|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
Slomljenih ideala i požutjelih stranica agresivnog dnevnika parala je svoju prošlost na dijelove tuge, čemera, razuzdanih i morbidnih misli.
Sjedila je u kutu ponovo čitajući sve one stranice o Bogu, Svevišnjim silma, Vjetru, Vatri...o...meni...
Prisilila sma se na pogled prema njoj...topli osjećaj utisnuo se prema mojim grudima. Plamen, umirujuć...nježan u svojim dodirima zahvatio je moje tijelo... Osjećala sam tužne note svoga života koji je gorio pod mojim snovima... Više nije bilo dana, niti jutra... Sve što sam poznalava rušilo se u skladan ponor, očaravajuće dubok, misteriozan. Željela sam ga vidjeti.. Njemu sam i zadirala u najtamnije kutke... Prekasno sam shvatila... To je bilo moje srce.
Violina je polako ocrtavala zvukove, grube, nesnosno umirujuće. Prislonjena uz vlastiti odraz nemirnoga sučelja i vjerodostojnosti onoga što sam imala gorjela sam plamenom mržnje. Ona j bila ta koja me uništavala. Bila sam uspomena, ona je bila kreator ovoga užasa... Ona je dopustila da nestanem u gorućoj melodiji... Koja je imala sve... Samo mračnu uspomenu poput mene ne...
I opet je pjesma potresla dvoranu uspavljujućeg praha uništenog bezvremenskog slijeda događaja. Razbih se u tisuću krhotina. Ne primiše me u svoj sklad duginih boja. Ostadoh na podu sama, primajući odsjaj crnoga poda, stvarajući svoj pakao, za njihove duše...
Mjesečina je obasjala njegove hladne snove dok sam trčala ulicom svojih kobnih početaka. Prikradanje poput ustajale sjene i trule prošlosti nježno su se kovitlale mojim kaotičnim razmišljanjima. Nisam mu željela ponovo prići. Više onako za sebe sam sanjarila o tome da ga baš ja ubijem, a ne manjak zla u njegovim tamnim očima. Prašina se rasula mojim sjećanjima ostavljajući netragom nestale slobodne i razuzdane misli... Krenem. Stanem. Okrenem se. Gledam niz ulicu... Majka i dijete. Odlazim. Ubijam i njih. Nisu vrijedni. Prolazivši kroz sitne uličice klaustofobičnih manira hladan znoj u obliku krvi silazio je niz moje tijelo. Zadnji puta kada sam ubila bilo je iz ljubavi. Ovo je bila zloba. To i nije bio najveći problem. Ja sam i dalje bila njegova majka, a on je umirao. Sin umire prije mene, nikada to neću shvatiti. Ponovo je počela kiša, ispirući s mene sasušenu krv, nježno pazeći na moja osjetila, pokušavajući ne povrijediti moju naprasitu ćud.
Prepustila sma se... Tisuću sitnih suza koje su padale s neba s posebnim osjećajem rastapale su moja upozorenja, vidale su moje rane, duhovne, one koje su najviše krvarile. Sjedila sam u nekom prolazu. Mekoća i osjećaj sigurnosti. Zagrljaji magle privijali su moje tijelo uz uništenu odjeću. Kosa, raspuštena i mokra padala mi je na grudi dražeći moja čula. Kovrče su lagano poskakivale pri naletima vjetra. Vampirstvo mi je donijelo užitak. Ja sam bila hladna. Vjetar je bio hladan. Nježan spoj arome igre i zavođenja nevidljivim dodirima zaintrigirao me i tražio način kako bi moj unutarnji nemir pretvorio u svevišnju božju tematiku, visoku i višu od neba, grešnu i grješniju od pakla...
angel...on the rain..
Kristalna livada rasula je svoje čari mojim mislima. Kišni oblaci zaklanjali su sunce koje je nježno milovalo vlati smrznute trave i preslikavalo svoje miomirise na moju dušu. Angelus je ležao nedaleko od mene, obliven krvlju, uplašen i ostavljen. Ja sam bila korak, dva iza njega. Nježno sam prela na tuđim grudima, začarana... očarana... prevarena...
Teško je disao. Gubio je vezu samnom. Duhovna povezanost između mene i njega lagano se rastapala u nevjeri koja se širila mojim grudima, žarkim od mladosti, mrtvim od laži.
