virtuela

srijeda, 31.05.2006.

Kostelecke delikatese - Moj Fejvorit Logo

A ima u Libercu varijacija na temu - kavana "Kod samoubojice" - pa skoro isti ovakav logo, jedino što si kod njih tip u usta gura pucaljku.

31.05.2006. u 18:20 • 4 Komentara • Print • # • ^

Franči i Prijatelj

Birkenštokicom čedo ljuljam, Česky telecom muljam, guzu rahmetli žuljam. Sve u svemu, po svijetu bauljam.

Nije mi jasno di je Franči sakrila cice.

31.05.2006. u 13:15 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 30.05.2006.

Priče iz divljine

Na današnji dan, prije ohohohoooo godina, Viki i Biba, svaka u svom prasećem boxu, porodiše moje mile i najmilije - Cileta i Kristlu.

SMS-om odgovara Kristla na jutarnju čestitku:

Štiklom ovde kroz lokve gazim,
s čajnikom na glavi na ulicu da ne izađem
pazim,
karabajićkom se ljutom grejem
i sveudilj životu ludom
se smejem!

Inače, Česi za par dana izlaze na izbore pa je danas još jedan kandidat dobio po ćunjki. Socijaldemokrat iz Pardubica, mislim da se zove Miroslav Vana.
Prije njega batine je popušio komunistički poslanik, ne sjećam mu se imena.
Pa državna zastupnica Jacques. Nju je doduše, izmlatila policija dok je demonstrirala. Protiv komunista.
Pa ministra zdravstva opaučio po glavi ODS-ov uvaženi zastupnik Macek na godišnjem kongresu čeških zubara. Neki iz publike odobravali. Ondak su se ministar Rath i poslanik Macek pomlatili pred mikrofonima. Ne znam kako su prošli zubi.

U međuvremenu po Pragu Nepoznati Netko puca zračnom puškom po ljudima, životinjama, tramvajima i osobnim automobilima. Na vijestima ni A ni B o nepoznatom napadaču.

Slika je "Brick Dog" od Dean Bowena.

30.05.2006. u 22:13 • 2 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 29.05.2006.

Primavera

Pánové, to je poslední novinka, sexuální objekt do postele, loutka z gumy nazvaná Primavera, a s Primaverou si můžete každý dělat, co chcete, vždyt´ je skoro jako živá, je docela ve velikosti dospělého děvčete, je vzrušující, příléhavá a teplá, krásná a plná sexu, miliony mužů čekaly na Primaveru z gumy, nafouknutou vlastními ústy. Tady z vašeho dechu stvořená žena daruje mužům opět víru v sebe, a tedy novou potenci a erekci, a nejen erekci, ale skvostné uspokojeni. Primavera, pánové, je ze speciální gumy, a mezi nohama je guma gum, mechová guma, a otvorem, který je ozdoben všemi vyvýšeninami a prohlubněmi, které má mít ženská. Malounký vibrátor je poháněný na baterku a ten se uvede do něžného vzrušujícího pohybu, a tak je úd ženy přirozeně pohybován a každý podle libosti se může dobrat svého vrcholku, a každý muž je tak pánem situace. A abyste nemuseli čistit tento ženský úd, můžete použít prezervativu Primeros, prosím, a abyste se neodřeli, tady máte jednu tubu glycerinového krému...

Čitam Hrabala - "Služio sam engleskoga kralja".

Fotka = Scott Jones.

29.05.2006. u 23:34 • 3 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 28.05.2006.

Disin udvarač

28.05.2006. u 22:27 • 2 Komentara • Print • # • ^

subota, 27.05.2006.

Subotnja

Ima jedna vrsta obrazovanih budala koje ne vide sami sebe u ogledalu ukoliko im to nije propisao uvodnik kakvih čuvenih novina.

Kada im se pak pred nosom dogodi nešto sasvim izvjesno i životno, to ne umiju preopoznati pa da im to nešto vrišti i skače golo pred očima. Emocionalni daltonisti bez talenta za empatiju.

Ipak, kako je obrazovana budala dobro informirana, tako će o istome problemu koji danas ne prepoznaje čitati prekosutra u feature sekciji subotnjih novina.

Pa će imati konverzacijsku temu za druženje.

***

Serijski ubojica u meni danas je ubio Paju + četvero španjolskih turista.

27.05.2006. u 22:24 • 2 Komentara • Print • # • ^

petak, 26.05.2006.

Jedna šećerna

Na fokti su "Dve kuvarice". Uslikao Miloš.

Maćeha mi bolesna. Šećer. Skoči nekada i na 18.

Susjedi, prijatelji i kolege žale moga oca.

"Jadan čovjek, bolesna mu žena!"

26.05.2006. u 23:31 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 25.05.2006.

Rozmarina beba

Ajme, taman kad sam pomislila da ću od muke i dječje deračine iskočiti kroz prozor - Belzebuba je primila prvo cjepivo i bila je nemoguća - vidim komentar od Leba - preporuča Doktor da bacimo oko na čestitku za Dan mladosti.

Kliknem na link dok mi žgepče vrišti u krilu, kad iz zvučnika pukne vojni orkestar!
Mala istog trena ušutila.
I pažljivo sluša.
Marš završi, mala zaplače.
Ajmo opet.
Marš krene, mala šuti.

Slušali smo ga bezbroj puta.

Rodila sam Crvenoga vraga!

PS. Tako mala, a već jugonostalgična - SMS-om komentira Cile.

25.05.2006. u 22:28 • 2 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 24.05.2006.

Kad si sretan lupi glavom ti o zid

Pajo i ja pizdimo, naričemo i samosažaljevamo se još od subote.

Mjesec dana pred preseljenje s kojim BTW kasnimo godinu dana, s friško postavljenim parketima, nazovu nas u subotu ujutro građevinci i kažu da su večer prije radili 'poplava-test' na krovu koji propušta i da bi bilo zgodno da provjerimo je li poplavilo.

Ne samo da je poplavilo nego je uništilo sve što se uništiti dalo tako da smo Pajo, Belzebuba i ja i dalje bezdomovci.

Danas je pao dogovor s građevincima za isplatu odštete + plaćanje naše rente do konca osmog mjeseca kada ćemo se kao preseliti. Živi bili pa vidjeli.

I taman kad smo mislili kako nema većih jadnika od nas, dogodi se sljedeće:

Prijatelj i kolega Bruce, Sikh, inače profesor biznis etike, rano zorom otvori Metro novine u podzemnoj i nađe se licem u lice s vlastitom likom, fotografija 10 na 10 u rubrici MOST WANTED kriminalci u Češkoj Republici! Tko ga vidi, nek brže-bolje odjuri u najbližu policijsku postaju i prijavi lopova!

