znači vlasnik - ravnatelj. Allahov subhanehu ve te'ala rububijjet nad Njegovim stvorenjima znači da ih je samo On stvorio, da je samo On njihov gospodar i da ih samo On održava i njima upravlja.
Zato tevhidu ’r-rububijjeh znači priznanje da je Uzvišeni Allah jedini Tvorac svih stvorenja i njihov Gospodar, da ih samo On oživljava i usmrćuje, da im samo On donosi korist i nanosi štetu i da im samo On može udovoljiti molbi ukoliko se nađu u bezizlaznoj situaciji; da jedini On može učiniti s njima sve šta želi, da samo On istinski daje i uzima; da samo On stvara i da je u Njegovim rukama sve.
O tome nam Uzvišeni kaže:
“…Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” [Sura El-E‘raf 54]
Vjerovanje u Allahovu subhanehu ve te'ala odredbu spada u ovu vrstu tevhida
U ovu vrstu tevhida ulazi i vjerovanje u Allahovo subhanehu ve te'ala određenje - vjerovanje da sve što se dogada, biva s Allahovim znanjem, voljom i moći. Drugim riječima kazano, ova vrsta tevhida bi značila: saznanje i priznanje da je istinski pokretač i da u ovom svemiru istinski djeluje samo Allah Uzvišeni stvaranjem, upravljanjem, mijenjanjem, usmjeravanjem (kretanja), povećavanjem i smanjivanjem, oživljavanjem i usmrćivanjem, i ostalo, i da mu se u svemu tome niko ne pridružuje.
Kur‘an veoma jasno govori o ovoj vrsti tevhida. Skoro ni jedno poglavlje Kur‘ana nije bez spomena ili bar posrednog ukazivanja na njega. On je kao temelj ostalim vjerovanjima tevhida, zato što je samo istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj zaslužan da Mu se ibadet (svaki vid obožavanja), skrušenost i pokornost ukazuje i upućuje. Jedino On zaslužuje da Mu se upućuje zahvala, zikr, dova, nada, strahovanje i sl. Dakle, bilo šta od ibadeta može biti posvećeno samo Onome ko ima apsolutnu vlast i svime upravlja.
S druge strane, samo je istinski Tvorac, Vladar i Ravnatelj dostojan svojstava veličanstva, ljepote i savršenstva, zato što ta svojstva može posjedovati samo Vladar svih svjetova, jer, nemoguće je pripisati vlasništvo i vladavinu nekome ko nije živ, ko ne čuje, ne vidi, ko je nemoćan, nijem, koji nije u stanju uraditi ono što želi i koji nije savršen u svome govoru i svojim djelima. Zato nalazimo da Kur’an ovu vrstu tevhida spominje u kontekstu zahvale Uzvišenom Allahu (hamda), ibadeta, pokoravanja i predanosti Allahu Uzvišenom, te u kontekstu objašnjenja Njegovih uzvišenih svojstava i lijepih imena.
Musliman na svakom rekatu uči, čineći zahvalu (hamd) Allahu subhanehu ve te'ala:
“Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!” [Sura El-Fatiha 2]
O pokoravanju i predanosti Njemu, Allah subhanehu ve te'ala kaže:
“… reci: ‘Allahov put je jedini pravi put, i nama je naredeno da Gospodara svjetova slušamo.‘” [Sura El-En‘am 71]
O obraćanju i iskrenom stremljenju samo Njemu, Allah kaže:
“Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova.‘” [Sura El-En‘am 162]
U kontekstu dove Uzvišeni Allah kaže:
“…Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova! Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome; ne voli On one koji se previše glasno mole.” [Sura El-E‘araf 54-55]
U kontekstu ibadeta, Allah subhanehu ve te'ala kaže:
“Zašto da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti?” [Sura Jasin 22]
Samo je Tvorac nebesa, Zemlje i svega što je na njima, jedini zaslužan da ga čovjek prihvati kao Boga i zaštitnika, i da Mu se potpuno preda, da Njemu dovu upućuje i da se Njemu obraća.
Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju jedini je koji živi, a ne umire, koji sve održava, sve zna, za sve se brine, koji je Najuzvišeniji i Najveličanstveniji. Nikakve, dakle, dvojbe nema u tome da Onaj Koji je stvorio stvorenja, njih i nadzire i da On zna sve ono što ona čine.
Nije dovoljno da čovjek prizna ovu vrstu tevhida da bi bio vjernik
A što se tiče onih koji priznaju da je Allah subhanehu ve te'ala Gospodar i Tvorac svega, ali Ga ne izdvajaju u božanstvenosti, nego uz Njega obožavaju i druge, niti Ga izdvajaju po Njegovim imenima i svojstvima, negirajući ih ili poredeći sa svojstvima stvorenja ili tumačeći ih u prenesenom značenju koje nema osnove; njima ovakav tevhid neće koristiti i uopće ih ne izvodi iz kruga nevjerstva u krug imana. Uzvišeni Allah nam u Kur’anu govori o nevjernicima (mušricima) koji su priznavali da je Allah subhanehu ve te'ala jedini Tvorac svega, ali su, i pored toga, ostali mušrici, zato što nisu izdvajali Allaha subhanehu ve te'ala u Njegovom uluhijjetu (obožavanju samo Njega), nego su obožavali i druge mimo Njega; i zato što nisu učinili tevhid Allahu subhanehu ve te'ala u Njegovim imenima i svojstvima, tako što su zanijekali i u njih nisu povjerovali. Zato Uzvišeni za njih kaže:
“A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!‘ Pa, kuda se onda odmeću?” [Sura Ez-Zuhruf 87]
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz Zemlje, čija su djela sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim? ‘Allah‘, reći će oni, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?‘” [Sura Junus 31]
Iz navedenih ajeta jasno se vidi da nije svako onaj ko prizna da je Allah subhanehu ve te'ala Gospodar svega, ujedno i povjerovao u Allaha subhanehu ve te'ala kao jedinog Boga kome se ibadet čini i kao Jedinog kome pripadaju sva imena i svojstva savršenstva. Većina ljudi ne poriče Tvorca i Njegovo upravljanje stvorenjima, ali njihovo nevjerstvo je u obožavanju drugog, mimo Uzvišenog Allaha.
Ko je negirao ovu vrstu tevhida?
Ovu vrstu tevhida su zanegirali medžusije koji kažu da ovaj svijet ima dva stvoritelja, tamu i svjetlost. Međutim, i pored toga oni nisu učinili ova dva stvoritelja jednakim, nego su vjerovali da je svjetlost bolja od tame. Zato što svjetlost stvara dobro, a tama stvara zlo. Zatim svjetlost, po njima, proizvodi nešto, a to je da ona obasjava, za razliku od tame koja ništa ne proizvodi.
Također, faraon je pokušao osporiti ovu vrstu tevhida, jednoće Allaha subhanehu ve te'ala.
Kaže Uzvšeni Allah da je faraon rekao:
"Ja sam gospodar vaš najveći!" on je rekao.“ [Sura En-Nazi’at 24]
Ali je to učinio iz oholosti i inata, a ne iz ubjeđenja da je doista vjerovao za sebe da je on stvoritelj ili gospodar nebesa i zemlje. Zato su faraon i njegove glavešine u sebi znali da je Allah subhanehu ve te'ala Gospodar i stvoritelj nebesa i zemlje, te da faraon nema nikakvog udjela u tome. O ovome ubjeđenju koje je faraon imao u sebi Uzvišeni Allah kaže:
„I oni ih (Allahove ajete), nepravedni i oholi, zanijekaše, ali su u sebi čvrsto vjerovali da su istiniti.“ [Sura En-Neml, 14]
Kao što kaže Uzvišeni Allah da je Musa rekao faraonu:
„A Musa odgovori: 'Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje.“ [Sura El-Isra 102]
Iz prethodne lekcije smo naučili:
- koja su to tri principa tevhida
- šta je to tevhidu ‘r-rububijjeh
- šta znači riječ Rabb
- šta sve uključuje vjerovanje u ovu vrstu tevhida.
