|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
Ležala sam na podu kupaonice gledajući u svoju ostavštinu ovome svijetu. Prelomljeno staklo. Nož. Krvave mrlje posvuda. Sasušene suze gotovo izbrisane s razbijena ogledala. Grimizna krv tekla je slijevajući se preko moje ruke dlanovima. Vampirska ćud težila je razjedinjenu tajne. Zašto sam uopće umrla? Još jedan jecaj. Možda čak i zadnji. Ne sjećam se. Dovukla sam se do prozora. Vani je kiša iscrtavala neobične oblike čudesno nalik na moje suze. Jedina razlika je što su moje suze bile vrele. Moji obrazi gorjeli su pod njihovom težinom i vrućinom. Razdrale su moju dušu i moje srce. Ljudskost je polako nestajala s moga lica. Tada je došla ona. Ruka mira i precizne, bezbolne smrti. Zagrlila me. Bila je prekrasna. Pitala sam se hoću li ja biti tako lijepa kad umrem ili će patnja ostaviti trag na mojim umornim očima, blijedim usnama i izgubljenom srcu. Tiho mi je prišla. Osjetila sam njen hladan dah na vratu. Šapnula mi je da je došlo vrijeme...da napustim sve što sam poznavala..da nestanem u tami prohladne, kišne noći. Uzela je moj dlan u svoj. Kapljice krvi iz mojih vena lijepile su se za njenu čistu i mirnu ruku. Kratak uzdah. Tada je počela milovati moje nago tijelo. Bila sam mrtva. Bila sam savršena. Hladnokrvna. Lijepa u smrti. Lijepša od nje. Lijepša od same smrti. Moja duša kršila je sve zakone nadnaravnoga. Novo biće se rodilo. Bila sam to ja.
Tako lijepa. Tako grešna.