Priča o Bruceovom 'zločinu' nije toliko komplicirana koliko je dosadna pa neću u detalje. Tiče se propusta Češke štedionice i Bruceovog bivšeg poslodavca, neki prastari nesporazum koji je ovaj riješio prije pola godine te za koji ima potpisani policijski protokol koji jasno i glasno potvrđuje da je čovjek čist pred Bogom i narodom.

No, jebiga, netko nije obavio posao kako treba, drugim riječima ukucao protokol u policijske kompjutore, i tako se Bruce našao na MOST WANTED listi.

Činjenica da likom podsjeća na pripadnika omiljene češke nacionalne manjine, Roma, pri cijelom ovom cirkusu mu nije ni najmanje pomogla. Dapače.

Srećom da je Bruce britanski državljanin pa se s njime ne pohitavaju kao s recimo, nekim nesretnim Ukrajincem ili Nigerijcem. Policiji je jasno da su zajebali, odgovorna osoba je gle slučajnosti, na godišnjem, Metro sutra printa ispravak, ali neka Bruce sve skupa proba objasniti svojoj Anuški i klincima iz susjedstva, da ne spominjem studente...

24.05.2006. u 23:52 • 1 Komentara • Print • # • ^

utorak, 23.05.2006.

Virtuelino plišano jastuče

U odnosu na Vadičepa, uredno je...

Translatorica i ja kupismo isti vrag za papire (ne znam riječ) u Ikei.

23.05.2006. u 16:00 • 8 Komentara • Print • # • ^

Koookooodaaaak!!!

Gore na Pankracu, gdje su Tony i Lenka, ima kao neki park, zapravo više ogromna ledina koja glumi park. Pri vrhu te livade, omanja gostiona.
Sjedimo tamo predprošlog ljeta s Ozunama i djecom, pijemo pivo, a Tony nam kaže kako vlasnici gostione sudjeluju u nekom programu socijalizacije ljudi s mentalnim oboljenjima, što će reći, rade u gostioni, što će reći, piće nam poslužuju pacijenti iz umobolnice.

Ljudi rade dobro, nitko se ne žali, izgleda da program funkcionira na svekoliko zadovoljstvo.

Uto kraj stolova na terasi prolazi neki muškarac srednjih godina. On ne poslužuje, samo se mota oko gostione.

Kaže Tony:

"E, to vam je Chicken Man!"

"Zašto Chicken Man?", znatiželjni smo Pajo i ja.

"Zato što kokodače. Tu i tamo zakukuriče. Ne govori."

Pajo šuti nekoliko trenutaka i onda kaže:

"Ima i Chicken Woman."

"Di????", pitamo mi u čudu.

"Obično jede u Mc Donaldsu na vrhu Vaclavskih namjesti", stidljivo priznaje grešnik.

Tako saznajem da tajno tamani pljeskavice.

"Što, i ona kokodače???", zapanjeno će Tony.

"Kokodače, kokodače! I maše nožicom, čisti prašinu, onako natraške. K'o pile!"

"Treba njih spojiti", predlaže stara matchmejkerica u meni. "Chicken Man i Chicken Woman! Mogu kokodakati zajedno! I spavati u sedam navečer!"

Zoooooooooom - dvije godine kasnije...

Jučer popodne. Park Riegrak, ne tako daleko od Vaclavskih. Šećem Belzebubu.

Na klupi na vrhu brežuljka gdje je BTW najljepši pogled na Prag u cijelome gradu, sjedi žena srednje dobi, mršavica prosijede kose. Skinula se u grudnjak, zadigla nogavice do batačića, nabada iglama po nekom bijelom pletivu.

"Koookooodaaaak! Koookooodaaaak!", čujem s klupe.

Žena Pile!!!

I dalje je sama...

23.05.2006. u 10:11 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 21.05.2006.

Zaboravom do identiteta

Najbolji odgovor na pitanje tko su bosanski Muslimani našla sam u knjizi Ernesta Gellnera - "Nacije i nacionalizam".

Sudac Oliver Wendell Holmes jednom je prilikom primijetio da gentleman ne mora poznavati latinski i starogrčki, no nužno je da je te jezike zaboravio.

Danas, da bi netko bio bosanski Musliman, ne mora vjerovati da nema drugog Boga do Alaha te da je Muhamed njegov prorok, ali je nužno da je tu vjeru izgubio.

21.05.2006. u 20:56 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 20.05.2006.

Putnik

Pojavio se niotkuda. Primijetila ga je posada švedskog tankera koja je plovila Sjevernim morem u blizini norveške obale.
Nošen krijestama čelično sivih valova, plutao je na splavi koju su na površini održavale četiri limene bačve. Nakon što su ga švedski mornari utoplili, nahranili i napojili, rekao je da je 'otišao' s nekog broda. Nije znao odgovoriti ni koji je to brod bio, ni kada je s njega 'otišao'.

Baš kao u priči o šutljivom pijanistu kojega su prije godinu dana pronašli Britanci, Švedima je trebalo mjesec dana da utvrde identitet neobičnog splavara.
Riječ je o tridesetdevetogodišnjem Čehu, Jiržiju Kvapilu.

Od Kvapilove stare majke saznajemo da je Jirži još kao dječarac žarko želio putovati. O tome je, međutim, samo snatrio na sjeniku rodne kuće u seocetu znakovitog imena Babylon.
Državljani soc lagera nisu smjeli obilaziti inozemne krajeve van sovjetske zone utjecaja kako ih žvakaće gume, traperice i Coca Cola ne bi omele u izgradnji komunizma.
(Odatle vic: Što je to Lenjingradski kvartet? – Ono što je preostalo od Lenjingradske filharmonije nakon turneje po Kanadi).

Ne sluteći tektonske promjene koje će u studenom 1989. pomesti Husaka i ekipu, tik pred Revoluciju, Kvapil ilegalno emigrira na Zapad.

Odonda je proputovao mnoge zemlje i kontinente, a majci je redovito slao razglednice.

Prošlog ljeta nenadano se vratio kući. Pokupio je stvari koje su mu nekoć pripadale, uključujući i majčine razglednice. Nakon toga netragom je nestao. Danas je isporučen češkim vlastima u zračnoj luci Ruzyine.

Kada već nema roman ili film, Kvapil zaslužuje barem jedan blog zapis.

20.05.2006. u 00:17 • 5 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 18.05.2006.

I.R.BABOON

Ovo je objavljeno na mjestu čije ime ne smijem izgovoriti, ali kako mi Gica Galaksija ne daje da pišem češće, a ja bih ipak htjela održati kakav-takav kontinuitet na mom plišastom jastučetu, evo texta i tuten.