Odgovori na sljedeća pitanja!
1. Koje tri vrste tevhida poznaješ?
2. Koja je definicija tevhidu ‘r-rububijjeta?
3. Šta podrazumijeva vjerovanje u Allahovo subhanehu ve te'ala određenje?
4. Objasni zašto samo Allah subhanehu ve te'ala zaslužuje da se obožava?
5. Navedi nekoliko opisa Allahovog subhanehu ve te'ala savršenstva koje smo spomenuli!
6. Šta je sa onima koji vjeruju da je Allah Bog, ali pored toga obožavaju druga božanstva?
7. Navedi ajet koji govori da se dova molba za pomoć upućuje samo Allahu Uzvišenom!
Odgovori sa DA ili NE!
1. Za potpun iman dovoljan je samo tevhidu ‘r-rububijjeh.
2. Riječ Rabb znači vlasnik, ravnatelj.
3. Iz kruga nevjerstva ne izlaze oni koji obožavaju druge mimo Allaha.
4. Hamd znači veličanje Allaha Uzvišenog.
5. Allah subhanehu ve te'ala je stvorio sva stvorenja i On jedini zna sve o njima.
Popuni prazan prostor!
1. Većina ljudi ___________ Tvorca i Njegovo upravljanje ___________, ali njihovo __________________ u obožavanju drugog, ________________.
2. ''_________: Klanjanje moje, _________ moji, _________ moj, i ______ moja, doista su posvećeni _____________________________.''
3. Zaista samo je _________ nebesa, Zemlje i ___________________, jedini ___________ da ga čovjek prihvati __________________, i da mu se potpuno ____________.
4. “________ da se ne klanjam ________ koji _______________, a _______ ćete se ________?”
AKIDA: 3. LEKCIJA - OSOBINE I KORISTI IMANA
Osobine imana
Razlika u definiciji imana donijela je razliku po pitanju osobina imana, a to je da li je on stalan ili se smanjuje i povećava?
Grupa koja djela uvrštava u sastavni dio imana smatra da se on povećava i smanjuje, a oni koji pod imanom podrazumijevaju samo srčano ubjeđenje i izgovor jezikom, tvrde suprotno i kažu da je on uvijek isti.
I jedni i drugi navode svoje argumente, te se i ova rasprava svodi na razilaženje teorijske prirode.
U svakom slučaju, kur'anski ajeti i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju na to da se iman povećava i smanjuje. Evo nekih od tih dokaza:
''Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.'' [Sura El-Enfal 2]
''On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više povećali vjerovanje koje već imaju ...'' [Sura El-Feth 4]
Od hadisa navest ćemo sljedeći:
''Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova .Najveći od njih su riječi:'La ilahe illallah', a najmanji je uklanjanje s puta svega što smeta prolaznicima. A i stid je dio imana.''
O tome da su i ashabi radijallahu anhum bili na stavu da se iman povećava i smanjuje govore mnogobrojne predaje, jedna od njih je da je Omer, radijallahu anhu, imao običaj reči ashabima: ''Hajde da povećavamo svoj iman!'' - da bi činili zikr Allahu subhanehu ve te'ala.
Pa ako ajeti i hadisi po svom prvenstvenom značenju ukazuju na povećavanje i smanjivanje imana onda nema potrebe niti koristi o daljim raspravama po tom pitanju, već je preče da govorimo o tome da čovjek redovno treba obnavljati svoj iman i pratiti da li se povećao ili smanjio.
Ako primijetimo smanjenje imana moramo prvo ustanoviti razloge smanjenja imana, zatim ih ukloniti ili se udaljiti od njih.
Svaki vjernik mora istražiti izvore povećanja i porasta imana, kako bi kod eventualnog pada imana što brže oporavio svoje srce.
Najvažniji izvori povećanja imana su:
1. Znanje – povećanje znanja uzrokuje povećavanje ubjeđenja i spoznaje. A pod znanjem se podrazumijeva znanje o Allahu subhanehu ve te'ala kroz Njegova imena, svojstva, osobine i djela. I znanje o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim uputama u pogledu morala, islamskih principa i zakona. Znanje o Allahovoj Knjizi i njenom sadržaju. O uticaju znanja na iman govori sljedeće kur'anski ajet:
''...Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?'...'' [Sura Ez-Zumer 9]
2. Djela – povećavanjem dobrih dijela i pokornosti Allahu Uzvišenom povećava se jekin i jača iman. A smanjenjem djela i poniranjem u grijehe i strasti iman slabi. Za potpunost imana kao što smo rekli potrebni su i riječi i djela, pa koliko vjernik kod sebe ima dobrih djela, djela pokornosti, toliko će i njegov iman biti potpuniji i jači.
3. Zikr i razmišljanje – pod zikrom se misli na sjećanje na Uzvišenog Allaha Njegovim svojstvima i onim što priliči Njegovoj uzvišenosti i veličini i učenje Kur'ana. Zikr i učenje Kur'na učvršćuju vezu sa Gospodarom, a njihova umanjenost prouzrokuje zaborav na Allaha subhanehu ve te'ala.
Pod razmišljanjem se misli na nastojanje da se stalno podsjećamo na Allahovo stvaranje, Njegovu veličinu, Njegovu moć, Njegova lijepa imena i savršena svojstva. Ovakav osjećaj se gradi na stalnom promatranju Allahovog subhanehu ve te'ala carstva, razmišljajući i uzimajući pouke iz svega što se vidi. A vjernici su u Kur'anu opisani kao oni koji mnogo razmišljaju:
'' ... i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju ...'' [Sura Ali 'Imran 191]
Koristi imana
Pojedinac koji u svom životu ostvari čisti iman uvidjet će da mu je on donio mnogobrojne koristi, neke od njih su:
1. Oslobađanje čovjeka od robovanja i potčinjenosti nekome ili nečemu mimo Allaha subhanehu ve te'ala. Iman je oslobađanje čovjeka od robovanja ljudima koji su isti kao on, oslobađanje ljudskog razuma od izmišljotina i zabluda, oslobađanje ljudske ličnosti od potčinjenosti, poniznosti i predanosti ljudi tagutima, vračevima, birokratama i svim onima koji se nameću kao božanstva.
Najveći razlog zbog kojeg su silnici u svakom vremenu odbili prihvatiti poziv 'La ilahe illallah' jeste to što je to poziv za oslobađanje čovjeka, za zbacivanje silnika s njihovih lažnih prijestolja i uzdizanje mu'minskih čela, koja samo Allahu subhanehu ve te'ala padaju na sedždu.
2. Formiranje uravnotežene ličnosti svojih posebnih odlika, ali jedinstvenog cilja.
Mu'min obožava jednog Boga, Kojem se obraća i javno i tajno, i kad je u izobilju, i kad je u siromaštvu, i kad je zdrav, i kad je bolestan. To ga čini smirenim, jer je njegov cilj zadovoljstvo njegovog Gospodara.
