|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
Odavno izbrisana sjećanja i memoari uspomena, probuđenih odjecima izgubljenih glasova, miluju nagone psihodelije. Krila usnulih prinčeva, lome se pod snagom suvišnih vriskova.
Ležala je uz oskvrnute ostatke rasparane životinje. Njena još vrela utroba isijavala je toplinu prema smrznutom srcu. Oči te životinje zaspale su u nekom sjećanju koje je proizašlo činom smrti, zaglavljene u prolaznim životnim oskudicama. Prinjela je mrtvo biće gubici. Užareni dah parao je hladnu večer. Lizala je krv koja je nehotice padala na tlo. Očnjaci su zadirali u malenu životinjicu dok su se mišići vukodlaka napinjali pri svakom odjeku nečujnih zvukova.
Gledala sam ju dok se hranila. Moja ljubimica, vječna ljepotica, s one strane smrti. Prišla sam joj u njenom stanju forme. Osjećala je moju nadmoć nad sobom. Iako je gubila razum tijekom probrazbe iz čovjeka u zvijer, razumjela je čuvstva koja sam joj pružala mentalitetom. Podvila je krzneni rep prepun lišća i prljave, blatnjave zemlje. Životinjice više nije bilo. Njena krv sada je kolala u njezinoj. Pjevala sam joj umirujuću melodiju. Visoki glas kojim sam prizvala njenu ljudskost u svijest zaogrnuo je blagi jesenji vjetar. Prepustila mi se. Ona je bila vrhunac mojih dostignuća. Vječna kraljica ubojica, savršeno zlo u mojoj zbirci.
Najjača od vukodlaka. Djeca njene krvi gledala su moju nadmoć, već odavno prepuštena iluziji o mojoj vladavini. Posjedovala sam njihove umove, posjedovala sam njihovu snagu, sve što su bili, bilo je moje.
Pridigla se, uperivši žute zjenice k mojim usnama. Željela je biti moja. Željela je dodir moje kože na svojem grubom krznu. Klizila je mojim mislima dozivajući me blagim uzdasima. Svoj plijen dijelila je samnom. Prišla sam joj još bliže. Zaljubljena u svaki i najmanji djelić nje. Iskesila je očnjake, spremna na žrtvu svome jedinome bogu. Meni.
Kleknula sam tik uz nju. Moji očnjaci preli su pod naznakom da će pobijediti njene, snažnije i ubojitije, ali ne toliko strastvene. Zavođenje i igra umornih i zaspalih čula. Poput arome mirisne ruže njen mošus širio se mojim tijelom. Ovo je bio prvi put da mi se davala u svojom konačnom i zvjerskom obliku.
Zarinula sam, jačinom koja bi ubila i istrgnula vrat smrtnika, očnjake u njen vreo vrat. Zacviljela je. Uživala je. Ta bol ju je činila živom. Vučji nagon opirao se sužanjstvu da ju posjeduje vampir. Krv se trgala dok sam isisavala ljudski dio. Zadnju kap čovječnosti oduzela sam joj nakon što se podijelila na živu i neživu. Vučji dio krvi bježao je od mojih usana. Pronašla sam ga negdje oko srca. Nisam ju željela ubiti, ali to sam morala posjedovati. Polovicu sam ispila. Uzdigla se nad nemoćno tijelo moje ljubavnice i prinjela joj žrtvu koju sam netom ubila. Jelena, u punoj snazi i vještini, ubila sam jednim pokretom ruke. Nije stigao niti me pogledati. Jela je, halapljivo, gušeći se u nedostatku krvi. Gozba je bila duga i krvoločna. Oderala je svaki komad mesa s jelenjih kostiju, na kraju i same ih požderavši. Legla je ponovo, uz ostatke moje ljubavi, kraj mene. A ja sam pjevala...oh pjevala...njenu pjesmu...da ostane zauvijek moja...
Bijela..poput snijega, zaspala je uz nježni pjev otkucaja srca.
Memo:U jednoj velikoj nedoumici pozivam vas na anketu...
Anketa glasi..
Poslati li vicious vampireu bombone u šarenoj čarapici ili ne?
-da
-ne
molim sve koji komentiraju ovaj blog neka samo napišu svoj odgovor.
hvala.
Kocka...s tisuću dimenzija i pravilnih oblika...Kocka...poput mene...
Svilena paralela valovitih kristala otapa se u palači žigova parajuće ljubavi. Ljubavnici, usnuli u svojim sanjama prilaze mojoj okrutnosti, raznoseći Božji dar...S neba pjev molitve izgorenih duša. Dobro i Zlo u jednoj duši. Moje i tvoje, zadire u dugin splet boja živosti svanuća samoga Pakla. Mrtvačka povorka i orkestar neplaćenih grijeha, sebičnost i bezimenost pletu mrežu zavodničkih lijeha. Cvjetovi ponosa ljube usnama nemirnih oplakanu krv s tvoga groba.
Dodiruješ zvjezdanu svjetlost svojim vijeđama, prah vječnosti zakriva blistave kaplje života, udahnuo si život, žive smrti, molitvu prokletih...za duše onih koji se nazivaju živima...
...and tell me...is there a way to dream...
...when you know that you are blind...
...and ready to fall, to touch the earth, to express death on your way...
...just because you want to tell them that you hate them...and everything that they once stood for...
Memo:U nedostatku tematike za novi post objavih nešto zajedničko svima...
Post je posvećen ...Ivani...jer sam obećala i izvršavam svoja obećanja. Znam da kasnim, zato pružam ispriku. Ujedno, mali djelić mene...ipak traži samo razumijevanje.
Melodija...Oh...Tako je snažna.
Prodire u pukotine rana novoga svanuća. Ležim u pritajenoj sjeni uz blagi ocrt nečega što se nekada zvalo svjetlo. Udisaj mirisna zraka ispunjava nemirno jutro. Tonem u neispavani san, sklapajući vijeđe oslikane bolnim suzama. Nemoć, izvjesna i nepopustljiva, prelazi blijedim licem udovice. Sjedila je pokraj mene povučena u neki duhovni vir kaotičnih emocija. Oči, crne poput ugasloga žara, poput ugljena prirode beživotno su gledale u moje očnjake, makar je ona...još bila živa.
Dotakoh još jednu od tipki. Nježan ton stopio se s valom umorne tuge. Doticaj s neživom stvari koja je hranila moja osjetila bio je uzbuđujuć. Vrhunac. Vampir tempom bržim od svake skladbe svira najtišu i najsporiju melodiju. Udovica prilazi začarana u smjeru moga pogleda. Uzdiše poput najslabije djevice. Potom vrisak. Pada mrtva. Tama klizi njenim tijelom. Baršun dodiruje procvjetalu ružu. Grotlo pakla otvara se za nju. Umire od sebe. Od svojih svijetlih trenutaka u životu, guši se u vlastitim suzama. Trenutak u vječnosti, zastajem i promatram transformaciju nepobjedivog lika iz bajke. Suze, krvavije od najmednije krvi koju sam ikada kušala klize njenim licem. Oh...moja sestra.
Vellota se pridigne iz svoje crnine. Šapat tiši i od mrtva srca zaziva me.
"-Pij."
I pila sam. Kao nekada od Angelusa. Kako je ona pila od mene bijesna na smrtni čas. Pretvorih je u vampira na svoj način, na način okrutne boli i potpunog uništenja svega onoga što je poznavala. Vječno će živjeti uz moj bok. Dok ne odlučim drugačije. Bila je tako prekrasna, utvara, demon mojih bogova, prkos i inat svega živoga.
...
...