Dakle, priča ide ovako:

Prije nekih dvadesetak godina, u jednom kenijskom nacionalnom parku živjele dvije grupe babuna.

Nazovimo prvu grupu Milivojevići, a drugu Jerkovići.

Važno je napomenuti da među babunima vlada stroga hijerarhija – muški su agresivni i natječu se za status unutar grupe. Cure rađaju djecu alfa mužjacima, no tu i tamo skurvaju se i s ‘betama’. Među stručnjacima za primate prevladava mišljenje da se cure spanđavaju s betama zato što su ovi pažljiviji & osjećajniji, kako prema ženkama tako i prema mladunčadi.

Idemo dalje:

I Milivojevići i Jerkovići živješe normalnim babunskim životom. Jeli su što bi im palo pod ruku, tukli su se, svađali, mirili, uzajamno si trijebili buhe, odgajali djecu, prijateljevali, oboljevali, umirali…

No, jednoga dana stanje se iz temelja promijenilo. Nakon uspješne propagandne kampanje kenijskog turističkog saveza, nacionalni park se uvrnuo u poželjno turističko odredište. Navališe posjetitelji.

Milivojeviće krenula sreća.

Iz nekog razloga upravo na njihovom dijelu teritorija turisti se počeli zaustavljati i užinati. A kako su majmuni simpatična živina, turisti pola jedu, pola Babunu daju. I ne samo da su ih posjetitelji počeli hraniti, nego i uprava parka odlučila na tome mjestu instalirati kontejnere za smeće. Milivojevići dobili samoposlugu.

Od toga je doba Milivojević babunska družina prestala odlaziti u stare spavaonice u savani. Smjestili se na niska stabla u blizini kontejnera. Zorom, čim sunce grane, pođipaju s grana na tlo i krene krkanluk. Više nitko ne hoda naokolo u potrazi za voćem i povrćem, stoka se uljenila, žive od rente k’o Paris i Nicky Hilton.

Sakriveni u visokoj travi sve to promatrali Jerkovići i pucali od babunskog jala.

Milivojevići krkaju i provode se, a oni i dalje jad i bijeda. Ako pošteni Jerković do smiraja dana ušićari skromnu šaku datulja, dobro je prošao. Doslovce sastavljaju kraj s krajem.

‘Kako s ovakvim cenama da prehranim dete?’, vajkaju se Jerkovići i tužno vrte glavama. Sirotinjo, sirotinjo, i bogu si teška!

Nije prošlo dugo, krenuo kriminal.

Agresivniji Jerković mužjaci, alfa šef i druge potencijalne alfe, krenuli u napad na Milivojeviće. Utrčavaju u teren i mlate kud stignu, skaču na kontejnere, otimaju hranu, pale i žare.

Traje to neko vrijeme te dolazi do preraspodjele dobara.

Ljudsku hranu sada jedu Milivojevići (u nešto manjim količinama) te poduzetniji i agresivniji Jerković mužjaci.

No, uskoro pukne tragedija.

Ekipa oboli od TBC zaraženog mesa iz kontejnera i svi pocrkaju.

Prežive samo oni koji nisu jeli junk food – Jerković ženke, Jerković mladunčad i Jerković beta mužjaci. Brojčani odnos ženki prema mužjacima padne/skoči na 2:1.

Zavlada Arkadija.

Nekoć stroga hijerahija oslabi. Beta mužjaci su daleko manje agresivni. Brže i lakše se mire pri svađama, ne mlate mladunčad i ženke, sudjeluju u kolektivnom timarenju, a događa se i nešto dotad neviđeno – odrasli mužjaci počeli su se i međusobno trijebiti!

Opisani fenomen primatolozi nazivaju ’selektivno usko grlo’.
Riječ je o promjeni društvene sredine koja je pak rezultat demografske promjene unutar grupe. Ne mijenja se samo brojčani odnos mužjaci-ženke, već i tip ‘osobe’. Kod Jerkovića ostadoše emotivci – zlobnici bi rekli: šonje.

Priča se nastavlja.

Mjesto radnje isto. Vrijeme – nekoliko godina kasnije.

Ženke savanskih babuna cijeli život ostaju s grupom u kojoj su rođene. Mužjaci pak u adolescentskoj dobi moraju otići i pridružiti se drugoj grupi.

Među Jerkoviće dolunjaše novi mladići.

Ranije, kada su alfe još bili na životu, pridošlice bi alfa džombe cipelarile i mučile dokle god se gušteri ne bi izborili za RESPEKT. Ženke bi ih također dugo ignorirale. Sve u svemu, ne bi im bilo lako. Međutim, u novim okolnostima grupa je prihvatila dođoše relativno brzo. Imigranti također neobično brzo usvojiše običaje Jerkovića i tako se ova babunska Arkadija nastavila.

Jerković mladići koji su pak otišli među druge babune najvjerojatnije nayebaše. Pretpostavljamo da su u novoj postojbini ostali dobri dečki, što će reći drže beta status. Na ovakav ishod ukazuju rezultati istraživanja koja je provodio Frans de Waal s rezus i dugorepim makakijima. Pokazalo se da se manje agresivne jedinke iz ‘finih’ grupa (dugorepi) nisu povampirile preseljenjem u sredinu s agresivcima (rezusi).

BTW – De Waalovu knjigu “Prirodno dobri – podrijetlo ispravnog i pogrešnog kod ljudi i drugih životinja” objavila je 2001. Naklada Jesenski i Turk.

Zašto ovo pišem???

Čitajući o Jerkovićima i Milivojevićima prisjetila sam se jednog ne tako davnog putovanja (1998.) u zapadnu Hercegovinu.

Islandski prijatelj i ja zatekli smo se na nekom drumskom putu u okolici Čapljine. Vani prži zvidzan, oko nas gušteri i poskoci. Iz suprotnog smjera nailazi drugo vozilo, neki lokalac. Cesta je uska, dovoljna tek za jedan automobil i netko od nas se mora skloniti s puta.

Nikada neću zaboraviti lice iza stakla u automobilu koje nam je prilazilo! Čovjek je bio spreman za konflikt, lice u grču, oči izbezumljene, tik je do pičkaranja, vađenja kalašnjikova, bacanja bombe kašikare! Odluka se morala donijeti u hipu – ili on ili mi??? Život nam ovisi o tome tko će pomaknuti kola!

A dugorepi makaki Islanđanin, ni ne kužeći u kakvom smo srazu Titana, ne trepnuvši skrene kolima u stranu i galantnom kretnjom mahne čovjeku da prođe.

Nesretnik prošao, a na licu mu izraz nepojmljivog šoka i nevjerice – kao da vam osamdesetogodišnja baba, ničim izazvana, zadigne suknju i pokaže Franjo Tuđman tetovažu na dupetu!