Dok je nevjernik na raskrsnici između svojih mnogobrojnih božanstava, čas se obraća jednom, čas drugom, čas živima, čas mrtvima, pa kako može imati smiraj?
3. Iman je izvor ljudske sigurnosti, jer on ispunjava ljudsko srce sigurnoću i smirenošću, jer se mu'min ne boji nikoga mimo Allaha subhanehu ve te'ala. Iman kod čovjeka zatvara sve puteve bojazni za nafaku, vjernikov život, njegovu obitelj, zatvara puteve straha od ljudi, džinna i njihovih djela. Zbog vjere u Allaha subhanehu ve te'ala vjernik je spokojan, dok se drugi boje, i smiren dok su drugi nervozni, kao što je rekao Uzvišeni:
''Oni koji svoje vjerovanje s mnogoboštvom nisu pomiješali, ti su sigurni i na pravom putu.'' [Sura El-En'am 82]
4. Iman je izvor ljudske snage, jer jedino on čovjeku pruža potrebnu duhovnu snagu i ispunjava dušu nadom u Allahovu subhanehu ve te'ala pomoć. To mu daje snagu i strpljivost u podnošenju iskušenja, tako da je takav čovjek postojan i čvrst poput stijene, zadovoljan sa svim što ga zadesi i nikada ne traži pomoć od ljudi ,jer je svjestan ajeta:
''Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti ...'' [Sura El-En'am 17]
5. Iman je osnova bratstva i jednakosti među ljudima, jer ne dozvoljava njegovim sljedbenicima da se međusobno smatraju bogovima, a silnici među ljudima uzimaju Allahove subhanehu ve te'ala robove za svoje robove. Iman to ne dozvoljava, jer oni imaju samo jednog Gospodara kojem trebaju biti pokorni i samo Njemu su dužni ibadet činiti.
Iz prethodne lekcije smo naučili:
- da se iman povećava i smanjuje
- da znanje, dobra djela i zikr povećavaju iman
- da poniranje u strasti i grijehe smanjuju iman
- da iman za onoga koji ga postigne donosi mnogobrojne koristi
Odgovori na postavljena pitanja!
1. Koji kur'anski ajet potvrđuje da se iman povećava i smanjuje?
2. Objasni kako znanje utiče na jačanje imana!
3. Šta podrazumijeva termin 'zikr'?
4. Kako objašnjavaš to da vjernik ima sigurnost, a nevjernik ne?
5. Da li su u današnje vrijeme ljudi jednakih prava i sloboda, ili su pojedinci uzeli za pravo da sebi podrede druge ljude? Šta Islam misli o tome?
Zaokruži tačan odgovor!
1. Iman se sastoji od:
a) sedamdeset i tri dijela
b) sedamdeset i nekoliko dijelova
c) sedamdeset i sedam dijelova
2. Izvori imana su:
a. znanje, bogobojaznost i djela
b. djela, iskrenost i zikr
c. zikr, djela i znanje
3. ''Reci, zar su isti oni koji:
a) rade i ne rade.''
b) vjeruju i ne vjeruju.''
c) znaju i ne znaju.''
Popuni prazan prostor!
1. Islam je ________ bratstva i _________ među ljudima.
2. ________ djela ________ iman.
3. Pod znanjem se podrazumijeva znanje o ________, Njegovom ________ i Njegovoj ________ .
4. '' ________ vjernici su samo _____ čija se _______ strahom ________ kad se _________ spomene.''
ponedjeljak, 09.09.2019.
INTERESANTNO
Interesantno, kako nam 10 KM izgleda mnogo kad ih dajemo za džamiju, a kako malo kad ih potrošimo na pijaci.
Interesantno, kako nam se oduži jedan sat proveden u ibadetu, a kako nam brzo prođe fudbalska utakmica od 90 minuta ili sat vremena dok slušamo muziku.
Interesantno, kako se radujemo produžecima fudbalske utakmice, a kako se žalimo na produženu hutbu.
Interesantno, koliko se kanimo da pročitamo jedan džuz, a kako se brzo odlučimo na čitanje 200/300 stranica najprodavanijeg romana.
Interesantno, kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Kur’anu.
Interesantno, kako se brzo prilagođavamo i prihvatamo zapadni način života, a kako okrećemo leđa sunnetu našeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Interesantno, kako nam se oduži par sati provedenih u džamiji, a kako nam brzo prođu gledajući film.
Interesantno, koliko želimo da smo u prvom redu bilo na koncertu ili u kinu, a jagmimo se za pozadinu džamije.
Interesantno, kako nam je teško naučiti jednostavni Kur’an, toliko dobro da ga prenesemo drugima, a tako nam je jednostavno zapamtiti i ponavljati tračeve.
Interesantno, kako unaprijed 2 do 3 sedmice moramo planirati odlazak na predavanja o islamu, a u zadnji momenat se možemo prilagoditi odlasku na utakmicu ili u kino.
Interesantno, koliko dugo i uz kakve poteškoće učimo napamet jedan ili dva ajeta iz Kur’ana, a za tren oka naučimo neku pjesmu.
Interesantno, kako svako želi da bude u džennetu, a u isto vrijeme ne vjeruje, ne razmišlja, ne govori ili ne radi ništa da bi mu se približio.
Interesantno, kako se hiljadu šala na Internetu proslijedi brzinom požara, a o tekstovima, gdje se spominje Allah subhanehu ve te'ala ljudi razmisle dva puta prije nego ih proslijede i podijele sa drugima.
nedjelja, 08.09.2019.
VRIJEDNOSTI DANA AŠURE I MJESECA MUHARREMA
Hvala Allahu Gospodaru svjetova na svim blagodatima, znanim i neznanim. Neka su salati i selami našem poslaniku Muhammedu, njegovoj porodici, ashabima i svima onima koji njegovu uputu slijede sve do Sudnjega dana.
Mjesec Muharrem je prvi mjesec hidžretske godine i jedan od četiri sveta mjeseca. Rekao je Uzvišeni: "Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera, zato u njima sami sebi nepravdu ne činite!"(Et-Tevba, 36) Tj. u tim svetim mjesecima nemojte grijehe činiti jer je griješenje u njima teže.
Ebu Bekre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "...Godina ima dvanaest mjeseci, od njih su četiri sveta. Tri su jedan iza drugog: Zu-l-Ka'de, Zu-l-Hidždže i Muharrem, a Redžeb je između Džumade-l-Ula i Ša'bana" (Buharija).
Rekao je Ibnu Abbas, radijallahu anhuma, tumačeći Allahove riječi: "Zato u njima sami sebi nepravdu ne činite!": "To jest: ne činite nepravdu u svim mjesecima! A Uzvišeni posebno ističe četiri mjeseca, čini ih svetim i ukazuje na njihovu važnost. Allah je učinio da grijeh u njima bude veći a isto tako i dobro djelo u njima ima veću nagradu"...
Rekao je Katade tumačeći pomenuti ajet: "Nepravda u svetim mjesecima je teži propust i veći grijeh od nepravde u drugim mjesecima. Nepravda je, u svakom slučaju, velika, međutim, Allah čini većim ono šta On hoće". Također je rekao: "Allah izabire od Svojih stvorenja odabrane: od meleka i ljudi je odabrao poslanike, od govora je odabrao zikr-spominjanje Allaha, od sve zemlje odabrao je mjesta gdje se sedžde čine (mesdžide), od mjeseci odabrao je Ramazan i svete mjesece, od dana odabrao je petak a od noći odabrao je noć Lejletu-l-Kadr; zato i vi veličajte ono što Allah veliča jer razumni i pametni veličaju ono što Allah učini velikim i odabranim" (Tefsir ibnu Kesira, skraćeno).
