Zagorski špijun (3)

nedjelja , 28.10.2007.

- I kakav je zapravo problem sa tim stanovima? Izgradnju je dobio Čačić? Pa je li imao bolju ponudu?
- Ne, imao je lošiju - reče gradonačelnik Slavko Vragov i stavi na stol fascikl sa ponudama.

Doista, Čačićeva je ponuda bila znatno lošija od one njihova ratnog kolege.

- Pa zašto ste mu onda dali taj posao?
- Po naredbi odozgora.
- Od koga?
- Od Gregurića - promumlja Slavkov pomoćnik Janko Topnik. Gradonačelnik ga je satro pogledom, i procijedio 's vrha, nije bitno otkuda'.
- Dobro, pa kakvog to ima smisla?
- Ne znamo.

Ima smisla, pomislio sam, 'tehnomenadžerska' frakcija HDZ-a se odavno priprema za tranziciju u kojoj bi se riješila 'etatista' po cijenu gubitka jednog mandata. Ovo bi mogao biti jedan od malih koraka kojima na lokalnom nivou daju ruku svojim prijateljima koji će odraditi jednu sezonu na vlasti, i uvlače ih u svoje prljave poslove kao suučesnike. Da se stvar do kraja odradi, mora se, naravno, sačekati smrt Staroga, ali ona se ionako neumitno približavala.

- I možete li vi to izjaviti za naš tjednik? Da je Gregurić dao posao Čačiću iako je on dao lošiju ponudu?
- Naravno da ne. To bi nas koštalo glave. Ali možemo vam dati dokumente iz kojih to logično proizlazi.

...
Dok smo se vozili ka Zagrebu, Jura je bio veseo jer će stići na dejt u Brazilu, a ja mračan jer sam predobro znao da logična veza nije dovoljno jaka za naslov u tabloidu. Kako bi priča 'držala vodu' u našem tadašnjem konceptu, trebalo ju je mračno nabrijati. A kako će to izvršni urednik Laki obaviti... Pa, to ću prepustiti njemu. Neka i on zaradi svoju plaću. Ja ću samo izručiti tekst, kao da pišem za neke normalne novine.
...

- I kako će naši siroti čitatelji ovo shvatiti? - Pitao je sarkastično stari redaktor Hrvoje.
- Evo ovako - odgovori Laki. Stavi Janku u usta ovakvu izjavu: 'Posao su Čačiću namjestili Gregurić i njegov zet Mateša jer se pripremaju za poraz HDZ-a na slijedećim izborima....
- Pa nećeš ih valjda tako usositi - umirao je od smijeha Hrvoje.
- Naravno da hoću. Šta se brineš. To su moji prijatelji, a ne tvoji i Vilenjakovi. Znam dokle ih mogu naguziti.

...
Zbrisao sam iz redakcije na Future Shock party 1999., a ravno sa njega na hospitaciju u privatnoj gimnaziji. Nije prošlo najbolje, tek nakon prvih 20 min sam pronašao samog sebe kako predajem djeci koja umiru od smijeha. Ipak sam dobio potpis.
...

U četvrtak je broj bio na kioscima svugdje, pa i u Zagorju. Došao sam u redakciju tek oko 13. Želio sam što kasnije čuti kakvu je reakciju izazvala naša naslovnica u samoj Kupčini.

- Vilenjače, pa što te nema? Znaš šta se dogodilo kad je tvoja tema pročitana u Kupčini?
- Tvoja tema, Laki, ti si je izmislio i nabrijao. Što je bilo?
- Aaaa, vidim da te je ponovo uhvatio napadaj morala, Vilenjače. A bilo ti je ok ići punih džepova na onaj rave party na koji si zbrisao s prijeloma... Fino te plaćamo za dvije teme tjedno i sređivanje sitnih rubrika. A da to uradimo, moramo nekako prodati novine...
- Nije u pitanju. Dakle, šta je bilo sa onim sirotim debilima?
- Nastala je tolika frka da su Topnik i Vragov zbrisali na par dana u Klagenfurt dok se stvar ne smiri.
- Pa zar ti je drago što si tako ujebao svoje prijatelje?
- Mah, ionako su to budale. A ovo će im pomoći kad HDZ izgubi izbore. Moći će govoriti da su ionako bili u svađi sa središnjicom.
- A Čačić?
- Pa to je moj pajdo.