***

Baš poput mladoga babuna, dogodilo mi se da sam u zrelo doba dolunjala u Jerković pleme. Kulturni šok koji sam doživjela preseljenjem na Island najviše se ticao upravo manjka one glupe, apsolutno nepotrebne i uzaludne agresije koju sam svakodnevno proživljavala kod kuće.

Odmah po dolasku primijetila sam jednu nevjerojatno zanimljivu i usudila bih se reći, šokantnu stvar – tamo životinje ne bježe od ljudi! Hodate cestom, sretnete mačku, a ova ne pobjegne! Dapače, one društvenije se s vama i pomaze, dok one manje društvene tek provjere imate li za njih kakvu đakoniju pa nastave svojim putem.

Možete li vjerovati da te ludače imaju u vas povjerenje!?!

Kraj gradskog jezera cestu prelaze majka patka i njezini pačići. Kola staju. Čekaju da familija prođe.

Kolika razlika od makarske plaže gdje petogodišnji dječak kaže ocu: “Gle, galeb!”, a stari mu ni pet ni šest dobaci: “Udri ga kamenom!”.

A opet, otočani nisu glupi sentimentalci – meso se jede, životinje se ubijaju, psi baš nisu popularni u gradu. Nema slinavog romantiziranja, ali objesno i bespotrebno nasilje se ne tolerira.

Naravno, ima i tamo svega što je ljudsko; maltretiranja obitelji, pijanih tuča, ubojstava, kriminala… No, usporedba s Jerkovićima i dalje stoji pa se pitam – što se dogodilo sa strašnim krvoločnim vikinzima koji su prije desetak stoljeća harali sjevernim morima, otimali, silovali i palili??? Kakvo ih je ’selektivno usko grlo’ zadesilo?

I za kraj – anegdota s reykjavičkog jezerceta koja ukazuje da se neki rezusi ne mijenjaju unatoč preseljenju među dugorepe makakije.

Dakle, na tom jezercetu živi svakojaki pačji, guščji i labuđi svijet. Vikendom se tamo okupljaju djeca s roditeljima i onda kruhom hrane živinu. Velika je to radost i za klinčadiju i za pačadiju.

No, hudo bilo, lokalne novine javljaju strašnu vijest!

Viđene su tri osobe – dvije odrasle žene i dijete – koje su prošlog vikenda, usred bijela dana došle na jezerce, iz plastičnih vrećica izvadile kruh i počele hraniti ptice, a kad se jedna guska približila da žvakne krajac direktno iz ruke, cap!, zamahnu starija gospođa rukom, zavrne guski vrat u sekundi, zašušulji je u onu plastičnu vreću i u tren oka opaka trojka napusti mjesto zločina!

Novine opisuju šok nazočnih – mlađarija se rasplakala, unezvjereni roditelji ne znaju kako da ih utješe. Identitet neobičnih žena i dalje je nepoznat. Moja čarobna kugla govori da završava na IĆ.

18.05.2006. u 01:37 • 6 Komentara • Print • # • ^

utorak, 16.05.2006.

Sreća

“Mislim da svako od nas nosi u sebi, kao neko malo ognjište, sličicu optočenu suncem, sjećanje na neko mjesto, ili neki dan, kad smo bili srećni i voljeni, i kad se život pred nama činio kao ukroćen i osedlan jednorog”.

Nenad Veličković, “Konačari”

***

Rijetki imaju dar prepoznati sreću u trenutku kada im se sreća događa. To je zato što živimo u FORWARDU, a sreću najčešće prepoznamo u REWINDU.

Ako odvrtim film unazad, trenuci čiste, nepatvorene i potpune sreće nadolaze u sljedećem nizu:

- igram se s Gicom Galaksijom (aka Belzebuba) u krevetu - naslonjena je na jastuk i smije se
- Daćko Sraćko se se igra na podu dok ja peglam, ljetna je noć
- Daćko Sraćko i ja jedemo grah na podu pred električnom grijalicom, jer nam centralno ne radi već dva tjedna
- s Koljom sjedim na balkonu i na mjesečini slušamo J.J. Calea, imamo šesnaest godina
- s Koljom plešem ples ‘palačinki’ u ulici Breza, nakon proslave petnaestog rođendana – ples palačinki se izvodi tako da legnete s partnerom na ulicu, tjeme do tjemena, uhvatite se za ruke preko glave i onda se zajednički kotrljate
- duga ljetna popodneva uz spuštene roletne, Black Uhuru ‘Sensimilla’ i Kraftwerkov ‘Autobahn’
- vožnja talijanskom autostradom s Pajom
- buđenje u Budimpešti u nekom svratištu dok Pajo spava do mene
- kitovi koji skaču oko našeg brodića u sjevernom Atlantiku
- kupanje na Neretvi s Almom i ekipom
- noćna naklapanja sa Suzie i Silviom uz cigarete i Nescaffe dok na kazetofonu piče Doors ili Lou Reed ili Eric Clapton
- pjevanje po cesti sa Sanjom nakon što smo prvi put vidjele ‘Kuma’ i zaljubile se u Al Pacina – ‘oh, Michelle, Michelle, naš si jer smo mi to htjeleeeee!!!’
- pjevanje HTV jinglova s Kristlom u kuhinji moje majke
- lunjanje niz prugu s Cikotom i Koljom
- histerični smijeh i natezanje s Daćkom - je l' baka Ružica kaže Si-Si ili Ce-Ce za onog tipa iz Santa Barbare
- plutanje u vrućem bazenu dok mi po licu padaju pahuljice
...

A trenutak o kojem govori Veličković bila bi probdjevena ljetna noć u Mostaru. Desetogodišnji Mićo i devetogodišnja Ja sjedimo na otvorenom prozoru, promatramo zvijezde nad Humom i raspravljamo ima li života u svemiru?

Ps. Fotka je od Luke Greena.

16.05.2006. u 23:07 • 8 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 15.05.2006.

O otajstvu spoznaje

Bertrand Russel – "Povijest zapadne filozofije":

William James opisuje jednog čovjeka koji je, kad bi bio pod utjecajem plina za smijanje, znao tajnu veselja. Međutim, kada bi prestalo djelovanje božanske intoksikacije, čovjek bi tajnu istog trena zaboravio.
Najzad ju je s ogromnim naporom uspio zapisati prije no što je vizija iščezla.
Čim je došao k sebi, pojuri da pročita napisano!

‘Potpuno prevladava miris petroleja’.