Vrijednost dobrovoljnog posta u Muharremu
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Najbolji post nakon Ramazana je post Allahovog mjeseca Muharrema" (Muslim). Mjesec Muharrem je u ovom hadisu prisvojen Uzvišenom Allahu što upućuje na njegovu vrijednost i veličinu.
Hadis svojom vanjštinom upućuje na to da je propisano postiti cijeli Muharrem, međutim vjerodostojno je prenešeno da Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, nije niti jedan mjesec u cijelosti postio osim Ramazana, pa se stoga ovaj hadis shvata kao podsticaj na mnoštvo posta u Muharremu a ne na post cijelog Muharrema.
Vjerodostojno je prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, povećavao dobrovoljni post u Ša'banu a što se tiče Muharrema moguće je da mu je Vrijednost posta tog mjesece objavljena pred kraj života i da nije bio u mogućnosti da ga posti (Nevevijev komentar Muslimovog sahiha).
Ašura kroz istoriju
Rekao je Abdullah ibnu Abbas radijallahu anhuma: "Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, došao u Medinu vidio je da Jevreji poste dan Ašure, pa je upitao: Zbog čega to radite? Odgovorili su: Ovo je vrijedan dan. U njemu je Allah spasio Israilićane od njihovog neprijatelja pa je Musa a.s. postio taj dan. Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, reče: Ja sam bliži Musau nego vi! Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, postio taj dan i naredio da se posti" (Buharija).
Imam Ahmed bilježi ovu predaju uz dodatak: "...To je dan u kojem je Nuhova lađa pristala na brdu Džudijj, pa je Nuh a.s. postio taj dan iz zahvalnosti Allahu". U drugoj predaji kod Buharije još je zabilježeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Vi ste bliži Musau nego oni pa postite taj dan!".
Post dana Ašure je bio poznat još u džahilijjetu prije islama. A'iša radijallahu anha je rekla: "Ljudi su u vrijeme džahilijjeta postili taj dan". Rekao je Kurtubi: "Moguće je da su Kurejšije postili taj dan oslanjajući se na ranije šerijate poput Ibrahimovog alejhi selam" Također, je vjerodostojno prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, postio dan Ašure u Mekki prije hidžre u Medinu (Fethu-l-Bari).
Vrijednost posta Ašure
Rekao je ibnu Abbas, radijallahu anhuma: "Nisam vidio da Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, toliko nastoji postiti dan smatrajući ga boljim od drugih kao što je nastojao postiti ovaj dan, dan Ašure, i ovaj mjesec, mjesec Ramazan" (Buharija).
U drugom hadisu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Doista smatram da će post dana Ašure biti iskup za grijehe učinjene u predhodnoj godini" (Muslim). Ovo je jedna od brojnih Allahovih blagodati prema nama. Postom jednog dana briše nam grijehe cijele godine. Kasnije će biti govora na koje grije se to odnosi.
Koji dan je Ašura?
Dan Ašure je deseti dan Muharrema. Rekao je Ibnu Abbas radijallahu anhuma: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je naredio da se posti dan Ašure – deseti dan Muharrema" (hadis bilježi Tirmizi i kaže o njemu: hasen sahih).
Post devetog dana uz deseti
Rekao je ibnu Abbas radijallahu anhuma: "Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je postio dan Ašure i naredio da se posti, pa su rekli: Allahov Poslaniče to je dan kojeg slave Jevreji i Kršćani! Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: Kada dođe naredna godina postit ćemo, ako Bog da, deveti dan. Međutim prije nego je došla naredna godina Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je preselio" (Muslim).
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je postio deseti dan Muharrema i naumio je postiti deveti dan pa je stoga pohvalno postiti deveti dan uz deseti. Dekle, post Ašure ima različite stepene; najniži stepen je da se posti samo deseti dan, iznad toga je da se posti deveti dan uz deseti, a najbolje je u Muharremu što više postiti.
Učenjaci su govorili o mudrosti zbog koje je propisano da se posti deveti dan uz deseti pa su rekli:
- Time se želi da se muslimani razlikuju od Jevreja koji poste samo deseti dan.
- Želi se spojiti post dana Ašure sa drugim danom, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, zabranio da se posti petak osim ako se uz njega posti četvrtak ili subota.
- Deveti dan se posti iz opreza, u slučaju da se pogriješi u računanju početka mjeseca i viđenju mlađaka; jer tada će deveti dan biti u stvari deseti.
Najprihvatljivije mišljenje od ova tri pomenuta je prvo. Rekao je ibnu Tejmijje rehimehullah: Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je u brojnim hadisima zabranio poistovjećivanje sa Jevrejima i Kršćanima, kao što je rekao o Ašuri: "Dočekam li slijedeću godinu sigurno ću postiti deveti dan"(Fetava ibnu Tejmijje, 6. dio). Ibnu Hadžer, rahimehullahu, je komentarišući pomenuti hadis rekao: "Odluka Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da posti deveti dan može se razumijeti da nije htio postiti samo deveti dan nego je htio da uz deseti posti i deveti iz sigurnosti i opreza (kako bi pouzdano znao da je postio deseti dan) ili s namjerom da se razlikuje od Jevreja i Kršćana. Ovo zadnje mišljenje je ispravnije kao što se razumije iz drugih predaja kod Muslima" (Fethu-l-Bari).
Ipak nije pokuđeno postiti samo deseti dan bez da se uz njega posti dan prije ili poslije. Post desetog dana – dana Ašure je iskup za predhodnu godinu (Fetava ibnu Tejmijje, 5. dio).
Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je zabranio da se petak ili subota odlikuje postom mimo ostalih dana. Pokuđenost posta petkom ili subotom prestaje ukoliko se uz njih posti dan prije ili poslije ili ako se desi da post tog dana bude zbog drugog propisanog razloga, kao na primjer osoba koja posti Davudov post kada se desi da dan posta bude petak ili subota, ili kada dan Arefata ili Ašure bude u jednom od ta dva dana, u tom slučaju nije pokuđeno postiti samo petak ili subotu.
Nejasnoće oko nastupanja mjeseca Muharrema
Rekao je imam Ahmed: "Onaj ko nije siguran kada je nastupio Muharrem neka posti tri dana kako bi bio siguran da je postio deveti i deseti dan Muharrema" (El-Mugni).
Onaj ko ne zna tačno kada je nastupio Muharrem a želi da sigurno posti deseti dan računat će da je Zu-l-Hidždžet imao trideset dana, kao što je pravilo, a zatim će postiti deveti i deseti dan. A ko želi da sigurno posti i deveti dan postit će osmi, deveti i deseti dan (ako je Zu-l-Hidždže imao 29 dana postio je deveti i deseti dan zasigurno). Post dana Ašure je pohvalan i nije obavezan pa stoga i nije naređeno da se prati viđenje mlađaka Muharrema kao što je to naređeno za mjesec Ramazan i Ševal.