Plakao je. Nisam se obazirala. Neka nevidljiva nit tjerala me da ne pogledam u njegovom smjeru, da ne vidim što se krije iza one ljepote, da ga pustim da umre. Zajecao je. Čula sam svoje ime na njegovim usnama. Okrenula sam se. Protrnuh.
...the sound of blood...
Ležala sam na podu kupaonice gledajući u svoju ostavštinu ovome svijetu. Prelomljeno staklo. Nož. Krvave mrlje posvuda. Sasušene suze gotovo izbrisane s razbijena ogledala. Grimizna krv tekla je slijevajući se preko moje ruke dlanovima. Vampirska ćud težila je razjedinjenu tajne. Zašto sam uopće umrla? Još jedan jecaj. Možda čak i zadnji. Ne sjećam se. Dovukla sam se do prozora. Vani je kiša iscrtavala neobične oblike čudesno nalik na moje suze. Jedina razlika je što su moje suze bile vrele. Moji obrazi gorjeli su pod njihovom težinom i vrućinom. Razdrale su moju dušu i moje srce. Ljudskost je polako nestajala s moga lica. Tada je došla ona. Ruka mira i precizne, bezbolne smrti. Zagrlila me. Bila je prekrasna. Pitala sam se hoću li ja biti tako lijepa kad umrem ili će patnja ostaviti trag na mojim umornim očima, blijedim usnama i izgubljenom srcu. Tiho mi je prišla. Osjetila sam njen hladan dah na vratu. Šapnula mi je da je došlo vrijeme...da napustim sve što sam poznavala..da nestanem u tami prohladne, kišne noći. Uzela je moj dlan u svoj. Kapljice krvi iz mojih vena lijepile su se za njenu čistu i mirnu ruku. Kratak uzdah. Tada je počela milovati moje nago tijelo. Bila sam mrtva. Bila sam savršena. Hladnokrvna. Lijepa u smrti. Lijepša od nje. Lijepša od same smrti. Moja duša kršila je sve zakone nadnaravnoga. Novo biće se rodilo. Bila sam to ja.
Tako lijepa. Tako grešna.
Uzdasi su ispunili sobu. Prepuna fantazija o davnim i izgubljenim mislima priklonila sam svoje smeđe oči uz njegovo rumeno lice. Bila sam iscrpljena. Uzeo mi je jedino vrijedno što sam nosila u sebi. Moju krv.
Nisam žalila. Prihvatih njegovu ruku koju mi je pružao da bih mogla ustati. Tada je rekao.
- Veronica...?
- Anđele...?
- Želiš se hraniti na meni...?
- Da... Angeluse... Dopusti mi to...
- Veronica... Tvoje je...
Zarila sam očnjake u njegov vrat. Tekla je onako bistra, britka i slatka. Najljepša krv koju sam kušala. Tekla je kroz moje žile, trgajući ih, parajući svojim vatrenim tokom. Dahnula sam. Vatrene misli sjurile su se kroz mene. Sve do njega. On je želio ono što i ja. Zavukao je svoje nježne i bijele prste ispod moje crne košulje. Vampirska ruka pružala mi je užitak neviđenoga. Davala sam mu svoje tijelo kao i svoju krv... Još dugo u noć, dok su srca smrtnika kucala tiho u daljini ja sam vidjela i osjetila ljubav koju nijedan smrtnik ne poznaje. Istinska veze između majke i sina. Demonski osjećaji strasti strujali su niz mene, stapajući se s njegovima. Ove noći...ja sam bila kraljica demona...
Propuh je razbistrio ustajao zrak...Mahnula sam mu kroz neprozirno staklo. Pustio je svijeće neka zatamne ovaj oblak užasa. Realizirala sam kišnu sliku. Ništa osim jadnih kapljica koje su se preljevale na neobičan način. Na način kako se moja krv slijevala niz ostarjeli naslonjač. Ponovo je pio moju krv. Taj predivni stvor. Vječito sam ga darivala onim što mu je najviše trebalo. Pokrio me nježnom dekom. Svojim baršunastim, laganim vlaknima dodirivala je moje nago tijelo. Pustila sam je neka uživa. Iako je bila samo materija, ovo je bila njena dužnost. Voljela ju je. Osjećala sam to...
Rastao je. Neće me napustiti.