15.05.2006. u 18:59 • 1 Komentara • Print • # • ^

Follow the Links

Neovisno jedan od drugoga + svaki na svoj način, u posljednjih nekoliko dana Mrak i Babl dotakli su se aktualnog društvenog fenomena o kojem je prije nešto manje od mjesec dana opširno pisao The Economist.

U pregledu nazvanom «Among the Audience – A Survey of New Media», Economistovi novinari izuzetno zanimljivo raščlanjuju fenomen osobnog ili participativnog medija.

Ovom ću prilikom rezimirati najznačajnije točke Economistovog teksta kojeg bih svakako preporučila za čitanje u cjelosti (pregled je objavljen u broju od 22. travnja).

Poistovjećivanje tekuće medijske revolucije s Erom Interneta (Internet age) nije u potpunosti ispravno. Participativni ili osobni medij ne podrazumijeva samo dostupnost Interneta – za njega je od presudne važnosti odgovarajuća tehnološka infrastruktura, tj. vrlo širok i uvijek aktivan broadband pristup. Economist procjenjuje da sa zadovoljavajućom infrastrukturomu zasada raspolaže tek nekolicina zemalja: Južna Koreja, Hong Kong i Japan, dok SAD i ostala velika tržišta zaostaju.

Naime, dosadašnje su mreže dizajnirane za prethodnu / bivšu, a ne nadolazeću eru. Svuda su brzine downloadanja (Internet prema Korisniku) daleko brže nego brzine uploadanja (Korisnik prema Internetu), što ne čudi s obzirom da su korporacije koje su lajne gradile podrazumijevale Internet tek dodatnom distribucijskom mrežom preko koje će velike kuće prodavati medijske proizvode.

Međutim, razvojni trend ukazuje da će Korisnik vrlo brzo stvarati vlastiti sadržaj u jednakoj mjeri u kojoj ga troši. Drugim riječima, Korisnik više nije pasivni potrošač medija, (a time i reklama koje su medijskim kućama glavni izvor prihoda), već u mediju aktivno sudjeluje. (57% američkih teenagera redovno stvara content; tekst, slike, video klipove i podcaste).

Ovakav razvoj nosi dubinske posljedice po tradicionalne biznis modele u medijskoj industriji.

Za razliku od dosadašnjeg modela koji podrazumijeva okupljanje brojne i pasivne publike kojoj se prikazuju programi i reklame, u novoj situaciji publika i dalje može biti brojna, no treba računati i s manjim grupama, a vrlo često te će grupe biti doista malene. Fokus više nije na velikim mega-hitovima industrije zabave.

Dalje, umjesto velikih medijskih divova koji se natječu tko će dograbiti veći broj ‘gledatelja’, u novoj će eri igrači biti (uz velike) i manje firme + pojedinci. Oni će se također natjecati, ali često će i surađivati. Neki od njih će sa svojim sadržajima zarađivati novac. Neki ne. Nekima novac nije važan, jer ih vode ‘ne-monetarni’ motivi. Uspostava "reputacije" i javnog utjecaja, na primjer.

Baš kao i medijska revolucija koju je pokrenuo Gutenberg, šire društvene implikacije ‘participativnog’ medijskog fenomena bit će uočljive tek za nekoliko desetljeća. U osnovi, mijenja se modus društvene diskusije. Diskurs Jedan-prema-Mnogima, kakvu generiraju medijske kuće prema publici, postupno će se pretvoriti u ‘konverzacije’, tj. razgovore među pojedincima koji su nekoć činili publiku. Ovaj razvoj valja shvatiti kao društveni / komunikacijski, a ne izdavački fenomen.

Optimisti ističu kako su konverzacije otvorene, podrazumijevaju jednakost i prihvaćaju mogućnost pogreške, dok su institucije (tradicionalne medijske kuće) zatvorene, hijerarhijski ustrojene i teško priznaju vlastite propuste.

Po optimističnoj verziji, današnja (informatički pismena) mladež + većina ljudi u budućnosti zaključivat će samostalno što je što, tko je tko, tko koga, kako i zašto. U tome će ih voditi urednici / selektori koje su sami izabrali, a mogu se oslanjati i na ‘kolektivnu pamet’, collective intelligence, koja se razvija kroz različite tehnologije za suradnju, collaboration technologies.

Pesimisti, međutim, ukazuju na opasnost od vandalizma – ilustrativan je slučaj Wikipedije gdje je izvjesni Brian Chase napisao totalno neistinit tekst o novinaru Johnu Seigenthaleru pa su taj neprovjereni upis mjesecima iščitavali svi koji su se o Seigenthaleru informirali. Ukoliko nema tradicionalnog jamstva da je informacija provjerena i ispravna (glavni urednik, profesionalna udruga), kako spriječiti uništene reputacije, poslove, itd?

Kao (pokušaj na) odgovor na ovo pitanje, znakovit je nedavan projekt časopisa Nature.

Nature ekipa naručila je od redakcija Enciklopedije Britannice i Wikipedije određeni broj članaka te je po obavljenom poslu usporedila točnost navoda. Ispostavilo se da su ‘laici’ iz Wikipedije u svojim tekstovima počinili 162 greške, dok su Britannica stručnjaci pogriješili 123 puta. Poslije se ispostavilo da su (metodološki) pogriješili i Nature eksperti, no naravoučenije ove priče je sljedeće: tradicionalni autoritet ne štiti nas od krive informacije.

Implikacije za razvoj novinarstva već su vidljive. Tzv. građansko novinarstvo, citizen journalism, koje se najjasnije očitovalo pokrivanjem azijskog tsunamija ili bombaškog napada u londonskoj podzemnoj željeznici, već je iznjedrilo uzrečicu da se Warholovih 15 minuta danas uvrnulo u 15 megabajta slave.

‘Sila’, odnosno moć o kojoj govori Babl, središnja je tema Economistovog pregleda. Očituje se u novoj poziciji Malog Korisnika te u nužnoj demokratizaciji medija s pozitivnim, kako i negativnim posljedicama.

Mrakova virtuelna politička organizacija jedna je pak u nizu mogućnosti kako u kontekstu participativnih medija Mali Korisnik može organizirati vlastiti interes.

15.05.2006. u 09:12 • 3 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 10.05.2006.

O djeci i roditeljima

Michel de Montaigne - Ogledi

Bilo je filozofa koji su prezirali tu prirodnu vezu, na primer Aristip: kada su ga pritesnili da se izjasni povodom ljubavi koju duguje svojoj deci zato što su iz njega proizišla, on je pljunuo, govoreći da je i ovo iz njega izišlo.

***
U onome što priča Herodot da u nekom kraju Libije muškarci opšte sa ženama bez trajne veze i razlike, ali da dete kad prohoda pronalazi svog oca u gomili, pošto prirodna naklonost vodi njegove prve korake, verujem da mora biti čestih grešaka.