Grijesi koji se brišu postom dana Ašure
Rekao je imam Nevevi, rahimehullahu, pojašnjavajući na koje grijehe se misli kada se govori o iskupu određenim dobrim djelom poput posta Ašure: "To je iskup za sve male grijehe, tj. briše sve grijehe osim velikih". Zatim je rekao: "Post dana Arefata je iskup za dvije godine, post dana Ašure je iskup za jednu godinu, kada klanjač izgovori riječ 'amin' u vremenu kada to izgovaraju meleci brišu mu se raniji grijesi...sve spomenuto su sredstva kojim se iskupljuju grijesi pa ako bude bilo malih grijeha to će ih pobrisati, a ako ne bude bilo malih niti velikih grijeha pisat će se dobra djela i povećavati stepeni, a ako ne bude malih grijeha ali bude velikih nadamo se da će umanjiti velike grijehe" (El-Medžmu', 6. dio).
Rekao je ibnu Tejmijje rahimehullahu: "Iskup koji se ostvaruje abdestom, namazom, postom Ramazana, dana Arefata ili Ašure odnosi se samo na male grijehe" (Fetava ibnu Tejmijje, 5. dio).
Ima onih koji se zavaravaju oslanjajući se na post Ašure ili dana Arefata; govore sebi: post Ašure je pobrisao grijehe jedne godine i još uz to post dana Arefata će mi povećati deredže! Ibnu Kajjim rahimehullahu kaže: "A ne zna ovaj zanesenjak da su Ramazan i pet propisanih namaza vredniji i bolji od posta dana Arefata i Ašure, a oni su iskup za grijehe koji se urade između njih ukoliko se ne čine veliki grijesi" (Fikska enciklopedija, 31. dio).
Sredstvo za brisanje velikih grijeha je tevba (pokajanje). Rekao je Uzvišeni Allah: "Reci: O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv" (Ez-Zumer, 53). "Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti" odnosi se na onog ko se iskreno pokaje, a to je onaj ko ostavi grijeh, čvrsto odluči da ga neće ponovo činiti i žali zbog toga što je ranije činio taj grijeh.
Post Ašure za onog ko je dužan napostiti Ramazan
Različita su mišljenja fekiha po pitanju propisa dobrovoljnog posta onom ko nije napostio propustane dane Ramazana:
Hanefijski učenjaci su stava da je takvom dozvoljeno postiti dobrovoljni post bez pokuđenosti, jer nije obavezan da u tom vremenu napašta propustane dane.
Malikije i Šafije vide da je to dozvoljeno uz pokuđenost, jer iz toga proizlazi odgađanje vadžiba.
Hanbelije su mišljenja da je dobrovoljni post prije napaštanja Ramazana haram, i da nije ispravan, pa je obavezno prvo početi sa napaštanjem propustanih dana (Fikska enciklopedija, 28. dio).
U svakom slučaju dobro je da se požuri sa napaštanjem propuštenih dana kako bi se mogao postiti dan Arefata i Ašure bez ikakve smetnje ili sumnje.
Novotarije vezane za Ašuru
Upitan je ibnu Tejmijje rahimehullahu o djelima koja se rade na dan Ašure poput: stavljanja surme, kinanja, kupanja, čestitanja, pripreme raznih jela, ispoljavanja radosti i tome slično, da li je to propisano ili ne?
Pa je odgovorio: Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Ništa od toga nije pomenuto u vjerodostojnim hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Niko od imama ummeta to nije smatrao pohvalnim. Četverica imama to nisu smatrali pohvalnim niti neko drugi. Ni u jednoj od pouzdanih knjiga se ne prenosi nešto od toga. Ne prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, niti od ashaba niti od tabi'ina. Nema vjerodostojnih niti slabih predaja. Međutim, pojedinci iz kasnijih generacija su prenijeli hadise na tu temu, kao što su na primjer prenijeli da ko na dan Ašure stavi surmu u oči neće mu u toj godini oči krmeljiti, a ko se tog dana okupa neće se razboljeti u toj godini i tome slično. Također, su prenijeli u izmišljenom i lažnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: "Ko na dan Ašure poveća opskrbu svojoj porodici Allah će njemu povećati opskrbu kroz cijelu godinu". Sve ove predaje su laž na Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i izmišljotine".
Zatim je skraćeno ispričao šta se sve odigralo sa prvim generacijama ovog ummeta. Spomenuo je fitne kroz koje su prošli i događaje koji su ih zadesili te ubistvo Husejna, radijallahu anhu, i kako su se nakon toga pojavile zabludjele skupine, da bi zatim rekao:
"Pojavile su se zabludjele nasilničke skupine: Jedni su zastranjeli munafici koji prividno ispoljavaju pristranost i ljubav prema Husejnu, radijallahu anhu, i njegovoj porodici. Uzimaju dan Ašure za dan žalosti, tuge i plača. U njemu oživljavaju džahilijetske običaje poput: udaranja lica, cijepanja odjeće, izražavanja saučešća na džahilijetski način, recitiranja stihova tuge, prepričavanje događaja pomiješano sa bezbroj laži a ono što je u njima tačno samo ponovo oživljava stare rane, netrpeljivost i želju za osvetom. U tome je buđenje fitne među muslimanima, to vodi psovanju i vrjeđanju prvaka ovog ummeta... Njihovo zlo i štetu koju prinose muslimanima nebi ni izvrstan retoričar mogao opisati.
Nasuprot njih pojavljuje se druga skupina sastavljena od Nevasiba, koji su se urotili protiv Husejna radijallahu anhu i njegove porodice, i od neznalica koji su na fesad uzvratili drugim fesadom, na laž drugom laži, na zlo drugim zlom i na novotariju drugom novotarijom. Tako su izmislili predaje koje govore da je dan Ašure dan slave i radosti, da je toga dana propisano staviti surmu, kanu, povećati opskrbu, pripremati jela kakva se kuhaju samo u posebnim prilikama i druge stvari koje se rade praznikom i u posebnim prilikama.
Desilo se da jedni slave dan Ašure i uzimaju ga za praznik, a drugi ga uzimaju za dan žalosti i tuge. Obje skupine su u krivu i daleko od sunneta (El-Fetava-l-Kubra).
Uzvišenog Allaha molim da nas učini sljedbenicima Njegovog plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da nas poživi i usmrti na imanu i da nam omili rad djela kojima je On Uzvišeni zadovoljan. Neka su salavati i selami Allahovom odabranom robu i poslaniku Muhammedu njegovoj porodici i svim ashabima.
Pripremio: Hakija Kanurić,
svršenik fakulteta islamskog prava
subota, 07.09.2019.
AKIDA: 2. LEKCIJA - IMAN, ISLAM I IHSAN
IMAN – vjerovanje u Allaha subhanehu ve te'ala – znači čvrsto ubjeđenje da je Allah subhanehu ve te'ala Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Kao takav On jedini zaslužuje da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, nade, strahopoštovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savršenstva, te je daleko od bilo kakve manjkavosti.
Iman obuhvata tri principa, koja ćemo u sljedećim lekcijama detaljno obraditi, a to su: vjerovanje da je Allah subhanehu ve te'ala Tvorac i Gospodar svega, da se samo Njemu ibadet čini i da samo Njemu pripadaju imena i svojstva savršenstva.
Čovjek ne može biti vjernik u Allaha subhanehu ve te'ala sve dok ne bude vjerovao da je On Gospodar svega i da drugog Gospodara nema, da je samo On Bog koji se može obožavati i da je On potpuno savršen u Svojim svojstvima i imenima i da niko drugi nije savršen i potpun.
U jezičkom smislu iman je termin vezan za vjerovanje, prihvaćanje.
