|
|
| < | srpanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Nikada nisam niti postojala.
Bar ne duhovno.
Ali.. nećemo sada biti sarkastični.
'Uzmi moje snove i prikuj i svojima. Ja sam ovdje kako bi ti živjela.'
Mjesec je obasjavao tišinu pred mojim vratima dok sam razdrto zatvarala još jednu stranicu života. Živjeti u ovom dijelu rascjepljene dimenzije.. da se nadam i vjerujem u ono što mi je ona rekla. Znaš li ti.. nado koja me vodila kroz ovu pustinju dugi niz godina i kroz čije sam se usahle ruke patnjom probijala, koliko je teško vjerovati u ono što si rekla?
Možeš li podnijeti križ vremena kada se sruči na tvoja ramena, kada postaneš bezlična ličnost u nekoj lošoj odigranoj ulozi ove bezvremene laži. Tražiš li nekada onaj odsjaj sa svojih usana. Medni odsjaj tišine koja je plela taj košmar u tvojoj glavi? Ja te vidim sada ovako procvalu kak padaš s tornja sigurnosti u kojega si vjerovala ljubljena moja. U tom odsjaju leži tisuću tvojih misli.. mrtvih. Ti si ih učinila takvima. Ubojice.
Ne zatvaraj okno. Nešto je dolje, daleko. Priđi bliže ljubavi. Ja te čekam..
Srce otkucava blago ližući svoje rane u tihoj melodiji nježne i ružne večeri. Ti si tako snena najdraža. Tako bih voljela uzeti kap sna s tvojih usana. Ležiš tako mirna i netaknuta položene glave na hladnoj površini ne misleći više na onaj košmar. Sada je samo tišina tvoj suputnik uz blagu svjetlost koja nagriza tamu u tvome preplašenom svijetu koji i dalje vjeruje u anđele. Gdje su sada anđeli medena? Ja sam ih vidjela.. ali nisu krenuli prema tebi.