10.05.2006. u 10:29 • 1 Komentara • Print • # • ^

utorak, 09.05.2006.

Blatt Festival – Noć Peta i Posljednja

Čitali su pjesnici Gaby Bila-Gunther, Alistair Noon (na slici), a onda je show otela zloglasna Lorra!

Čim je Lorra! startala, Peraica mi je drhtavim šaptom povjerio da je ista čitala Machu (Noć Prva) iscrpljujućih sat i pol i da Bog zna što nas noćas čeka + možda bi bilo poželjno da se pozdravimo s našim najbližima, jerbo samo nebo zna kada ćemo opet na svjetlo dana.

A crnu Lorru! je krenulo!
Što reflektor i upaljeni mikrofon učine od čovjeka, a kamoli od nejake žene!??

Prije svake pjesme Lorra! bi nam ispripovijedala komadić osobne povijesti o babama i stričevima, kakti da pojasni stihove koji slijede - a krmela laže ko prase, jerbo niže jedan američki stereotip za drugim – npr. baba Irkinja nije govorila engleski, nego samo geeejlik! koji anforčunatli Lorrina! majka ne govori pa tako ni Lorra!, ali never mind, recimo da ga govori, pa shvatimo njezinu američku poeziju u kontekstu tog mističnog zelenog pašnjaka na kojem Ryanova kći jezdi s ovcama koje bleje geeejlik!, pardon, bile su to strme litice nad Atlantikom, a galebovi kliktaše na geeejliku! dok vjetar hučaše, također na geeejliku!, o mudrostima starih druida i keltskim uvarcima…

U sretan čas stiže SMS od očajnog Paje – Belzebuba žari i pali, plače sve u šesnaest i on više ne zna što mu je činiti. Oboružana misijom roditeljske dužnosti, provukoh se kraj Lorrine! geejlik! artiljerije i pobjegoh u noć.

Ostatak civila ostade u okruženom “Metropolu” – sigurna sam da preživjeli danas pišu memoare.

09.05.2006. u 21:33 • 1 Komentara • Print • # • ^

Blatt Festival – Noć Četvrta

Noć Četvrta pripala je jednom od Blatt urednika, Travisu Jeppesenu koji je čitao pjesme iz svoje novoobjavljene zbirke "Poems I Wrote While Watching TV”.
(Mladoliki pjesnik je na fotki).

Na Travisa sam zakasnila jerbo je Belzebuba uvela terror i nije me puštala is svog željeznog stiska sve dok je u njoj kucao posljednji kvant energije.

Ipak, stigla sam na performance Travisovog jarana i ilustratora knjige, Džeremaje Palaceka, čiji je glazbeni ‘projekt’ - King Vitamin, okrutno mučio snene stanare Anny Letenske 18, gdje je smješten “Metropol”.

Performance se sastojao od dvojice alternative dželata; Palacek za mikrofonom i kompjutorom, a kolega za basom.

Palacek vrišti.
Iz jedne numere u drugu.
Jedina stvar u kojoj se nazirao trunak harmonije bila je ‘balada’ sa sljedećim tekstom: “Hvala ti, o hvala ti, što si mi se posrala na facu”.
Roditelj u meni je zavapio: Zar je to ulupano $30.000 Ivy League školarine????

Ako je vjerovati Peraici, dernek je trajao do ranih jutarnjih sati, a on je – po pitanjima derneka – ono što se u novinarstvu naziva ‘pouzdan izvor’.

09.05.2006. u 21:30 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 07.05.2006.

Pismo iz Helsinkija

Helsinki is burning!

Story from the land of fennougric weirdness!!

To cut the long story short, there has been these "makasiinit", pile of old railroad warehouses left unused by the VR, the state-run railway company, some decades ago. However there has been for years plans to built something to the area, as also the same time there was lots of jumble-sales, organisations and music events arranged at this place. For example the band Eels had a concert there, which I would´ve rather have seen because the venue is burning just about now.

Makasiinit is in very central Helsinki, just across the house of parliament and other side to that main railroad station with the pictoresque statues holding things. To the site there are plans to built a new music house, which on the hand had been objected by some and nagged by the other that it would be too small from the beginning. But in any case, the place is central and the value of the land is high, as just across to it showing from the pictures there´s also this Sanoma-complex of the Finland´s largest publication/newspaper company.

Before the actual bigger attack to these wooden-built warehouses which are some 100 years old, there were wide range of anarchists and demonstration-oriented looters assembling there during the mayday, collecting also lots of just ordinary people, making it so that according to the news there were some 200 ppl. Trouble was, that also then there was a big fire that was torched in the middle of the magazines and some people got out of hand and attacked also against both the policemen as also the fire dept. vehicles that came to instinguish the fire.

But somehow the idea of burning the magazines persisted, rendering Helsinki a bit closer to Belfast of the 80's or current-day Monrovia for some short moments on today.

http://www.kommandiitti.com/kuva/1522
http://www.kommandiitti.com/kuva/1521

The pics were taken just few hours ago when I´m writing this, but the event is rather interesting as I don´t remember any other nordic city, or even some other european one, were fairly big structures have been burnt intentionally. The burning is not quite a co-incidence, as on tomorrow it was scheduled that the work for dismantling that was to be started.

I can already imagine the headlights on tomorrow and the internal ministry once again, as also after the mayday-incidents, underlining that there really is something wrong and the there are elements of Terrorism in our safe European home.

Mikko, Finnland

07.05.2006. u 09:34 • 0 Komentara • Print • # • ^

Blatt Festival - Noć Treća

Ujedinjeno kraljevstvo 1976. godine.
James Callaghan preuzima premijersko mjesto od umornog i politički istrošenog prethodnika, Harolda Wilsona. Laburisti su u dreku do grla – baš kao i cijela albionska nacija.
Nakon naftnog šoka i devastirajuće stagflacije gdje ne pomažu okušani recepti J.M. Keynesa, britansko gospodarstvo glavinja od jedne krize do druge. Tri godine kasnije situacija kulminira u takozvanoj “Zimi nezadovoljstva” kada javne službe praktički prestaju raditi. Zemlja je okovana sindikalnim protestima i štrajkovima. Hrana se ne isporučuje, smeće se ne odvozi, čak se i mrtve ne zakapa.

Na scenu stupa Maggie Thatcher. Nakon obračuna s moćnim sindikatima, Željezna Lady vraća zemlju u orbitu funkcionirajuće ekonomije.