U šerijatskom smislu iman je termin koji se nekad spominje samo za vjerovanje u Allaha subhanehu ve te'ala, Njegove meleke, do kraja imanskih ruknova.
Ovo značenje ima onda kada se u kur'anskim i hadiskim tekstovima spominje zajedno sa islamom, kao što je to slučaj u Džibrilovom hadisu.
A nekad se pod riječju iman misli na cjelokupnu vjeru, a to je u slučaju kada se spominje odvojeno od islama, kao što je u sljedećem ajetu:
''Allah je zaštitnik onih koji vjeruju ...'' [Sura El-Bekare 257]
Iman ima svojih šest ruknova (stubova):
Sljedeće ruknovi su temelji imana i ničiji iman neće biti potpun niti primljen sve dok ne bude vjerovao u svih šest temelja, a ko zaniječe bilo šta od njih izašao je iz imana i postao nevjernikom.
1. Prvi stub imana jeste vjerovanje u Allaha subhanehu ve te'ala. Iman je da čovjek potvrdi da postoji Stvoritelj, Sveznajući, Mudri, Koji ga je stvorio od kapi sjemena, te da je on kao takav samo vlasništvo svoga Stvoritelja i da je Allah subhanehu ve te'ala jedini koji zaslužuje da Mu se ibadet čini i da Mu se bude pokorno i potčinjeno. Kao što je rekao Uzvišeni:
''O ljudi, obožavajte Gospodara svoga, Koji je stvorio vas i one prije vas, da bi ste se kazne sačuvali.'' [Sura El-Bekare 21]
Mu'min crpi uputu od svog Gospodara, živi u Njegovom okrilju, slijedi Njegovu besprijekornu uputu i povinovan je Njegovim naredbama, a čuva se Njegovih zabrana. Sve ovo radi obećanja svog Stvoritelja:
''... a Allah one koji vjeruju, doista na pravi put izvodi.'' [Sura El- Hadždž 54]
2. Drugi stub imana jeste vjerovanje u meleke. O postojanju meleka obaviješteni smo preko našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji nas je podučio da ih je Allah subhanehu ve te'ala stvorio sa različitim dužnostima. Da su oni stvoreni samo da obožavaju, veličaju i služe našeg Gospodara.
3. Treći stub imana je vjerovanje u Allahove Knjige, koje su objavljene poslanicima radi upute ljudima. Rekao je Uzvišeni Allah:
''Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali...'' [Sura El-Hadid 25]
4. Četvrti stub imana je vjerovanje u Allahove poslanike, koje je On odabrao između ljudi kako bi im dostavili Njegovu poruku i podučili ih kako se slijedi i u praksi sprovodi Uputa i Svjetlo. Rekao je Uzvišeni:
''Svaki narod je imao poslanika ...'' [Sura Junus 47]
5. Peti stub imana je vjerovanje u Posljednji ili Sudnji dan.Čovjek koji vjeruje u Allaha subhanehu ve te'ala zna da ova Zemlja nije vječna kuća, već da je ona kuća rada i ispita. Vjernik zna da njegov životni vijek traje najviše stotinu godina i da nakon toga seli u svoju vječnu kuću, kao što kaže naš Gospodar:
''Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kad bi oni samo znali!'' [Sura El-'Ankebut 60]
6. Šesti stub imana jeste vjerovanje u kada' i kader – određenje, sudbinu. Neki od učenjaka su zajednički definisali oba termina kao ovaj precizni sistem koji je Uzvišeni Allah postavio na ovom svijetu, opći zakoni izakonitosti kojima je vezao posljedice za uzroke.
Vjerovanje u određenje duši daje zadovoljstvo svim situacijama u kojima se nađe, a njegovom srcu pruža sigurnost. Jer vjernik zna da je njegov Gospodar onaj koji je sve s razlogom, svrhom i mudrošću stvorio:
''Mi smo svaku stvar s mjerom stvorili.'' [Sura El-Kamer 49]
Suština imana
Do sada smo govorili o stvarima koje smo dužni vjerovati, ali kako biva iman i čemu istinski odgovara to ime?
Prvo mišljenje je da je iman ime kojim se naziva očitovanje (šehadeta) jezikom, potvrda srcem i sprovođenje u praksi ostalim organima. Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka ehli sunneta.
Drugo mišljenje je da je iman ime kojim se označava izgovaranje jezikom i potvrda srcem, a u njega ne ulaze djela. Ali oni kažu: Izvršavanje onoga što je naređeno je vadžib za svakog vjernika koji je stekao to ime riječju i potvrdom.
Dokazi Kur'ana su više na strani prvog mišljenja, ali se iz navedenog vidi da je razilaženje među njima teorijske prirode koje ne rezultira neispravnošću u akidi (vjerovanju) i da u praksi ova mišljenja ne daju nikakvu razliku. Jedni kažu da su djela dio imana, a drugi da su djela posljedica imana i njegov obavezni rezultat. Ali, smatramo da je korisno objasniti neka pravila iz dijela definicije u kojem se slažu obje strane, iz kojih se može zaključiti ko ulazi u okrilje imana, a ko ne:
1. Obje strane su saglasne da ne ulazi u iman ko je jezikom javno izgovorio šehadet, a srcem porekao, i oni su munafici.
2. Isto tako su saglasni da spoznaja srcem sama nije dovoljna za iman, jer je sa spoznajom i potvrdom srca potreban i izgovor jezikom.
3. Pripadnici ehli sunneta saglasni su u tome da Uzvišeni Allah od ljudi traži riječi i djela. Pod riječima se misli na riječi srca - ubjeđenje i na riječi jezika, potvrdu i javnu manifestaciju tog ubjeđenja. Oni se razilaze samo u tome da li to što Uzvišeni Allah od nas traži sveukupno spada u naziv iman.
4. Saglasni su i u tome da onaj koji povjeruje srcem i očituje jezikm, ali izostavi djela biva griješnikom prema Allahu Uzvišenom i da zaslužuje kaznu kako to spominje Allah u Kur'anu i Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u hadisu.
5. Svi su saglasni da počinilac velikog grijeha ne izlazi iz imana, dokle god ga ne smatra dozvoljenim, pa i ako umre prije pokajanja.
6. Po mišljenju ehli sunneta iman u odnosu na Allaha subhanehu ve te'ala i zaslugu ulaska u Džennet i neostajanja vječno u Džehennemu podrazumijeva potvrdu, riječ i djelo. A u odnosu na ovosvjetske propise, on je samo izgovor kelimei šehadeta jezikom. Pa ko ih izgovori prema njemu se primjenjuju svi propisi i od njega se traži da ih se pridržava, on ima sva prava vjernika, izuzev ako učini nešto od riječi i djela što će poništiti njegov kelimei šehadet.
ISLAM - To je ime po kojem je poznata vjera sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ovaj naziv nije djelo Poslanika nego je od Uzvišenog Allaha koji kaže:
''.... i zadovoljan sam da vam islam bude vjera ...'' [Sura El- Maide 3]
Islam je, takođe, dinul - fitreti tj. Allah subhanehu ve te'ala je svakog čovjeka stvorio kao muslimana u njegovoj čistoj prirodi kojoj odgovara islam, ali se on nakon toga odgoji kao musliman, ili kršćanin, ili jevrej, ili kafir. I ovo je jedna od najvećih njegovih osobina i najuzvišenijih odlika. Držeći islam jedinom pravom vjerom, Uzvišeni Allah kaže:
”Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer je to prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.” [Sura Er-Rum 30]
Jezičko značenje riječi Islam je vezano za pokornost, poslušnost, mir i sigurnost i čistota od vidljivih i nevidljivih poroka.
