Zagorski špijun (1)

- Zašto ovo radiš, Vilenjače? Zar ti ne može Tata naći neki posao u PR-u Banke? Je li ti baš sila provoditi dane sa svim ovim luđacima, uključujući tu i mene? Ja sigurno ne bi radio u Tabloidu da mi ne trebaju pare dok se obiteljska situacija ne sredi.
- Zato jer je to put u čudesno, Ivane.
- Jebalo te čudesno.
- Kad sam čitao knjigu Franje Fuisa i došao do dijela u kojem je našao ljude koji žive u sojenicama nedaleko od Zagreba, shvatio sam da čudesno nije samo među Hotentotima Namibije ili na Tibetu, nego tu oko nas.


- Hoćeš reći da je naš veličanstveni izvršni urednik Laki čudesan? I ona lujka direktorica Nevena?
- U obadvoje se nalazi Živi Buddha. Ili, što bi katolici rekli, i oni su Djeca Božija. Savršeni su usred svoje nesavršenosti
- Ma ne seri.
- I ovi ljudi koje ćemo sresti gore u Kupčini, i oni su čudesni.
- Malo sutra. Vidjećeš. Nema priče. Samo se džaba jebemo po pripizdini.


Ivan je bio solidan fotograf i odličan wingman - na puteve van Zagreba najradije sam išao s njim. Nije se, kao mnogi fotići, ograničavao na puko slikanje, već bi sudjelovao u razgovoru s ljudima, traženju tema, odnosno u samoj igri. Reportaža za tjedni tabloid nije straight posao. To je igra komunikacije, zavlačenja, manipulacije terenom i sugovornicima. On mi je taj posao u mnogome olakšavao, ali ovaj put je bio iznerviran. Mislio je da je zadatak preneodređen i da ćemo zaglibiti usred ničega, vratiti se praznih šaka i istrpjeti još po jedan napad bijesa direktorice i izvršnog urednika.

Situacija je sličila onoj na početku filma 'Michael' sa Travoltom koji glumi anđela: nas dvojica, nezaustavljivi senzacionalistički duo, krenuli smo u isluženom Fiatu Uno put Kupčine u Zagorju, iz koje je stiglo optužujuće pismo. U njemu je pisalo da lokalni HDZ-ovci sređuju unosne poslove šefu HNS-a Čačiću. To je po Ivanom mišljenju bilo manje moguće od toga da je se u selo spustio sam anđeo John Travolta da prebroji dionice regionalnog smetlišta, jedine profitne firme u kraju.