U tom se kaosu, siromaštvu i nezaposlenosti na ulicama Londona pojavljuju neki novi, čudnovati likovi. Taman kada se običan svijet navikao na dugolasce sumnjivih higijenskih navika, iza uglova iskaču neki novi tipovi sa zihericama u ušima i lancima oko vrata. Po opskurnim podrumima i klubovima, ekipa s irokez frizurama svira nešto potpuno drugačije od Led Zeppelina i Pink Floyda. Bendovi jedva da znaju upaliti Marshalla, no to ne smeta rasplesanom mnoštvu koje neumorno pogo-ira uz buku i bijes iz zvučnika. Čak je i droga ove neobične mladeži drugačija. Uglavnom udišu ljepilo. Jeftino je i lako se nabavlja.

Te 1976. Britanija je iznjedrila punk.

Bertie Marshall, među drugarima poznat kao Berlin Bromley, u to doba slavi petnaesti rođendan.

Dvadesetak godina prije Briana Molkoa, ovaj androgeni dječarac besramno nabada stiletto štiklama po middle-class susjedstvu te namazan poput turbo-folk pevaljke sablažnjava roditelje i prosvjetne radnike.

Po odlasku iz roditeljske kuće, Berlin s najboljom prijateljicom Susan (kasnija Siouxsie iz Siouxsie and the Banshees) okuplja šačicu prijatelja u tzv. Bromley Kontingent. Ovo veselo društvo odjeveno u kreacije još neetablirane Vivien Westwood čini najraniju ‘jezgru’ entuzijasta koji skaču uz gigove ranih Sex Pistolsa, Clasha i inih punk-pionira.

Bertie Marshall opisuje dvije apsolutno lude godine vlastitog odrastanja u memoaru ‘Berlin Bromley’ iz kojeg nam je autor čitao urnebesno smiješne odlomke tijekom treće večeri Blatt događanja.

Ilustracije radi, evo kratke anegdote Bertijevog prostituiranja čime se mladac izvjesno vrijeme uzdržavao.

One night, I was standing under a street lamp with another rent boy and a car pulled up, an elderly man lent out of the window and beckoned us over.

“Are you two busy?” he asked.

“No!”

“But I don’t do threesomes”, the other boy said surprisingly.

“Oh, that’s not exactly what I had in mind – do you both like baked beans?”

We looked at each other and then the man.

“Love them!” we said.

We got into his E-type Jaguar and sped off to an apartment in Berkeley Square.

This gentleman was a retired Army officer, very high ranking.

We followed him into the kitchen where he proceeded to open two cans of Heinz baked beans and cooked them with a slice of toast each.

The boy and I scoffed them down. It made you ravenous walking the streets.

A rumbling in my tummy.

The gentleman asked us to follow him into the bedroom at which point we both asked for the money. He handed us Ł10 each. He undressed and lay on the bed.

My stomach was starting to rumble. The other boy let out a fart.

“Right you two, quick, on the bed, pull your pants down and fart in my face.”

Up we both jumped and pulled down our pants and let rip, our bums mooning over his face.

Farrttt…. – faaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaarrrrrrrrrrrrrrrrrrttttttttttttttttttttttttt…., the gentleman began masturbating furiously… fa…fa…rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrtttttttttttttttttttt…

Then suddenly, our bums still in the air, the farts stopped.

”Could you try again?” he pleaded, he hadn’t come yet.

We did, trying not to titter. NOTHING.

He opened a bedside drawer and got out two balloons.

“Here blow these up and then very slowly, let the air out”, he commanded.

We did. They made a farty sound. He came.

We pulled up our pants, the money hidden in my socks.

He cleaned up and drove us back to Shepherd’s Market.

He was quite notorious, known to everyone as “The Baked Bean Man”.

***

Primijetit ću da Bertie za svoje godine sjajno izgleda.
Na čitanje je došao odjeven u muški outfit, s decentnim krejonom oko očiju. Čita fenomenalno, pravi showman!

U neko doba noći pojavila se i Bertijeva prijateljica Siouxsie, okružena obožavateljima.
Primadonna u pravom smislu riječi – muškarci piju šampanjac iz njezine cipelice + rasprostiru kapute na lokve preko kojih prelazi. Ono što najviše iznenađuje je da Siouxise i nakon trideset godina izgleda isto!!!! Kao da spava u frižideru ili doma drži sliku Doriane Siouxsie Gray?
Ko to kaže, ko to laže da droge ubijaju????

Sanjcho nudi SMS objašnjenje – “To su ti redovite kure izmjene krvi”.

Nije joj vampirski look bez vraga.

PS. Na fotki nisu ni Siouxsie ni Bertie – bilo me sram đipati poput mandrila oko Siouxsie i moljakati je da je uslikam - nikad paparazzo od mene!
Ovo je naime, jedna Amerikanka koja je došla u Metropol na čitanje, a ja je inače skoro svakodnevno srećem u obližnjem parku gdje šeće dvije ubojite kuje. (Kuje samo izgledaju ubojito, jako su drage i dobrodušne).
Ovo je curin ‘normalni’ outfit – takvu je srećem u nedjeljno jutro dok ispijamo krmeljave kave.

07.05.2006. u 00:37 • 3 Komentara • Print • # • ^

petak, 05.05.2006.

Blatt Festival - Noć Druga

Večeras sam skoro ošla Bogu na gledanje kada je neki mercedes projurio kroz crveno & umalo me satro na putu do Metropola i 'Slovenske književnosti danas'. Gostovali su pjesnici Brane Mozetič i Jana Putrle-Srdič. Velika žrtva za poeziju tako malog naroda.

Peraica i ekipa kasniše s početkom, no kako se u međuvremenu točilo pivo, betoni, orgazmi i seksovi na plaži, atmosfera je bila vesela i ljudi su bili tik do sveopćeg humanizma i ljubavi. Nešto je bilo u zraku (dim jointa?) i vjerujem da se baš nitko ne bi požalio sve da su nam Slovenci zajodlali najstrašnije stihove sa sunčane strane Apla. Da stvar bude bolja, kada su konačno počeli s čitanjem, ispostavilo se da oboje pišu jako dobro i bilo ih je užitak slušati.

Jana Putrle-Srdič predstavnica je mlađe generacije. Objavila jednu knjigu, prevelo je na sedam jezika.

Brane Mozetič nešto je stariji i jedan je od najkontroverznijih slovenskih pjesnika. Večeras je čitao iz zbirke 'Banalije' za koju je dobio nacionalnu nagradu. Vraški dobar queer.

