Ujedinjeno kraljevstvo 1976. godine.
James Callaghan preuzima premijersko mjesto od umornog i politički istrošenog prethodnika, Harolda Wilsona. Laburisti su u dreku do grla – baš kao i cijela albionska nacija.
Nakon naftnog šoka i devastirajuće stagflacije gdje ne pomažu okušani recepti J.M. Keynesa, britansko gospodarstvo glavinja od jedne krize do druge. Tri godine kasnije situacija kulminira u takozvanoj “Zimi nezadovoljstva” kada javne službe praktički prestaju raditi. Zemlja je okovana sindikalnim protestima i štrajkovima. Hrana se ne isporučuje, smeće se ne odvozi, čak se i mrtve ne zakapa.
Na scenu stupa Maggie Thatcher. Nakon obračuna s moćnim sindikatima, Željezna Lady vraća zemlju u orbitu funkcionirajuće ekonomije.
U tom se kaosu, siromaštvu i nezaposlenosti na ulicama Londona pojavljuju neki novi, čudnovati likovi. Taman kada se običan svijet navikao na dugolasce sumnjivih higijenskih navika, iza uglova iskaču neki novi tipovi sa zihericama u ušima i lancima oko vrata. Po opskurnim podrumima i klubovima, ekipa s irokez frizurama svira nešto potpuno drugačije od Led Zeppelina i Pink Floyda. Bendovi jedva da znaju upaliti Marshalla, no to ne smeta rasplesanom mnoštvu koje neumorno pogo-ira uz buku i bijes iz zvučnika. Čak je i droga ove neobične mladeži drugačija. Uglavnom udišu ljepilo. Jeftino je i lako se nabavlja.
Te 1976. Britanija je iznjedrila punk.
Bertie Marshall, među drugarima poznat kao Berlin Bromley, u to doba slavi petnaesti rođendan.
Dvadesetak godina prije Briana Molkoa, ovaj androgeni dječarac besramno nabada stiletto štiklama po middle-class susjedstvu te namazan poput turbo-folk pevaljke sablažnjava roditelje i prosvjetne radnike.
Po odlasku iz roditeljske kuće, Berlin s najboljom prijateljicom Susan (kasnija Siouxsie iz Siouxsie and the Banshees) okuplja šačicu prijatelja u tzv. Bromley Kontingent. Ovo veselo društvo odjeveno u kreacije još neetablirane Vivien Westwood čini najraniju ‘jezgru’ entuzijasta koji skaču uz gigove ranih Sex Pistolsa, Clasha i inih punk-pionira.
Bertie Marshall opisuje dvije apsolutno lude godine vlastitog odrastanja u memoaru ‘Berlin Bromley’ iz kojeg nam je autor čitao urnebesno smiješne odlomke tijekom treće večeri Blatt događanja.
Ilustracije radi, evo kratke anegdote Bertijevog prostituiranja čime se mladac izvjesno vrijeme uzdržavao.
One night, I was standing under a street lamp with another rent boy and a car pulled up, an elderly man lent out of the window and beckoned us over.
“Are you two busy?” he asked.
“No!”
“But I don’t do threesomes”, the other boy said surprisingly.
“Oh, that’s not exactly what I had in mind – do you both like baked beans?”
We looked at each other and then the man.
“Love them!” we said.
We got into his E-type Jaguar and sped off to an apartment in Berkeley Square.
This gentleman was a retired Army officer, very high ranking.
We followed him into the kitchen where he proceeded to open two cans of Heinz baked beans and cooked them with a slice of toast each.
The boy and I scoffed them down. It made you ravenous walking the streets.
A rumbling in my tummy.
The gentleman asked us to follow him into the bedroom at which point we both asked for the money. He handed us Ł10 each. He undressed and lay on the bed.
My stomach was starting to rumble. The other boy let out a fart.
“Right you two, quick, on the bed, pull your pants down and fart in my face.”
Up we both jumped and pulled down our pants and let rip, our bums mooning over his face.
Farrttt…. – faaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaarrrrrrrrrrrrrrrrrrttttttttttttttttttttttttt…., the gentleman began masturbating furiously… fa…fa…rrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrtttttttttttttttttttt…
Then suddenly, our bums still in the air, the farts stopped.
”Could you try again?” he pleaded, he hadn’t come yet.
We did, trying not to titter. NOTHING.
He opened a bedside drawer and got out two balloons.
“Here blow these up and then very slowly, let the air out”, he commanded.
We did. They made a farty sound. He came.
We pulled up our pants, the money hidden in my socks.
He cleaned up and drove us back to Shepherd’s Market.
He was quite notorious, known to everyone as “The Baked Bean Man”.
***
Primijetit ću da Bertie za svoje godine sjajno izgleda.
Na čitanje je došao odjeven u muški outfit, s decentnim krejonom oko očiju. Čita fenomenalno, pravi showman!
U neko doba noći pojavila se i Bertijeva prijateljica Siouxsie, okružena obožavateljima.
Primadonna u pravom smislu riječi – muškarci piju šampanjac iz njezine cipelice + rasprostiru kapute na lokve preko kojih prelazi. Ono što najviše iznenađuje je da Siouxise i nakon trideset godina izgleda isto!!!! Kao da spava u frižideru ili doma drži sliku Doriane Siouxsie Gray?
Ko to kaže, ko to laže da droge ubijaju????
Sanjcho nudi SMS objašnjenje – “To su ti redovite kure izmjene krvi”.
Nije joj vampirski look bez vraga.
PS. Na fotki nisu ni Siouxsie ni Bertie – bilo me sram đipati poput mandrila oko Siouxsie i moljakati je da je uslikam - nikad paparazzo od mene!
Ovo je naime, jedna Amerikanka koja je došla u Metropol na čitanje, a ja je inače skoro svakodnevno srećem u obližnjem parku gdje šeće dvije ubojite kuje. (Kuje samo izgledaju ubojito, jako su drage i dobrodušne).
Ovo je curin ‘normalni’ outfit – takvu je srećem u nedjeljno jutro dok ispijamo krmeljave kave.
Post je objavljen 07.05.2006. u 00:37 sati.