Šerijatsko značenje riječi Islam označava Allahovo subhanehu ve te'ala jedinstvo, poslušnost Njegovim naredbama, potčinjenost Njemu i iskrenost u ibadetima koji su došli od Allaha Uzvišenog.
Islam je način na koji se ostvaruje predanost roba svome Gospodaru, u svakom vremenu i u svakom prostoru.
Sve što je stvoreno u svemiru potčinjava se zakonitostima koje je uspostavio njihov Gospodar, stoga je sve u svemiru predano Stvoritelju. Islam koji se od nas traži nije prisilni Islam - predanost, kao što je slučaj s planetama, biljkama i životinjama, već je to predanost na osnovi slobodne volje na kojoj se gradi zadovoljstvo Stvoritelja.
Islam se sastoji od pet glavnih stubova: očitovanje islama kelimei šehadetom, obavljanje pet dnevnih namaza, post mjeseca ramazana, davanje zekata i hadždž za one koji su u mogućnosti.
Sljedbenici vjere islama nazvani su muslimanima još od vremena poslanika Ibrahima alejhi selam, kako se spominje u Kur'anu:
''... On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao ...'' [Sura El-Hadždž 78]
IHSAN
Jezičko značenje riječi ihsan je vezano za savršenstvo djela i njegovu preciznost.
Šerijatsko značenje označava vidljivo dobročinstvo obredoslovlja i skriveno dobročinstvo iskrenom predanošću.
Samo značenje ihsana je najviši stepen predanosti Allahu ,kako je došlo u vjerodostojnom hadisu: ''Obožavaj Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš On tebe, doista vidi.'' A ovaj se stepen ne može ostvariti osim ljubavlju, strahom, nadom i osloncem na Allaha subhanehu ve te'ala.
Kaže imam Nevevi u svom djelu Šerhu Muslim: ''Ono što se hoće reći je bodrenje na iskrenost u ibadetu i pokornost Uzvišenom Allahu u svakom našem djelu, i upotpunjavanje skrušenosti i poniženja prema Allahu subhanehu ve te'ala.''
Iz prethodne lekcije smo naučili:
- da iman podrazumijeva vjerovanje u Allaha Uzvišenog
- da iman ima svojih šest stubova
- spoznali smo suštinu imana i ono što iz nje proizilazi
- da Islam predstavlja način dobrovoljne predanosti Gospodaru
- da Islam ima svojih pet stubova
- da je ihsan najuzvišeniji stepen u obožavanju Allaha subhanehu ve te'ala
Odgovori na sljedeća pitanja:
1. Kada termin iman označava vjeru u potpunosti?
2. Koji je četvrti stub imana?
3. Koja su dva mišljenja po pitanju značenja imana?
4. Objasni da se definicije imana razilaze samo teoretski!
5. Napravi razliku između jezičkog i šerijatskog značenja Islama!
6. Otkuda naziv musliman i šta on znači?
7. Navedi hadis koji pojašnjava značenje ihsana!
8. Nabroj tri zajedničke tačke obje definicije imana!
Odgovori sa Da ili Ne!
1. Iman je bezvrijedan ako ga ne prate riječi i djela.
2. Počinilac velikog grijeha ne izlazi iz imana.
3. Islam podrazumijeva prisilnu predanost.
4. Naziv musliman je dao poslanik Ibrahim alejhi selam.
5. Drugi stub imana je vjerovanje u meleke.
6. Ihsan znači vidjeti Allaha subhanehu ve te'ala.
7. Islam ima svojih pet stubova.
8. Potvrditi iman riječima, a negirati ga srcem znači nemati iman.
Popuni prazan prostor:
1. U jezičkom smislu iman je ________ vezan za _________, _________ .
2. ''__________ Allaha kao da _____ _______, jer ako ti Njega _________, On tebe ________________ . ''
3. Islam se sastoji od _____ stubova: _______________, _____________, ________ , __________ i ___________ !
4. '' Pravi _________ su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova _______ a poslije više ne_______ ...''
petak, 06.09.2019.
AKIDA: 1. LEKCIJA - UVOD U IZUČAVANJE PREDMETA AKIDE
Definicija akideAkida je nauka o islamskom vjerovanju. Ona je najvažniji i najkompleksniji dio naše vjere, jer se cjelokupni život vjernika odvija i upravlja prema njoj. S obzirom da se vrijednost nauke ocjenjuje shodno vrijednosti onoga što ta nauka izučava, otuda nauka i znanje o Allahu subhanehu ve te'ala je najodabranije i najvrjednije znanje. Zato je vjerovanje u Uzvišenog Allaha temelj svih temelja sveokupnog sistema života muslimana.
U arapskom jeziku riječ akida dolazi od glagola ''akade, jakidu'' što znači svezati uže tj. pričvrstiti njegove končiće jedan uz drugog kako se nebi prekinulo, a osnova ''akade'' u arapskom jeziku se vrti oko značenja neophodnosti, potvrda ili ojačavanja.
Šerijatsko značenje riječi akida je znanje koje musliman mora vjerovati svojim srcem jer ga je Allah subhanehu ve te'ala o tome obavijestio putem Svoje Knjige i putem objave Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Znači akida je skup znanstvenih tema koje su vjerodostojno prenešene u tekstovima od Allaha subhanehu ve te'ala i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem čemu treba da se preda srce muslimana potvrđujući ono što je od Allaha subhanehu ve te'ala i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Akida je čvrsto vjerovanje koje ne može pobiti sumnja
Da bi osnove vjere postale akida, potrebno je čvrsto u njih vjerovati u čemu ne smije biti nimalo sumnje. Ako se desi da neko posumnja onda to više nije akida nego mišljenje ili sumnja. Dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha:
''Vjernici su zaista oni koji kad povjeruju u Allaha i Njegova Poslanika, a zatim ne posumnjaju...'' [Sura El-Hudžurat 15]
Na ovakav način Uzvišeni Allah je pohvalio vjernike koji ne sumnjaju nakon imana, dok je mušrike koji imaju sumnje i nedoumice pokudio. O njima kaže Uzvišeni:
"i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su." [Sura Et-Tevbe 45]
Akida je gajb i nije nešto vidljivo
Dakle moguće je primjetiti da teme koje trebaju biti stvar vjerovanja su u biti gajb, a nije ih moguće osjetiti bilo kojim čulom ili čak vidjeti, i one su te koje je Uzvišeni Allah spomenuo hvaleći vjernike:
''Oni koji vjeruju u gajb ( nevidljivo)...'' [Sura El-Bekare 3]
Allah subhanehu ve te'ala je nevidljiv, takođe meleki i Sudnji dan, a za Knjige i poslanike neko će pomisliti da ih je bilo moguće vidjeti i gledati, međutim ovdje se misli na vjerovanje u njih pripisujući ih Uzvišenom Allahu ili samu bit poslanika koji su poslani od Allaha i Knjige koje su spuštene od Njega subhanehu ve te'ala, a sve ovo spomenuto je stvar gajba.
Ispravna i iskrivljena akida
Akida nije svojstvena stvar samo islamu nego bilo koja sekta, pravac ili vjera moraju imati osnove svog vjerovanja na kojem temelje svoj sistem življenja.
