Marketing
Death whispers...
Mjesečina je obasjala njegove hladne snove dok sam trčala ulicom svojih kobnih početaka. Prikradanje poput ustajale sjene i trule prošlosti nježno su se kovitlale mojim kaotičnim razmišljanjima. Nisam mu željela ponovo prići. Više onako za sebe sam sanjarila o tome da ga baš ja ubijem, a ne manjak zla u njegovim tamnim očima. Prašina se rasula mojim sjećanjima ostavljajući netragom nestale slobodne i razuzdane misli... Krenem. Stanem. Okrenem se. Gledam niz ulicu... Majka i dijete. Odlazim. Ubijam i njih. Nisu vrijedni. Prolazivši kroz sitne uličice klaustofobičnih manira hladan znoj u obliku krvi silazio je niz moje tijelo. Zadnji puta kada sam ubila bilo je iz ljubavi. Ovo je bila zloba. To i nije bio najveći problem. Ja sam i dalje bila njegova majka, a on je umirao. Sin umire prije mene, nikada to neću shvatiti. Ponovo je počela kiša, ispirući s mene sasušenu krv, nježno pazeći na moja osjetila, pokušavajući ne povrijediti moju naprasitu ćud.
Prepustila sma se... Tisuću sitnih suza koje su padale s neba s posebnim osjećajem rastapale su moja upozorenja, vidale su moje rane, duhovne, one koje su najviše krvarile. Sjedila sam u nekom prolazu. Mekoća i osjećaj sigurnosti. Zagrljaji magle privijali su moje tijelo uz uništenu odjeću. Kosa, raspuštena i mokra padala mi je na grudi dražeći moja čula. Kovrče su lagano poskakivale pri naletima vjetra. Vampirstvo mi je donijelo užitak. Ja sam bila hladna. Vjetar je bio hladan. Nježan spoj arome igre i zavođenja nevidljivim dodirima zaintrigirao me i tražio način kako bi moj unutarnji nemir pretvorio u svevišnju božju tematiku, visoku i višu od neba, grešnu i grješniju od pakla...
angel...on the rain..
Post je objavljen 13.02.2007. u 12:30 sati.