Zagorski špijun (2)

četvrtak , 18.10.2007.

Autor pisma koje nas je dovelo do Kupčine bio je gradonačelnikov zamjenik Janko Topnik. On i njegov šef Slavko Vragov zajedno nisu imali osam razreda osnovne. Vlasti su se dokopali kao čelnici mjesnog HDZ-a i zaslužni ratnici - obojica su bili u Merčepovim postrojbama.

Zajedno sa vlašću nad općinom zaposjeli su i nadzorni odbor smetlišta, Kupčinskog privrednog čuda. U tom se modernom smećarskom središtu sabirao opasni otpad iz dvije županije, što je zahvaljujući automatizaciji donosilo ozbiljnu zaradu pa je općina ušla u statistike kao jedna od najrazvijenijih u Hrvatskoj.

Idilu je kvario tek Petar, vođa suparničke skupine dragovoljaca. Taj je vješti trgovac ugled postigao ratujući u Kažnjeničkoj bojni HVO, gdje je na kraju stekao čin satnika, a iste su ga veze dovele u posjed lokalne ciglane. Da ga sjebu, općinari Topnik i Vragov su organizirali stalne radove i iskopavanja na jedinoj cesti kojom se u ciglanu mogla dovesti sirovina. Uspjeh je bio očit - taj nekad profitabilni objekt postupno je propadao.

- Skrati! Skrati! - šaptao mi je fotograf Ivan dok sam pričao sa ovom dvojicom intelektualaca. Imao je, naime, dogovoren dejt kasno naveče na Brazilu pa mu je bilo stalo da se što prije počnemo vraćati u Zagreb. Nisam se dao smesti: tek je postajalo zabavno. Uspio sam uhvatiti Topnika i Vragova u film: da me impresioniraju, za ručkom su mi počeli pričati o svojim ratnim avanturama. Na svoju žalost, o merčepovcima i njihovim avanturama u Pakracu i Lipiku sam znao dosta - s njima je tamo bio i moj ujak - pa sam na svaku njihovu priču odgovarao navodeći dodatne detalje, što je ove totalno sludilo i preplašilo.

Fotić me je u nekom trenutku počeo pod stolom lupkati martensicom u potkoljenicu, pa sam odlučio preći na stvar i direktno ispitati Ivana i Janka o zavrzlami sa Čačićevim poslovima za HDZ.

This time next year bićemo milijoneri

ponedjeljak , 15.10.2007.

(Sofra na Folki. Cigani sviraju 'Lijepi li su mostarski dućani')

- Dakle, plan je ovaj. Uložit ćemo u srpsku burzu...
- Berzu...
- Preko FIMA-e. Oni imaju podružnicu u Beogradu. Ali treba nam po 50.000 kn minimalno...
- Zašto baš toliko?
- Jer im se inače ne da zajebavati s tim. Nije to kako kod nas. SDA i ZSE nisu idealni, znaju krivo proknjižiti, ali bar se pretpostavlja da trebaš dobiti potvrdu o svemu. U Srbiji umjesto SDA imaš tu Komisiju za hartije od vrednosti...

(Konobar donosi Sogan dolme i Travničke za ekipu wannabe ulagača u Balkan.)

- ...A ona ti kad uložiš isporuči kurac a ne potvrdu. Moraš moliti brokera da ti napravi potvrdu. Rok za sve je sedam dana i duže.
- Pa je li to sigurno?
- Zapravo jeste samo se moraš namučiti. Ali prinosi su ogromni. Kao u Hrvatskoj 2006.
- Znači može se zaraditi više od 100% ?
- Očekujem 250%, a nadam se 500%.
- U koje firme?
- Radili smo analize. Teško je jer nisu obavezni javno objaviti niti jedan relevantan podatak. Ali izabrali smo tri, onu iz Pirota i još...

(Cigani počinji svirati 'Evo banke Cigane moj' po narudžbi društva iz susjednog separea - Dikan, Alka i Goga zubarica)

- Ali čekajte, momci, zašto bismo to raditli? Zaraditi se još može i u Hrvatskoj, evo, pogledajte, sad je Atlantska plovidba skočila 56% u 3 mjeseca i ide dalje. A ovdje sve riskiraš, ne možeš odmah prodati, nema pouzdanih parametara za fundamentalnu analizu... Zašto? Pa to je ludost.
- Ali to je zabavno. Nije sve u novcu.

Zagorski špijun (1)

subota , 06.10.2007.

- Zašto ovo radiš, Vilenjače? Zar ti ne može Tata naći neki posao u PR-u Banke? Je li ti baš sila provoditi dane sa svim ovim luđacima, uključujući tu i mene? Ja sigurno ne bi radio u Tabloidu da mi ne trebaju pare dok se obiteljska situacija ne sredi.
- Zato jer je to put u čudesno, Ivane.
- Jebalo te čudesno.
- Kad sam čitao knjigu Franje Fuisa i došao do dijela u kojem je našao ljude koji žive u sojenicama nedaleko od Zagreba, shvatio sam da čudesno nije samo među Hotentotima Namibije ili na Tibetu, nego tu oko nas.


- Hoćeš reći da je naš veličanstveni izvršni urednik Laki čudesan? I ona lujka direktorica Nevena?
- U obadvoje se nalazi Živi Buddha. Ili, što bi katolici rekli, i oni su Djeca Božija. Savršeni su usred svoje nesavršenosti
- Ma ne seri.
- I ovi ljudi koje ćemo sresti gore u Kupčini, i oni su čudesni.
- Malo sutra. Vidjećeš. Nema priče. Samo se džaba jebemo po pripizdini.


Ivan je bio solidan fotograf i odličan wingman - na puteve van Zagreba najradije sam išao s njim. Nije se, kao mnogi fotići, ograničavao na puko slikanje, već bi sudjelovao u razgovoru s ljudima, traženju tema, odnosno u samoj igri. Reportaža za tjedni tabloid nije straight posao. To je igra komunikacije, zavlačenja, manipulacije terenom i sugovornicima. On mi je taj posao u mnogome olakšavao, ali ovaj put je bio iznerviran. Mislio je da je zadatak preneodređen i da ćemo zaglibiti usred ničega, vratiti se praznih šaka i istrpjeti još po jedan napad bijesa direktorice i izvršnog urednika.

Situacija je sličila onoj na početku filma 'Michael' sa Travoltom koji glumi anđela: nas dvojica, nezaustavljivi senzacionalistički duo, krenuli smo u isluženom Fiatu Uno put Kupčine u Zagorju, iz koje je stiglo optužujuće pismo. U njemu je pisalo da lokalni HDZ-ovci sređuju unosne poslove šefu HNS-a Čačiću. To je po Ivanom mišljenju bilo manje moguće od toga da je se u selo spustio sam anđeo John Travolta da prebroji dionice regionalnog smetlišta, jedine profitne firme u kraju.

O Ljubavi

četvrtak , 04.10.2007.

Već mi dva tjedna grozničavo prolazi umom priča o Zagorskom špijunu.
Nisam je dovršio. Ali, pročitao sam genijalnu umotvorinu na blogu poznanika sa Silbe:

Ljubav je ugodna komplikacija koja ispunjava vrijeme i generira gomilu emocija koje za sobom nose gomilu loših postupaka ali toliko besramno ispunjavaju život da joj čovjek jednostavno ne može odoljeti.

Tako govoraše Šlagerpevač.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>