Zagorski špijun (2)

Autor pisma koje nas je dovelo do Kupčine bio je gradonačelnikov zamjenik Janko Topnik. On i njegov šef Slavko Vragov zajedno nisu imali osam razreda osnovne. Vlasti su se dokopali kao čelnici mjesnog HDZ-a i zaslužni ratnici - obojica su bili u Merčepovim postrojbama.

Zajedno sa vlašću nad općinom zaposjeli su i nadzorni odbor smetlišta, Kupčinskog privrednog čuda. U tom se modernom smećarskom središtu sabirao opasni otpad iz dvije županije, što je zahvaljujući automatizaciji donosilo ozbiljnu zaradu pa je općina ušla u statistike kao jedna od najrazvijenijih u Hrvatskoj.

Idilu je kvario tek Petar, vođa suparničke skupine dragovoljaca. Taj je vješti trgovac ugled postigao ratujući u Kažnjeničkoj bojni HVO, gdje je na kraju stekao čin satnika, a iste su ga veze dovele u posjed lokalne ciglane. Da ga sjebu, općinari Topnik i Vragov su organizirali stalne radove i iskopavanja na jedinoj cesti kojom se u ciglanu mogla dovesti sirovina. Uspjeh je bio očit - taj nekad profitabilni objekt postupno je propadao.

- Skrati! Skrati! - šaptao mi je fotograf Ivan dok sam pričao sa ovom dvojicom intelektualaca. Imao je, naime, dogovoren dejt kasno naveče na Brazilu pa mu je bilo stalo da se što prije počnemo vraćati u Zagreb. Nisam se dao smesti: tek je postajalo zabavno. Uspio sam uhvatiti Topnika i Vragova u film: da me impresioniraju, za ručkom su mi počeli pričati o svojim ratnim avanturama. Na svoju žalost, o merčepovcima i njihovim avanturama u Pakracu i Lipiku sam znao dosta - s njima je tamo bio i moj ujak - pa sam na svaku njihovu priču odgovarao navodeći dodatne detalje, što je ove totalno sludilo i preplašilo.

Fotić me je u nekom trenutku počeo pod stolom lupkati martensicom u potkoljenicu, pa sam odlučio preći na stvar i direktno ispitati Ivana i Janka o zavrzlami sa Čačićevim poslovima za HDZ.