ŠELE NA TISOČE KILOMETROV DALEČ OD TEBE

si upam priznati, da sem se tedaj zaljubil
v tvojo spermo, v smrt, ki jo je prinašala.
Gledal sem jo, razlito po tvojem trebuhu,
in potopil obraz vanjo. Njen vonj, ki je
postajal vonj smrti, mi je dvigal
neskončne orgazme. Kot da sem te izrabljal
za svojo samouničevalnost. Ki jo poznaš
tudi ti, samo na drugačen način. Na
tisoče besed sem izvlekel iz tvoje sperme,
jih zlagal v glasbo, ki me je držala
na robu. Zdelo se mi je, da nisem vreden
in da me boš tudi ti pustil samega.
Nisem se mogel znebiti očeta, kateremu
se ni zdelo vredno, da bi stal ob meni.
Zato mi ni bilo nenavadno, ko si me
tisočkrat zapustil. Vselej sem se
vračal na rob tvojega trebuha, z mokrim
licem sem ležal tam, čekal, da se
dvigneš in spet odideš.

05.05.2006. u 00:40 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 03.05.2006.

Blatt Festival - Noć Prva

Delikvent Peraica i njegovi jarani iz "Blatt-a" odlučili potkopati upravo događajući Praški književni sajam pa organizirali gerila književni Blatt Festival. Traje od danas do nedjelje.

Kako u posljednje vrijeme nisam baš najnormalnija, ja se večeraske uputila u "Metropol" na čitanje slovenske poezije, a kad tamo, pomiješala dane - Slovenci su sutra, a danas lansiranje engleskog prijevoda kultnog "Maja", najznačajnijeg češkog romantičara Karela Macha kojeg će vam svaki pismeniji Čeh recitirati napamet (barem početak).

Ajde dobro, odlučih ostati, party je party, a i nije baš neka velika pogreška zamijeniti srijedu za četvrtak.

Digresija: Jedne je godine moja Stara kupila burazu i meni školske knjige za razred koji smo taman prošli - he, he, zamišljam je u trenutku kada ih vraća barakudama u Školskoj knjizi: 'Khmmm, khmmm, malo sam se zabunila...'.

U "Metropolu" Peraica i 'Blatt' ekipa + Howard, izdavač Mache iz Twisted Spoon Pressa i poetessa Lorrrrra! koja je čitala engleski prijevod.

Lorrrrrri! je usred performancea puka glas pa je sirota ostala sjediti, a mikrofon je preuzela prevoditeljica Marcela Hajkova koja je čitala original na češkom.

Bilo je to kao u onim pričama kada prima balerina slomije nogu pa u rolu bijele labudice uleti čistačica. Međutoa, u večerašnjem je slučaju bilo kristalno jasno da je prevoditeljica ta koju spada solo krhke labudice, dočim Lorrrrri! više odgovara uloga vlasnice medene kuće iz "Ivice i Marice".
No, kako Lorrrrra! nije od jučer, čim je uz čašu ledene vode oporavila glasnice, istrgla je ljepotici mikrofon iz ruku, zazveckala bezbrojnim narukvicama i nastavila s poezijom! Ne predaje se podij bez borbe!

Jedan dio smo čitali i mi iz publike - da bude 'interaktivno' & bilo je sasvim zabavno. Ja sam se pokušavala izboriti da čitam 'Zbor duhova', ali me dopala uloga 'Lubanje' - ajde, nije loše! Peraica si je smjestio 'Solo' te uz Lorrrru! ugrabio najviše pozornosti. Oduvijek je imao dara za samopromociju.

Sutra ću se odkoturati na Slovence, a u petak Peraica obećava specijalnu gošću iz Berlina, mog teenage ženskog idola Siouxie Sue iz Suzie & The Banshees. Belzebuba će valjda preživjeti uz Paju i Disu. Ako je vučica prehranila Romula i Rema, valjda će i ona nešto ušićariti od ta dva lika.

03.05.2006. u 23:02 • 3 Komentara • Print • # • ^

Vaaaj-em-si-ej!!!!

Muž neke sretnice iz Liverpoola osuđen je na sto sati 'društveog rada', jerbo se tijekom leta Florida - Manchester opio ljutom dudarom pa je tih desetak sati u sav glas pjevao "YMCA" dok je uplakana supruga tješila njihovo troje male djece.

03.05.2006. u 11:08 • 1 Komentara • Print • # • ^

Kratka povijest traktora

Nikolaj-Kolja Očeretko kori petnaestogodišnju kćer Nadeždu - brani joj šminku i šminkanje!

"Misli, Nadeždo, misli!!! Šminka onemogućuje zakon prirodnog odabira! S njome si odgovorna za ružnoću naše vrste!".

Kao da slušam pokojnu babu Liliku! Dežavu čisti!

***

Marina Lewycka - "Kratka povijest traktora na ukrajinskom"

Osamdesetčetverogodišnji udovac Očeretko smrtno se zaljubi u mladu i obdarenu lažnu blondinku Valentinu, ukrajinsku predatoricu u lovu na britanski pasoš - ili barem dozvolu rada i boravka u Ujedinjenom kraljevstvu.
U Očeretkov spas pohitaše njegove sredovječne kćeri, Nadežda i Vera, koje samo za tu priliku zakopavaju ratnu sjekiru (tomahavk) i pravdoljubivo se bacaju na ukrajinsku kurbeštiju.
Međutoa, Valentina nije mačji kašalj i sestre čeka luda vožnja niz memory-lane...

"Extremely funny", kaže Times.
"Mad and hilarious" - Daily Telegraph.

Nije baš toliko ludilo, ali dobro ćete se zabaviti. Garant.

03.05.2006. u 00:01 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 01.05.2006.

Don Branko Sbutega 1952-2006

Prije pet dana umro je don Branko Sbutega.

Negdje polovicom devedesetih, nakon obavljenog intervjua za 101-icu, don Sbutega i ja smo ostali sjediti u polumraku studija razgovarajući bez mikrofona, onako 'za ćeif', kakve nove živote bi poželjeli živjeti - da možemo birati.

Turbo slobodoumno za katoličkog svećenika - što ću saznati kasnije iščitavajući onu davnu Globusovu anketu gdje su se katolici redom ograđivali od sličnih pitanja.
(Kao da nije u pitanju igra - za te ozbiljne tipove sve je ideološka platforma).

Velim ja don Sbutegi:
"Recimo, imate pet opcija - kao tko ili što biste se htjeli ponovno roditi?".

Sbutega odgovara:

"Jedanput kao kornjača. Da živim stotinu godina.
Onda kao leptir. Da živim samo jedan dan.
Onda kao žena. Da rađam djecu.
Još jedanput kao svećenik.
I peti put... o tome ću još razmisliti"...

Ja sam u svojih pet opcija uvrstila:

"Jedanput kao časna sestra... da spoznam unutrašnji mir...".

"Za unutrašnji mir ne morate biti časna sestra. Dapače", povjerio mi je don Branko.

***

Sretan put, dragi prijatelju!

01.05.2006. u 09:10 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva