- I kakav je zapravo problem sa tim stanovima? Izgradnju je dobio Čačić? Pa je li imao bolju ponudu?
- Ne, imao je lošiju - reče gradonačelnik Slavko Vragov i stavi na stol fascikl sa ponudama.
Doista, Čačićeva je ponuda bila znatno lošija od one njihova ratnog kolege.
- Pa zašto ste mu onda dali taj posao?
- Po naredbi odozgora.
- Od koga?
- Od Gregurića - promumlja Slavkov pomoćnik Janko Topnik. Gradonačelnik ga je satro pogledom, i procijedio 's vrha, nije bitno otkuda'.
- Dobro, pa kakvog to ima smisla?
- Ne znamo.
Ima smisla, pomislio sam, 'tehnomenadžerska' frakcija HDZ-a se odavno priprema za tranziciju u kojoj bi se riješila 'etatista' po cijenu gubitka jednog mandata. Ovo bi mogao biti jedan od malih koraka kojima na lokalnom nivou daju ruku svojim prijateljima koji će odraditi jednu sezonu na vlasti, i uvlače ih u svoje prljave poslove kao suučesnike. Da se stvar do kraja odradi, mora se, naravno, sačekati smrt Staroga, ali ona se ionako neumitno približavala.
- I možete li vi to izjaviti za naš tjednik? Da je Gregurić dao posao Čačiću iako je on dao lošiju ponudu?
- Naravno da ne. To bi nas koštalo glave. Ali možemo vam dati dokumente iz kojih to logično proizlazi.
...
Dok smo se vozili ka Zagrebu, Jura je bio veseo jer će stići na dejt u Brazilu, a ja mračan jer sam predobro znao da logična veza nije dovoljno jaka za naslov u tabloidu. Kako bi priča 'držala vodu' u našem tadašnjem konceptu, trebalo ju je mračno nabrijati. A kako će to izvršni urednik Laki obaviti... Pa, to ću prepustiti njemu. Neka i on zaradi svoju plaću. Ja ću samo izručiti tekst, kao da pišem za neke normalne novine.
...
- I kako će naši siroti čitatelji ovo shvatiti? - Pitao je sarkastično stari redaktor Hrvoje.
- Evo ovako - odgovori Laki. Stavi Janku u usta ovakvu izjavu: 'Posao su Čačiću namjestili Gregurić i njegov zet Mateša jer se pripremaju za poraz HDZ-a na slijedećim izborima....
- Pa nećeš ih valjda tako usositi - umirao je od smijeha Hrvoje.
- Naravno da hoću. Šta se brineš. To su moji prijatelji, a ne tvoji i Vilenjakovi. Znam dokle ih mogu naguziti.
...
Zbrisao sam iz redakcije na Future Shock party 1999., a ravno sa njega na hospitaciju u privatnoj gimnaziji. Nije prošlo najbolje, tek nakon prvih 20 min sam pronašao samog sebe kako predajem djeci koja umiru od smijeha. Ipak sam dobio potpis.
...
U četvrtak je broj bio na kioscima svugdje, pa i u Zagorju. Došao sam u redakciju tek oko 13. Želio sam što kasnije čuti kakvu je reakciju izazvala naša naslovnica u samoj Kupčini.
- Vilenjače, pa što te nema? Znaš šta se dogodilo kad je tvoja tema pročitana u Kupčini?
- Tvoja tema, Laki, ti si je izmislio i nabrijao. Što je bilo?
- Aaaa, vidim da te je ponovo uhvatio napadaj morala, Vilenjače. A bilo ti je ok ići punih džepova na onaj rave party na koji si zbrisao s prijeloma... Fino te plaćamo za dvije teme tjedno i sređivanje sitnih rubrika. A da to uradimo, moramo nekako prodati novine...
- Nije u pitanju. Dakle, šta je bilo sa onim sirotim debilima?
- Nastala je tolika frka da su Topnik i Vragov zbrisali na par dana u Klagenfurt dok se stvar ne smiri.
- Pa zar ti je drago što si tako ujebao svoje prijatelje?
- Mah, ionako su to budale. A ovo će im pomoći kad HDZ izgubi izbore. Moći će govoriti da su ionako bili u svađi sa središnjicom.
- A Čačić?
- Pa to je moj pajdo.
Post je objavljen 28.10.2007. u 12:11 sati.