Akida, od postanka prvog stvorenja do dan danas, pa sve dok Allah Uzvišeni ne naslijedi Zemlju i ono što je na njoj, se dijeli na dva dijela:
Prvi: Predstavlja ispravnu akidu, a to su vjerske norme s kojima su došli poslanici, a to je bila jedina akida, jer je spuštena od Onoga Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten, a nemoguće je zamisliti da se ona razlikuje od poslanika i do poslanika ili od vremena do drugog vremena.
Drugi dio: Predstavlja iskrivljenu akidu sa svom njenom mnogobrojnošću razlikovanjem, iskrivljenom interpretacijom kao produktom ljudskih misli, od postavki mudraca i mislilaca. Ljudske misli koliki god stupanj znanja da dostignu uvijek će to isto znanje ostati ograničeno i potčinjeno okolini, običajima, navikama i mislima vremena i mjesta u kojem se razvijaju.
Iskrivljenost jedne akide može doći radi njenog mijenjanja, promjena i iskretanja njenog smisla, kao što je to slučaj sa vjerovanjem kršćana i Židova u sadašnjem vremenu. Istina je da su obadva vjerovanja iskrivljena još od davnina, a njihova iskrivljenost dolazi iz mijenjanja njihovog smisla i ako su u osnovi bile ispravne vjere.
Gdje je danas ispravna akida?
Danas ne postoji ispravna akida osim u Islam, jer je Islam jedina sačuvana vjera za čije se čuvanje zauzeo Uzvišeni Allah:
''Mi smo opomenu spustili i Mi je čuvamo.'' [Sura El-Hidžr 9]
Dok akide mimo Islama, i ako u njima ima nešto od istine, ne predstavljaju istinu niti joj daju pažnju. Onaj ko bude htio da spozna istinitu akidu neće je naći niti u židovskom niti u kršćanskom vjerovanju, a niti u teorijama filozofa..., nego će je naći u islamu i njegovim dvjema osnovama, Knjizi i sunnetu, koj ubjeđuju razum sa dokazom i argumentom, ispunjavajući srce imanom, čvrstinom, svjetlošću i životom.
Važnost islamske akide i potreba za njom
Islamska akida igra veoma važnu ulogu u čovjekovom životu ne manje važnu od uloge hrane i vode, jer bi on bez nje bio izgubljeni lutalica bez ličnosti i tijela, a islamska akida je jedino vjerovanje koje ima odgovore na sva pitanja koja su oduvijek okupirala i još uvijek to čine sa ljudskim razumom, čak ga i stavljaju u nedoumicu kao ,,Odakle si došao?'' ,,Kako je nastao ovaj svemir?'' ,,Ko ga je stvorio?'',,Te zašto je nas i ovaj svemir stvorio?'' ,,Te kakva je naša uloga u ovom svemiru?'' ,,Kakva je veza između nas i našeg Svoritelja?'' ,,Da li postoje neki drugi znaci iza ovoga vidljivog svijeta?'' ,,Da li postoje neka druga stvorenja koja razmišljaju, osim čovjeka, koja su obdarena razumom?'' ,,Da li postoji život, nakon ovog života, u koji ćemo preći?'' ,, Kakav će to biti život, ako je odgovor pozitivan?''
Danas ne postoji vjera, osim Islama, koja bi mogla dati ubjedljive i tačne odgovore na sva ova pitanja, a svako ko ne spozna ovo vjerovanje, ili ga ne prihvati, njegovo stanje će biti stanje izgubljenosti i zbunjenosti. On nezna gdje će završiti, a čovjekov završetak je veoma bitan i važan. Želi da sazna i da se smiri svojim završetkom, ali zbog zablude nad istinom on ima samo bol i tugu jadnog srca kojeg je smorila sudbina.
Čovjek jedino sa Islamom saznaje odakle je došao i gdje ide, zna zašto postoji, i zna svoju ulogu u ovome svijetu, a sve to zna sa ubjedljivom istinom, a razlike između onoga koji zna i koji ne zna Uzvišeni Allah opisuje pa kaže:
''Da li je na ispravnijem putu onaj koji se idući spotiče ili onaj koji pravim putem uspravno ide?'' [Sura El-Mulk 22]
Veza između akide i imana
Iman nije samo puko vjerovanje nego akida koja predstavlja osnovu i temelj imana. Iman je akida koja se učvrsti u srcu neraskidivom čvrstoćom, ne napuštajući ga, a nosioc ove akide iskazuje ono što mu je učvršćeno, svojim srcem, a svoje vjerovanje potvrđuje riječima i djelima uporedo s onim što mu to vjerovanje nalaže.
Akida koja se učvrsti u srcu, a nema nikakvog pokazatelja u vanštini je puka i hladna akida, i nezaslužuje da se nazove akidom. Dok vidimo mnoge ljude koji spoznaju bit istine ali joj se ne pokoravaju niti žive u skladu sa njom, ili se čak bune i bore protiv istine kada je saznaju.
Iblis je ubjedljivo znao istinu, znao je za Uzvišenog Allaha, znao je istinitost poslanika i Knjiga, ali se zavjetovao da će se boriti protiv istine koju je spoznao.
Pogledaj kako Ebu Talib govori Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, pravdajući se za nevjerovanje: ''Znao sam da je vjera Muhammedova najbolja između svih vjera. Da nije pokudnih riječi i straha od psovke vidio bi me smirenog kako to priznajem.''
Znači da iman nije samo hladna spoznaja Allaha Uzvišenog, niti znanje koje će uzdići onoga ko ga posjeduje, ili odbija da mu se potčini, nego je to akida kojom čovjek biva zadovoljnog srca, očitujući je svojim jezikom, zadovoljan programom kojeg mu je Uzvišeni Allah dao i koji ga veže za nju.
Iz predhodne lekcije smo naučili:
- Da je akida nauka o islamskom vjerovanju.
- Da je akida stvar srca i da je ona gajb.
- Da je akida čvsto vjerovanje bez imalo sumnje.
- Da je ispravna akida samo u Islamu.
- Da jedino ispravna akida daje čovjeku smisao njegovog života.
- Da između akide i imana postoji neraskidiva veza.
Odgovori na slijedeća pitanja:
1. Šta u jezičkom značenju predstavlja akida?
2. Navedi ajet iz Kur'ana koji govori da akida ne smije biti pomiješana sa sumnjom!
3. Kakva je to iskrivljena akida i kako je ona nastala?
4. Objasni kakva je veza između akide i imana!
5. Islamska akida je jedina ispravna i sačuvana, kako?
6. Kakva je razlika između života čovjeka koji je spoznao akidu i onog koji to nije?
Odgovori sa DA ili Ne !
- Akida je nauka o islamskim propisima. ____
- Čovjek koji spozna akidu, a zatim posumnja, ostao je bez nje. ____
- ''Gajb'' znači nevidljivo. ____
- Iblis lanetullahi alejhi nije znao istinu o Allahu subhanehu ve te'ala, pa je zbog toga postao nevjernik. ____
- Židovi i kršćani su imali ispravnu akidu, ali su je sami promijenili. ____
Popuni prazan prostor:
- ''___________ su zaista oni koji kad ____________ u Allaha i Njegova ________, a zatim ne __________.''
- Rekao je Ebu ________: ''Znao sam da je ________ Muhammedova najbolja između _______________ .
- _________ se dijeli na ______ dijela, prvi dio predstavlja ________, a drugi __________ ________ .
- Uloga akide u __________ životu nije ništa manja od uloge uzimanja _______ i _______ .
- Iman nije samo puko ___________, već se mora potvrditi _________ i __________.
